Poll
Question:
Koliko vam je naporno studiranje prema ovom studijskom programu?
Option 1: izuzetno naporno, nemam vremena za druge aktivnosti
Option 2: naporno, najvise vremena posvecujem ucenju za druge aktivnosti retko imam vremena
Option 3: naporno je onoliko koliko sam ocekivao/la ali kad organizujem svoje vreme imam vremena i za druge aktivnosti
Option 4: ne bi se moglo reci naporno, dobro je, teze od srednje skole ali ne nesto mnogo vise
Option 5: bas kako mi odgovara, stizem da radim sve ostale stvari koje me interesuju i da ipak dobro prolazim na ispitima
iako mi studiramo samo "po Bolonji" nije da nismo upuceni u to kako se radilo prethodnih godina...stariji studenti uglavnom pricaju kako je nama mnogo lakse, kako brzo prelazimo preko gradiva i kako cemo mnogo manje znati od njih...hm...
koliko ja mogu da zakljucim ( moja sestra je sada cetvrta godina na nasem fakultetu ) nije da cemo znati nesto manje, gradivo jeste smanjeno ali nije smanjen deo koji treba razumeti, i dalje mi imamo srz svake oblasti koju izucavamo i naravno mnogo vise od toga... sve zavisi sta kome vise odgovara...mislim da licno nikada ne bih mogla da studiram po starom programu jer ovako moram stalno da ucim a kad ne bih morala svakih sedam dana da spremam neki kolikvijum nisam sigurna da me ne bi privukle neke druge zanimljive stvari koje se van faxa mogu naci :wink:
:hm
Meni se sa jedne strane svidja to sto redovno radim i ucim, ali sa druge strane, bas zbog tog silnog ucenja ne mogu da radim ostale stvari koje me interesuju.
Jedva sam docekala fax, mislila sam da cu konacno imati vremena i da odem u pozoriste i da se vidjam redovno sa prijateljima, i da upisem kurs jezika itd., ali nista od toga ne mogu...Cak sam nekih stvari morala da se odreknem zarad faxa...
A nije da se nesto ubijam od ucenja i da sedim svaki dan za knjigom.
Jednostavno,mnogo vremena i energije utrosim na faxu, pa sam posle premorena za sve ostalo.
Ne znam koliko je gradivo smanjeno u odnosu na prosle generacije, ali mislim da je nama mnogo lakse sto su nam ispiti "iscepkani",sto imamo popravne i oslobadjajuce kolokvijume.
[off] I mislim da je ova tema vise za podforum Studiranje farmacije u Srbiji i svetu. [/off]
То да ли је Болоња лакша или тежа од старог програма ће можда најбоље моћи да посведоче колеге које су ове године са старог прешле на нови режим студирања, из простог разлога што ће нама наша мука увек бити највећа као што ће и старијим колегама њихова мука бити највећа. Чињеница је да су неки предмети знатно скраћени, други у извесној мери редуковани, неки испарчани и да се доста тога полаже из делова што олакшава студирање знатно. Али је и чињеница да у првој години има 14 предмета, а у другој 10 (и то низ веома озбиљних предмета са некадашње треће године у нередукованом виду), да је динамика студирања веома интензивна, и да увек постоји притисак чињенице да за буџет година мора да се очисти, што све чини ствар тежом него раније.
Међутим, у неку руку је и доста несврсисходно поредити ова два програма на један линеаран начин. Болоња никада није смишљена да буде еквивалент старог начина студирања уопште, само са другим начином оцењивања и другачијом прерасподелом студијских обавеза. Болоња треба да да дипломце или мастере (у помпезној варијанти) са квантитативно и квалитативно другачијим знањем. Нешто шире гледано, мени је био поприлично занимљив текст који прочитах у једној хрватској новини (и они се муче са транзицијом на Болоњу). Болоњски програм се само у једном свом сегменту тиче студената. Њен производ треба да буду кадрови са знањем које ће лакше имплементирати на радном месту, што олакшава живот и послодавцима и држави, и то држави двоструко - ко неће да студира у року, може то да уради, али не о трошку буџета (врло прагматично, је л` да).
