Mo¾e li se inteligencija ljudskog roda
objasniti pretpostavkom da su prve ¾ene radije birale pametne
nego zgodne mu¹karce? Nauènici tvrde da se odgovor nalazi u
jednom jedinom hromozomu
Ma koliko to nekim mu¹karcima zvuèalo neverovatno ¾ene su
zaslu¾ne za inteligenciju ljudske rase. Prema jednoj
kontroverznoj teoriji, na¹i ¾enski preci su bili dovoljno
mudri da prilikom izbora partnera prednost daju intelektu, a
ne fizièkoj snazi ili izgledu. Sa prezirom su odbacivale maèo
tipove, Herkulese i Adonise i odluèivale se za one mu¹karce
koji su zraèili unutra¹njom snagom i lepotom. Na takvom
izboru, èoveèanstvo, a posebno mu¹karci, duguju zahvalnost
¾enskom rodu. Da su se, pak, odluèile za kr¹ne momke rumenih
obraza, ljudska vrsta bi se, umesto sa kosmièkim tajnama, jo¹
uvek nadmetala sa ¹impanzama i antilopama.
Kako nas je jedan hromozom naveo da
sagradimo piramide, odemo na Mesec i u bioskopu plaèemo
od radosti ili tuge?
Ova teorija je nastala na osnovu pomnih istra¾ivanja
rezultata testova inteligencije. Proseèan IQ kod mu¹karaca i
¾ena je uglavnom jednak. Ali, ako se bli¾e pozabavimo
inteligencijom kod razlièitih polova uoèiæemo neke neobiène
razlike. Prvo, raspon IQ kod mu¹karaca je mnogo veæi. Kod
mu¹karaca je broj jedinki sa niskim IQ mnogo veæi, ali je veæi
i broj genija. Ovaj odnos se nije menjao od vremena kada su
obavljena prva merenja inteligencije. Drugo, veæa je
verovatnoæa da æe majka, a ne otac, preneti detetu i svoje
mentalne nedostatke. Ovi pokazatelji su Roberta Lerkea iz
Dr¾avne bolnice u Brejnerdu, u Saveznoj dr¾avi Minesota, SAD,
naveli na zakljuèak da su mnogi geni odgovorni za ljudsku
inteligenciju sme¹teni u X hromozomu.
Grupa nemaèkih genetièara je nedavno poku¹ala da doka¾e da
je on bio u pravu. Meðutim, njihova otkriæa su dovela do nove
senzacije. Ne samo da su do¹li do zakljuèka da X hromozom igra
glavnu ulogu kada je u pitanju inteligencija, veæ smatraju da
to dokazuje da su ¾ene generacijama birale pametne mu¹karce.
Time ¹to su davale prednost inteligenciji nad fizièkom snagom
na¹i ¾enski preci su pokrenuli proces koji je vremenom doveo
do vrlo moæne umne ma¹ine kakav je ljudski mozak
Ideja da su izbor partnera, ili seksualna selekcija,
uticali na pravce evolucije stara je koliko i Darvin. Darvin
je bio uveren da se neobiène osobine ¾ivotinja koje nemaju
nikakve veze sa prednostima pri pre¾ivljevanju, poput paunovog
repa i lavlje grive, mogu objasniti samo kao rezultat
kriterijuma na osnovu kojih su ¾enke birale partnere prilikom
parenja. Ovi ¾ivopisni ukrasi, navodno, treba da uka¾u ¾enkama
na to da se radi o »dobroj prilici« za parenje. Ipak, pomisao
da ljudski mozak mo¾e biti »ukras« koji seksualno stimuli¹e
stvara mnogo vi¹e kontroverzi.
Biolog D¾efri Miler sa Univerziteta Savezne dr¾ave Novi
Meksiko, u Albukerkiju, koji se bavi evolucijom, je ovu
postavku izneo pre ne¹to vi¹e od jedne decenije u knjizi »Um
koji se pari«. Stiven Rouz sa Otvorenog univerziteta, meðutim,
njegovu teoriju opisuje kao »potpuno neprihvatljivu« i »u
su¹tini, pornografsku«.
