.. jedna od meni najdrazih.. as learnt by heart, ostala je u glavi.. i citavo jutro se po njoj mota... i dalje se jezim.. moram da je podelim sa vama!
Matija Beckovic
VERA PAVLADOLJSKA
Lukavica je htela da me nadlukavi
Punio se mesec u avgustu kao lokva
Ispaljivane pune duge preko jezera i glava
Na radilistima u rudnicima boksita
Ubedjivao sam nepoznate ljude
U tvoje ime
Vera Pavladoljska
Gresile su pijane ptice u prostoru
Prepelica je kljunom gore okretala
Svest je mrcala medju liticama
Gonjen tocilima krsima i gubom
Do grla u zivom blatu mislio sam
Kolko si me volela
Vera Pavladoljska
Mrak je u mraku sjao kao zivotinja
Grom u lancima camio za brdima
Molio sam za sluh fizickih radnika
Divio se njihovom surovom apetitu
Zaklinjao jednog gluvonemog mladica
Da izgovori tvoje ime
Vera Pavladoljska
Ceo dan u nebu izgoreo mesec
Pod laznim imenom leci svoj pepeo
U mrcavi medju dvojnicama
Dok muzika sneg u usi ubacuje
Kleo sam se u obe ruke narocito desnu
Da te nisam voleo
Vera Pavladoljska
Udvarao se nepoznatoj devojci
U kanjonu Tare kod Kolasina
Govorio istine na svim jezicima
Zario i palio da ih poveruje
Dok je cutala secao sam se
Da si mi najkrupnije lazi verovala
Vera Pavladoljska
Pevao je slavuj sa grlom grlice
Sve na svetu me na te podsecalo
Hvalio sam se da si luda za mnom
Cela plaza da ti se uzalud udvara
Kako te teram da idees iz glave
I kako neces
Vera Pavladoljska
Kulo crnog zara pod slepim ocima
Zarazna zvezda sve i svasta sazdi
Dok mi se padobran nije otvarao
I kada sam u zavicaje bezdane padao
Pricali su da te zovem iz sveg glasa
Al nisam priznavao
Vera Pavladoljska
Ronio u najdublje bezao u gore
Da te glasno zovem da niko ne cuje
Bio sujeveran-pitao prolaznike
Kako tvoje lice zamisljaju
Ceznuo da ceo dan prolazis kraj mene
Pa da se ne okrenem
Vera Pavladoljska
Na ljubavnoj promaji izmedju dve zvezde
Nevidljivi uhoda ima nesto protiv
Zedj za rakijom slicna je fantaziji
U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta
Bile su sve usne nepismenih zena
Po ugledu na tvoje
Vera Pavladoljska
Po nevremenu sam lovio na ruke
Med zlatnih meridijana u vodi
Opisivao oci jedne zene mesec dana
U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu
Ubedio da su mi sve sto imam u zivotu
Misleci na tebe
Vera Pavladoljska
Pita mene metak lutalica
Sada me pogresno trazi oko zemlje
Vucen tajnim magnetima mog cela
Napija mesec da prokaze gde sam
Zlostavlja mora kusa vazduh i podmicuje
Ti ces me izdati
Vera Pavladoljska
Traje monotona biografija sunca
Sve sijalice gore usred dana
Slovoslagaci su srecni dok ovu pesmu slazu
Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje
Jedan od vlasica sklon je porocima
I jedni idrugi vetrovi te ogovaraju
Nekoliko drzava tvrdi da si njina
Ti si na svoje ime ljubomorna
Kablogrami se u dubokoj vodi kvare
Niko ne zna gde su slova tvoga imena
U mrtvim i laznim jezicima u pogresnim naglascima
U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi
Ko ce uhvatiti sjaj samoglasnika
Koje ptica kuka
Vera Pavladoljska
1960.
A OVAJ MATIJA BECKOVIC, JER IZDAO SKORO NEKI CD PLOCU ILI KASETU?
svaka chast za Veru
AquA
:happy:
Te¹ka bolest
Dusko Trifunovic
Kakve li su tvoje misli
dok ja smi¹ljam
kako da te pitam za njih
za te misli
sakrivene
iza tvoga mirisnog lica
na koje se privikavam
Eto le¾i¹
Evo le¾im
oko nas je besposlena romantika
no¾ u zidu
i haljina tvoja njime
samo meni na videlu
prikovana
ja slu¹am tvoje srce
ono mojoj ljubomori malo ka¾e
ja hoæu tvoje misli
ja hoæu da uni¹tim zadnju kap
u tvom tajnom kapilaru
gde se krije
povremeni san o njemu
o detinjstvu
o slobodi
ja hoæu tvoje misli
sakrivene
iza tvoga opasno lepoga lica
na koje se ubistveno privikavam
A ti æuti¹
Nema leka
..
..
©to sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
èiji pogled gasne u magli i memli,
¾ivio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato ¹to sam mnoge ljubio, boleæiv,
zato usput, ko ¹to palim cigarete,
govorim i ¹apæem zaljubljene rijeèi.
"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit æu",
a u du¹i vazda ista pusto¹ zraèi;
ako dirne¹ strast u èovjekovu biæu,
istine, bez sumnje, nikad neæe¹ naæi.
