Biljke koje se vracaju
Reintrodukcija ¾ivih vrsta
®ivi svet nije ravnomerno rasporeðen. Prema IUCN Plant
Conservation Office postoje 234 podruèja izuzetno visokog
diverziteta a, prema postojeæim podacima, flora Balkanskog
poluostrva broji 6.750 vrsta biljaka, od èega je 1.756 ili èak
27 odsto endemskih.
- Veliki je broj biljnih vrsta i podvrsta ugro¾enih na
razlièite naèine. Najveæi broj tih vrsta su istovremeno
endemske i lekovite, ¹to upuæuje na znaèaj njihove za¹tite i
neophodnost oèuvanja genetskog fonda - navodi prof. Zlatko
Giba, sa Instituta za botaniku Biolo¹kog fakulteta i
istra¾ivaè na Institutu za biolo¹ka istra¾ivanja ‘'Sini¹a
Stankoviæ'' u Beogradu (IBISS).
Zastupljenost odreðene biljne vrste mo¾e biti toliko
smanjena da je praktièno nemoguæa njena prirodna regeneracija
i revitalizacija, pa èak i ukoliko se uklone ¹tetni uticaji
spolja. U ovim sluèajevima neizbe¾na je primena razlièitih
postupaka umno¾avanja biljaka, kao ¹to su: razvijanje kulture
æelija, tkiva i organa, somatska embriogeneza... koje su
obuhvaæene pojmom in vitro tehnike razmno¾avanja. Nakon
uspe¹ne aklimatizacije tako dobijenih biljaka na uslove
spoljne sredine, sledi njihova reintrodukcija.
(http://images6.theimagehosting.com/nepete.th.jpg) (http://server6.theimagehosting.com/image.php?img=nepete.jpg)
Rasad Rtanjske metvice (Nepete
rtanjensis)
Pojam reintrodukcije oznaèava ve¹taèko vraæanje ugro¾enih
biljnih vrsta na njihova prorodna stani¹ta, sa kojih su
i¹èezle ili preti opasnost da nestanu. U Institutu za biolo¹ka
istra¾ivanja ‘'Sini¹a Stankoviæ'' u Beogradu, navode da ovaj
projekat podrazumeva in vitro umno¾avanje odabranih retkih i
ugro¾enih vrsta iz familije Gentianaceae (familija lincura) sa
podruèja Bakanskog poluostrva, posebno sa teritorije Srbije, u
cilju njihove ex situ za¹tite. - 1 -–Vrste koje su ukljuèene u
program za¹tite, pre svega iz rodova Gentiana(lincura) i
Centaurium (kièica), odabrane su na osnovu stepena ugro¾enosti
vrste, ©JM1Ærasprostaranjenosti, stanja prirodnih stani¹ta
populacija i biolo¹ke prirode vrste.
- Reintrodukcija bi omoguæila ‘'pobolj¹anje'' stanja i
uveæanje brojnosti prirodnih populacija i smanjila opasnost od
i¹èezavanja ugro¾enih biljaka - navodi prof. Giba.
Veliki broj vrsta iz familije Gentianae ima odreðena
farmakolo¹ka svojstva zbog prisustva jedinjenja kao ¹to su
iridoidi, ksantoni, mangiferin i C-glukoflavonoidi koja se, na
primer, koriste i u prehrambenoj industriji. S obzirom da je
potra¾nja na tr¾i¹tu velika, brojnost prirodnih populacija
mnogih vrsta iz ove familije je veoma smanjena. U prilog tome
govori i èinjenica da je opstanak jedne od najpoznatijih vrsta
lincure (Gentiana lutea) dovedena u pitanje upravo zbog
nekontrolisane eksploatacije.
Uspavani pupoljci ljiljana
Ljiljan (Lilium
Cataniae
U laboratoriji Instituta za bilo¹ka istra¾ivanja trenutno
umno¾ava se oko 70 razlièitih biljnih vrsta. Jedna od njih je
redak primerak ljiljana (Lilium cataniae), poreklom sa planine
Orjen. Ta retka biljka uvr¹tena je u Crvenu knjigu flore
Srbije, u kategoriji krajnje ugro¾enih vrsta. Na primeru ove
vrste ljiljana, prof. dr Dragoljub Grubi¹iæ, sa Katedre za
fiziologiju biljaka IBISS-a i Instituta za botaniku Biolo¹kog
fakulteta,obja¹njava proces razmno¾avanja biljaka u
laboratorijskim uslovima.