Све у свему - зачин Ц. Само ће време показати шта је Болоњом добијено а шта изгубљено. Назад нема. На нама је, као на првим генерацијама које студирају по Болоњи, да дамо свој максималан допринос оптимизацији замишљеног програма. Да, то ће понекад коштати наше представнике пуно живаца, а и нама ће се чинити да нам је тајминг генерације помало лош... Али то нам је што нам је, `родило се, ваља га љуљати` и извући максимум притом. Оно што је такође врло важно, а што видим да се дешава из неких коментара, је спречити поларизацију студената на оне по `старом` и на ове по `новом`. Нити смо ми бирали да будемо по новом, нити ранији студенти да буду по старом. Правити такве поделе ствара раздор међу колегама којима никоме није од користи. Понекад се мислим да би можда било најбоље да можемо да се заменимо на једно две недеље, па и да ми боље разумемо `старе` и они нас :happy: :cvet
whatever
је све лепо рекао и ја малтене немам шта да додам,него само да поновим неке ствари.
Ова два програма не могу да се пореде јер су различито концепирани.Сваки програм има своје мане и предности,а на нама је да избегнемо мане и што више искористимо предности ''свог'' програма.Генерално можда се Болоњом стиче више ''употребљивог'' знања,а по старом програму се стиче доста општег,теоријског знање које у будућности може да нам затреба,а и не мора.
По Болоњи учиш редовно и полажеш колоквијуме из недеље у недељу и када дође испит не треба ти пуно времена да га спремиш.А ми који смо на ''старом'',не радимо ништа недељама(није баш буквално ништа,али скоро) и онда када нам дође испит нема нас нигде и по месец дана,људи забораве и да постојимо.Мада има људи који нису на Болоњи,али ипак уче редовно,иду на предавања и њима је наравно пуно лакше да спреме испит.
ma,da,tesko je to porediti,u pravu ste!
nego ima jos jedna stvar...taj "novi" program,koliko ja kapiram,nije konacan-dakle,pretrpece izmene,ako se pokaze da postoje bolji nacini.mislim da ta cinjenica i nas "stare" ali i ove "nove" cini na neki nacin ostecenima.
dobro,mozda je to preteska rec,ali je poenta da gledaju da nas stare sto pre otarase da se spreme za bolonju,a ovi novi su,na neki nacin zamorci.
ali dobro,kao sto neko rece,nismo mi birali kad cemo studirati,pa to nam je-sto nam je!
meni se nesvidja jedino onaj deo bolonje gde ja ne mogu nikada da odem kuci, svi vikendi su mi zauzeti a naravno i radni dani...tako da sam nekako jedva nasla vremena da do sad dvaput odem, sto se meni cini bas strasnim...kao da sam odjednom pestala da zivim tamo i pocela ovde, osecam se kao da sam zalutala kad odem kuci jer zbog subotonedeljnih kolokvijuma to radim strasno retko
Quoteiako mi studiramo samo "po Bolonji" nije da nismo upuceni u to kako se radilo prethodnih godina...stariji studenti uglavnom pricaju kako je nama mnogo lakse,kako brzo prelazimo preko gradiva i kako cemo mnogo manje znati od njih...hm..
ovo je fakat i to je ono sto je sporno :nonono:
ali nama je dato pravo izbora
ako zelimo jednog dana da nesto od toga naucimo bolje mozemo da izaberemo predmet koji nudi tu mogucnost
slazem se.
Meni je ovo po bolonji ok(mislim pojma nemam kako to ide po starom programu)...polozis kolokvijum i ne moras to da spremas za ispit...tako da je mozda lakse...Ali me jako nervira sto svake, ali svake nedelje imamo nesto....i ceo vikend ode na to...skoro da nemamo slobodno vreme... :*:
da sam kojim slucajem studirala po bolonji do sada bih zavrsila fakultet,hocu reci zavrsila bih ga na vreme jer ja radim samo onda kada me pritisnu,kada moram... :lol2:
u II godini je jos gore :namcor
taman sam mislila kako je najgore u I godini ostalo za nama, kad ono, jos veca muka... :wall:
pocinjem da se pitam koliko mi sve ovo odgovara ili ne i da li ja vise ne znam da se organizujem ili sam se posteno ispucala u I godini :hm a005
pisala bih ja utiske do sutra, ali moram sve prvo lepo da srocim, pa onda copy-paste :>
Pokusajte da budete objektivni,
a da pri tom iznesete sve subjektivne procene.
Nemojte temu pretvoriti u bla bla.
:wink:
Ja sam dve godine studirala po starom i moram da priznam da mi je mnogo bilo lakse. Radila sam povremeno, imala vremena za sebe i za drustvo... A otkad sam na Bolonji nema me nigde.
