Aneurizmatska bolest je opasna i u svom
asimptomatskom stadijumu, kad oboleli nema nikakve tegobe, a
o¹teæeni krvni sud mo¾e biti toliko pro¹iren da u svakom
trenutku pukne. O svojevrsnoj "bombi u trbuhu" govori prof. dr
Ðorðe Radak, vaskularni hirurg svetskog glasa, direktor
Klinike za vaskularnu hirurgiju Instituta za kardiovaskularne
bolesti "Dedinje"
Revolucija u dijagnostici uèinila je da se i tako podmukla
bolest poput aneurizme, koju èesto ne najavljuju nikakvi
simptomi, blagovremeno otkrije i da se spreèe njene fatalne
posledice. Aneurizma je, osim toga, i vrlo èesta patolo¹ka
pojava. Na beogradskom Institutu za kardiovaskularne bolesti
"Dedinje" svakodnevno se obavi jedna do dve operacije
arterijskih aneurizmi, ¹to je godi¹nje oko 500 takvih
hirur¹kih intervencija.
Profesor dr Ðorðe Radak, vaskularni hirurg svetskog
renomea, smatra da æe tek sa daljim razvojem takozvane
vaskularne medicine, koja u prouèavanje patologije krvnih
sudova uvodi razlièite specijalnosti medicine, i problem
dijagnostikovanja aneurizme dobiti svoje pravo mesto i znaèaj.
Ali, krenimo redom.
Atipièna arterioskleroza
Aneurizma je esktremno pro¹irenje krvnog suda, posebno
aorte ili perifernih arterija. Ta degenerativna bolest tesno
je vezana za patogenezu arterioskleroze - aneurizmatska bolest
na aorti vrsta je arteriosklerotiènog oboljenja koje se ne
manifestuje za arteriosklerozu tipiènim su¾avanjem krvnog
suda, veæ popu¹tanjem i ¹irenjem njegovog zida.
Dr Radak istièe da je ova bolest opasna èak i u
asimptomatskom stadijumu, kad oboleli ne oseæa nikakve tegobe.
Aneurizma je tada pritajena, a mo¾e biti tako velika da
postoji stalna opasnost da pukne. Mnogi je nazivaju "bombom u
trbuhu", dodaje profesor Radak, upravo zbog èinjenice da mo¾e
da rupturira bez ikakvih prethodnih simptoma, a tad je
uglavnom kasno za uspe¹no leèenje. Veliki broj smrtnih
sluèajeva se ranije olako pripisivao infarktu srca, ¹logu,
emboliji pluæa, a nije se znalo da su, zapravo, fatalne bile
aneurizme koje su rupturirale.
Prof. dr Ðorðe Radak redovni je predavaè na
Medicinskom fakultetu u Beogradu, na Katedri za
hirurgiju. Èlan je Medicinske akademije Srpskog
lekarskog dru¹tva. Objavio je èetiri knjige, a meðu
njima i "Hirur¹ke pristupe arterijama i
revaskularizaciji mozga". Od oko 400 njegovih nauènih
radova, oko 250 je publikovano u celini, a 20 je
objavljeno u najeminentnijim svetskim èasopisima.
Govoreæi o simptomatskoj fazi, na¹ uva¾eni struènjak
izdvaja tri grupe problema koje aneurizma izaziva. U prvu
grupu spada kompresija okolnih organa: aneurizma u grudnom
ko¹u komprimira srce ili pluæa, aneurizma vratnih arterija
okolne ¾ivce, aneurizma u trbuhu tanko i debelo
crevo...Neobja¹njivi bolovi u leðima mogu biti posledica
pritiska obolele aorte na kièmeni stub, ponekad toliko jakog
da dolazi do o¹teæenja kièmenih pr¹ljenova, zbog stalnog
pulsiranja aneurizme. Zato se èesto de¹ava da lekari pogre¹no
dijagnostikuju lumbalni sindrom, i¹ijas na primer, pripisujuæi
pojavu tegoba degenerativnim reumatskim promenama.
