To je tacno...Ti se vracas kad zavrsis studije u Sloveniji , zar ne?
Da, da, kako da ne! I onda je mrmot zamotao cokoladu :confused:
Onda nastavi da se nadas da ce nam Bog pomoci i tamo iz Slovenije nastavi da piskaras i prosipas pamet... :wink:
Mada, totalno te razumem.Mnogo mojih ortaka je shvatilo da u ovoj zemlji nema leba boriti se protiv vetrenjaca i nadati se cudu i otislo je odavde...Traziti od Boga pomoc, a psovati tog istog Boga na svakom koraku...Nemam nista protiv tebe, licno, samo su mi se smucile price tipa:otisli smo iz zemlje, nadamo se cudu da pomogne vama u Srbiji...Vrati se, daj svoj doprinos da se poboljsa stanje ovde...Imaces kvalifikacije za to.Samo je potreban dobar plan, malo srece i jaka volja za boljitak.Ali, pre svega toga, potrebno je iskreno voleti ovu zemlju... :)
Ako nisi informisan do sada, ja radim u Novom Sadu kao asistent na farmaciji. Pogledaj u deo za predstavljanje novih clanova. Nisam otisao da bi srao kako je vama tamo Bog potreban. Svake 3. nedelje sam i sam u Srbiji. Moja porodica i pirjatelji su jos uvek tu. Drugo ako mislis da je lako dici zadnjicu i krenuti, izvoli pa probaj. Posto se ne znamo dobro i ne znas kako sam dosao do pozicija gde sam sad, bolje ne sudi bez potrebe. Ok. Nemas ljutis druze (komunisticki i bratski receno).
:Bog on te gleda
Quote from: rade on 09-08-2006, 16:35:59
Ako nisi informisan do sada, ja radim u Novom Sadu kao asistent na farmaciji. Pogledaj u deo za predstavljanje novih clanova. Nisam otisao da bi srao kako je vama tamo Bog potreban. Svake 3. nedelje sam i sam u Srbiji. Moja porodica i pirjatelji su jos uvek tu. Drugo ako mislis da je lako dici zadnjicu i krenuti, izvoli pa probaj. Posto se ne znamo dobro i ne znas kako sam dosao do pozicija gde sam sad, bolje ne sudi bez potrebe. Ok. Nemas ljutis druze (komunisticki i bratski receno).
:Bog on te gleda
Jako dobro znam da nije lako dici du*e i otici odavde.Samo mislim da je jos teze ostati i boriti se.Nisam ti sudio niti te na bilo koji nacin osudjivao, samo sam izneo svoj stav o tome kako je svakako lakse otici i uklapati se u bolji svet, nego se zrtvovati i pokusati da od rusevina starog i loseg izgradis novi i bolji, za nas i za nove generacije.Potpuno razumem ljude koji odlaze odavde u potrazi za bolje sutra i postujem to, ali jos vise postujem ljude koji ostaju ovde i bore se za isto to.
Naravno da je za pohvalu cinjenica sto se, pored ukazane prilike, vracas da pomognes ovoj zemlji i to postujem.
Daleko od toga da se ljutim, naprotiv.Ovaj forum je mesto gde mozemo slobodno da razmenjujemo misljenja i stavove na razlicite teme.Jako cenim ljude koji slobodno i bez ustrucavanja kazu svoje misljenje, bez ustezanja, skroz iskreno.Jedino me moze naljutiti vredjanje na racun porodice, a i oko toga se vise ne tangiram-poruke se ovde lako brisu. :)
Moj stav je da nasi mladi strucnjaci, ako i odu preko, treba na neki nacin da pomognu ljude ovde, a ne samo da zaborave ko su i odakle su.Steta je sto drzava ne cini vise da te mlade ljude zadrzi ovde.Ali, to je vec druga tema...
Dok sam ja studirao mnogo manje je bilo stipendija i nagrada nego sto je to danas. Kada sam upisavao poslediplomske nije postojala mogucnost da drzava finansira studiej u inostranstvu. Stvari se menjaju. Hvala Bogu. Treba sve da se pozitivni iskoristi i za sebe i za zemlju koja nas skoluje.
Ranije sam se zanosio da odem u inostranstvo, postanem bogat , I vratim se u Srbiju I pomazem narodu znanjem I parama. Medjutim, sad mi tako nesto ne pada napamet posto svako gleda svoje dupe. Ako bih I otisao, prvo bih sebe maksimalno obezbedio, tamo nesto stvorio a u Srbiju bih dolazio samo rekreativno I naravno nasao nacin da pomognem mladim ljudima evo npr ako bi imali forum koji im mnogo znaci, ja bih ih finansirao I uplatio im hosting :>
QuoteRanije sam se zanosio da odem u inostranstvo, postanem bogat , I vratim se u Srbiju I pomazem narodu znanjem I parama. Medjutim, sad mi tako nesto ne pada napamet posto svako gleda svoje dupe. Ako bih I otisao, prvo bih sebe maksimalno obezbedio, tamo nesto stvorio a u Srbiju bih dolazio samo rekreativno I naravno nasao nacin da pomognem mladim ljudima evo npr ako bi imali forum koji im mnogo znaci, ja bih ih finansirao I uplatio im hosting
Kad bismo se svi poistovecivali sa vecinom,pretpostavljam da bismo daleko otisli... :roll:..mislim da nije poenta u zadovoljavanju sopstvenih potreba,prioritetnije je raditi na zadovoljstvu i doprinosu neke mnozine jer veci je uspeh zadovoljiti druge svojim trudom i zalaganjem,time se postize i veca licna satisfakcija :wink:...Licnim zalaganjem jednog pojedinca utices na zalaganje i interes vecine cime se donekle povecava uspeh jedne zemlje :!...zato mislim da je mozda bolje gledati kroz svoju prizmu,a ne kroz tudje,jer je tako uspeh jedino zagarantovan :wink:
NAravno.Uciniti sve da budes zadovoljan sobom, a pritom pomoci i druge... :)
Coolgemini… prvo ti (ja) pa onda drugi… :wink:
Hehehe...naravno da je tako... :wink:...ukapirali smo se...sve sa odredjenom granicom :wink:
Opet ja, sa svojim drevnim iskustvom... Sta cu kad sam mator, pa iz mene progovara mnogo stosta...
