Dovoljan je samo izdah...
Testovi kojima se ispituje disajna funkcija
otkrivaju kako pluæa u celini rade, ali mogu i da nas dovedu
do taènog mesta eventualnog poremeæaja“, navodi za „Planetu“
pulmolog, profesor dr Predrag Rebiæ
Disanje je sinonim za ¾ivot, za postojanje. Udah je
najubedljiviji znak ¾ivota. Dugo se mo¾e ¾iveti bez hrane,
neko vreme i bez vode, ali bez vazduha ni nekoliko minuta.
Osnovna uloga pluæa – tog fascinantnog organa koji omoguæava
da di¹emo, dakle da ¾ivimo, da postojimo – jeste snabdevanje
organizma kiseonikom i oslobaðanje od ugljendioksida.
Mehanizam razmene respiracijskih gasova vrlo je slo¾en pa otud
i tako èudesno zanimljiva graða pluæa. Profesor dr Predrag
Rebiæ, ¹ef Katedre pulmologije na Medicinskom fakultetu i
specijalista u Institutu za pluæne bolesti pri Klinièkom
centru Srbije, opisuje pluæa kao mali organ velièine - jednog
ara!
Pluæa su, zapravo, kao krvna pena. Neveliki organ, kada
bismo izdvojili njegovu èvrstu strukturu, ali pun vazduha i
jako naduvan. Vrlo fina struktura pluæa izgleda kao razgranato
drvo. Du¹nik (traheja), koji èini „stablo“ drveta, grana se po
dva i vi¹e puta, a svaka njegova „granèica“ zavr¹ava se
mno¹tvom siæu¹nih mehuriæa (alveola) tako da, poèev¹i od ulaza
koji ima popreèni presek od samo dva kvadratna santimetra,
povr¹ina za razmenu gasova dose¾e oko 100 kvadratnih metara!
Razmena gasova
Razmena gasova se obavlja na èitavoj toj povr¹ini. Vazduh
koji udi¹emo mora da dopre do svake, i najsiæu¹nije alveole.
To je prva faza razmene gasova u pluæima - ventilisanje
gasova. Kad dospe u alveole, gas treba da preðe u krv, gde se
kiseonik vezuje za gvo¾ðe u hemoglobinu, ¹to se dogaða tokom
faze difuzije gasova. Krv zatim odnosi kiseonik u sve organe.
Zbog toga sva krv prolazi kroz pluæa.
Veæ i sama razmena gasova izmedju spoljne sredine i pluæa,
prema obja¹njenju profesora Rebiæa, mogla bi se opisati kao
borba izmeðu elastiènosti pluæa i elastiènosti grudnog ko¹a.
Pluæa nastoje da se skupe, a grudni ko¹ sve vreme te¾i da se
ra¹iri. Ove te¾nje su uravnote¾ene pri kraju izdaha mirnog
disanja. Da bismo udahnuli vazduh, mi¹iæima se borimo protiv
jake sile elastiènosti, naizgled ne¾nih, vazdu¹astih pluæa
koja „ne ¾ele“ da se ra¹ire; a kad opustimo mi¹iæe, sistem
pluæa – grudni ko¹ se vraæa nazad. To je, u najkraæem, na¹e
disanje.
Ispitivanje disajne funkcije – merenja i testovi - ima
brojne svrhe, pre svega da poka¾e kako pluæa u celini rade,
ali i da nas „dovede“ do taènog mesta poremeæaja. Dijagnostika
pluænih bolesti poèinje uobièajenim pregledom bolesnika. Mo¾e
da obuhvati rendgenski snimak i endoskopiju; meðutim, bez
ispitivanja disajne funkcije, nagla¹ava na¹ sagovornik, nema
kompletne dijagnostike.
Osnovni test disajne funkcije jeste spirometrija (merenje
vitalnog kapaciteta pluæa) nakon koje se postepeno, u
zavisnosti od potreba, ukljuèuju i drugi testovi koji treba
bli¾e da odrede ¹ta se de¹ava u pluæima - ne samo da li
postoji poremeæaj nego i gde se dogodio i kog je stepena, da
li je promenjljiv, da li se terapijskim postupcima mo¾e
uticati na tu promenu...
