Antibakterijski lekovi

Started by Bred, 07-03-2007, 09:02:19

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Bred

ANTIBAKTERIJSKI LEKOVI

ISTORIJAT

pre 2 500 godina Kinezi su koristili plesnivo mleko za leèenje gnojnih procesa
u XVII veku Indijci koriste kinin za leèenje malarije
1910. godine, nemaèki lekal Paul Erlih, defini¹e principe selektivne toksiènosti (salvarzan 1917.godine)
1928. – 1929. Fleming je iz kulture gljivica Penicillium notatum izolovao penicilin
1935. otkriven prontozil (sulfonamid) - Domagk
1943. godine Waksmann otkriva streptomicin


Antimikrobni lekovi su  supstance  koje ubijaju ili spreèavaju razmno¾avanje mikroorganizama.
Ukoliko antimikrobni lekovi deluju na bakterije nazivaju se antibakterijskim lekovima.


ANTIBAKTERIJSKI LEKOVI


Antibiotici su supstance koje produkuje jedna vrsta mikroorganizama i imaju svojstvo da inhibiraju rast drugih mikroorganizama.
Hemiterapeutici su dobijeni sintetskim putem.


Idealan antibakterijski lek treba da:

- poseduje selektivnu toksiènost
- potrebna koncentracija na mestu delovanja treba da bude postignuta brzo
- ostane dugo u aktivnom obliku



Mehanizam delovanja antibakterijskih lekova:

- Inhibicija sinteze æelijskog zida
- Inhibicija funkcija citoplazmatske membrane
- Inhibicija sinteze proteina
- Inhibicija sinteze nukleinskih kiselina
- Inhibicija metabolizma folata


1. Antibakteriski lekovi koji inhibiraju sintezu æelijskog zida


U -laktame spadaju:
    1. penicilini
    2. cefalosporini
    3. karbapenemi
    4. monobaktami


Mehanizam delovanja:
vezivanje za PVP
spreèavanje sinteze inhibitora autolitièkih enzima

EFEKAT -LAKTAMA
Baktericidan u fazi razmno¾avanja
Zavisi od prolaska kroz porine, afiniteta prema PVP i otpornosti na aktivnost -laktamaza

PENICILINI
Penicilini su produkti plesni Penicillium notatum i Penicillium chrisogenum. Dobijaju se ekstrakcijom iz kulture u specijalnom teènom medijumu. Najèe¹æe kori¹æeni prirodni penicilin je Penicilin G.

PENICILINI
Prirodni
Polusintetski

PRIRODNI PENICILINI
Penicilin G (benzil-penicilin)
Penicilin V (fenoksimetil penicilin)
Lekovi izbora za streptokokne infekcije
Osetljivi na penicinilazu

POLUSINTETSKI PENICILINI
Penicinilaza rezistentni penicilini
      *meticilin
      *kloksacilin
      *nafcilin
      *dikloksacilin

POLUSINTETSKI PENICILINI
Penicilini ¹irokog spektra delovanja
* aminopenicilini (ampicilin, amoksicilini) deluju na G- bacile
* karboksipenicilini (karbenicilin) deluje na Pseudomonas, Enterobacter, Proteus
* acilureidopenicilini (mezlocilin, azlocilin, piperacilin) deluju na G- (posebno na Pseudomonas)

POLUSINTETSKI PENICILINI
Penicilini za¹tiæeni inhibitorima -laktamazaINHIBITORI -LAKTAMAZA
 
   * klavulinska kiselina
   * sulbaktam
   * tazobaktam

Klavulinska kiselina+amoksicilin

Sulbaktam+ampicilin

Tazobaktam+piperacilin


*posle delovanja penicilina

Klinièka primena penicilina
Penicilin G je lek izbora za infekcije izazvane streptokokama, meningokokama, pneumokokama, spirohetama, klostridijama, aerobnim G(+) bacilima, penicinilaza neprodukujuæim stafilokokama, gonokokama
U kombinaciji sa aminoglikozidima ima baktericidan efekat na enterokoke

                 lek prvog izbora    alternativni lek



CEFALOSPORINI
Osnovna strukturna jedinica je 7-aminocefalosporinska kiselina
Proizvod gljiva roda Cephalosporium

