Ljubomora nije izraz prevelike ljubavi. Ljubomora potièe iz oseæanja duboke unutra¹nje nesigurnosti. Ljubomorna osoba je posesivna jer se boji da æe biti napu¹tena. Iskljuèiva je jer strahuje da æe biti iskljuèena, ostavljena, zanemarena.
Ljubomora se najsna¾nije ispoljava i najvi¹e muèi u ljubavnim vezama, ali se na njih ne ogranièava. Javlja se ona u svim ljudskim odnosima.
Ponekad se ispoljava otvoreno i dramatièno, uz prasku, srd¾bu i jetka prebacivanja. Ponekad se javlja preru¹ena u tugu i gorèinu. Ponekad se porièe, iz ponosa.
Ljubomorna osoba nesvesno veruje da su drugi od nje privlaèniji i dostojniji ljubavi. Proganja je oseæanje da zapravo nije voljena i da se njeni odnosi toliko krhki i nesigurni da se oèas mogu prekinuti. Oseæa se ugro¾enom jer joj se èini da je neko sa strane veoma lako mo¾e istisnuti i zauzeti njeno mesto.
Zato poku¹ava da ogranièi kretanje osobe do kojoj joj je posebno stalo na krug onih koje do¾ivljava kao, manje vi¹e, „bezopasne“, ali i tada ostaje puna podozrivosti jer zapravo ne veruje nikome.
Zato tra¾i prekomerne dokaze ljubavi i naklonosti, ¹to samo dodatno kvari njene odnose jer oni sa kojima je u vezi postaju zbog toga samo razdra¾eniji i umorniji. Oni se opiru zahtevima i ogranièenjima koje im ljubomotna liènost postavlja i gledaju da ih se oslobode.
Tako ljubomorna osoba samo ubrzava propast veze koju bi ¾elela da oèuva.
Zahtevi liènosti muèene ljubomorom su, uostalom, sami po sebi uzaludni jer su neostvarivi. Niko nas i ni¹ta ne mo¾e uveriti da smo voljeni, ako oseæamo da to nismo. Ljubomorna osoba ne veruje da je voljena jer ne voli samu sebe. I to je su¹tina stvari. Sve dok sebe ne volimo, neæemo poverovati ni da nas drugi mogu voleti.
Ljubomore se ne mo¾emo osloboditi svesnom odlukom ili samokontrolom. Jedini naèin da je se re¹imo je da zavolimo sami sebe. Tek tada æemo zaista poverovati u tuðu ljubav i osloboditi se sumnji koje iznutra nagrizaju i uni¹tavaju èitav ¾ivot.
‚Prilo¾io siMOn1960
Izvor (http://www.iza-ogledala.com)