Ultrazvucna dijagnostika
Ne¹kodljiva, laka za primenu,
velikih moguænosti
Moguænost primene bez instaliranja ili
adaptiranja prostora, uz minimalne tehnièke uslove, èini da
dijagnostika ultrazvukom mo¾e da ide u susret i te¹kom
bolesniku – u ¹ok sobu, u stan, na teren, istièe profesor dr
med. sci. Ljubomir Li¹anin, doajen ultrazvuène dijagnostike u
nas
Tehnologija koja uz pomoæ visokofrekventnog zvuka –
takozvanog ultrazvuka – daje slike telesnih organa i mnogih
njihovih funkcija na kompjuterskom ekranu, jedno je od
najznaèajnijih sredstava savremene dijagnostike, pre svega
zahvaljujuæi svojim velikim moguænostima, lakoj primenjivosti
i ne¹kodljivosti i relativno niskoj ceni.
Poèetak primene ove tehnologije u medicini zabele¾en je
ubrzo posle Drugog svetskog rata. Spoèetka male moguænosti
nove tehnike ipak su bile od velike koristi u nekim
medicinskim granama kao ¹to su kardiologija, oftalmologija,
opstetricija i druge. Za pregled fetusa u majèinoj utrobi, na
primer, bili su dragoceni i minimalni podaci (velièina lobanje
je bila dovoljna za odreðivanje starosti ploda i otkrivanje
nekih anomalija). Zahvaljujuæi tome, nova tehnika se postepeno
usavr¹ava i postaje primenjiva i vrlo korisna i drugim granama
medicine, postepeno ulazeæi u sve ¹iru primenu.
Jedno od najznaèajnijih pobolj¹anja ultrazvuène tehnike
datira iz sredine sedamdesetih godina pro¹log veka, kad se
pojavljuje takozvana siva skala. Tada je, naime, omoguæeno
registrovanje i najmanjih odjeka, razlièitim nijansama sivog u
srazmeri sa njihovom jaèinom, isprva samo u osam nijansi, pa
potom u 16, 32, 64, 128 i vi¹e, sve do granice moguænosti
ljudskog oka. Time su stvorene moguænosti za veoma detaljno i
nijansirano prikazivanje struktura unutra¹njih organa i
promena u njima, ¹to je znatno poveæalo vrednosti ove
dijagnostièke metode i obezbedilo joj ¹iru primenu u
medicinskoj praksi. Od tog vremena svuda u svetu, pa i u na¹oj
zemlji, zapoèinje era ultrazvuka u mnogim granama medicine,
postepeno, sa sve veæim znanjima i iskustvom, u sve vi¹e
oblasti.
Real time tehnika
Dr med. sci. Ljubomir Li¹anin, redovni profesor radiologije
u Vojnomedicinskoj akademiji, spada u red prvih struènjaka
koji poèinju sa primenom ultrazvuka u onim oblastima medicine
kojima se bave. Danas jedan od doajena ultrazvuène
dijagnostike u nas i uèitelj mnogih generacija lekara,
profesor Li¹anin, dalje nas upoznajuæi sa prelomnim trenucima
razvoja ultrazvuène dijagnostike, izdvaja prvu polovinu
osamdesetih godina kao vreme u kome se pojavljuje takozvana
real time tehnika.
Do tada se slika jednog preseka organa dobijala jednim
potezom sonde rukom, a nova tehnika je omoguæila automatsko
pomeranje ultrazvuènog snopa i nastanak slika brzinom od 30 do
40 u sekundi, èime je postignut efekt ¾ive slike – moguænost
neposrednog posmatranja u¾ivo, ukljuèujuæi i pokrete organa.
Ta inovacija je, prema reèima profesora Li¹anina, veoma
pobolj¹ala dijagnostièke rezultate i ubrzala preglede,
presudno doprinev¹i naglom unapreðivanju i ¹irenju ove metode.
Dijagnostika ultrazvukom je u to vreme veæ toliko
napredovala da je, i pored veæ razvijene kompjuterizovane
tomografije (KT) i veæ novonastale magnetne rezonancije (MR),
ne samo izdr¾ala njihovu vanredno o¹tru konkurenciju veæ i
nastavila sa ¹irenjem svoje primene. Profesor Li¹anin
napominje da su, sa uveæavanjem iskustava u medicinskoj
praksi, sve pomenute metode stekle svoje znaèajno mesto u
dijagnostici. Zahvaljujuæi razlièitim dijagnostièkim
moguænostima koje proizlaze iz razlièitih fizièkih principa na
osnovu kojih nastaju slike koje se dobijaju njihovom primenom,
ove metode su jedna drugoj konkurisale, ali su se i
dopunjavala. Buduæi da se svaka od njih i dalje ubrzano
razvija, meðusobni odnos u primeni ultrazvuka,
kompjuterizovane tomografije i magnetne rezonancije æe se,
prema oceni na¹eg struènjaka, i ubuduæe preispitivati i
menjati.
Moguænost grafièkog prikaza pokreta organa (takozvani
M-mode) i njihova precizna analiza, takoðe je, u meðuvremenu,
donela izvanredne koristi, naroèito kardiologiji. Ubrzo zatim,
tehnika takozvane dopler sonografije omoguæila je
registrovanje i analizu protoka krvi, bele¾enjem brzine i
naèina kretanja eritrocita u pojedinim delovima srca i krvnih
sudova, kao i analizu kvaliteta krvnog toka, njegove
poremeæaje i otkrivanje uzroka tih poremeæaja. Daljim
usavr¹avanjem, a naroèito pojavom moguænosti da se brzina i
pravac krvnog toka prika¾u bojama - takozvana color dopler
sonografija -dijagnostièke moguænosti metode vi¹estruko su
poveæane a pregledi olak¹ani, ubrzani, bivajuæi sve ¹ire
primenjivi i izuzetno korisni u gotovo svim oblastima
medicinske dijagnostike. Takve podatke o kvalitetu, kolièini i
drugim osobinama krvne cirkulacije, osim color dopler
sonografije danas ne mo¾e da pru¾i ni jedna postojeæa
dijagnostièka metoda.
