Da li je moguæe programiranje mozga? Prvi
korak ka mentalnoj manipulaciji: leèenje »fantomskog« bola.
Neverovatna prilagodljivost mozga.
Paskal ®iro, lekar iz Sent Etjena, uspeo je da dovede do
promene u aktivnost mozga kakva je do sada bila nezamisliva.
Naime, naveo ga je da obavi odreðene zadatke, ali tako ¹to mu
je »podvalio« i umesto stvarnog podmetnuo iluzorni dogaðaj.
Kao odgovor, mozak je reorganizovao svoju aktivnost i ostvario
zadati cilj. Ovo otkriæe predstavlja vrlo va¾an korak u daljim
poku¹ajima da se ostvari izuzetno znaèajna teza: da mozak ipak
mo¾emo da primoramo da radi ba¹ onako kako mi to ¾elimo.
Drugim reèima, da stvorimo moguænost za manipulacije mo¾danim
funkcijama i od¹krinemo vrata za programiranje
»najkomplikovanijeg kompjutera« na svetu.
Sam eksperiment je naizgled veoma jednostavan. Pacijentu je
predstavljena slika povreðenog ekstremiteta u pokretu, tako da
je imao utisak da njime ponovo upravlja. Iluzija se stvara
pomoæu video ureðaja, koji su stvorili francuski nauènici
inspirisani radom svog kolege, Amerikanca indijskog porekla,
dr Vilajanur Ramaèandrana, direktora »Centra za mozak i
razumevanje« u San Dijegu, Kaliforniji. Godine 1996. on je
postavio hipotezu da takozvani »fantomski bol« nastaje
zahvaljujuæi raskoraku izmeðu namere mozga da pomeri povreðeni
ekstremitet i odstustva odgovora tog ekstremiteta. Da bi se
smanjila ta patolo¹ka disonanca, dr Ramaèandran predlo¾io je
stvaranje iluzije povreðenog uda u pokretu koristeæi obièno
ogledalo koje odra¾ava zdrav ekstremitet! Iluziju je kreirao
na sasvim jednostavan naèin. Pomoæu posebno postavljenog
ogledala prenosio je pacijentu pokrete zdrave ruke, a pacijent
je u ogledalu »video« kako se njegova nepokretna ruka kreæe.
Zahvaljujuæi ovom metodu, èetiri od pet pacijenata koje je
tretirao do¾ivelo je olak¹anje ili potpuno oslobaðanje od
bola!
Francuski nauènici, A¾ela Sirgl, sa Instututa za kognitivne
nauke u Lionu, i Paskal ®iro, prihvatili su i usavr¹ili ovaj
metod u leèenju »fantomskog bola«. Taènije, stvorili su
video-ureðaj koji, snimajuæi i pokreæuæi sliku zdravog
ekstremiteta tokom dva razlièita perioda, dozvoljava pacijentu
da vidi samo povreðeni ekstremitet u pokretu. Pacijent, za
razliku od eksperimenta sa ogledalom, vidi jedan a ne oba uda
u isto vreme, ¹to je veoma va¾no kada se prouèava efekat
iluzije.
Konkretno, izvr¹eni su eksperimenti sa tri pacijenata sa
paralizom ruke. Nakon tri jednosatne seanse tokom osam nedelja
oni su vizuelizovali sliku svog povreðenog uda, kako se
pokreæe nekoliko stotina puta. Pacijenti su izvodili sve
pokrete - od zatvaranja i otvaranja ¹ake do dohvatanja
predmeta. Na kraju tog ponovnog uèenja bol je znatno oslabio
kod dva pacijenta. Prvome je bol utihnuo za 40 odsto, a
drugome èak za 80 odsto, a umanjenje bola u paralizovanoj ruci
omoguæilo je prekid leèenja morfijumom. Jo¹ znaèajnije je to
¹to je i ¹est meseci posle eksperimenta analgetski efekat jo¹
trajao.
Ovo otkriæe, komentari¹u svi istra¾ivaèi, potvrðuje
neverovatnu prilagodljivost mozga. Kada je pomoæu magnetne
rezonance praæena aktivnost regiona mozga odgovornog za
povreðenu ruku, nedvosmisleno je primeæeno kako se taj centar,
inaèe veoma malo aktivan, prilikom simulacije kretanja
povreðene ruke izrazito aktivira!
Zanimljivo je da prvobitni cilj nauènika nije bio da
otkriju i razviju tretman za »fantomsku bol«. Oni su se
zapravo interesovali za moguænosti oblikovanja mo¾danih
aktivnosti, konkretno, za zadivljujuæi kapacitet na¹eg mozga
da preoblikuje svoje nervne resurse i da reprogramira svoju
aktivnost. Nakon povrede, na primer. Ovaj fenomen postao je
poznat javnosti tek pre dvadesetak godina, zahvaljujuæi radu
americkog neurologa Majkla. M. Mer¾enièa (Michael M.
Merzenich). Sposobnost reorganizovanja mozga se, izmeðu
ostalog, manifestuje posle presaðivanja ¹ake. U tom sluèaju,
MR (magnetna rezonanca) prikazuje da u mozgu ostaje slika
atrofirane ruke pre presaðivanja. Ova èinjenica navela je
nauènike na ideju da uz pomoæ iluzije poku¹aju da re¹e problem
»fantomskog bola«.
