Miljenko Jergoviæ: Poruka za studente u Banjaluci

Started by lingvaleta, 24-06-2009, 08:21:45

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

lingvaleta

U vrijeme studentske pobune na Filozofskome fakultetu u Zagrebu hrvatske su novine objavile fotovijest: grafit na zidu beogradskoga Filozofskog fakulteta, na kojem je velikim crvenim slovima, ba¹ kao i 1968, iskazana solidarnost sa zagrebaèkim kolegama. Ista je fotografija prenesena u nekoliko razlièitih listova, uvijek uz mali komentar, ali nigdje, ba¹ nigdje, u njemu nije bilo ni rijeèi cinizma. Da li zato ¹to je podr¹ka beogradskih studenata posve bezopasna, od nje u Zagrebu neæe biti ni ¹tete ni koristi, da li zato ¹to èuvari ideolo¹ke èistoæe i nacionalnog identiteta nisu u njoj prepoznali referencu na 1968, kada smo svi ¾ivjeli u Jugoslaviji i kada se studentska revolucija ¹irila od zapada prema istoku, pa su ti ljetni dani i u Beogradu zauvijek upamæeni po hrvatskome nazivu - „Lipanjska gibanja“, tek èinjenica je da smo na èas, u jednome beogradskom grafitu ponovo svi bili jedno, dio istoga svijeta i zajednièke misli, svedeni na iste probleme, iste mode i revolucije.

Ugledao sam taj grafit desetak dana prije nego ¹to je objavljen u hrvatskim novinama. Bilo mi je milo oko srca, izvadio sam fotografski aparat iz ruksaka i uslikao sam ga, onako za uspomenu. Nisam nostalgièan za Jugoslavijom, jer tvrdoglavo ustrajavam u uvjerenju da psihièki zdrav èovjek ne mo¾e biti nostalgièan za birokratskom institucijom i ustanovom, te je eventualna nostalgija prema nestaloj dr¾avi jednako budalasta kao i nostalgija prema po¹ti, policiji ili Slu¾bi dru¹tvenoga knjigovodstva (koja se danas u Hrvatskoj zove Zavod za platni promet), ali nekako su mi dragi ti rudimenti srpskohrvatske solidarnosti. Ali naravno, ako nisu na ¹tetu treæega, a jo¹ bolje, ako nemaju veze s nacionalnim ili nacionalistièkim pobudama i razlozima. A Zagrebaèki studentski bunt, kao ni njegov odjek po hodnicima beogradskih fakulteta, sa srpskim i hrvatskim nacionalnim ceremonijalima zaista nemaju nikakve veze.

Na neki naèin, danas su, 2009. godine Zagreb i Beograd u mnogoèemu bliski gradovi. Ne kao u ona vremena koja pamti moja generacija, kada su ih povezivali Elektrièni orgazam, Idoli, Azra, Film i Haustor, ali ipak se ta bliskost, bez obzira na svu pa¾nju èuvara nacionalnih iskljuèivosti, ¾ivo osjeti i u nekim ¾ivotno va¾nim stvarima. Eto, recimo, zagrebaèki su studenti inspirirali svoje beogradske kolege na solidarnost. A iz solidarnosti se, to znamo, mo¾e sva¹ta roditi.

Mislim da je Banja Luka danas daleko od oba ta grada. Od Beograda je dijele kilometri, ali i svijest o tome da je svaka veza ova dva grada konotirana na isti, svesrpski, naèin, i jo¹ dugo æe trebati da se tu ne¹to promijeni. Od Zagreba Banju Luku dijeli uspostavljena barijera, otpor prema vlastitoj pro¹losti i jugoslavenskoj povijesti, kada je blizina u kilometrima ljudima bila od koristi, pa se iz Banje Luke èe¹æe i radije odlazilo u Zagreb, nego u bilo koji drugi grad. Na kraju, Banja Luka je danas daleko i od Sarajeva, od kojega je, opet, dijele politièke konotacije i beskrajna, bespotrebna i unaprijed izgubljena bitka za nacionalni subjektivitet i ekskluzivitet. Kada se sve sabere, Banja Luka je, u mnogo èemu, grad koji je samome sebi nakraj svijeta. Drugima je, pak, nekako mimo ruke, nije im usput na koju god stranu da se zapute, tako da, evo, ni ja pojma nemam koji su grafiti aktuelni po zidovima banjaluèkih fakulteta. ©to uopæe misle banjaluèki studenti, jesu li razmi¹ljali o protestu zagrebaèkih kolega i je li kome palo na pamet da sjedne na autobus za Zagreb i da posjeti neki od studentskih plenuma na Filozofskom fakultetu? Ili bi to, opet, bilo pogre¹no shvaæeno i krivo konotirano?