Mehanizam delovanja cefalosporina
Vezivanje za PVP
Blokiranje transpeptidacije peptidoglikana
Aktivacija autolitièkih enzima

Klasifikacija cefalosporina
Prva generacija cefalosporina
     * Deluju na Gram (+) koke i pojedine Gram (-) bacile (E. coli, Proteus, Klebsiella)

Druga generacija cefalosporina* deluju i na Enterobacter i Klebsiella-u*ne deluju na Pseudomonas*rezistentni na cefalosporinazu
Parenteralni
cefamandol
cefmetazol
cefonicid
ceforanid
cefotetan
cefoksitin
cefuroksim

Treæa generacija cefalosporina* pro¹iren spektar delovanja* prolaze do CNS-a*otporni na cefalosporinazu
Parenteralni
cefotaksim (lek izbora za terapiju meningitisa, "slepa" terapija)
ceftizoksim
ceftriakson (u jednoj dozi)
ceftazidim (Pseudomonas)
Cefoperazon (Pseudomonas)

Cefalosporini èetvrte generacije* pojaèana stabilnost prema hidrolizi -lakatamaza, bolja aktivnost prema nekim enterobakterijama u odnosu na treæu generaciju
Parenteralni
Cefepim (i.v.)
cefipom

Cefalosporini su lekovi "srate¹ke rezerve“

Uèestalost unakrsne alergije na peniciline i cefalosporine oko 5 %
Cephalosporin like antibiotics
Moxalaktam (oxacepham), III

Lorakarbef (carbecepham), I,II
Monobaktami
Otporni na dejstvo -laktamaza
Aktivni prema G(-) bacilima
Na G(+) i anaerobne bakterije ne deluju

AZTREONAM


Karbapenemi
Sirok spektar delovanja

IMIPENEM
Rezistentan na -laktamaze, inaktiviraju ga dihidropeptidaze u renalnim tubulima
MEROPENEM


GLIKOPEPTIDI
Vezivanjem za karboksilne delove D-alinil-D-alanina ometaju elongaciju i unakrsno vezivanje u toku stvaranja peptidoglikanskih polimera
VANKOMICIN
GLIKOPEPTIDI
VANKOMICIN

Primarno indikovan kod metacilin rezistentnih stafilokoka
per os u terapiji pseudomembranoznog kolitisa
i.v. u sluèaju te¹kih sistemskih stafilokoknih infekcija

TEIKOPLANIN (i.m.primena, jednom dnevno)


 

BACITRACIN (polipeptid) – povr¹insko nano¹enje na ko¾u,rane, sluzoko¾e.
Veoma toksièan za bubrege i nema primenu u sistemskoj terapiji.

Cikloserin
  * Analog D-alanin-D-alanina, kompetitivni inhibitor transpeptidaza
  * Deluje i na koliformne bakterije, Proteus i bacil tuberkuloze.



2. Antimikrobni lekovi koji inhibiraju funkcije citoplazmatske membrane


Kada je integritet citoplazmatske membrane naru¹en, makromolekuli i joni izlaze iz æelije ¹to je uzrok njenog o¹teæenja ili smrti

Citoplazmatska membrana bakterija i gljiva ima strukturu koja se razlikuje od drugih ¾ivih biæa i moguæa je selektivna toksiènost lekova ove grupe.

Polimiksini (polimiksin B, polimiksin E):
utièu na aktivni transport i permeabilnost membrane
deluju baktericidno na G (-) aerobne bacile
usled nefro- i neurotoksiènosti koriste se samo za spoljnu upotrebu
Polienski antibiotici (nistatin i amfotericin B)
deluju samo na gljive
Imidazoli (mikonazol, flukonazol) direktno o¹teæuju citoplazmatsku membranu


ANTIBAKTERIJSKI LEKOVI KOJI INHIBIRAJU SINTEZU PROTEINA
- Inhibitori 30S subjedinice ribozoma
- Inhibitori 50S subjedinice ribozoma


INHIBITORI 30S SUBJEDINICE


Inhibiraju translaciju i transkripciju
Aminoglikozidi
Spektinomicin
Tetraciklini


AMINOGLIKOZIDI
Vezuju se za S12 protein30S subjedinicu ribozoma nakon èega sledi blokada kompleksa mRNK-formilmetionin-tRNK
Sinteza nefunkcionalnih jedinjenja
Baktericidni efekat