Efikasno kao i presaðivanje
dr Vilajanur Ramaèandrana
Nauènici su, u toku ogleda, nameravali da saznaju da li na
cerebralnom nivou jedna jednostavna slika povreðenog uda u
pokretu mo¾e imati isti efekat kao presaðivanje. Uverili su se
da, kod pacijenata cija je bolest ubla¾ena, MR otkriva ni
manje ni vi¹e nego ponovnu aktivaciju motornog korteksa koji
komanduje povreðenim udom! Ovo otkriæe æe, kako smatraju
eksperti, sigurno uæi u anale neurobiologije.
Kako, u stvari, ovako jednostavna iluzija dovodi do
ubla¾avanja »fantomskog bola«? Senku sumnje izaziva èinjenica
da bolest ipak nije ubla¾ena kod treæeg pacijnta. Obja¹njenje,
prema An¾eli i Paskalu, le¾i u tome sto je ta povreda mnogo
starija - pet godina u odnosu na ¹est meseci kod prvog i dve
godine kod drugog pacijenta, pa ponovna obuka treæeg pacijenta
verovatno zahteva vi¹e vremena da bi pokrenula oblikovanje
mozga.
Kakav god da je uspeh ove metode, pa èak i ako je
pojedinaèan, on veæ budi nadu kod osoba kojima su ekstremiteti
amputirani.
Zapanjujuæa prilagodljivost mozga
velika je nada za sve one koji pate od neuroloèkih
bolesti ili mo¾danih trauma. Majkl M. Mer¾eniè se na
osnovu dosada¹njih istra¾ivanja nada da æe se razviti
video igrice ili psihièke ve¾be kojima æe stimulisti
moguænost kontrole funkcija mozga, reorganizovati nervne
veze i isto tako leèiti bolesti nastale usled nervne
degeneracije. Sa druge strane, mnogi veruju da se
kontrolom mo¾danih funkcija mo¾e uticati i na neke
funkcije èula. Tako nauènici Univerziteta u Viskonsinu,
u SAD, nastoje da podese video sistem koji bi pomogao
slepima da vide ono ¹to kamera snima uz pomoæ elektroda
postavljenih na jezik pacijenta.
Nauènici trenutno planiraju, da bi saznali jo¹ vi¹e o
metodu leèenja »fantomskog bola«, jo¹ jedan slièan ogled ali
ovoga puta sa vi¹e pacijenata. Ako se ova metoda poka¾e
efikasnom, prognoze su nauènika, da æe u bolnicama moæi da se
primeni veæ za pet godina. S druge strane, taj eksperiment
pokazuje ne samo da se mozak mo¾e oblikovati sa konkretnim
ciljevima veæ otvara put i novim metodoma leèenja. I to bez
lekova i hirur¹kih intervencija.
Ovo saznanje, meðutim, pokreæe lavinu mnogih novih pitanja.
Mo¾emo li, takoðe, prevariti mozak da bismo izleèili druge
bolesti? Psihièke poremeæaje, na primer? Do koje granice
mo¾emo preoblikovati mozak? Na sva ova pitanja nauènici imaju
samo delimiène odgovore.
Nakon intenzivne bolesti (opekotina, rana, preloma) ponekad
se dogodi da mozak imobilizuje nepokretan ud koji je pretrpeo
povredu da bi izbegao ponovni oseæaj bola. Postoji ideja da se
ovaj eksperimen mo¾e primeniti i za ubla¾avanje brojnih
neurotiènih bolesti. Verovatno je moguæe iluzijom leèiti i
parkinsonovu bolest i mo¾dani udar, u sluèaju da nervni putevi
nisu prekinuti.
Kada su u pitanju psihièka oboljenja, verovatno je da se za
leèenje depresije, mentalnih bolesti èak i sposobnosti
shvatanja, mo¾e iskoristiti dalji napredak saznanja o
moguænostima prilagoðavanja mozga. Jedina stvar koju, za sada,
nauènici sa sigurno¹æu mogu da tvrde je da treba veoma rano
intervenisati, dok mozak ne poprimi patolo¹ke funkcije. To je
poznato i u psihijatriji jer veæina lekara smatra da je
psihoterapija efikasnija ako se primenjuje na poèetku bolesti.
Svi dosada¹nji radovi sugeri¹u da se, u principi, mo¾e
reorganizovati veæina mo¾danih funkcija, ali jo¹ nisu poznate
granice preoblikovanja niti do koje mere se mo¾e ponovo
ustanoviti izgubljena funkcija, ili pobolj¹ati postojeæa.
Ipak, odreðene sposobnosti se razvijaju ponekad na ¹tetu
drugih, pe se, na primer, odreðeni aspekti inteligencije dece
pobolj¹ava video-igricama. Ali, ukoliko se tome previ¹e
posvete, deca postaju manje uspe¹na na planu emotivne ili
socijalne inteligencije. U tom sluèaju, nova saznanja u domenu
kontrole mozga mogu da poslu¾e da se stvore napredne video
igrice kojima æe se podsticati razvoj odreðenih sposobnosti.
Priredila: D. Laziæ