Zato moja du¹a ne zna ¹to je jeza
odbijenih ¾elja, neshvaæene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tra¾eæ neku srodnu du¹u.
vezan protiv ¾elje, utonem u sjeti,
nikad neæu da te ljubomorom gu¹im,
nikad neæu tebe grditi ni kleti.
©to sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
èiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji ..
Jesenjin
Evo i teme za sve one pesme .. koje se ne pevaju
(mada se neke i pevaju :happy: )
a koje ne mozemo da zaobidjemo
kad nam je lepo
kad nam je tesko
kad volimo
kad ne volimo
..
takodje,
ako se setite neke pesme koju ste postovali,
a koja je u nekoj drugoj temi
posaljite mi na pm,
pa da spajamo
:)
Barbara
Seti se Barbara, bez prestanka je ki¹ilo
nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmejana
prokisla, radosna, oèarana, pod ki¹om
seti se Barbara, bez prestanka je ki¹ilo nad brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
sme¹ila si se, i ja sam se sme¹io
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
seti se
seti se toga dana
ne zaboravi
neki èovek je stajao u tremu i
viknuo tvoje ime, Barbara
a ti si po ki¹i k njemu potrèala
radosna, prokisla, oèarana
u njegov zagrljaj pala
seti se toga Barbara,
ne ljuti se ¹to ti govorim ti
ja ka¾em ti svima koje volim
èak i onima koje sam jednom video
ja ka¾em ti onima koji se vole
èak i onima koje nisam upoznao.
seti se Barbara i ne zaboravi
tu ki¹u mudru i sretnu, na svome licu sretnom
nad ovim gradom sretnim
tu ki¹u iznad mora i iznad arsenala
tu kisu sto je pala na brod iz Cezana
oh, Barbara rat je je svinjarija velika i ¹ta je sa sobom sada
pod ki¹om kanonada ognja, krvi i èelika
a onaj koji te je grlio, zaljubljeno
je li umro,
nestao,
ili jo¹ uvek ¾ivi.....
oh, Barbara
bez prestanka ki¹i nad Brestom
jednako kao i tada
ali to nije isto, i sve je sru¹eno
to su porotne ki¹e, stra¹ne i neute¹ne
to nije oluja vi¹e od ognja, krvi i èelika
to su naprosto oblaci
¹to kao pseta crkavaju
kao pseta ¹to nestaju u mlazu vode
nad brestom
da trunu negde daleko, daleko, daleko od bresta
od koga ni¹ta ne osta...
(Zak Prever)
Barbara
Rappelle-toi Barbara
Il pleuvait sans cesse sur Brest ce jour-la
Et tu marchais souriante
Epanouie ravie ruisselante
Sous la pluie
Rappelle-toi Barbara
Il pleuvait sans cesse sur Brest
Et je t'ai croisee rue de Siam
Tu souriais
Et moi je souriais de meme
Rappelle-toi Barbara
Toi que je ne connaissais pas
Toi qui ne me connaissais pas
Rappelle-toi
Rappelle-toi quand meme ce jour-la
N'oublie pas
Un homme sous un porche s'abritait
Et il a crie ton nom
Barbara
Et tu as couru vers lui sous la pluie
Ruisselante ravie epanouie
Et tu t'es jetee dans ses bras
Rappelle-toi cela Barbara
Et ne m'en veux pas si je te tutoie
Je dis tu a tous ceux que j'aime
Meme si je ne les ai vus qu'une seule fois
Je dis tu a tous ceux qui s'aiment
Meme si je ne les connais pas
Rappelle-toi Barbara
N'oublie pas
Cette pluie sage et heureuse
Sur ton visage heureux
Sur cette ville heureuse
Cette pluie sur la mer
Sur l'arsenal
Sur le bateau d'Ouessant
Oh Barbara
Quelle connerie la guerre
Qu'es-tu devenue maintenant
Sous cette pluie de fer
De feu d'acier de sang
Et celui qui te serrait dans ses bras
Amoureusement
Est-il mort disparu ou bien encore vivant
Oh Barbara
Il pleut sans cesse sur Brest
Comme il pleuvait avant
Mais ce n'est plus pareil et tout est abime
C'est une pluie de deuil terrible et desolee
Ce n'est meme plus l'orage
De fer d'acier de sang
Tout simplement des nuages
Qui crevent comme des chiens
Des chiens qui disparaissent
Au fil de l'eau sur Brest
Et vont pourrir au loin
Au loin tres loin de Brest
Dont il ne reste rien.
(JACQUES PRÉVERT)
"BESMRTNA PESMA", Miroslav Antiæ
Ako ti jave: umro sam
a bio sam ti drag,
mo¾da æe i u tebi
odjednom ne¹to posiveti.
Na trepavicama magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si ikad razmi¹ljao
o tome ¹ta znaèi ¾iveti?
Ko sneg u toplom dlanu
u tebi detinjstvo kopni.
Brige...
Zar ima briga?
Tuge...
Zar ima tuga?
Po merdevinama ma¹te
u mladost hrabro se popni.
Tamo te èeka ona
lepa, al lukava duga.
I ¾ivi!
Sasvim ¾ivi!
Ne grickaj kao mi¹ dane.
©iroko ¾vaæi vazduh.
Presti¾i vetar i ptice.
Jer svaka veènost je kratka.
Odjednom nasmejani
u ogledalu nekom
dobiju zborano lice.