Nije mi jasno zasto se sve kod nas uvodi sa zakasnjenjem. Ova Bolonja se u Evropi ukida.
Quote from: mima140186 on 24-12-2007, 20:42:38
Ja sam dve godine studirala po starom i moram da priznam da mi je mnogo bilo lakse. Radila sam povremeno, imala vremena za sebe i za drustvo... A otkad sam na Bolonji nema me nigde.
Nije mi jasno zasto se sve kod nas uvodi sa zakasnjenjem. Ova Bolonja se u Evropi ukida.
e, to je ono sto mene plasi... je l' se zaista u Evropi ukida?
Da, ukida se. U Evropi se uvodila 90-ih godina. A kod nas sve sa zakasnjenjem...
to je ono sto mene najvise plasi..
gde cemo mi sem u srbiji biti priznati onda?
Pa ukida se, ako se ukida, zato ¹to su sistemi dovoljno uznapredovali da mogu dalje...
A kod nas je sve sa zaka¹njenjem, zato ¹to imamo genijalne politièke ideje :wink:
je l' to znaci biloo sta u vezi sa zaposljavanjem negde out?
Quote from: alexica on 26-12-2007, 15:16:25
je l' to znaci biloo sta u vezi sa zaposljavanjem negde out?
Pazi,Bolonja ti sigurno znaèi vi¹e nego stari program,tako da...
U¾ivaj u studiranju :>
divno
Ja sam vise nego zadovoljan svojim, predhistorijskim, cetvorogodisnjim programom. Skoro bih ga mogao etalonom proglasiti.
Vodite racuna da posle studija ne (p)ostanete fah idioti. Postoji tendencija za sve uzu specijalizaciju u svim naukama.
Grubo poredjenje bi bilo tipa ovaj je majstor za djonove , ovaj za pete , ovaj za dizajn cipela.
Ipak na najvisoj ceni su jos uvek majstori sto znaju sve .
Koliko sam razgovarao i koliko znam , a takav stav provejava i ovde stoji tvrdnja da je Bolonja smisljena kao prilagodjavanje prakticnim potrebama drustva i funkcionalnom osposobljavanju za buduci rad.
Ipak nemojte zapostaviti sirinu i poznavanje drugih oblasti , ako zelite da dogurate daleko u karijeri.
Po meni ovako otprilike stoje stvari:
Prednosti starog programa u odnosu na novi:
SLOBODA, nama se daje za pravo da ucimo i polazemo onako kako nama odgovara, ne forsira nam se nista, niko ne pita kad kako i gde smo stekli znanje nego je na usmenom jedino bitno da smo dobro ovladali gradivom i da smo u stanju da ga prezentujemo kako treba u tom trenutku. Neko ovu slobodu zna da iskoristi dobro, neko lose rasporedi vreme pa kasnije ima velikih problema ali ovo je generalno dobra stvar jer se po novom programu ljudi teraju na ucenje onako kako im dolaze kolokvijumi i tesko je uhvatiti vazduha i zaista se posvetiti onome sto te zanima.
INTELEKT cini mi se da cemo na kraju mi po starom programu izaci kao sposobniji za intelektualne napore zbog toga sto smo prinudjeni na velike porcije rada i stres koji nas motivise za velike uspehe koje ostvarujemo uz veliki napor u jednom dahu (nikada nece znati ovaj po bolonji kako je to spremati farmaceutsku za jedan dan i tamo izaci pred profu i pokazati sta znas, uz svu tremu i sve sto prati takav jedan podvig) izboriti se sa tim nije lako i mislim da mnogo pripremi licnost na neke buduce probleme koje ce sretati kroz zivot koji ce takodje biti po principu mnogo radis, a onda dodje onaj dan gde je biti ili ne biti... a takvi problemi su cesti
Prednosti novog programa:
ZNANJE. Ja mogu da kazem za sebe da sam jako dobar student koji relativno savesno obavlja sve svoje obaveze i imam fenomenalne rezultate. Medjutim realno kada se sve sabere radim u toku godine dosta manje nego ovi po novom koje sistem forsira da stalno uce i budu u brzini. Neko rece ne mogu oni da nauce za dve godine to sto smo mi ucili tri, ja kazem da su to upravo uradili i to jako uspesno posto rade vise i za tri godine ce zaista imati isto znanje za koje nama treba pet, a posle njihovih pet znace dosta vise nego mi. vise rada=vise znanja, prosta matematika
LAKOCA generalno po novom programu uci se sa manje stresa i lagodnije je studirati, ko svoj posao obavlja redovno za njega nema zime i vrlo je dobro to znati. Lakse jeste jer uz redovan rad sa lakocom se daju ispiti i sve ide kako treba sto po starom programu nije bas tako. Takodje nema usmenih i to takodje smanjuje stres i povecava objektivnost ocena. Novi program stvorice bolje radnike koji znaju da odradjuju svoj posao bolje od nas.
