Sportska traumatologija: Siguran povratak na teren
Zahvaljuæi revolucionarnom pomaku u
medicini – endoskopskoj hirurgiji - danas je mnogo izvesnije
da æe se povreðeni sportista vratiti igri i takmièenjima, i to
daleko br¾e nego pre. O tome govori prof dr sc med Miroljub
Stanojkoviæ, pionir artroskopije u nas
Sportska povreda je poseban termin u medicini - podrazumeva
se da je reè o povredi kod mladog èoveka u punoj ¾ivotnoj
aktivnosti, i da su takve povrede posledica èestog ponavljanja
istih i veoma napornih ve¾bi, jer zbog vi¹egodi¹nje
akumulacije prevelikog fizièkog napora dolazi do popu¹tanja
odreðenih delova skeleta. Tegobe koje se pri tom javljaju su,
pre svega, bol, a potom i o¹teæenje funkcije pogoðenog dela
lokomotornog aparata, najèe¹æe noge ili ruke.
Mada se i sportske povrede mogu podeliti na povrede mekih
tkiva i povrede kostiju, ipak se pre svega misli na one prve,
na povrede mi¹iæa, ligamenata i ovojnica zglobova, precizira
prof. dr sc med Miroljub Stanojkoviæ, naèelnik Odeljenja
ortopedske hirurgije i traumatologije na Institutu za
ortopedsko-hirur¹ke bolesti “Banjica”, struènjak koji se tri
decenije bavi leèenjem sportista. Prelomi kostiju kod
sportista ne mogu se, naime, leèiti drugaèije no ¹to ih leèi
op¹ta traumatologija, ali leèenje sportskih povreda mekih
tkiva ima svoje specifiènosti.
Skraæena terapija
Udarci, nagnjeèenja, nategnuæa i sliène povrede, gde se
terapija obièno sprovodi u trajanju od tri do osam i vi¹e
nedelja, kod sportista se komprimuju. Leèenje se skraæuje
uèestalijim terapijama ¹to, meðutim, ne znaèi da se oni leèe
kvalitenije od drugih pacijenata. Osnovni cilj leèenja
sportskih povreda jeste da se takvi pacijenti, uz pomoæ
minimalno invazivnih terapija i sa relativno kratkim periodima
rehabilitacije, ¹to pre vrate takmièenjima.
Prof. dr Miroljub Stanojkoviæ,
inaèe èlan najznaèajnijih svetskih udru¾enja ortopeda i
traumatologa, bio je predavaè i instruktor na prvim
kursevima artroskopske hirurgije kolena u zemljama u
okru¾enju. Pored struènih priloga na kongresima ortopeda
i traumatologa, svoj autorski doprinos dao je i brojnim
knjigama na tu temu: “Traumatologiji ko¹tano zglobnog
sistema” prvo izdanje i drugo pro¹ireno i dopunjeno
izdanje, “Povredama u sportu”, “Ortopediji u pitanjima i
odgovorima”, “Hirurgiji za studente i lekare”.
Doktorsku disertaciju odbranio je 1994. na
Medicinskom fakultetu Beogradskog univerziteta, sa temom
“Moguænosti transplantacije kostiju sa kadavera”. Prema
na¹im saznanjima, to je jedini takav rad koji obraðuje
pacijente kod kojih transplantirane kosti potièu
iskljuèivo sa kadavera. Doktor Stanojkoviæ se 24 godine
bavi transplantacijom kostiju.
Profesor Miroljub Stanojkoviæ je svojevremeno leèio i
fudbalere na¹ih najpoznatijih klubova “Partizana” i “Zvezde”,
ali je najveæe iskustvo stekao u vaterpolu (“Partizan”) i
ko¹arci. Niz godina je lekar ko¹arka¹kih timova; pro¹le
godine, na Univerzijadi u Ju¾noj Koreji, pratio u u je i na¹u
univerzitetesku reprezentaciju, a trenutno brine o zdravlju
ko¹arka¹a Refleksa, biv¹eg FMP ®eleznik.