Odjednom: na ponekom uglu
vreba poneka suza.
Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.
Odjednom svet, dok hoda¹
sve vi¹e ti je uzan
i osmeh sve ti¹i
i ti¹i
i nekako iskrivljen.
Zato ¾ivi, al sasvim!
I ja sam ¾iveo tako.
Za pola veka samo
stoleæa sam obi¹ao.
Priznajem: pomalo luckast.
Ponekad naopak.
Al nikad nisam stajao.
Veèno sam i¹ao.
I¹ao...
Ispredi iz svoje aorte
pozlaæen konac trajanja
i za¹ij naprsla mesta
iz kojih drhte èuðenja.
I nikad ne zami¹ljaj ¾ivot
kao upla¹en opro¹taj,
veæ kao stalni doèek
i stalni poèetak buðenja.
A onda, veæ jednom ozbiljno
razmisli ¹ta znaèi i umreti
i gde to nestaje èovek.
©ta ga to zauvek i¹te.
Nemoj iæi na groblja.
Ni¹ta neæe¹ razumeti.
Groblja su najcrnji va¹ar
i tu¾no pozori¹te.
Igrajuæi se nemira
i svojih bezoblièja,
zar nema¹ ponekad potrebu
da malo kri¹om zaðe¹
u nove slojeve razuma?
U susedne buduænosti?
Objasniæu ti to nekada
ako me tamo naðe¹.
Zna¹ ¹ta æu ti uèiniti:
pokvariæu ti igraèku
koja se zove bol,
ako se budes odva¾io.
Ne la¾em te.
Ja izmi¹ljam
ono ¹to mora postojati,
samo ga nisi jo¹ otkrio,
jer ga nisi ni tra¾io.
Upamti: stvarnost je stvarnija
ako joj doda¹ nestvarnog.
Prepoznaæe¹ me po æutanju.
Veèni ne razgovaraju.
Da bi nadmudrio mudrost,
odneguj ve¹tinu slu¹anja.
Veliki odgovori
sami sebe otvaraju.
Posle bezbroj roðenja
i nekih sitnièavih smrti,
kad jednom bude¹ shvatio
da sve to ¹to si disao
ne znaèi jedan ¾ivot,
stvarno naiði do mene
da te dotaknem svetlo¹æu
i pretvorim u misao.
I najdalja buduænost
ima svoju buduænost,
koja u sebi èuje
svoje buduænosti glas.
I nema praznih svetova.
To, èega nismo svesni,
nije nepostojanje,
veæ postojanje bez nas.
Ako ti jave: umro sam,
evo ¹ta æe to biti.
Hiljade ¹arenih riba
lepr¹aæe mi kroz oko.
I zemlja æe me skriti.
I korov æe me skriti.
A ja æu za to vreme
leteti negde visoko.
Upamti: nema granica,
veæ samo trenutnih granica.
Jedriæu nad tobom u svitanja
niz vetar klizav ko svila.
Razgrtaæu ti obzorja,
obrise doba u povoju
i prizore buduænosti
lepotom nevidljivih krila.
I kao neèujno klatno
zaljuljano u beskraju,
visiæu sam o sebi
kao o zlatnom remenu.
Prostor je brzina uma
¹to sama sebe odmotava.
Lebdeæu u mestu, a stizaæu
i nestajaæu u vremenu.
Odmoriæu se od sporednog
kao galaktièka jata,
koja su srasla pulsiranjem
¹to im u nedrima traje.
Odmoriæu se od sporednog
kao ogromne ¹ume,
koje su srasle granama
u guste zagrljaje.
Odmoriæu se od sporednog
kao ogromne ptice,
koje su srasle krilima
i celo nebo oplele.
Odmoriæu se od sporednog
kao ogromne ljubavi,
koje su srasle usnama
jo¹ dok se nisu ni srele.
Zar misli¹ da moja ruka,
koleno,
ili glava,
mogu da postanu glina,
koren breze
i trava?
Da neka malecka tajna,
il neki treperav strah
mogu da postanu sutra
ti¹ina,
tama
i prah?
Zna¹, ja sam stvarno sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.
Ni¹ta se u meni neæe
ugasiti ni skratiti.
Samo æu,
obièno tako,
jedne sluèajne zore
svom nekom dalekom suncu
zlatnih se oèiju vratiti.
Ka¾njavan za sve ¹to pomislim,
a kamoli ¹to poèinim,
osumnjièen sam za ne¾nost
i progla¹en sam krivim
¹to ljubav ne gasim mr¾njama,
veæ novom, veæom ljubavlju
i ¾ivot ne gasim smrtima,
veæ neèim drukèije ¾ivim.
Poslednji rubovi beskraja
tek su poèetak beskrajnijeg.
Ko traje dalje od trajnijeg
ne zna za kratka znanja.
Nikad se nemoj muèiti
pitanjem: kako pre¾iveti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja.
Ako ti jave: umro sam,
ne brini. U svakom stoleæu
neko me sluèajno pobrka
sa umornima i starima.
Nigde toliko ljudi
kao u jednom èoveku.
Nigde toliko drukèijeg
kao u istim stvarima.
Proèeprka¹ li prostore,
iskopaæe¹ me iz vetra.
Ima me u vodi.
U kamenju.
U svakom sutonu i zori.