Otici ili ostati, dilema je koju je moju tetku, krojacicu, polovinom sezdesetih godina proslog veka takodje morila. I ona je otisla. U Nemacku. Nasla posao u fabrici zavesa. Naucila ne nemacki, nego nekakav lokalni sleng. Stekla pravo na nemacku penziju. Razbolela se. Nemci su je uhvatili za ruku i operisali. Uredno je placala porez celog zivota, pa su joj zato dali i hemoterapiju, i periku. Ostala je ziva, zahvaljujuci njima. Da joj se tako nesto desilo ovde, verovatno je ne bi bilo. Ona je otisla.
Otici ili ostati, dilema je koja je moje drugare iz Krsmanca takodje mucila... Evo primera jednog momka, koji je od svog pokojnog oca nasledio radnju za proizvodnju Hi-Fi zvucnika. Njegov otac je bio pionir u toj oblasti. U svetu ih je bilo nekolicina. Necu navoditi imena, ali znam o kojim ljudima je rec. On nije mogao da zivi od te radnje, jer ljubitelja Hi-Fi zvuka koji su bili spremni da u periodu 1991-2000 daju nekoliko hiljada svajcaraca samo za zvucnike bilo je par komada... I on je otisao.
Otici ili ostati, dilema je koja je pratila i jednog mog poznanika, takodje iz Krsmanca... On je bio savrsen bas. Operski pevac. Otisao u Regensburg. Napravio karijeru. Ozenio se Nemicom i napravio joj troje dece. I onda pukao, razveo se i dosao kuci. Nije mogao bez neke kafanice i pajtasa sa kojima bi cirkao pivo. On se vratio.
Jedan od gorenavedenih likova mi je rekao sledecu "mudrost": dokle god se lomis i razmisljas "otici ili ostati", ti imas problem. Prelomi. Odluci. I idi, ili ostani. I vise nemas problem... I cela diskusija postaje bespredmetna. Fokusirajte se na druge probleme, jer ih ima. Onoliko...
Ista dilema je mucila i meni jako bliske ljude. Neki su otisli, neki su otisli i vratili se, a neki nisu imali herca da se izvuku iz ususkanog gnezda i krenu dalje...
Kad bi mi se ukazala prilika(a spremna sam da uticem na to koliko god je u mojoj moci), otisla bih! Dugo je do tada, jer dok ja ovde pozavrsavam posla oko faxa, proci ce jos 3 godine najmanje! Teze je zenama da naprave taj korak.
Lepo je otici,videti,isprobati i doziveti osecaj zivota na zapadu..nekom se posreci da se uspesno adaptira na tamosnje zivotne okolnosti,a nekom ne,pa se silom prilika vrati...Mozda je i ta prilika da odes van zemlje tvoja sudbina...ali mozda i nije....Vredi probati sve jer zivot je samo jedan.... :!
Iiiiiiiiiiiiiiiii???? Zemlja je ostala ista kao sto je bila! Ne osecam se kao INTELEKTUALAC. Nisam ljubitelj titula. Potpisujem se jos uvek isto kao i pre, pa cak i na poslovne dokumente. Skolujem se zbog sebe. To znaci da bi uzivao jednog dana u normalnom (dovoljno bogatom) zivotu na osnovu svog znanja, a ne zvanja. Mada to do posledicno povezano. Ali je..m li ga (evo ti jos jednom za dusu), takav je zivot. I ne zaboravi ja ne bezim od toga da sam Srbin. :hm
Hocu da kazem da je to sve stvar licnog izbora. Nemojte traziti savet u smislu "Idite, i ne vracajte se vise" ili "Nemojte ici, sunce tudjeg neba i blablatruc". Rade je skupio srce, pozdravio se sa svima i otisao. Mnogi moji drugovi sa fakulteta isto. Ja, zbog ovih ili onih razloga, nisam, sto ne znaci da necu (jos uvek mogu i imam i gde: ostavljena blanko mogucnost da, dok ne napunim 45, odem tamo daleko). Mnogi nisu. A u krugu svojih prijatelja, porodice i studenata (jedinih ljudi do cijeg mi je misljenja stalo), ipak se osecam kao intelektualac...