Druga grupa komplikacija nastaje zbog
toga ¹to se u svakoj aneurizmi javlja turbulentno kretanje
krvi. Krv se, obja¹njava profesor Radak, vi¹e ne kreæe brzo i
laminarno, veæ vrtlo¾i zbog pro¹irenja, ¹to dovodi do
stvaranja prizidnog tromba. Prizidni tromb se nalazi u gotovo
svakoj veæoj aneurizmi i, otkidanjem njegovih deliæa, mo¾e
doæi do novih komplikacija - zaèepljenja arterija. Aneurizma
na luku aorte, na primer, mo¾e da stvori tromb koji æe
zatvoriti arterije za ishranu mozga, pa æe doæi do ¹loga. Osim
toga, tromb stvara takozvani mrtvi prostor, prizidno uz
arteriju, u kome se vrlo èesto skupljaju mikrobi, virusi ili
bakterije. Dr Radak ka¾e da veliki broj njegovih pacijenata
ima upravo takve, upaljene aneurizme sklone infekciji, ¹to je
riziènije za ishod hirur¹kog leèenja.
Najte¾a komplikacija
Ukoliko aneurizma pukne, ¹to je treæa i najte¾a vrsta
komplikacije, pacijent mo¾e da umre u roku od nekoliko minuta.
Ali, ako je rupturirala prema zadnjem zidu, èvrsto tkivo kao
¹to je kièmeni stub æe pru¾ati izvestan otpor krvarenju, te se
krv neæe izliti u trbu¹nu duplju nego u rastresito vezivno
tkivo okoline, tu æe se u jednom trenutku zaustaviti i
uspostaviti ravnote¾u tako da takav bolesnik mo¾e da izdr¾i i
nekoliko dana, dodu¹e sa bolovima, padom pritiska i u te¹kom
op¹tem stanju, ali i sa poveæanim ¹ansama da mu se hirur¹ki
pomogne. Urgentne operacije, meðutim, imaju vrlo veliki
procenat komplikacija, pa je smrtnost nakon njih i u najveæim
svetskim centrima veæa od 20 odsto.
Arteriografija je ranije bila jedina metoda kojom se
aneurizma mogla dokazati. Sa pojavom takozvanih
neinvazivnih metoda - ultrazvuka, skenera i magnetne
rezonance - pojavila se i minimalno invazivna
dijagnostika.
U svetu postoji op¹ti trend razvoja minimalno
invazivne hirurgije pa prof. Radak ocenjuje da Institut
za kardiovaskularne bolesti, kad je reè o primeni
minimalno invazivne dijagnostike, idu sasvim u korak s
vremenom. U poslednje dve godine tamo je operisano oko
stotinu aneurizmi aorte, bez prethodne arteriografije,
samo na osnovu pregleda ultrazvukom i skenerom. To znaèi
da je stotinu ljudi bilo po¹teðeno invazivnog snimanja
koje zahteva da se arterija bode, u nju uvodi kateter,
ubrizgava kontrast, ¹to takoðe ima svoje komplikacije.
Nedovoljna opremljenost na¹ih zdravstvenih ustanova
je, meðutim, razlog zbog kojeg se, prema reèima dr
Radaka, kod nas kasni sa uvoðenjem takozvane
endovaskularne hirurgije ili interventne radiologije.
Struènjaci sa Instituta su nedavno ipak uspeli da jednu
aneurizmu grudne aorte uklone implantiranjem
stent-grafta, bez operacije koja bi inaèe bila vrlo
te¹ka. Pacijent je, umesto da danima le¾i na intenzivnoj
nezi, veæ sutradan oti¹ao kuæi. Da bi se ova oblast
razvijala, potrebno je, meðutim, da operaciona sala bude
opremljena rendgenskim aparatima, trodimenzionalnim
skenerom, magnetnom rezonancom...