-Najpre se uzima se deo biljke, najèe¹æe je to nodus
(zglob), i stavlja na odgovarajuæu hranljivu podlogu sa
utvrdjenim odnosom biljnih hormona, èime se izaziva pojava
pupoljaka. Svaki od njih u pazuhu lista ima jedan ili vi¹e
tzv.''uspavanih pupoljaka'', koji se pod uticajem biljnih
hormona razvijaju geometrijskom progresijom. To nazivamo
vegetativnim razmno¾avanjem in vitro. Druga moguænost je da se
iz tkiva biljke najpre izvr¹i dediferencijacija biljnih
æelija. Biljne æelije koje su formirane na odreðen naèin, uz
pomoæ procesa dediferencijacije, gube svoje osobine i pona¹aju
se kao bilo koja druga æelija. U zavisnosti od sastava podloge
na koju se zasejava, takva kalusna kultura (æelije koje se
umno¾avaju) daje pupoljke. Oni se ponovo izdvajaju i nastavlja
se proces vegetativnog razmno¾avanja.
U prvom sluèaju dobija se tzv.''klonsko razmno¾avanje'' u
kome su biljni ‘'potomci'' identièni polaznom materijalu i
zadr¾avaju osobine poèetne biljke. Ukoliko je cilj postizanje
‘'¹arolikosti'' osobina novodobijene biljke, primenjuje se
metoda dediferencijacije biljnih æelija.
Kada se ljiljan ovako razmno¾i u laboratoriji, rasaðuje se
u stakleniku da bi se dobile sadnice, nakon èega je spreman za
reintrodukciju na svoje prirodno stani¹te. Proces u kome je od
poèetnog materijala moguæe proizvesti na hiljade komada
odreðene biljke traje oko ¹est meseci.
Bogatstvo Orjena
Planina Orijen (1.895 m) iznad Herceg-Novog poznata
je po endemskim i reliktnim vrstama biljaka koje treba
za¹tititi reintrodukcije.
Flora ove planine istra¾ivana je jo¹ 1835.godine, a
pronaðene su za nauku nove vrste poput jednog primerka
perunike, zatim Acer heldreichii (planinski javor) i
Betula pendula (breza). <BR>Prema istra¾ivanju orjenske
glacijacije, ledena masa dostizala je velièinu od 109
kvadratnih kilometara i debljnu od 350 metara. Smatra se
da se poslednji gleèer povukao sa Orjena pre oko 15.000
godina ali su ostale neke biljke koje su iz arktièkih
krajeva na¹le utoèi¹te na najvi¹im vrhovima ove planine.
Takvi glacijalni relikti su: Leontopodium alpinum,
Hieracium villosum, Betula pendula (pronaðena 2002. god.
na Veljem letu) .
U ni¾im i ju¾nim krajevima
pre¾iveli su tercijarni relikti ledenog doba:
Amphoricarpus neumaeri, Corulus collurna, Pinus
heldreichii, Acer heldreichii idr. <BR>U ni¾im zonama
rasprostranjeni su bukva, javor gluvaè, beli i crni
grab, makedonski hrast i jela. U prizemnoj flori
dominiraju termofilne biljke poput divlje lale i
¹umarice. Pra¹ume jele delimièno su opstale na Gvozdu i
du¾ grebena od Gumbara do Veljeg leta jer je poèetkom
¹ezdesetih godina pro¹log veka poèela nekontrolisana
seèa ¹uma.
Najveæi uspeh na¹ih struènjaka koji rade na reintrodukciji
ugro¾enih biljnih vrsta predstavlja projekat ponovnog povratka
u prirodu Nepete rtanjensis (Lamiaceae, Rtanjske metvice),
poreklom sa ju¾nih padina planine Rtanj (1560 m). Nepeta
rtanjensis prvi put je nauèno zabele¾ena 1974.godine. Ima je
samo na Rtnju i mo¾e se smatrati stenoendemitom Srbije. Nakon
toga, pronaðena je 1996. godine na novom lokalitetu Javor, na
jugoistoènim padinama Rtnja. Uvr¹tena je u Crvenu knjigu flore
Srbije, u kategoriji krajnje ugro¾enih vrsta, a procenjuje se
da u prirodi postoji svega oko 700 biljnih jedinki.
-Uzev¹i svega tri biljke iz prirode, uspeli smo da
napravimo u laboratoriji deset hiljada jedinki, od kojih smo
hiljadu ponovo rasadili na prirodnom stani¹tu. Iz tog zasada
primilo se 98 odsto biljaka, ¹to predstavlja gotovo
neverovatan rezultat po¹to je Rtanj planina sa izrazito suvom
klimom. To je prvi i do sada najveæi uspeh reintrodukcije
jedne ugro¾ene biljne vrste u na¹oj zemlji - navodi
prof.Grubi¹iæ.