Biti ljudski vi¹estruk,
ne znaèi biti ra¹èoveèen.
Ja jesam deljiv sa svaèim,
ali ne i razoriv.
A sva ta èudesna stanja
i obnavljanja mene
i nisu drugo do vrtlog
jednolik,
uporan,
dug.
Zna¹ ¹ta su proroèanstava?
Kalupi ranijih zbivanja
i zadihanost istog
¹to vija sebe ukrug.
Pa ¹to bismo se opra¹tali?
Èega da nam je ¾ao?
Ako ti jave: umro sam,
ti zna¹ - ja to ne umem.
Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane ne¹to
kao lepr¹av trag.
Nemoj da bude¹ tu¾an.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast,
èudno drag.
Noæu kad gleda¹ u nebo,
i ti namigni meni.
To neka bude tajna.
Uprkos danima sivim,
kad vidi¹ neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti: to ja jo¹ uvek
¹a¹av letim i ¾ivim.
DORUCAK
Sipao je kafu
U solju
Sipao je mleko
U solju sa kafom
Stavio je secer
U belu kafu
Kasicicom je
Promesao
Popio je belu kafu
Spustio solju
Bez reci
Zapalio je
Cigaretu
Pravio je
Kolutove od dima
Otresao je pepeo
U pepeljaru
Bez reci
Ne pogledavsi me
Ustao je
Stavio
Sesir na glavu
Navukao
Kisni mantil
Jer je padala kisa
I otisao je
Bez ijedne reci
Ne pogledavsi me
A ja sam se
Uhvatila za glavu
I zaplakala.
PREVER
(nisam bas neki poklonik poezije,ali ovu volem)
ovu bas dugo nisam procitao. mnogo je dobra. ne mogu da se setim, pile, da li ti ova visi u sobi ili sam je procitao u nekoj knjizi (prevera nikad nigde nisam citao sem kod tebe :wink: )?
kad je vec pocelo, da dam svoj skromni doprinos...
ovako je mali mujica, tj. ja, poceo i poeziju da cita. kad je pokusao to isto na srpskom malko se zgadio prevedenim, stoga izvolite u originalu. daklem, Edgar Alan i njegova Anabel.
Annabel Lee
It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of Annabel Lee;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.
I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea;
But we loved with a love that was more than love -
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.
And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.
The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me -
Yes!- that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.
But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we -
Of many far wiser than we -
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.
For the moon never beams without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling - my darling - my life and my bride,
In the sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea.
seraph - andjeo
sepulchre - grobnica
Quote from: aziraphale on 05-06-2007, 14:01:08
ne mogu da se setim, pile, da li ti ova visi u sobi ili sam je procitao u nekoj knjizi
ili u sobi nekog drugog? :K
visila je
Gavran
Jednom u èas tu¾an noæni, dok razmi¹ljah, duh nemoæni,
nad knjigama koje drevnu nauku u sebe skri¹e,
bejah skoro u san pao, a neko je na prag stao
i tiho je zakucao, kucnuo ¹to mo¾e ti¹e.
"Posetilac neki - ¹anuh - kucnuo ¹to mo¾e ti¹e,
samo to i ni¹ta vi¹e."
Ah, seæam se toga jasno, be¹e zimnje veèe kasno;
svaki tinjav odsev ¾ara utvare po podu pi¹e.
De èekajuæ, srce sna¾im u knjigama zalud tra¾im
za Lenorom bol da bla¾im. Ime koje podari¹e
njoj anðeli, divna draga kojoj ime podari¹e
anðeli, nje nema vi¹e.
I ¹um svilen, ¹umor tmurni, ¹um zavesa tih purpurnih,
nesluæenom, èudnom strepnjom obuzima sve me vi¹e;
da umirim srce rekoh: "To zacelo sad je neko
na pragu se mome steko, kucnuv¹i ¹to mo¾e ti¹e,
posetilac neki pozni, zakuca ¹to mo¾e ti¹e
na vrata i ni¹ta vi¹e."
Najednom mi strepnja minu i zureæi u tamninu:
"Gosparu il gospo - kazah - ne ljutite vi se vi¹e,
bejah skoro u san pao, neko od vas na prag stao
i tiho je zakucao, kucnuo ¹to mo¾e ti¹e,
da i ne èuh"... Tad mi ruke vrata ¹irom otvori¹e -
samo mrak i ni¹ta vi¹e.
I dok pogled tamom bludi, bojazan mi puni grudi,
slu¹ajuæi, sanjajuæi, snovi mi se te¹ki sni¹e,
i zagledan u ti¹inu, samohranu pustu tminu,
"O Lenora" reè jedinu, izgovorih tiho, ti¹e,
"O Lenora" odjek vrati ¹to mi usta prozbori¹e,
samo to i ni¹ta vi¹e.
Vratih se u sobu svoju a du¹a u nespokoju.
I uskoro ne¹to jaèi udarci se ponovi¹e.
"Na prozoru, u kapcima, mora biti nekog ima,
miruj srce, da u njima vidim kakvu tajnu skri¹e,
miruj srce da uvidim kakvu tajnu oni skri¹e,
vetar samo, ni¹ta vi¹e!