Na osnovu te tako dragocene prakse i dugogodi¹njeg
iskustva, na¹ sagovornik svedoèi da su sportisti danas
izlo¾eni izuzetno velikim fizièkim naporima, i u pripremnom i
u takmièarskom periodu. Ranije se u toku sezone igralo oko 40
takmièarskih utakmica, a danas jedan dobar tim odigra èak 70
ili 80 takvih napornih utakmica. Kad je reè o vrhunskim
igraèima koji su èlanovi nacionalnih timova, tome treba dodati
jo¹ oko 20 utakmica. Prema reèima na¹eg sagovornika, pretrpani
takmièarski rasporedi sportiste pretvaraju u robote, dovode ih
u situacije da ponekad ne znaju ni u kom se gradu nalaze.
“Vremenom, oni polako ali sigurno ulaze u fazu hroniènog
preoptereæenja, i danas èesto zadobijaju egzotiène povrede
kakvih nije bilo u vreme kad je taj takmièarski tempo imao
dvostruko manji intenzitet”, ka¾e dr Stanojkoviæ.
Prelomi zamora
Bazièni principi leèenja sportskih
povreda se, prema klasifikaciji Svetskog udru¾enja
lekara sportske medicine, mogu izraziti engleskim
akronimom RICE - rest, ice, compression, elevation - ¹to
u prevodu znaèi odmor, hlaðenje, kompresija, podizanje
povreðenog dela tela (noge npr.) na jastuk. To je aksiom
leèenja spotrskih povreda, ta èetiri principa moraju da
se po¹tuju, ali im dr Stanojkoviæ, pod obaveznom taèkom
pet, dodaje i imobilizaciju, buduæi da je to zakljuèak
gotovo tri decenije njegovog iskustva u sportskoj
traumatologiji.
Poslednjih godina sportisti sve èe¹æe do¾ivljavaju
takozvane prelome zamora, ¹to je poseban entitet u
traumatologiji, pa i u sportskoj. Reè je, jednostavno, o
pucanju kostiju na mestima koja su pri odreðenim pokretima
izlo¾ena najveæim naporima (takozvana predilekciona mesta), i
to najèe¹æe na stopalu, na tanjoj kosti podkolenice, ili
navi¹e pri kolenu. Profesor Stanojkoviæ navodi primer jednog
svog pacijenta sportiste kome je kost pukla u nivou skoènog
zgloba, pa se mislilo da ga je “uganuo”, a zapravo je do¹lo do
preloma zamora.
“Skakaèko koleno” i “teniski lakat” i nisu obiène povrede,
to su, takoðe, sindromi prenaprezanja, oboljenja izazvana
prevelikim i dugotrajnim naporima. Na¹ sagovornik priziva u
seæanje velikog australijskog teniskog ¹ampiona iz ¹ezdesetih
godina, D¾ona Dejvida Njukomba, koji je oboleo od teniskog
lakta, pa je onome ko bi ga izleèio ponudio tada astronomsku
sumu novca od milion dolara, ali niko nije zaradio taj novac.
Ne¹to se mo¾e izleèiti, nagla¹ava profesor Stanojkoviæ, ali
ne¹to ne mo¾e - sindromi prenaprezanja jednostavno zahtevaju
odmor, odgovarajuæu terapiju, potom odgovarajuæe pripreme za
povratak na teren, a sportista mora da vodi raèuna o sebi i da
bude pod stalnim nadzorom lekara. Takve vrste povreda leèe se
dugo, oko ¹est meseci.
Koleno najugro¾enije portske povrede skoènog zgloba, ramena, lakta vrlo su
èeste, ali najèe¹æe povreðivani zglob jeste koleno, pre svega
njegovi ligamenti i meniskusi. Do povrede kolena dolazi mahom
pri doskoku i/ili pri uvrtanju kolena. Pri rotacionim
pokretima pri kojima deluje mehanizam torzije vr¹i se veliki
pritisak na meniskuse, dolazi do njihovog kidanja, a ako sila
nastavi da deluje onda pucaju prednji i zadnji ukr¹teni
ligament, boèni ligamenti...Najte¾a povreda kolena je upravo
prekid prednjeg ukr¹tenog ligamenta, koji se dogaða pri
dejstvu velike sile savijanja i uvijanja kolena. Leèi se
iskljuèivo operativnim putem, i sportistu odvaja od terena
¹est do osam meseci.