Interventni ultrazvuk
Godi¹njica ¹kole ultrazvuka
Upravo ove godine obele¾en je
svojevrsni jubilej ultrazvuène dijagnostike u Srbiji –
20. godi¹njica ©kole ultrazvuka, koju je osmislilo i
organizovalo Udru¾enje za primenu ultrazvuka u medicini,
a èiji su èlanovi i predavaèi najznaèajniji struènjaci
iz razlièitih oblasti medicine, iz cele zemlje.
Vi¹e od dve decenije to je bio u nas
jedini naèin edukacije lekara za dijagnostiku
ultrazvukom. Reè je o sedmodnevnoj ¹koli ultrazvuka,
tradicionalno sme¹tenoj u ©umaricama, u Kragujevcu, koja
podrazumeva celodnevnu nastavu i potpunu posveæenost
polaznika nastavi, pri èemu praktièna nastava mora da
bude dovr¹ena u nekom od referentnih klinièkih centara.
Veæina lekara koji se danas u Srbiji bave ultrazvuènom
dijagnostikom pro¹li su kroz tu teorijsku ¹kolu koja,
kako nagla¹ava profesor Li¹anin, za kvalitetan rad
lekara zahteva i njegovu praktiènu obuku.
Profesor dr Ljubomir Li¹anin, zajedno
sa koleginicom gastroenterologom, danas u toj ¹koli vodi
kurs ultrazvuènog pregleda abdomena.
Èinjenica da jo¹ precizniji prikaz finih detalja mo¾e da se
postigne poveæanjem frekvencije ultrazvuka (10 – 20 MHz), ali
da to donosi i slabljenje njegove prodornosti kroz tkivo,
dovela je do potrebe da se stvore posebne sonde sa kratkim
dometom u dubinu, ali sa velikom precizno¹æu slike. Tako je,
kako obja¹njava profesor Li¹anin, nastala sonografija povr¹nih
organa, zatim intraoperativna sonografija i, u novije vreme,
sa razvojem sondi za uvoðenje u unutra¹nje organe i kanale,
takozvana endosonografija. Za razliku od endoskopije, koja
„vidi“ samo povr¹inu organa, endosonografija je omoguæila
prodor u zidove organa, prikaz i analizu strukture promena na
njihovim zidu, pa èak i pregled susednih organa (na primer,
rektalni pregled prostate, ili vaginalni pregled materice i
adneksa). U novije vreme, stvorena je moguænost
endosonografije srca i krvnih sudova sondama koje se dovode do
mesta samih patolo¹kih promena i omoguæuju analizu njihove
prirode, dubine, strukture (na primer, analizu plaka u
koronarnim arterijama), ¹to obezbeðuje znatno bolji izbor
naèina leèenja. Najzad, najnovija pojava moguænosti
trodimenzionalnog prikaza nekog organa, odnosno njegovog
posmatranja sa svih strana, veæ je pokazala velike koristi u
poimanju oblika i vrste poremeæaja, naroèito u opstetriciji.
Paralelno sa navedenim najznaèajnijim fazama razvoja
dijagnostike ultrazvukom, postepeno se razvijala i jedna
sasvim drugaèija, agresivnija ali takoðe veoma korisna oblast
– takozvani interventni ultrazvuk. Za razliku od dosad
pomenutih tehnika koje pripadaju neinvazivnoj ili neagresivnoj
medicinskoj dijagnostici, ovog puta je reè o agresivnijem
pristupu - takozvane voðene biopsije i dijagnostièke punkcije
(instrumenti se „vode“ do ciljanog mesta biopsije ili punkcije
uz pomoæ ultrazvuka) omoguæavaju dobijanje direktnih uzoraka
tkiva ili teènosti i iz onih delova tela koji su dosad bili
dostupni samo uz pomoæ hirurgije. Njihovom analizom
pribavljaju se direktni podaci o prirodi patolo¹kih procesa, a
dodatnim postupcima – evakuacijom, drena¾om, ¹irenjem ili
su¾enjem kanala – èesto dolazi i do pobolj¹anja ili izleèenja.
Danas, kad postoji ¹irok izbor dijagnostièkih metoda,
nagla¹ava profesor Li¹anin, samo precizno i savr¹eno
poznavanje njihovih moguænosti i ogranièenja u svakom
pojedinaènom sluèaju omoguæava i njihovu racionalnu primenu, a
to znaèi dobijanje ¹to vi¹e podataka za konaènu dijagnozu, uz
¹to manje izlaganje pacijenta neugodnostima i, naravno, manje
tro¹kove. Zato se mo¾e reæi da je, u mnogim sluèajevima,
ultrazvuk pogodan za primenu u poèetnoj fazi ispitivanja, kao
prvi pregled, kao i u svim sluèajevima gde je èestim
ultrazvuènim pregledima potrebno praæenje razvoja bolesti i
toka leèenja, buduæi da je ta tehnika potpuno ne¹kodljiva i
mo¾e se ponavljati onoliko puta koliko je medicinski
opravdano.