I otvorih kapke tada, kad ulete iznenada
lepr¹ajuæ gordi Gavran iz dana ¹to sreæni bi¹e,
gospodski ga izgled krasi, pozdravom se ne oglasi,
niti zasta, nit se skrasi, dok mu krila se ne svi¹e
povrh vrata, na Paladin kip mu krila se ne svi¹e,
slete, stade, ni¹ta vi¹e.
Videæ pticu ebonosnu, osmeh tu¾no srce kosnu,
zbog va¾nog i strogog sklada kojim lik joj sav odi¹e.
"Mada æube èerupane - rekoh - pla¹ljiv nisi, vrane,
¹to sablasan traje¹ dane sred ¾alova noæi, ki¹e -
ka¾i kakvim imenom te sile pakle okrsti¹e?"
Reèe Gavran: "Nikad vi¹e."
Zaèudih se vesma tome, odgovoru prejasnome,
mada smislom reèi ove meni malo jasno bi¹e:
al priznajem, nema zbora, ne èuh takvog odgovora,
i ne videh takva stvora crnih krila ¹to se svi¹e,
zver il ticu èija krila na Paladin kip se svi¹e,
s' tim imenom "Nikad vi¹e."
No Gavranu s' kipa bela ta reè be¹e mudrost cela,
reè jedina s' kojom mu se misao i du¹a sli¹e.
Nit reèju tom zbor mu presta, nit pomaèe on se s' mesta
a u meni sumnje nesta: "Svi me znanci ostavi¹e,
odlete¹e i on ko i Nade ¹to me ostavi¹e."
Reèe Gavran: "Nikad vi¹e."
Èuv¹i, duhom sav uzbuðen, taj odgovor brz, rasuðen,
"Stvarno - kazah - to ¹to zbori, reè jedinu nikad vi¹e,
valjda reèe njegov gazda, zlom sudbinom gonjen vazda,
dok sve misli koje sazda u jedan se pripev sli¹e,
tu¾balicu mrtvih nada i dana ¹to sreæni bi¹e,
tu¾ni pripev: "Nikad vi¹e."
Ali Gavran, stvor stameni, tu¾nu ma¹tu bodri meni,
naslonjaèu ja pribli¾ih vratima ¹to mogah bli¾e,
i glave na pli¹u sjajne, mnih znamenje tako tajno
u govoru svom nejahno nosi tica ta ¹to sti¾e,
¹ta sablasna i odvratna, stara tica koja sti¾e,
misli, grakæuæ: "Nikad vi¹e."
Sedeæ, slutnjom srce morih, i ni reèi ne prozborih
tici èije plamne oèi do srca me prostreli¹e:
i u misli zanesena, meni klonu glava snena
sa uzglavlja tog svilena gde svetiljke odsjaj sli¹e,
prileæ neæe nikad vi¹e!
A vazduh sve gu¹ci biva, kao miris da razliva
kadionik kojim anðo kadi sobu tiho, ti¹e
"Nesreænièe - viknuh tada - bo¾ija milost to je rada
da ti du¹u spase jada, uspomenu da ti zbri¹e:
pij napitak sladak da se na Lenoru spomen zbri¹e."
Reèe Gavran: "Nikad vi¹e."
"Proroèe il stvore vra¾iji, ðavole il tico, ka¾i,
zaklinjem te nebom sklonim i Gospodom ponajvi¹e,
dal' æu du¹u namuèenu priljubiti u Edenu
uz devojku ozarenu koju svi mi snovi sni¹e,
uz Lenoru kojoj ime serafimi podari¹e?"
Reèe Gavran: "Nikad vi¹e."
"Sad umukni, kleta tico, - skoèih, viknuh - zlosutnico,
u paklenu noæ se vrati, u oluj i nedra ki¹e!
S' tamom crno perje spoji, beleg la¾i gnusnih tvojih,
samoæom me udostoji, vrh vrata ne sedi vi¹e;
izgled i kljun tvoj ukloni ¹to mi srce ojadi¹e."
Reèe Gavran: "Nikad vi¹e."
I Gavran, stvorenje ¾alno, sedi stalno, sedi stalno,
krila mu se oko bledog Paladinog kipa svi¹e,
oèi su mu zlokob prava, ko zloduha koji spava,
svetiljka ga obasjava i sen mu po podu pi¹e:
du¹a mi se od te senke ¹to se nji¹uæ podom pi¹e
spasti neæe - nikad vi¹e!
Edgar Alan Po
29. januara 1845. u njujorskim novinama Evening Mirror po prvi put je objavljena poema Gavran, za koju je njen autor, Edgar Alan Po placen 15 dolara. Opisana kao refleksija njegove du¹e, poema govori o gavranu koji slece na njegov prozor i zapocinje razgovor o pesnikovoj pokojnoj ¾eni koju, kako ka¾e, andjeli zovu Lenora. Iako je ton poeme veoma tu¾an, skoro morbidan, poema je stekla veliku popularnost kod publike, ¹to je doprinelo Poovoj pesnickoj karijeri. Gavran je i danas jedno od njegovih najpoznatijih dela. Edgar Alan Po umro je od posledica alkoholizma u cetrdesetoj godini.