Naravno nisam isao po bolonji nikad niti cu pa ovo nije 100% merodavno ali mislim da otprilike ovako stoje stvari
Da izvucemo kljucne reci...
Sloboda + intelekt vs. znanje + lakoca.
Licno, glasam za prvu kombinaciju. Cik neka mi neko ospori znanje... :>
Konkretno nas fakultet :
-ne svidja mi se to sto ne znam koje cu predmete imati u drugom semestru, a pri kraju smo prvog !
-ne svidja mi se to sto nas pretrpavaju predmetima i retko ko od nadleznih razmislja koliko je naporno spremiti i SAVLADATI u jednoj godini mikrobe, deo farmaceutske, fiziologiju, imunologiju, bioxemiju itd. A da ne pominjem sta nas ceka u IV i V semestru ( prica se-tehnologija, farmakologija, gnozija cela, farmaceutska 3.deo itd ).
Mislim da profesori gledaju samo vaznost svog predmeta, tj.da im se ne ugasi katedra ili ne smanji broj casova. Cast izuzecima !
Kazu kako ce uvesti izborne predmete, a svaki od tih izbornih nosi po 4-5 ESPB i fond od 50tak casova sto nije malo. Izborni predmeti su na svakom faxu olaksica a ne dodatno opterecenje. ( Etf-moj drug je imao 3 izborna po semestru i dobio je shest desetki ).
-iz nedelje u nedelju kolokvijumi, i taman pomislis "e,sad cu da se odmorim", a onda shvatis koji posao te tek ceka i da ce taj "odmor" trajati 3-4 dana. Odrices se ne svih ali dobrog dela uzivanja koje nosi mladost. Jer kako naci vremena za npr. neke izlaske ako ti znas da te za 5 dana ceka bitan predmet, a zatim za 5-6 dana nov kolokvijum, i tako u krug !
To sto je on rekao
Lero, ¹ta reèe sad? :hmm
Necu biti lenj, nego cu iskopati i ovde postovati plan i program po kojem su vase majke, ocevi, ujne, strine, tetke... i ja, i jos mnogo koji moj kolega/koleginica... zavrsili svoje studije.
I videcete da je tada sve pasovalo. Sve je moglo da se sprovede. Ne jedna (botanicka) nego jos jedna (farmakognozijska) ekskurzija u prirodu. A ljudi koji su sa faksa izlazili, bejahu upravo "savrseni kadrovi" za ono sto ih je u praksi ocekivalo. U to vreme je bilo svega 5 (pet) farmaceutskih fakulteta u SFRJ (gledano sa severa na jug): Ljubljana, Zagreb, Sarajevo, Beograd i Skoplje (ali upisa nije bilo bas svake godine u Skoplju, vec samo onda kada se sakupi dovoljan broj buducih studenata).
Ne zelim da istaknem da je to bio "najbolji moguci program za farmaceute". Ali, zelim da znate: taj plan i program odgovarao je potrebama struke, onakve kakva je postojala u ovoj zemlji i dobro funkcionisala. Sve do devedesetih godina proslog veka. Onda smo presli na petogodisnji program... koji je, momentom svoga proglasavanja, postao neadekvatnim. Otada se jaz izmedju struke i fakulteta neprestano povecava.
Struka je pocela da trazi "male lekare, nedovoljno dobre da bi bili pravi lekari, ali ipak dovoljno dobro obrazovane da bi jedan deo tereta primarne zdravstvene zastite mogli podneti", a fakultet je fabrikovao "velike farmaceute, previse velike da bi mogli postati malim lekarima, e da bi jedan komad dijagnosticko/terapijskog kolaca primarne zdravstvene zastite mogli servisirati". Mi o leku, oni o lecenju. Mi o leku, oni o pacijentu. Ko god "oni" bili.
Neosetno, jedan model nastave (nemacko-francuski) prepustio je primat drugom (britanskom). Jedan profil strucnjaka (farmaceutski tehnolog - farmaceutski hemicar - farmakognosta) zamenjen je drugim (farmaceutski marketing-strucnjak, farmaceutski menadzer, farmaceut-lekar) u iscekivanju treceg (klinicki farmaceut, na primer)... a na pomolu je i cetvrti (lekaro-apotekar, kao u doba Alhemije).