Osnovu za nova istra¾ivanja èini
postavka prema kojoj X hromozom igra posebnu ulogu u
seksualnoj selekciji. Svako od nas ima po 23 para hromozoma:
22 autozoma koji ne odreðuju pol i dvadeset i treæi, dodatni
par, koji ima upravo taj zadatak. X hromozom i mnogo manji Y
hromozom u stvari i nisu par. Mu¹karci imaju jedan X i jedan Y
hromozom, a ¾ene dva X hromozoma. I tako, dok ¾ene imaju po
dve kopije svakog gena sadr¾anog u autozomima, mu¹karci imaju
samo po jednu kopiju gena sadr¾anih u X hromozomu.
Evolucija se dogaða kada genska mutacija za posledicu ima
pojavu neke karakteristike koja osobu èini uspe¹nijom, a time
se poveæava i moguænost da gen koji je mutirao bude prenet na
potomstvo. Meðutim, veæina mutacija su »recesivne« – kada se
mutirani gen ukrsti sa normalnom verzijom istog gena njegov
uticaj izostaje. Zbog toga se mutacije na autozomnim genima
retko pojavljuju. Po¹to nema prepoznatljive osobine koja mo¾e
biti odabrana, mutacija æe vremenom nestati iz genetskog koda.
Kada je reè o mutaciji na X hromozomu, nazvanoj X-veza, stvari
stoje drugaèije. Ova mutacija se javlja kod svih mu¹karaca
koji je poseduju, èak i ako je recesivna, jer nema
odgovarajuæeg gena na Y hromozomu koji bi je poni¹tio.
Mu¹karci koji imaju mutirani gen razlikovaæe se u neèemu. Ako,
pak, ¾ene to primete i dopadnu im se takvi mu¹karci, gen æe
dobiti priliku da se reprodukuje i nastavi ¾ivot.
Ako su na¹i mozgovi evoluirali na ovaj naèin bilo bi
logièno da na X hromozomu postoji vi¹ak gena odgovornih za
inteligenciju. Horst Hamajster i Ulrih Cehner sa Univerziteta
u Ulmu, u Nemaèkoj, i njihove kolege tvrde da su uspeli da
doðu do takvih gena (»Trendovi u genetici«, sveska 17, strana
697). Nemaèki tim odluèio je da se posebno pozabavi genima
koji kada mutiraju uzrokuju mentalne hendikepe, verujuæi da
oni u normalnim okolnostima, dakle kada nisu mutirali,
doprinose inteligenciji jedinki.
Pregledajuæi izvode iz baze podataka poznate kao Internet
prezentacija Mendeljejevog nasleða kod èoveka (»Online
Mendelian Inheritance in Man«), skraæeno OMIM, koja
predstavlja katalog ljudskih gena i genetskih poremeæaja, tim
je na¹ao 958 poremeæaja, od kojih su 202 povezana sa X
hromozomom. To znaèi da X hromozom nosi 21 odsto gena
odgovornih za mentalnu retardiranost, iako se na njemu nalazi
samo 4 odsto ukupnog broja ljudskih gena. Istra¾ivaèi su,
meðutim, uvek bili oprezni kada je reè o vi¹ku bilo kojih gena
na X hromozomu zbog toga ¹to je mutirane X-veze mnogo lak¹e
identifikovati nego mutacije na drugim hromozomima.
Hamajsterov tim je morao da doka¾e da njihovo otkriæe nije, u
stvari, samo anomalija.
Meðutim, da li ovi geni zaista imaju veze sa
inteligencijom? Za neke od njih, koji jasno utièu na strukturu
mozga, postoje ubedljivi dokazi. Najmanje tri gena od
navedenih su povezani sa putevima koji reguli¹u aktivnost
porodice proteina nazvane GTP-aze. Holis Klajn, iz
laboratorije Kold Spring Harbor u Njujorku, je dokazala da
GTP-aze utièu na dendrite, razgranate zavr¹etke na krajevima
nervnih æelija (èasopis »Nature«, publikacija »Neuroscience«,
sveska 3, strana 217). Formiranje veza na nervnim zavr¹ecima
je najva¾nije za uèenje i pamæenje. Kod mnoge dece èija je
mentalna retardiranost prouzrokovana X-vezom, mre¾e dendrita
su veoma zakr¾ljale, ¹to jasno ukazuje na povezanost strukture
mozga i sposobnosti za uèenje.