@Masha
aaaa! zeznula si me! :> hteo sam je u originalu ("once upon a midnight dreary while i pondered weak and weary..."). nema veze, respect za trud, svakako. :wink: (ko je preveo?)
takodje od dragog alkosa, koji je u ovoj svojoj kracoj pesmici pokazao koliko covek, jel te, moze da odlepi kad se zaljubi. pesmu je posvetio svojoj tasti, koju je, kako sam kaze, voleo vise od svoje majke. toliko je ljigava da se ni muva ne moze na ovo navatati. zasto? pa procitajte. dakle...
To My Mother
[his mother-in-law, Mrs. Clemm]
Because I feel that, in the Heavens above,
The angels, whispering to one another,
Can find, among their burning terms of love,
None so devotional as that of "Mother,"
Therefore by that dear name I long have called you -
You who are more than mother unto me,
And fill my heart of hearts, where Death installed you
In setting my Virginia's spirit free.
My mother - my own mother, who died early,
Was but the mother of myself; but you
Are mother to the one I loved so dearly,
And thus are dearer than the mother I knew
By that infinity with which my wife
Was dearer to my soul than its soul-life.
Evo i u originalu :wink:. Inace, prevod koji sam postovala uradio je Antun Soljan. Medjutim, ja imam Sginfa - izbor iz dela Edgara Alana Poa u izdanju izdavacke kuce Mono&Manana iz 2003. i tu se nalazi njegov prevod koji je, po mom misljenju, jos bolji od ovog.
The Raven
Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary,
Over many a quaint and curious volume of forgotten lore,
While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping,
As of some one gently rapping, rapping at my chamber door.
"'Tis some visitor," I muttered, "tapping at my chamber door -
Only this, and nothing more."
Ah, distinctly I remember it was in the bleak December,
And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor.
Eagerly I wished the morrow; - vainly I had sought to borrow
From my books surcease of sorrow - sorrow for the lost Lenore -
For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore -
Nameless here for evermore.
And the silken sad uncertain rustling of each purple curtain
Thrilled me - filled me with fantastic terrors never felt before;
So that now, to still the beating of my heart, I stood repeating,
"'Tis some visitor entreating entrance at my chamber door -
Some late visitor entreating entrance at my chamber door; -
This it is, and nothing more."
Presently my soul grew stronger; hesitating then no longer,
"Sir," said I, "or Madam, truly your forgiveness I implore;
But the fact is I was napping, and so gently you came rapping,
And so faintly you came tapping, tapping at my chamber door,
That I scarce was sure I heard you"- here I opened wide the door; -
Darkness there, and nothing more.
Deep into that darkness peering, long I stood there wondering, fearing,
Doubting, dreaming dreams no mortals ever dared to dream before;
But the silence was unbroken, and the stillness gave no token,
And the only word there spoken was the whispered word, "Lenore?"
This I whispered, and an echo murmured back the word, "Lenore!" -
Merely this, and nothing more.
Back into the chamber turning, all my soul within me burning,
Soon again I heard a tapping somewhat louder than before.
"Surely," said I, "surely that is something at my window lattice:
Let me see, then, what thereat is, and this mystery explore -
Let my heart be still a moment and this mystery explore; -
'Tis the wind and nothing more."
Open here I flung the shutter, when, with many a flirt and flutter,
In there stepped a stately raven of the saintly days of yore;
Not the least obeisance made he; not a minute stopped or stayed he;
But, with mien of lord or lady, perched above my chamber door -
Perched upon a bust of Pallas just above my chamber door -
Perched, and sat, and nothing more.
Then this ebony bird beguiling my sad fancy into smiling,
By the grave and stern decorum of the countenance it wore.
"Though thy crest be shorn and shaven, thou," I said, "art sure no craven,
Ghastly grim and ancient raven wandering from the Nightly shore -
Tell me what thy lordly name is on the Night's Plutonian shore!"
Quoth the Raven, "Nevermore."
Much I marvelled this ungainly fowl to hear discourse so plainly,
Though its answer little meaning- little relevancy bore;
For we cannot help agreeing that no living human being
Ever yet was blest with seeing bird above his chamber door -
Bird or beast upon the sculptured bust above his chamber door,
With such name as "Nevermore."
But the raven, sitting lonely on the placid bust, spoke only
That one word, as if his soul in that one word he did outpour.
Nothing further then he uttered- not a feather then he fluttered -
Till I scarcely more than muttered, "other friends have flown before -
On the morrow he will leave me, as my hopes have flown before."
Then the bird said, "Nevermore."
Startled at the stillness broken by reply so aptly spoken,
"Doubtless," said I, "what it utters is its only stock and store,
Caught from some unhappy master whom unmerciful Disaster
Followed fast and followed faster till his songs one burden bore -
Till the dirges of his Hope that melancholy burden bore
Of 'Never - nevermore'."
But the Raven still beguiling all my sad soul into smiling,
Straight I wheeled a cushioned seat in front of bird, and bust and door;
Then upon the velvet sinking, I betook myself to linking
Fancy unto fancy, thinking what this ominous bird of yore -
What this grim, ungainly, ghastly, gaunt and ominous bird of yore
Meant in croaking "Nevermore."
This I sat engaged in guessing, but no syllable expressing
To the fowl whose fiery eyes now burned into my bosom's core;
This and more I sat divining, with my head at ease reclining
On the cushion's velvet lining that the lamplight gloated o'er,
But whose velvet violet lining with the lamplight gloating o'er,
She shall press, ah, nevermore!