I dok svemocna Amerika i Engleska resavaju svoje probleme, skolujuci studente da budu savrseni slusaoci, dijagnosticari, savetodavci... glumci u jednom nespecificnom pozoristu (na PM cu rado docarati detalje), dotle novoprimljene u EU zemlje postaju eksponentima njihovih problema, izostravajuci granicu podele na Staru Evropu (zemlje poput Francuske i Nemacke, sa mocnim obrazovnim sistemima) i Novu Evropu (zemlje poput onih nedavno primljenih, o kojima ne bih previse, jer cu se rasplinuti i otici ne u off, no u ... Honduras). A ja se i dalje cepam trudeci se da u svojim studentima probudim i razvijem klicu kritickog uma, koja bi trebalo da krasi svakog nezavisnog, slobodnog intelektualca, sto biste mogli postati zavrsivsi klasicne studije i mirna bosna, a upravo takvi jos uvek relativno lako nalaze uhleblje u SAD, Kanadi, Engleskoj i drugim zemljama, iako se smatraju beskorisnima i neadekvatnima u sopstvenoj zemlji... jer ne odgovaraju vazda volatilnom profilu onoga sto ovoj cudljivoj i izbirljivoj Srbiji treba.
Ta ista Amerika i Engleska nisu ni pipnule Stenford, ili MIT, ili Kembridz i Oksford. Ti univerziteti su ostali okosnice odgovarajucih skolskih sistema. Umesto da uprosecavanjem upropaste sopstveni skelet, oni su osnovali na stotine malih, agilnih i preduzimljivih univerziteta, kojima nije osnovni cilj da budu luconose prosvetiteljstva na tim prostorima, no da apoteke i fabrike snabdevaju snalazljivim i upotrebljivim ljudskim resursima. Zanatlijama. Nemacka, koja pripada Evropi, formalno je prihvatila Bolonju, ali sustinski nije. Nije ni pipnula Hajdelberg ili Getingen, vec je reformisala neke druge univerzitete (otuda lose ocene nemackih ili francuskih univerziteta super-teske kategorije na bolonjskim ocenjivanjima, a dobre ocene nekih drugih... jer, u koga je metar, u toga je i kriterijum). Da li luconosa elektrotehnike mora da zna da opravlja ves-masine? Da li onaj koji je u stanju da konstruise neku slozenu masinu, mora da zna i da je podmaze? Da li je onaj koji je u stanju da napravi lek svojim rukama, duzan da zna da preporuci taj isti lek svom pacijentu kojeg je upravo, razgovorom, "pregledao", uzeo anamnezu i ustanovio da tom-i-tom fali bas to-i-to?
Mislim da nije.
I, na kraju, jedna primedba. Bolonja je, u svojim osnovnim premisama, morala da obezbedi MOBILNOST studenata, sto ce reci: upises farmaciju u Litvaniji i tamo odslusas par godina. Onda nacujes da ima jako dobra farmakognozija u Marburgu, te ne budes lenj i zapucas tamo, da bi cuo svetlucava predavanja profesora Maksa Vihtla. Onda te obaveste da je farmaceutska hemija strahovito jaka u Hajdelbergu, tehnologija u Braunsvajgu a farmakologija u Stutgartu. I pozelis da se vratis kuci, dobivsi diplomu na nasoj farmaciji, vredno sakupljajuci poene i upisujuci podatke u suplement diplomi, nadajuci se da te zbog toga velikog truda i putovanja po Evropi kod kuce ceka, u najmanju ruku, mesto sefa razvoja neke perspektivne farmaceutske kuce.
Onda se probudis, saznavsi da ne mozes iz flamanskog dela Belgije preci u valonski. Ili, iz Skotske u Englesku. A di je tu Litvanija - Nemacka - Srbija? Di je tu Grcka - Norveska - Rumunija - Francuska? Nema mobilnosti - nema Bolonje. Nema komplementarnosti diploma - nema Bolonje.
Ne znam je li lakse ili teze nego pre. Je li lepsa princes-krofna ili krempita?
Quote from: Adonis_Vernalis on 24-01-2008, 15:21:19
Ne znam je li lakse ili teze nego pre. Je li lepsa princes-krofna ili krempita?
[off]najbolji je milfe![/off]