Pored navedenog, ova tri gena nalaze se u grupi gena koji
kada mutiraju izazivaju mentalnu retardiranost koja nema
drugih dijagnostièkih simptoma (vidi dijagram). To su geni za
koje Hamajster i njegove kolege veruju da kada su u svojoj
normalnoj formi utièu na inteligenciju. D¾ozef Gec, iz Bolnice
za majku i dete u Severnoj Adelaidi, u Australiji, ekspert za
mentalnu retardiranost prouzrokovanu X-vezom, deli njihovo
mi¹ljenje i dodaje da je 10 ovih gena veæ pronaðeno na X
hromozomu, dok na autozomima nije pronaðen ni jedan. Dakle,
gena koji imaju najveæi uticaj na inteligenciju izgleda
najvi¹e ima na X hromozomu.
Ipak, Gec upozorava da ako neko ima vi¹e kopija tih gena to
ga neæe uèiniti genijem. »Ako na nekom ureðaju imate ruèicu i
njenim povlaèenjem ga mo¾ete zaustaviti, to ¹to æete ugraditi
jo¹ dve dodatne ruèice ne znaèi da æete ubrzati njegov rad«,
obja¹njava Gec.
©to se tièe drugih gena na koje upuæuje istra¾ivanje koje
su sproveli Hamajster i njegove kolege, njihova povezanost sa
inteligencijom nije toliko jasna. Jedan od njih, koga su
nedavno identifikovali italijanski nauènici, utièe na
metabolizam masnih kiselina (èasopis »Nature«, publikacija
»Genetics«, sveska 30, strana 436). Drugi nose kodove za
receptore koji ¹alju signale molekulima æelijskih membrana.
»Ako smo na poèetku mislili da æemo pronaæi ne¹to ¹to je
zajednièko svim tim genima, ispostavilo se da nismo bili u
pravu«, ka¾e Gec. Ipak, veæina genetièara veruje da je nemaèki
tim otkrio pojavu pri kojoj zaista postoji – vi¹ak gena sa
X-vezom koji utièu na inteligenciju. Ova pojava je u genetici
nazvana veliki efekat X hromozoma. Mnogi, ukljuèujuæi i
D¾enifer Mar¹al Grejvs, su ubeðeni da je to rezultat naèina na
koji su ¾ene birale partnere.
Meðutim, postavlja se pitanje gde su dokazi za to da su
¾ene za partnere sa kojima æe imati decu birale pametne
mu¹karce? Neko æe reæi da to treba pitati frustrirane neudate
¾ene koje jo¹ uvek tragaju za svojim partnerom. D¾efri Miler u
svom istra¾ivanju istièe koliko napora mu¹karci ula¾u u
poduhvate kojima ¾ele da poka¾u koliko su inteligentni i
dodaje da oni ne bi gubili toliko vremena pi¹uæi sonete,
komponujuæi i praveæi razna umetnièka dela koja nemaju neke
oèigledne koristi za pre¾ivljavanje ljudske rase, da ih to ne
èini privlaènijim za suprotni pol. Takoðe, ako ¾ene zaista
biraju pametnije i sposobnije mu¹karce da budu oèevi njihove
dece, onda bi bilo logièno oèekivati da im takvi mu¹karci budu
naroèito privlaèni tokom nekoliko dana kada ovuliraju.
Rezultati eksperimenta koji Miler trenutno vr¹i na
studentkinjama Kalifornijskog univerziteta u Los Anðelesu
pokazuju upravo to: da ¾ene koje u vreme eksperimenta nisu
uzimale kontraceptivne pilule, u toku plodnih dana biraju
inteligentne i kreativne mu¹karce, dok se ostalih dana u
mesecu pre odluèuju za one koji su imuæniji
Mo¾da niste znali, ali ¾ene nisu jedine koje vi¹e vole
inteligentne partnere. D¾efri Miler veruje da ovaj fenomen
va¾i i kada su mu¹karci u pitanju i da je to razlog zbog koga
su oba pola jednako inteligentna. Dok su na¹i mu¹ki preci
koristili svoje sve veæe mozgove da bi se pravili va¾ni pred
potencijalnim partnerkama, ¾enama je, pak, inteligencija bila
potrebna da prepoznaju one prave, ¹armiraju ih, zavedu i ubede
da ostanu kraj njih i pomognu im u te¹kom i zahtevnom
poduhvatu podizanja dece.
Miler prihvata mi¹ljenje da inteligencija pru¾a i druge
prednosti kod pre¾ivljavanja osim pukog privlaèenja partnera.