U nastavku projekta, na Institutu je ove godine
pripremljen novi zasad od oko 600 primeraka biljke, iz èega je
dobijeno vi¹e od 470.000 komada semena. Ukoliko bi samo deo
bio zasaðen negde na Rtnju, Nepeta rtanjensis vi¹e ne bi bila
ugro¾ena vrsta.
Pored lekovitih svojstava, metvica sadr¾i jedinjenje Nepeta
lactum koje izaziva euforiju kod maèaka. Na Zapadu se
proizvode igraèke za ¾ivotinje sa ovim mirisom koje èine da
maèke budu ‘'lepo raspolo¾ene''. Ovo jedinjenje privlaèi
biljne va¹i pa su u Engleskoj napravljene specijalne klopke
koje se stavljaju izmedju gajenog cveæa. Takodje, ono uni¹tava
komarce, buba¹vabe... tako da bi i na¹a vrsta mogla imati
sliènu primenu ukoliko bi se gajila planta¾no.
Struènjaci iz Instituta za biolo¹ka istra¾ivanja napominju
da je, ¹to se njih tièe, projekat reintrodukcije ove biljne
vrste zavr¹en, ali da nastavljaju da prate rasprostranjenost
Rtanjske metvice i imaju u planu njeno dalje vraæanje u
prirodu.
[blala u eupruveti [/b]
sedam godina, napravljene su eksperimentalne planta¾e
za retke vrste lincure na Rtnju i na Suvoboru, iznad sela Ba.
Nakon razmno¾avanja u laboratoriji, rasad je zasaðen na malom
ograðenom prostoru, ¹to se tada nije moglo uvrstiti u velike
primere reintrodukcije kod nas. Meðutim, posle vi¹e godina
praæenja rasta i razmno¾avanja ove biljke u prirodi, pokazali
su se zavidni rezultati. To je doprinelo da na¹i struènjaci
doðu do novog semena retke vrste lincure, ugro¾ene zbog
nekontrolisane eksploatacije.
I pored ogranièene povr¹ine na kojoj je rasejana,
struènjaci iz Instituta za lekovito bilje pregovaraju sa
kolegama iz Francuske jer je u planu i izvoz korenova ovako
dobijene lincure u tu zemlju.
U laboratoriji Instituta za biolo¹ka
istra¾ivanja razmno¾ava se i Tulipa hungarica (Ðerdapska
lala), endemska vrsta koja je, zajedno sa Banatskim ¹afranom
(Crocus banaticus), nestala sa podruèja Ðerdapa a samim tim i
cele Srbije posle izgradnje hidroakumulacionog jezera. U
okviru meðunarodne saradnje, na¹i struènjaci su dobili par
primeraka Ðerdapske lale od kolega iz Rumunije, uz Banatski
¹afran koji je sada razmno¾en u Botanièkoj ba¹ti
‘'Jevremovac''. Meðutim, u Institutu za biolo¹ka istra¾ivanja
navode da je za proces razmno¾avanja Ðerdapske lale potrebno
vi¹e vremena.
- Jo¹ uvek imamo lalu u epruveti ali za nju je neophodno
ulo¾iti mnogo vi¹e truda i vremena da bismo, na kraju procesa,
mogli da proizvodimo na hiljade lala i da ih, nakon
razmno¾avanja, vratimo na njihovo prirodno stani¹te - ka¾e
prof. Grubi¹iæ.
Komore, sterilnost, bioreaktor
U toku je i reintrodukcija Salviae brachiodon (vrsta
¾alfije), koja je takoðe uvr¹tena u Crvenu knjigu flore
Srbije, u kategoriji ugro¾enih vrsta. Ova biljka sa krupnim
ljubièasto-plavim cvetovima, velièine preko 5 cm i visine
70-80 cm, raste samo ispod planine Orjen i na poluostrvu
Pelje¹cu
- Razmno¾ili smo je u laboratoriji. Sada planiramo da
napravimo planta¾u i vratimo je na njeno prirodno stani¹te, na
Orjen. Uskoro oèekujemo zavr¹etak ovog projeka koji bi
predstavljao jo¹ jedan primer uspe¹ne reintrodukcije - navodi
prof.Grubi¹iæ.
Na poèetku in vitro procesa, biljke se zasejavaju u tzv.