U osnovi, banjaluèki studenti imaju veæu ¹ansu da mijenjaju svijet od zagrebaèkih ili beogradskih studenata. Hrvatska, kao veæ i srbijanska tranzicija iz socijalizma u kapitalizam, kao i bolonjeze univerziteti, oti¹li su jako daleko i potpuno mimo volje pa i znanja generacije roðene krajem osamdesetih i poèetkom devedesetih. Ta mladost u Zagrebu i Beogradu te¹ko mo¾e i¹ta promijeniti, jer je voz veæ odavno u traènicama i juri punom brzinom, a da se ne zna ni kamo. U Bosni i u Krajini, u Banjoj Luci jo¹ ni¹ta, ili jo¹ skoro ni¹ta, nije pokrenuto. Sve je na poèetku, voz stoji u stanici, i svi imaju gotovo podjednake ¹anse da utjeèu na promjene i na pravac njegovog kretanja. Svaki banjaluèki student u tom je smislu potencijalno stostruko moæniji i jaèi od svakoga svog zagrebaèkog kolege. Pitanje je samo zna li to iskoristiti.

Zagrebaèki studentski protest bio je najorganiziraniji, najuredniji i – skoro - najdugotrajniji samoorganizirani dru¹tveni èin od uspostave hrvatske samostalnosti. Na kraju nije bilo rezultata. Do¹lo je ljeto, stigli su ispitni rokovi, raspust i siesta. A na jesen opet sve ispoèetka. Studenti su osjetili da imaju dru¹tvenu moæ, artikulirali su dio svojih ciljeva, i vjerojatno æe poku¹ati opet. Poruke solidarnosti na beogradskim zidovima neæe vi¹e biti nikakvo èudo. To je takoðer dobro. Poèinjemo normalno da ¾ivimo pa se onda normalno i bunimo i borimo za svoja prava. ©teta samo ¹to tako malo nauèimo od kom¹ija i ¹to sve djeèje bolesti moramo odbolovati sami. Banjaluèkim studentima ¾elim da poku¹aju ne¹to od toga i preskoèiti, ali i da svoj grad pribli¾e gradovima kojima su po prirodi stvari i po kilometrima nekako najbli¾i. Djeca koja su se raðala u ratu danas bi svoj grad mogla pribli¾iti drugima i uèiniti ga nekako va¾nijim na virtualnoj mapi zemlje i zemalja u kojima se ljudi meðusobno savr¹eno razumiju èim progovore maternjim jezikom.

Miljenko Jergoviæ




Da cujem komentare,svidja vam se,ne svidja vam se,nervira vas....bilo kakvo misljenje... :K2:

Adonis_Vernalis

Lepo je to ¹to su beogradski studenti izrazili solidarnost sa svojim zagrebaèkim kolegama. Shvatam to dokazom ¹irine beogradske akademske zajednice, osim ako sam taj grafit nije bio neèija neslana ¹ala (¹to je moguæe, jer je u na¹e nacionalno tkivo utkana i ¹abaèka èivija, i valjevska podvala, a da ne govorim o erskim doskoèicama, pa sam oprezan...)

Ali, i na beogradskom Univerzitetu bivalo je "gibanja" kojekakvih, u poslednjih 20 godina. Ne seæam se nijednog grafita, bilo koje boje, a kamoli crvene, da je osvanuo na zidovima bilo kojeg zagrebaèkog fakulteta, a da izra¾ava bilo kakav vid podr¹ke beogradskim kolegama. O, da, bivalo je grafita, ali ne grafita podr¹ke. Sa hrvatske strane, uvek je dopirala ledena ¹utnja.

Tekstove Miljenka Jergoviæa u principu volim da èitam, jer ume da opali i po srpskim i po hrvatskim budala¹tinama. Ume, kad hoæe, da razdrma èoveka i da ga natera da se upita da li su stvari ba¹ onakve kakvima se èini da jesu. Ali, ovaj tekst mu nije bio ba¹ ubedljiv. Mogao je da jo¹ dublje i o¹trije elaborira temu, jer su dogaðaji toliko vi¹eslojni, da podseæaju na carsku pitu. Ovako, bombastièno je krenuo... i, taman sam pomislio da æe prevaziæi sebe... kad, ono - obièna petarda. Banjaluèani, doðite u Zagreb, jer je tako blizu, a Beograd je tako daleko... Od carske pite, ostao je prazan burek. Podgrejan.