Then methought the air grew denser, perfumed from an unseen censer
Swung by Seraphim whose footfalls tinkled on the tufted floor.
"Wretch," I cried, "thy God hath lent thee - by these angels he hath sent thee
Respite - respite and nepenthe, from thy memories of Lenore
Quaff, oh quaff this kind nepenthe and forget this lost Lenore!"
Quoth the Raven, "Nevermore."
"Prophet!" said I, "thing of evil! - prophet still, if bird or devil! -
Whether Tempter sent, or whether tempest tossed thee here ashore,
Desolate yet all undaunted, on this desert land enchanted -
On this home by horror haunted- tell me truly, I implore -
Is there - is there balm in Gilead? - tell me - tell me, I implore!"
Quoth the Raven, "Nevermore."
"Prophet!" said I, "thing of evil - prophet still, if bird or devil!
By that Heaven that bends above us - by that God we both adore -
Tell this soul with sorrow laden if, within the distant Aidenn,
It shall clasp a sainted maiden whom the angels name Lenore -
Clasp a rare and radiant maiden whom the angels name Lenore."
Quoth the Raven, "Nevermore."
"Be that word our sign in parting, bird or fiend," I shrieked, upstarting -
"Get thee back into the tempest and the Night's Plutonian shore!
Leave no black plume as a token of that lie thy soul hath spoken!
Leave my loneliness unbroken!- quit the bust above my door!
Take thy beak from out my heart, and take thy form from off my door!"
Quoth the Raven, "Nevermore."
And the Raven, never flitting, still is sitting, still is sitting
On the pallid bust of Pallas just above my chamber door;
And his eyes have all the seeming of a demon's that is dreaming,
And the lamplight o'er him streaming throws his shadow on the floor;
And my soul from out that shadow that lies floating on the floor
Shall be lifted - nevermore!
Edgar Allan Poe
vidim ja da ovde svako gura svog favorita.....
e,onda cu i ja svog :>
dakle,
MLADA DOBRA VREMENA
(od dragog mi Prevera)
Reke su bile bistre
more cisto
hleb je bio dobar
godisnja doba su padala kad im
je doba
ratovi zaboravljeni
a ljudi su se voleli.
:happy:
Verlen
Vodiè mi citira Verlena
svojim glasom tako umiljatim
i dok citira, tog trena
i ki¹a ga evo poèinje da prati.
I te strofe ¾ubore nepovratno
kao neka zvjezdana voda.
>>Mesje,
no kako
zar nije prijatno?<<
Ja klimam glavom
>>Prijatno ... Da ...<<
©ta kraæe nego pamæenje Pariza,
i sad kao da je to nareðenje samog boga,
u bur¾uja svakog na policama
po jedan Verlen. Jer, zaboga,
¹ta prijatnije nego, popiv¹i d¾in sa d¾usom
i unaprijed u¾ivajuæi u krepkom snu,
citirati naglas, s ukusom
Verlena uz ki¹e ¹um
Prijtno? Da.
Ali pamæenju Pariza
ja dodajem svoje u ovaj èas.
Sjetite se koliko vas je on stajao muka,
gospodo,
dok je ¾iv koraèao kraj vas.
On nikako nije mogao da stane
u ramove va¹ih la¾i i intriga
S èa¹om u ruci dok ne svane,
on je bio vjeèni izvor va¹ih briga.
Mo¾da je moj sud previ¹e nagao
Prijatno? Da.
Bilo kako bilo
njega je to sve u smrt otjeralo
sve to skupa njega je ubilo.
Njega je ubilo sve ¹to je podsjeæalo
na va¹ smijeh za uglom ¹to zvoni podmuklo.
Sve ¹to se zvalo va¹im moralom,
sve to skupa njega je dotuklo.
Prijatno? Da.
Uostalom na kraju
ja s tugom mislim o tom
pjesnike èesto ubijaju
da bi ih citirali potom.
Evgenij Jevtu¹enko
Sloboda
pio je vino èitave noæi
i stalno mislio o njoj:
o naèinu na koji hoda, govori i voli
i prièa mu stvari koje lièe na istinu
ali nisu,
i znao je boju svake
njene haljine
i njenih cipela - znao je oblik i krivinu
svake ¹tikle
i noge koja je nosi.
i opet nije bila tu kad se vratio
i opet æe doæi sa tim smardom na sebi
i jeste
do¹la je u tri ujutro
gadna kao svinja ¹to ¾dere balegu
i on izvadi kasapski no¾
a ona vrisnu
i ustuknu ka zidu nihove bedne sobe
jo¹ uvek lepa
uprkos zadahu sno¹aja
i on iskapi vino iz èa¹e.
ta ¾uta haljina
koju najvi¹e voli
a ona ponovo vrisnu
i on podi¾e no¾
cimnu kai¹
pokida odeæu pred njom
i odreza jaja.
poneo ih je u ¹akama
kao kajsije
bacio ih u ¹olju
i pustio vodu
a ona je i dalje vri¹tala
i soba je postala crvena.
BO®E O BO®E!
©TA SI UÈINIO!
a on je sedeo i dr¾ao tri pe¹kira
meðu nogama
ne mareæi sada da li je oti¹la
ili ostala
da li nosi ¾uto ili zeleno ili
nema ni¹ta na sebi.
i dr¾eæi se jednom rukom
pru¾io je drugu
i natoèio novu èa¹u vina.