Profesor Radak zakljuèuje da aneurizmu treba otkriti i
leèiti ¹to ranije. Ljudima starijim od 50 godina savetuje da
insistiraju na rutinskim godi¹njim skrining pregledima, a ako
imaju neodreðene tegobe u grudnom ko¹u ili trbuhu da obavezno
urade ultrazvuène preglede, po moguæstvu takozvanu kolor
dupleks ultra sonografiju. Ona, naime, omoguæava da lekar
proveri stanje krvnih protoka i morfologiju pro¹irenja ili
su¾enja krvnih sudova (koja se nekad javljaju i u
kombinaciji). Na osnovu ultrazvuènog nalaza lekar mo¾e
pouzdano da zakljuèuje da li aneurizma postoji, koje je
velièine, od koje do koje arterije se kreæe, da li u njoj
postoji prizidni tromb, da li je mo¾da do¹lo do disekcije, da
li su zahvaæene takozvane arterije koje hrane bubreg i
digestivni trakt, da li je aneurizma mo¾da rupturirala...i da
li je treba leèiti konzervativno ili hirur¹ki.
Ako se aneurizma otkrije dok jo¹ nije izazavala nikakve
komplikacije i operi¹e kao takozvana hladna aneurizma,
procenat veæih komplikacija kreæe se jedan do dva odsto, ¹to
je i desetostruko manje nego kad se kasni sa
dijagnostikovanjem pa pacijent zaðe u dublju starost, u kojoj
je svaka operacija rizièna.
Profesor dr Radak, hirurg izuzetno bogatog klinièkog
iskustva, tvrdi da ne postoji aneurizma koja se ne mo¾e
otkloniti operacijom. Operacija se, kako je na¹ sagovornik u
najkraæem opisuje, izvodi tako ¹to se aneurizma resecira,
hirur¹ki se otkloni, a umesto pro¹irenog dela krvnog suda se
ugradi takozvani graft - sintetska zamena za arteriju. Graft
biolo¹ki ne iritira organizam, nakon nekoliko meseci je pro¾et
lokalnim tkivom, tako da se praktièno inkorporira u organizam.
Istra¾ivanje uzroka O uzrocima nastanka aneurizme zna se
relativno malo. Dokazano je da je reè o poremeæaju odnosa
izmeðu elastina i kolagena, materija koje krvni sud èine
elastiènim i omoguæavaju mu da pulzira, ali da se ne ¹iri sa
godinama. Smanjenje elastina, pak, doprinosi popu¹tanju zida
arterije i stvaranju aneurizmi.
Bakterija hlamidija, citomegalo virus i jo¹ neke infekcije
pominju se, meðutim, kao moguæi pokretaèi zapaljenja u zidu
krvnog suda, i to èak kao primarnog procesa, ¹to znaèi da do
¹irenja krvnog suda mo¾da dolazi tako ¹to, zapravo, prvo
nastane zapaljenje u arterijskom zidu pa to zapaljenje onda
dovede do destrukcije elastina.
Dr Radak je, tim povodom, inicirao jednu zanimljivu studiju
- rutinsko citohemijsko i mikrobiolo¹ko ispitivanje svake
odstranjene aneurizme i u njoj naðenog tromba - koja treba da
doka¾e ili opovrgne vezu te bolesti sa nekim bakterijama.
Rezultati te studije bi, prema dr Radaku, bili utoliko
znaèajniji ako se ima u vidu podatak da je danas gotovo 50
odsto na¹e studentske populacije inficirano hlamidijom, polnim
kontaktima prenosivom bakterijom.
Struènjaci sa Instituta za kardiovaskularne bolesti
"Dedinje" na pragu su realizacije jo¹ jednog projekta: genske
analize zida aneurizme, s ciljem da otkriju koji su geni
specifièni za sintezu proteina, naroèito elastina i kolagena i
proteina koji utièu na sistem koagulacije. Kad je o ovom
istra¾ivanju reè, dr Radak ocenjuje da je vrlo savremeno, da
spada u sam vrh genomike (nauke o genima), te da su na¹i
struènjaci pri tom u prednosti nad zapadnim jer je za ovo
domaæe istra¾ivanje karakteristièna dobra saradnja izmeðu
hirurga i baziènih istra¾ivaèa.
Gordana Tomljenoviæ