Znaèaj spirometrije
Rezultati testova se potom porede sa nalazima drugih metoda
pregleda. Tek tad dobijaju puni smisao jer jedna te ista
vrednost u razlièitim bolestima mo¾e da ima razlièita
znaèenja. Prof. dr Rebiæ navodi kao primer da ista cifra
dobijena spirometrijskim merenjem, za astmatiènog pacijenta
mo¾e znaèiti upuæivanje na intenzivnu negu, a za pacijenta sa
hroniènom opstruktivnom bole¹æu pluæa (najèe¹æem oboljenju
pu¹aèa) – otpu¹tanje iz bolnice.
Postoji zabluda da se slu¹alicama mo¾e obaviti kompletan
pregled pluæa. Èesto nije dovoljno ni da se pregled dopuni
snimkom pluæa. Kod hroniène opstruktivne bolesti, ovi pregledi
mogu da poka¾u normalne nalaze i pored toga ¹to se bolesnici
¾ale na te¹ko disanje - tada samo spirometrija mo¾e da otkrije
ili potvrdi da postoji su¾enje disajnih puteva. Ili, obrnuto,
ponekad se pri slu¹anju posumnja na astmu, a spirometrija
poka¾e normalne nalaze, kada se verovatno radi samo o virusnoj
infekcijii. Na¹ sagovornik istièe da je spirometrija apsolutno
neophodna i za postavljanje dijagnoze i za razre¹enje
dijagnostièkih dilema; dakle onda kad, na primer, treba
oceniti da li se sme seæi deo pluæa, ili da li je rizièno
uputiti pacijenta na operaciju srca, ili ¾uène kese koja se
nalazi tik uz dijafragmu (za disanje vrlo bitan mi¹iæni
organ)...
Pored razmene respiracijskih
gasova, pluæa imaju i druge va¾ne funkcije: na primer,
da odr¾avaju acido-baznu ravnote¾u unutar organizma,
odnosno da koriguju acido-bazno stanje. ©tavi¹e, pri
obavljanju tog zadatka, pluæa reaguju br¾e od bubrega i
drugih organskih mehanizama koji su takoðe zadu¾eni za
homeostazu.
Znaèajna uloga pluæa je i u tome da nas
¹tite od mikroembolusa koji se stvaraju u svim delovima
na¹eg tela, slu¾eæi kao filter koji spreèava te siæu¹ne
trombe da zaèepe krvne sudove u srcu ili u mozgu. Vene
donose krv iz svih delova tela, prvo u desnu polovinu
srca a potom u pluæa. U pluæima se krv zasiti kiseonikom
i oslobodi ugljendioksida i tu se, u uskim kapilarima
pluænog krvotoka, zadr¾e siæu¹ni trombi koji putuju iz
drugih delova organizma. Rezultat je da u levu polovinu
srca (koja krv pumpa u sistemski krvotok) iz pluæa
dolazi krv bogata kiseonikom bez tromba koji bi mogli da
o¹tete rad mozga, srca ili nekog drugog organa.
Spirometrijom se mere i protoci kroz disajne puteve.
Pacijent treba da udahne punim pluæima i da ¹to br¾e i jaèe
izduva sav vazduh. Taj forsirani manevar inaèe nije prirodan,
ali numerièki podaci koje test daje pokazuju da li je protok
vazduha oèekivan, ili smanjen usled nekog poremeæaja – astme,
hroniène opstruktivne bolesti, tumora... Visoka preciznost
ovog merenja pokazuje ne samo da li je uop¹te reè o pluænom
poremeæaju (do gu¹enja mo¾e doæi i usled srèanih ili psihièkih
smetnji) nego i u kom se delu disajnog puta dogodio.
Dovoljno je, uzgred budi reèeno, da je osoba pu¹aè, i to ne
dugog pu¹aèkog sta¾a, pa da se protoènost disajnih puteva
smanji jer za o¹teæenja malih disajnih puteva ne treba vi¹e od
godinu dana pu¹enja.
Ukoliko se utvrdi poremaæaj, test se obièno ponovi vi¹e
puta da bi se procenilo kako bolesnik reaguje na terapiju ili
da bi se pratio tok bolesti. Èesto, samo dugotrajnije praæenje
dovodi do prave dijagnoze.