Stoga, za umjetnièki dojam Miljenku ovoga puta sleduje klimava trojka.

frckica-j

Profesore, preduhitrili ste me. Taman sam razmi¹ljala o naèinu na koji su kolege iz Zagreba pru¾ili podr¹ku kolegama iz Bgd (kad god je to bilo potrebno) ili èak nama, jer ne tako davno i mi smo protestvovali oko mnogih stvari. Ali, Banja Luka je na kraju svijeta, Bogu iza nogu, i nikoga, èak ni same Banjaluèane, nije briga gdje su. Mi ba¹ volimo da budemo tako van svijeta i posvaðani sa svima jer

Quoteje Banja Luka danas daleko od oba ta grada. Od Beograda je dijele kilometri, ali i svijest o tome da je svaka veza ova dva grada konotirana na isti, svesrpski, naèin, i jo¹ dugo æe trebati da se tu ne¹to promijeni. Od Zagreba Banju Luku dijeli uspostavljena barijera, otpor prema vlastitoj pro¹losti i jugoslavenskoj povijesti, kada je blizina u kilometrima ljudima bila od koristi, pa se iz Banje Luke èe¹æe i radije odlazilo u Zagreb, nego u bilo koji drugi grad. Na kraju, Banja Luka je danas daleko i od Sarajeva, od kojega je, opet, dijele politièke konotacije i beskrajna, bespotrebna i unaprijed izgubljena bitka za nacionalni subjektivitet i ekskluzivitet. Kada se sve sabere, Banja Luka je, u mnogo èemu, grad koji je samome sebi nakraj svijeta.

Ali da ne bude da u cijeloj prièi nema ni¹ta istinito, reæi æu da ima. Istinito je to da smo pomalo uspavani i da bi trebalo da protresemo neke stvari. Kada sam se ukljuèila u prièu oko foruma, mislila sam da neæu biti jedina koja æe da visi pred oglasnim tablama i da stavlja informacije ovdje, ali vidim da to niko drugi ne èini sem mene, a ja nemam ba¹ uvijek vremena da zapalim i obiðem sve ploèe kad god ne¹to treba nekome. O nekim krupnijim stvarima da ne prièamo. Kako mi reèe drugarica, mi smo male grupe studenata, sve se sazna preko telefona, pa èemu onda trud? Ali, mislim da neke stvari ipak idu nabolje, kornjaèinom brzinom ali èini mi se da se pomièu. A mo¾da me samo dr¾i optimizam?


Adonis_Vernalis

Pre ili posle, doæi æe vremena kada æe manji gradovi prirodno gravitirati veæim. Na primer: da li iko zna da je nekada, davno, Temi¹var bio glavni grad Banata kao provincije, u okviru Austrougarske monarhije? Od Vr¹ca do Temi¹vara ima 70 i kusur km, a od Vr¹ca do Beograda celih 84. Do Zrenjanina èak 92 km. Kad Srbija jednom bude u¹la u EU, gde æe Vr¹ac (kao mali grad) gravitirati?

No, do tih vremena ima jo¹ puno. U meðuvremenu smo uspostavili neke druge veze. Odr¾avajmo ih ¹to ¾ivljim, da nam svima potraju. A na ledenu ¹utnju odgovarajmo bar ¹utnjom.

I ne ¹arajmo svoje zgrade natpisima iza kojih slabo da stojimo. Jer, kada bude gusto, nijedan grafit na njihovim zgradama neæe biti u na¹u korist... Iskustvo mi tako nala¾e da tvrdim.

mladen

èitam danas èlanak Miljenkovog "saborca" Jurice Paviæiæa
http://www.jutarnji.hr/srbi-su-nama-k-o-casa-konjaka/312391/ (http://www.jutarnji.hr/srbi-su-nama-k-o-casa-konjaka/312391/)
Nije toliko bitan napisani èlanak koliko je velika pljuvaèina po autoru istog po cijeloj lijepoj njihovoj.
Èovjek je odmah progla¹en izdajnikom, sramotom ponosnog hrvatskog naroda...dobar pokazatelj stanja svijesti bliskom nam "susjeda"!
E sad zami¹ljam koliko je prosjeènog hrvata briga za stanje Banjaluèkog ili Beogradskog studenta?
Èini mi se da je odgovor jasan sam po sebi.