Kako se izboriti sa pesimizmom?

Started by Bred, 20-07-2007, 02:49:34

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Bred

Pesimizam se moze vrlo lako prepoznati i on najèe¹æe potièe iz ili su njegovi sastavni delovi, razlièita na¹a neracionalna uverenja koja su uslovljana na¹im odnosom prema iskustvima iz pro¹losti, preteranim strahom od neuspeha, ali i potrebe za perfekcionizmom.

Autor: Zoran Pavloviæ




Da poènemo sa na primer jako ukorenjenim uverenjima koja le¾e u osnovi na¹eg straha od neuspeha odnosno na¹e pesimistièke percepcije buduænosti. U osnovi ovakvog odnosa prema buduænosti le¾i ideja da je ljudska vrednost proporcionalna uspe¹nosti i postignuæima, i ako nisi kompetentan ili adekvatan, najbolje je da se zavuèe¹ u æo¹ak i umre¹. Poku¹aæemo da analiziramo ovu ideju koja sadr¾i nekoliko iracionalnosti:

1. Oèigledno bukvalno niko nije kompetentan i nenadma¹an u svemu ili skoro niko ne mo¾e da se pohvali savr¹enom adekvatno¹æu i uspe¹no¹æu. Postati prvi i najbolji u odreðenoj oblasti je izuzetno te¹ko, jer se milioni drugih trude da urade isto. Cilj op¹te uspe¹nosti sadr¾i perfekcionistièke elemente koji nas osuðuju na ozbiljno razoèaranje.

2. Uspe¹nost, sem po proizvoljnoj definiciji, nije u vezi sa na¹om intrinzièkom vredno¹æu. Ako mislimo da smo “bolji” ili “znaèajniji” zbog nekog postignutog uspeha, mo¾da æemo se privremeno oseæati “vrednijim”. Ali postignutim uspehom svoju unutra¹nju vrednost nismo ni milimetar pomerili; niti smo sa neuspehom unizili svoje ja. Postizanjem ovog ili onog neuspeha mo¾emo postiæi veæe zadovoljstvo ili veæu efikasnost. Ali ako “nam ide bolje” ne znaèi da smo i “bolja osoba”. Iskazujmo se  kao “vredni i dobri”, ako veæ koristimo ove neprikladne termine, samo zato ¹to postojimo ili ¾ivimo. Uzdizanje “ega” materijalnim ili drugim uspesima zapravo znaèi da pogre¹no mislimo kako smo bolji nego ranije.

3. Tehnièki govoreæi mi “nismo” jedna odreðena stvar. Mi “nismo” pekar, lekar, apotekar, veæ ljudsko biæe koje se bavi razlièitim poslovima-ali i mnogim drugim stvarima jer veæina nas koji se bave nekom profesijom, radi u vrtu, ¹eta psa, u¾iva u dru¹tvu prijatelja i dragih osoba, putuje i radi èitav niz drugih stvari.


4. Iako uspeh donosi odreðene prednosti, fanatièna odanost nemilosrdnom bo¾anstvu uspeha podrazumeva i neprijatnosti. Ljudi lakomi na uspeh, èesto sami sebe guraju preko granica sopstvene fizièke izdr¾ljivosti; toleri¹u ili izazivaju muèna stanja koja su mogli da izbegnu da nisu toliko re¹eni da uspeju; oni retko nalaze dovoljno vremena za opu¹tanje i u¾ivanje u onom ¹to rade, ili za kompletniji ¾ivot.

5. Fanatièna borba za uspeh obièno odra¾ava preteranu potrebu za nadma¹ivanjem drugih, za pokazivanjem da smo “bolji” od drugih. Uzajamna veza izmeðu drugih i na¹e jedinstvenosti postoji samo u na¹oj glavi – u na¹im mistiènim idejama. Ako magijskim praznoverjem na¹a “vrednost” kao ljudskog biæa zavisi od ispoljavanja i poreðenja na¹ih osobina sa drugima, skoro uvek æemo oseæati pesimizam

6. Insistiranjem na uspehu postajemo pesimisti, i bojimo na¹u buduænost u crno, pla¹imo se preuzimanja rizika, pravljenja gre¹aka, proma¹aja i bavljenja mnogim stvarima koje stvarno ¾elimo


Sa druge strane, ako problemu dostignuæa pristupimo na racionalan naèin, nauèiæemo da prihvatimo svoje proma¹aje i gre¹ke, i koristiæemo ih za pobolj¹anje novih buduæih poku¹aja. Shvatiæemo da ve¾ba, vi¹e od ma èega, smanjuje gre¹ke i pobolj¹ava uèinak. Trudiæemo se da u neèemu postignemo svoj, a ne op¹ti maksimum i neæemo praviti gre¹ku ulaganja sopstvenog “ega”.

Pesimizam mo¾e biti i manifestacija potrebe za perfekcionizmom. Jer uvek æemo naæi dobar razlog za¹to neæemo ne¹to poku¹ati da promenimo.

Kako ovo mo¾emo suzbiti?

1. Ako kao umetnik ili proizvoðaè ¾elimo da napravimo gotovo savr¹eno delo ili proizvod, to je sjajno. Ali mi sami nikada ne mo¾emo biti savr¹eni. Ljudi su uglavnom pogre¹ivi i nesavr¹eni, a ¾ivot je u su¹tini neizvestan. Stalno traganje za izvesno¹æu i savr¹enstvom podrazumeva: a) detinjasti strah od ¾ivota u krajnje neizvesnom i nesavr¹enom svetu  i b)  prihvatanje sebe zato ¹to postojimo , a ne zato ¹to postojimo kao “bolji” od drugih


2. Po¹to nema savr¹enih re¹enja za probleme ili te¹koæe, bolje je da prihvatimo izvesne kompromise i prihvatljiva re¹enja. ©to otvorenije tragamo za alternativnim re¹enjima za dati problem, to su veæe ¹anse za nala¾enje najboljeg ostvarljivog re¹enja. Trudite se da objektivno sagledate problem sa svih strana, uz minimum predrasuda i pretpostavki. Konaèno, preduzmite ne¹to, napravite prvi korak. Ali neka taj korak bude eksperimentalan, uz potpunu svest da mo¾e, ali ne mora uspeti. Ljudi mahom radeæi i gre¹eæi uèe istinu o krajnje neizvesnoj i nesavr¹enoj realnosti kakvu i vi mo¾ete da prihvatite.

3. Pod pretpostavkom da napravimo nesavr¹en izbor izmeðu nekoliko alternativa, vrata za prihvatanje drugih re¹enja u buduænosti ostaju otvorena. Jer najbolja alternativa danas nije nu¾no i najbolja za sutra. Na¹e ¾elje, spoljne okolnosti i ljudi sa kojima dolazimo u dodir podlo¾ni su znaèajnim promenama; a te promene mo¾ete uzeti u obzir kod izbora alternative, odnosno mo¾emo zauzeti stanovi¹te koje neprekidno vodi konstruktivnoj reviziji. Bolje je da u odreðenim periodima ¾ivota diferenciramo svoje ¾elje i ciljeve, kao i najpogodnije metode za njihovo postizanje.

b92