On, meðutim, veruje da je to samo dodatna potvrda njegovih
argumenata, jer evolucija ljudskog mozga ne prati obrasce koje
nalazimo kod drugih »ukrasa« koji seksualno stimuli¹u, poput
paunovog repa. Naèin na koji ¾enke pauna biraju partnera utièe
na to da mu¾jakov rep stalno biva sve lep¹i i veæi, a na kraju
takav rep postaje teret – mu¾jaci vi¹e nisu stanju da pobegnu
od moguæih neprijatelja. Ovo je primer kako seksualna i
prirodna selekcija daju suprotne rezultate od onih o kojima
smo govorili, a sve u cilju da rep zadr¾i svoju funkciju.
Meðutim, kada se radi o inteligenciji, kod koje oba procesa
funkcioni¹u u tandemu, ni¹ta ne ometa evoluciju. Prirodna
selekcija i izbor partnera zajednièki pokreæu toèak evolucije
napred, ¹to je za posledicu imalo trostruko uveæanje ljudskog
mozga tokom poslednjih 2,5 miliona godina.
Mo¾da èudi Milerov oprezan stav o vezi izmeðu inteligencije
i X hromozoma: »Dobro je ¹to je genetika krenula ovim putem i
prona¹la ovu vezu«, ka¾e on. »Meðutim, ja nisam rad da svojom
reputacijom stanem iza tvrdnje da je to oèigledan dokaz moje
hipoteze.«
Stiven Rouz, pak, ne vidi ni jedan dokaz za ovu hipotezu i
naziva »krajnje patetiènim« tvrdnju da je velièina i moæ
ljudskog mozga rezultat ¾udnje ¾ena u Paleolitu za mu¹karcima
koji su slikali na zidovima peæina. On ka¾e da spomenuta
otkriæa u genetici nemaju odgovore na glavne nedostatke ove
teorije. Na primer, ne pru¾aju odgovore na pitanja: za¹to su
¾ene birale mu¹karce sposobnije da uèe i pamte, za¹to nema
dokaza da se proseèan mozak kod ¾ena razlikuje od onog kod
mu¹karaca i za¹to nema dokaza da postoji razlika izmeðu
proseènog IQ kod ¾ena i proseènog IQ kod mu¹karaca? Zatim, tu
je i èinjenica da, bar ¹to se dana¹njih ljudi tièe,
inteligentni mu¹karci nemaju vi¹e dece, veæ »èinjenice, u
najmanju ruku, dokazuju suprotno« – tvrdi Rouz. On, meðutim,
prihvata da ako su geni koji imaju veze sa sposobno¹æu za
uèenje i pamæenje zaista koncentrisani na X hromozomu, to
verovatno govori ne¹to o evoluciji i smatra da je to
zanimljivo i vredno izuèavanja. »Ali, principijelno se
protivim svakoj preuranjenoj spekulaciji«, dodaje Rouz.
Pored toga, ne vodi li cela ova rasprava o genima koji
odreðuju seksualno pona¹anje i inteligenciju ka priznavanju
postojanja genetièkog determinizma? »Nikako«, ka¾e Hamajster.
»Èovekova okolina ima znaèajan uticaj na ove slo¾ene ljudske
osobine«, tvrdi on i ukazuje na to da nije èudno da postoje
geni koji upravljaju na¹im seksualnim sklonostima ili navikama
kada je reè o produ¾enju vrste. »Postoje geni koji reguli¹u
sve ostale aspekte ljudskog ¾ivota.. »Garantujem da postoje
stotine gena koji utièu na seksualno pona¹anje. Ali je takoðe
oèigledno i da smo u stanju da nadvladamo svoje genetsko
nasleðe. To je jedna od sjajnih stvari koja je deo onoga ¹to
nas èini ljudima.«
Na polnim hromozomima se ne nalaze samo geni koji utièu na
inteligenciju. Godine 1999. ©arat Èandra i Mustafa Saifi sa
Indijskog nauènog instituta u Bangaloru dokazali su da se na X
hromozomu nalazi i vi¹ak gena koji utièu na seks i
reprodukciju (»Ekspozei kraljevskog dru¹tva«, B, sveska 266,
strana 203). Horst Hamajster smatra da nije reè o
koincidenciji. Izuèavajuæi ljudski genom u potrazi za genima
koji utièu kako na mentalnu retardiranost, tako i na funkciju
testisa, Hamajster i njegove kolege sa Univerziteta u Ulmu su
otkrili da ovih gena na X hromozomu ima èetiri puta vi¹e nego
na autozomima.