Predstavnici:
Streptomicin (antituberkulotik I reda, ototoksièan)
Gentamicin (Proteus, Pseudomonas)
Tobramicin
Netilmicin
Neomicin
Amikacin (Pseudomonas, antituberkulotik II reda)
Kanamicin (antituberkulotik II reda)


Aminoglikozidi imaju toksièan potencijal
*nefrotoksièni
*ototoksièni


SPEKTINOMICIN
Intramuskularna aplikacija
Terapija gonoreje u jednoj dozi

TETRACIKLINI
Produkti vrste Streptomyces
Brzo se absorbuju iz digestivnog trakta
Veoma ¹irok spektar delovanja
Posle oralne primene veoma èesto se javlja poremeæaj crevne flore
TETRACIKLINI
Blokiraju vezivanje aminoacil tRNK i blokiraju uno¹enje AK u peptidni lanac
Bakteriostatski efekat
G+, G-, bakterije, hlamidije, mikoplazme
Lek izbora u terapiji genitalnih infekcija hlamidijama


TETRACIKLINI
Hlortetraciklin
Oksitetraciklin
Doksiciklin
Minociklin
NE®ELJENI EFEKTI: obojenost zuba, efekat na razvoj kostiju


INHIBITORI 50S SUBJEDINICE

Spreèavaju vezivanje peptidil transferaze za 50S subjedinicu
Hloramfenikol
Makrolidi
Linkozamidi
Fusidinska kiselina

HLORAMFENIKOL
Bakteriostatski efekat na G+ i G- bakterije, rikecije i hlamidije
APLASTIÈNA ANEMIJA
Reverzibilna depresija kosne sr¾i

MAKROLIDI
Vezuju se za S23 protein 50S subjedinice
Ometaju formiranje inicijalnih kompleksa za sintezu peptidnih lanaca

MAKROLIDI
Eritromicin
Azitromicin
Klaritromicin
Roksitromicin
Deluju na streptokoke, pneumokoke, korinebakterije...

LINKOZAMIDI
Linkomicin
Klindamicin
FUSIDINSKA KISELINA
Na G+, posebno na stafilokoke

MUPIROCIN
Inhibira sintezu proteina inhibiranjem aktivnosti izoleucil-tRNK sintetaze
Baktericidni efekat
STREPTOGRAMINI
Streptogramini A spreèavaju vezivanje tRNK za ribozome
Streptogramini B spreèavaju translokaciju AK u rastuæem polipeptidu
STREPTOGRAMINI A
STREPTOGRAMINI B
LINEZOLID
Deluje na G+ koke, ukljuèujuæi i metacilin rezistentne stafilokoke i vankomicin rezistentne enterokoke
Inerferira sa mRNK u vezivanju za ribozome
LINEZOLID


ANTIBAKTERIJSKI LEKOVI KOJI INHIBIRAJU SINTEZU NUKLEINSKIH KISELINA
Inhibitori sinteze DNK
Inhibitori sinteze RNK
INHIBITORI SINTEZE DNK
Vezuju se za A subjedinicu DNK-giraze
Hinoloni
Fluorohnoloni

Novobiocin
Metronidazol
Klofazimin

HINOLONI
Nalidiksna kiselin
Pipemidinska kiselina
U terapiji urinarnih infekcija
FLUOROHINOLONI
Ofloksacin
Pefloksacin
Norfloksacin
Ciprofloksacin
Baktericidan efekat na G-
U terapiji me¹ovitih infekcija kostiju,mekih tkiva, u ginekologiji

INHIBITORI RNK
Rifampicin – vezuje se za  subjedinicu DNK zavisne RNK polimeraze i inhibira sintezu RNK
Deluje na G+ koke, bacile, enterobakterije, brucelu
Rifabutin


ANTIBAKTERIJSKI LEKOVI KOJI INHIBIRAJU METABOLIZAM FOLATA

Strukturna sliènost sa p-aminobenzoevom kiselinom
Bakteriostatski

Sulfonamidi (vezuju se za enzim dehidropteorat)
Trimetoprim (inhibira dihidrofolat reduktazu)
Sulfametaksazol/trimetoprim (sinergistièki, baktericidno)