Dr Stanojkoviæ ka¾e da je bilo poku¹aja da se to vreme
skrati, ali i da je njegovo 25-godi¹nje iskustvo u leèenju
kolena pokazalo da je najkraæe vreme za siguran i uspe¹an
povratak na teren ¹est meseci. Svojim pacijentima on u takvim
sluèajevima tek osam meseci posle operacije dozvoljava da se
ukljuèe u takmièarski treninge, ali istièe da to nikako ne
znaèi da su operisani sportisti mesecima invalidi u kolicima
ili na ¹takama. “Naprotiv, kao ¹to je leèenje danas vrlo
dinamièno, tako i nove operativne tehnike dozvoljavaju da
pacijenti odmah sutradan po operaciji zapoèinju sa ve¾banjem
savijanja kolena, sa jaèanjem mi¹iæa, sa oslanjanjem na noge”,
obja¹njava ovaj struènjak.
Revolucija u hirurgiji
Najveæi napredak u sportskoj traumatologiji, u leèenju
povreðenih zglobova, omoguæila je endoskopska hirurgija,
odnosno artroskopija kad je reè o kolenu. Ne postoji ni jedan
zglob u ljudskom telu u koji se ne mo¾e uæi sa odgovarajuæom
artroskopskom opremom, a prednosti te hirurgije u odnosu na
otvorenu su izuzetno velike: na mestu gde se instrument uvodi
u zglob povreda mekih tkiva je minimalna, rezovi su zanemarivi
kao ogrebotine, pa se pacijent, ako su mu ostale strukture
kolena oèuvane, vrlo brzo vraæa sportu.
Prof. dr Miroljub Stanojkoviæ pionir je artroskopske
hirurgije kod nas. Ta revolucionarna hirur¹ka ve¹tina èiji
poèeci se¾u do tridesetih godina pro¹log veka i Japanca
Vatanabea, a èiji je znaèajniji razvoj vezan tek za period
¹ezdesetih i sedamdesetih, kod nas je u rutinsku klinièku
primenu u¹la 1984, kad je dr Stanojkoviæ zapoèeo svoj rad na
Odeljenju za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju pri
Institutu na Banjici.
Opisujuæi tu naprednu tehniku koja, izmeðu ostalog,
omoguæava snimanje i direktno narezivanje snimka operacije na
CD, na¹ sagovornik nabraja njene neophodne elemente: hladan
izvor svetlosti, tjuner za endoskopsku kameru, povezan sistem
sa viderikorderom i monitorom, hirur¹ke ali i ¹irokougaone
optièke instrumente za praæenje rada na monitoru, koji takoðe
trpe sterilizaciju...
Ko¾ni rezovi pri izvoðenju artroskopije su tako mali da sve
skupa nisu veæi od pet milimetara, pa pacijent mo¾e gotovo
odmah da pokreæe zglob.
Zahvaljujuæi svemu navedenom, operisani sportisti se brzo
oslobaðaju ortopedskih pomagala kao ¹to su ¹take, a nose
ortoze tipa udlaga, koje koleno u odreðenom vremenskom periodu
¹tite od zadesnih povreda proklizavanja. Profesor Stanojkoviæ
insistira da njegovi pacijenti ¹est do osam meseci nakon
operacije nose ba¹ takve za¹titne ortoze.
Pre tri decenije, oporavak sposrtiste posle operacije
prednjeg ukr¹tenog ligamenta proseèno je trajao dve godine,
ali veæina njih se uglavnom nije vraæala sportu. Danas je to
bitno drugaèije, ali za leèenje sportskih povreda ostaje
specifièno to da one moraju brzo da budu prepoznate, na
adekvatan naèin leèene, i to iskljuèivo u
visokospecijalizovanim ustanovama, zakljuèuje dr Miroljub
Stanojkoviæ
Gordana Tomljenoviæ