»Isti geni koji su neophodni za funkcionisanje ljudskog uma
utièu i na plodnost u testisima", ka¾e Hamajster: "Genetièari
su oduvek pretpostavljali da su jednom mu¹karcu potrebni samo
mozak i testisi." D¾ozef Gec se u postojanje dokaza za ovo
mi¹ljenje uverio u Bolnici za majku i dete u Severnoj
Adelaidi, u Australiji. "U porodicama sa mentalnim hendikepima
mu¹karci obièno nemaju potomstvo. Najèe¹æe imaju veoma male
testise koji ne funkcioni¹u", ka¾e Gec.
Dakle, kako to da smo od na¹ih predaka nasledili gene koji
utièu kako na inteligenciju, tako i na plodnost? Hamajster
istièe da su obe ove osobine veoma kompleksne i zahtevaju
dobro kombinovane, prefinjene genetske mre¾e i da su
najverovatnije evoluirale istovremeno. Ako je on u pravu,
birajuæi inteligentne mu¹karce, ¾ene zapravo biraju one koji
su plodniji. Èinjenica da prerana menopauza, ili rana
menopauza, imaju veze sa genima na X hromozomu ukazuje na to
da kod ¾ena inteligencija upuæuje na dobar genetski materijal
kada je reè o genima za seks i reprodukciju.
Prema D¾efriju Mileru, sve ovo zadire u sr¾ pitanja: za¹to
je inteligencija privlaèna? Miler tvrdi da je inteligencija
sna¾an indikator op¹teg zdravlja osobe, jer se na osnovu nje
lako mogu uoèiti mutacije koje utièu na na¹e pona¹anje. Dakle,
inteligentna osoba podariæe svom potomstvu celokupne, dobre
gene – ukljuèujuæi i one koji utièu na plodnost.
Ako na¹i veliki mozgovi nisu samo »ukrasi« koji seksualno
stimuli¹u, kako su onda evoluirali? Teorija ima mnogo, ali su
najprihvatljivije one kojima je zajednièko to da se pozivaju
na pozitivnu pro¹lost i njome obja¹njavaju eksploziju velièine
ljudskog mozga koja se dogodila tokom 2,5 miliona godina, kao
i èinjenicu da nijedna druga vrsta nije razvila tako
neverovatan stepen inteligencije.
Moguæe je da su faktori spolja¹nje sredine bili pokretaèi
ovog procesa. Promena okoline je mo¾da na¹e pretke naterala da
oslonac potra¾e u raznim oruðima, ¹to je dovelo do razvoja
njihove spretnosti, a to je, pak, omoguæilo konstruisanje sve
komplikovanijih oruða i izradu sve slo¾enijih rukotvorina.
Drugi teoretièari veæi naglasak stavljaju na dru¹tveno
okru¾enje. Po njima, ljudski um je evoluirao kako bi bolje
mogli da razumemo dru¹tvo u kome ¾ivimo i taènije predvidimo
kretanja u okviru njega. Psiholog Nikolas Hamfri je prvi izneo
ideju »dru¹tvene inteligencije«. On tvrdi da je od trenutka
kada su dru¹tvene sposobnosti ljudi postale va¾ne pokrenut
toèak intelektualne evolucije, koja je za cilj imala porast
ukupnih intelektulanih sposobnosti ljudske rase.
Mali je korak izmeðu razumevanja svojih saplemenika i
moguænosti da ih prevarimo. Ba¹ tu na scenu stupa ideja o
»Makijavelistièkoj inteligenciji«. Endrju Vajten i Rièard Birn
sa Univerziteta u Sent Endrjusu su prikupili primere lukavstva
na¹ih najbli¾ih roðaka – primata. Oni veruju da su na¹i
mozgovi evolurali kako bi bili u stanju da manipuliramo drugim
ljudima. Kao alternativa ovim teorijama pojavila se jedna jo¹
mraènija, prema kojoj je rivalstvo izmeðu grupa na¹ih predaka
rezultiralo »trkom u naoru¾anju« u cilju osvajanja »sve
savr¹enijih tehnologija« i ovladavanja sve komplikovanijim
strategijama ratovanja. Dakle, po njima su mozgovi
predstavljali oru¾je, a ne »ukras« koji seksualno stimuli¹e.
Priredio: J. Mileviæ.