Danas postoje i mali jeftini ureðaji (pikfloumetri) kojima
pacijent mo¾e i kod kuæe da meri disajne protoke, u toku
dogovorenog vremena. Na taj naèin dobijaju se za dijagnozu jo¹
objektivniji podaci. To je sprava koju bi trebalo da koriste
skoro svi oboleli od astme.
Inoviranje starih metoda
Ne ometajmo zdrava pluæa
Ljudski organizam je savr¹ena „sprava“
koja reguli¹e sve funkcije, i ne treba ga ometati. Kad
je pluæima, na primer, potrebno da „poprave“
elastiènost, ona nas nateraju da nevoljno uzdahnemo.
Pogrbljenost, odnosno svaki lo¹ polo¾aj tela remeti
statiku pluæa i vremenom mo¾e da dovede do stvarnih
pluænih promena. Meðutim, mnogo je opasnije udisanje
agresivnih materija (pu¹enje). Zdrav organizam ne treba
ometati; ali, kada je reè o obolelim pluæima, moramo da
pomognemo njihovo disanje – ve¾bama za jaèanje disajnih
mi¹iæa, medju kojima bitnu ulogu imaju i trbu¹ni mi¹iæi.
Za takozvano joga-disanje (pranajama)
nauèno je dokazano da ima povoljan efekat na
astmatièare, upravo zato ¹to jaèa disajnu muskulaturu i
time disanje èini racionalnijim. Veliki procenat
kiseonika se, naime, tro¹i na samo disanje, a kad se
di¹e lagano i racionalno, potro¹nja kiseonika je znatno
manja.
Jo¹ nije utvrðeno na osnovu kojih
mehanizama joga-disanje deluje na upalne procese u
disajnim organima astmatièara, ali je dokazano da ih
smiruje.
Specijalisti obavljaju jo¹ niz testova: merenje otpora
strujanju vazduha kroz disajne puteve, pa merenje difuzije –
koliko gasa direktno preðe iz alveola u krvne puteve, ¹to
pokazuje da li je oèuvana membrana izmedju alveola i krvi ili
je do¹lo do njene destrukcije i zadebljanja... ali, to su veæ
testovi koji pokazuju neke specifiène detalje i nisu neophodni
za osnovna merenja.
Merenja disajne funkcije su, podseæa profesor dr Rebiæ,
poèela davno - spirometrija jo¹ polovinom 19. veka. Pravom
malom revolucijom na tom planu moglo bi se smatrati pravljenje
odlivka pluæa, 1963. godine. Na osnovu odlivka pluæa i
matematièkih modela disajnih funkcija promenilo se ukupno
shvatanje fiziologije pluæa. Otkriveno je da u velikim
disajnim cevima protok ima brzinu od oko èetiri metra u
sekundi, da je u njima tok turbulentan a prema periferiji sve
vi¹e laminaran. Na samoj periferiji pluæa praktièno nema
kretanja vazduha, veæ samo preme¹tanja molekula, ¹to
obezbeðuje homeostazu gasova, odnosno spreèava da svaki udah
menja sastav gasova, jer to bi menjalo acido-bazno stanje
organizma i èinilo ga nestabilnim
U to vreme se poèelo sa tumaèenjima testova na pravi naèin,
i njihovom drugaèijom primenom, a potom se u sve „ume¹ala“ i
tehnologija koja je omoguæila da postane dostupno ono ¹to je
ranije te¹ko mereno. Raèunari su, potom, omoguæili jo¹ br¾a
merenja, pa se danas primenjuju metode kojima se iz samo
jednog udaha mogu dobiti podaci koji su ranije zahtevali mnogo
rada. Na primer, male kolièine gasa su dovoljne da se nekim
spektometrima ili bioskrining metodama analiziranja udaha
prate de¹avanja u pluæima, u toku spavanja. Upravo tako se,
dodaje profesor dr Rebiæ, otkriva i takozvani slip apnea
sindrom (sleep apnea) - prekidanje disanja u toku sna – od
kojeg pati oko dva odsto ljudi.
Verovatno nije daleko trenutak kad æe pacijent jednostavno
sesti za neki ureðaj, nekoliko trenutaka mirno disati, a
rezultat æe biti obilje dragocenih podataka i to ne samo o
stanju njegovih pluæa veæ i o stanju drugih organa i organizma
u celini.
Gordana Tomljenoviæ