‘'laminarnim komorama''. One imaju ugraðene filtere' koji
spreèavaju prodiranje spora i bakterija iz spoljne sredine da
ne bi do¹lo do zagaðenja podloga na kojima se biljke
zasejavaju. Sa druge strane, u ove komore se, pomoæu
specijalnog ureðaja za klimatizaciju, ubacuje proèi¹æen vazduh
pod odreðenim pritiskom. Puna sterilnost je neophodna jer je
podloga veoma bogata i samim tim pogodna za razvoj bakterija i
gljiva, koje se br¾e razmno¾avaju od biljaka i predstavljaju
opasnost za njih.
Hranljiva podloga na koju se biljke zasejavaju sastoji se
od mineralnih soli, vitamina, ¹eæera kao izvora energije i
agara, uz mnogo vode. Uz neophodnu svetlost za fotosintezu i
na temperaturi od 25 stepeni Celzijusa na njoj mogu da se gaje
delovi biljaka, organi ili kalusi.
Struènjaci IBISS-a razvili su ideju razmno¾avanja ugro¾enih
biljnih vrsta u bioreaktoru, oblika modularne plastiène vreæe
sa mno¹tvom ulaznih i izlaznih filtera. Za sada se na ovaj
naèin razmno¾avaju Nepeta rtanjenzis i Genciana pneumonanthae,
izuzetno retka vrsta lincure kojih ima samo stotinak primaraka
u prirodi.
- U takvom bioreaktoru moguæe je, iz jednog biljnog korena,
dobiti mno¹tvo novih izdanaka za samo mesec dana, dok je u
laboratorijskim uslovima za to potrebno daleko vi¹e vremena,
èak i do nekoliko meseci - obja¹njava Zlatko Giba.
Ovakav bioreaktor je praktièan za upotrebu, jeftin i lako
dostupan a ukoliko doðe do kontaminacije dela materijala tokom
procesa razmno¾avanja, ne bi bio ugro¾en ceo projekat veæ je
moguæe zameniti samo biljke koje su zara¾ene.
Biologija „spakovana“ na jednom mestu
Nakon razmno¾avanja u laboratoriji, biljke se zasejavaju u
rasadniku. Najpre se seme ili biljka iz epruvete prenosi u
zemlju, èime se prelazi na standardno vegetativno
razmno¾avanje. Ponovo se seèe jedan nodus (zglob) i
stavljanjem u hormonalni prah indukuje pojava korenova i
razvoj nove biljke. Time se dobija i novi rasad.
S obziron na lekovita svojstva Rtanjske metvice, ukoliko se
protrlja njen list, mo¾e se osetiti jak antibiotski miris, kao
tetraciklini. Kuriozitet je da tu raste vi¹e biljnih jedinki
Rtanjske metvice nego ¹to postoji u prirodi na celom svetu.
Pored toga, sada se pripremaju rasadi lincure i kièice kako
bi se na proleæe reintrodukovali na svoja prirodna stani¹ta.
Inaèe, u rasadniku je va¾no odr¾ati vlagu u prvih mesec dana
rasta biljke, ali i optimalnu temperaturu pa se rasadi
zagrevaju tokom 24 sata.
Struènjaci navode da postoji izuzetna saradnja Instituta za
biolo¹ka istra¾ivanja ‘'Sini¹a Stankoviæ'' i Biolo¹kog
fakulteta, s obzirom da je Odeljenje za fiziologiju biljaka
sastavljeno od nauènika iz ove dve institucije. U periodu pre
sankcija postojala je meðunarodna nauèna saradnja sa amerièkom
Agencijom za poljoprivredu, sa kojom su ostvarena tri
zajednièka projekta. Sada postoji dobra nauèna saradnja sa
Grèkom, na osnovu meðudr¾avnog ugovora potpisanog izmeðu na¹eg
i Univerziteta u Solunu.
U i¹èekivanju potpisivanja sliènih ugovora, na¹i nauènici
istièu da imaju uspe¹nu neformalnu saradnju sa kolegama iz
celog sveta. Tim pre ¹to institucija ovakvog profila ne
postoji u zemljama u okru¾enju jer je ovde, kako navode,
‘'cela biologija spakovana na jednom mestu''.
U okviru procesa reintrodukcije, planovi za buduænost su
veliki a oslanjaju se na Crvenu knjigu flore Srbije, s tim da
se nauènici rukovode principom dostupnosti biljaka i to u
vreme kada one donose seme i u godini kada tih retkih biljnih
vrsta ima u prirodi.
Jelena Milosavljeviæ