PAS
Izoniazid
Etambutol
Metronidazol
Dapson (bakteriostatski,u terapiji lepre)


ANTITUBERKULOTICI
Lekovi prvog reda (izoniazid, rifampicin, streptomicin, etambutol, pirazinamid*)

Lekovi drugog reda (PAS, etionamid, amikacin, kanamicin, fluorohinoloni)
Metenamin
Struktura
Inaktivan in vitro ali nakon oralne primene aktivni oblik je u akumuliran urinu
pH < 5
Formaldehid baktericidno deluje na bakterije u urinu

NITROFURANTION
©irok spektar delovanja, bakteriostatik
Urinarne infekcije
Efekti kombinacija antibakterijskih lekova
indiferentan
aditivan
antagonistièki
sinergistièki


ANTIMIKOTICI

Primarna ciljna struktura ovih agenasa je membrana gljivica gde je osnovni sterol ERGOSTEROL
Ljudi ne sinteti¹u erosterol
Mehanizam delovanja antimikotika

GRIZEOFULVIN
Produkt Penicillium vrsta
Nema efekta na bakterije
Deluje na Trichophiton, Epidermophiton, Microsporum
Ometa funkciju deobnog vretena i inhibira rast gljiva
Oralna primena, koncentri¹e se u keratiniziranim tkivima (kosa, nokti)

AMFOTERICIN B
Polenski antibiotik
Daje se intravenski
Vezuje se za ergosterol u membranama i ometa funkcije mebrane
Za leèenje sistemskih mikoza

FLUCITOZIN
Derivat citozina
Per os
Prodire u likvor (razlika od amfotericina)
Nakon vezivanja za permeaze u membrani, konvertuje se u prisustvu citozin deaminaze (nemaju je nono3ri) u fluorouracil, koji inhibira timidilat sintetazu ¹to dovodi do smrti æelije

ANTIFUGALNI AZOLI
Imidazol (ketokonazol) , triazol (flukonazol), per os
Mikonazol, klotrimazol, lokalno
Inhibiraju sintezu ergosterola‚ vezivanjem za citohrom P450 oksidazu

ANTIMIKOTICI ZA LOKALNU PRIMENU
Nistatin
Slièan po mehanizmu delovanja amfotericinu B
Infekcije izazvane Candidom



Sa predavanja iz mikrobilogije

Jelenaa

#1
Sta su hemoterapeutici?

AquArius

Hemoterapija je pojam koji se koristi da opise upotrebu sintetskih supstanci koje unistavaju infektivne agense. Pojam je prosiren i na antibiotike (koje proizvode odredjeni mikroorganizmi), a koji inhibiraju rast ili ubijaju druge mikroorganizme. Takodje pojam danas upotrebljavaju i za terapiju kancera.

...

mislim da je ovo hemiterapeutici greska.

Jelenaa

Da, hemoterapeutici su hemijska jedinjenja koja se koriste za terapije razlicitih oboljenja, tako je i rekla profesorka juce na predavanjima. Antimikrobni lekovi su samo podgrupa hemoterapeutika ....to je rekla deset puta

Smrda

a zar nisu u pitanju HEMIOterapeutici...i HEMOterapeutici...
koliko ja cuh,to su dve razlicite grupe,tj prva podrazumeva drugu,ali ne i obrnuto...

Jelenaa

Chemotherapy
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jump to: navigation, search

Chemotherapy is the use of chemical substances to treat disease. In its modern-day use, it refers primarily to cytotoxic drugs used to treat cancer.

In its non-oncological use, the term may also refer to antibiotics (antibacterial chemotherapy). In that sense, the first modern chemotherapeutic agent was Paul Ehrlich's arsphenamine, an arsenic compound discovered in 1909 and used to treat syphilis. This was later followed by sulfonamides discovered by Domagk and penicillin G discovered by Alexander Fleming.

Other uses of cytostatic chemotherapy agents (including the ones mentioned below) are the treatment of autoimmune diseases such as multiple sclerosis and rheumatoid arthritis and the suppression of transplant rejections (see immunosuppression and DMARDs).

Bred