Bukovski :Bog :Bog :Bog :Bog
Anabel Lee
najbolja pesma EVER!
Jovan Ducicj
Podne
Nad ostrvom punim cempresa i bora,
Mlado, krupno sunce prži, puno plama;
I trepti nad šumom i nad obalama
Slan i modar miris proletnjega mora.
Ljubicaste gore, granitne, do svoda,
Zrcale se u dnu; mirno i bez pene,
Površina šušti i celiva stene;
Svod se svetli topal, staklen, iznad voda.
Prah suncani trepti nad ispranim peskom,
I srebrni galeb ponekad se vidi,
Svetluca nad vodom. I mirisu hridi
Mirisom od riba i modrijem vreskom.
Sve je tako tiho. I u mojoj duši
Produženo vidim ovo mirno more:
Šume oleandra, ljubicaste gore,
I bled obzor što se proteže i puši.
Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne
Obale i vrti; i svetli i pali
Mlado, krupno sunce; i ne šušte vali,-
Galeb jos svetluca. Mir. Svuda je podne.
Pored vode
Put mesecev srebrn niz more se vidi,
Leži beskonacan vrh zaspalih vala.
Mir. Zadnji je talas došao do hridi,
Zapljusno setno i umro kraj žala.
Noc miriše tužno cempresovom smolom.
Nebo pepeljasto. I kopno i voda
Ko da nocas dišu nekim cudnom bolom,
Tiha tuga veje sa dalekog svoda...
Sto srca nocas kucaju u meni,
I celo mi bice budi se i diže
Casom nekoj zvezdi, a cas kakvoj ženi.
Sve kipi u meni, ko plima kad stiže:
Kao sad da postah Dokle zvezde brode
Jedne bezimene noci, pored vode.
(http://farm1.static.flickr.com/101/309733861_3cf92da750.jpg?v=0)
Laza Kostic
Santa Maria della salute
Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.
Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?
Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.
A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.
Kacumi Tanaka
SLUCAJNI SUSRETI
Halejeva kometa pojavila se 1910.
A ja sam se rodio godinu dana potom.
Njen period traje sedamdeset i sest godina
i sedam dana.
Pojavice se, dakle, ponovo 1986.
Procitah to i srce mi se rastuzi.
Sva je prilika da nikada vise necu videti
ovu zvezdu.
Verovatno je tako i sa ljudskim susretima.
Retko se susrecu srodne duse,
jos redje naci ces pravu ljubav.
Znam da ce se moj istinski prijatelj pojaviti
tek posle moje smrti
I da je moja draga umrla pre
nego sto sam se rodio.
Immortality
In Sleeping Beauty's castle
the clock strikes one hundred years
and the girl in the tower returns to the world.
So do the servants in the kitchen,
who don't even rub their eyes.
The cook's right hand, lifted
an exact century ago,
completes its downward arc
to the kitchen boy's left ear;
the boy's tensed vocal cords
finally let go
the trapped, enduring whimper,
and the fly, arrested mid-plunge
above the strawberry pie
fulfills its abiding mission
and dives into the sweet, red glaze.
As a child I had a book
with a picture of that scene.
I was too young to notice
how fear persists, and how
the anger that causes fear persists,
that its trajectory can't be changed
or broken, only interrupted.
My attention was on the fly:
that this slight body
with its transparent wings
and life-span of one human day
still craved its particular share
of sweetness, a century later.
UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoæ. U snu. Tu¾nu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeæa,
Na visokom odru, u agoniji svijeæa,
Gotov da ti predam ¾ivot kao ¾rtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajuæi da su tamne oèi jasne
Odakle mi nekad bolji ¾ivot sjao.
Sve ba¹, sve je mrtvo: oèi, dah i ruke,
Sve ¹to oèajanjem htjedoh da o¾ivim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja jo¹ je bila ¾iva,
Pa mi reèe: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATO©
LAVIRINT
Unutra si,a znas-nigde,nikad vrata,
lica i nalicja ovaj dvorac nema,
niti spoljnjeg zida,nit' centra skrivena,
gradjevina ova svemir obuhvata.
Ne nadaj se da ce tacnost puta tvoga
koji se uporno u dva pravca racva,
tvom odvesti te cilju.Sudbina je stroga
kao i tvoj usud;tvrdja od brozne je.
Ne ocekuj napad bika,sto je bice
ljudsko,cije grozno i brojno oblicje
u spletu beskrajnom kamena,strah seje.
Nema ga.I vise nicemu se ne nadaj.
Ni sutonom crnim strasna zver ne vlada.
H.L.BROHES
Jovan Ducic- Poezija
Mirna kao mramor, hladna kao sena,
Ti si bledo tiho devojce sto sneva;
Pusti pesma drugih neka bude zena
Koja po necistim ulicama peva.
Ja ne mecem na te djindjuve sa trakom,
Nego zute ruze u te kose duge:
Budi odvec lepa da se svidjas svakom,
Odvec gorda da bi zivela za druge.
Budi odvec tuzna sa sopstvenih jada
Da bi isla ikad da tesis ko strada,
A cedna, da vodis gomile sto nagle.
I stoj ravnodusna, dok oko tvog tela,
Mesto kitnjastog i raskosnog odela,
Lebdi samo pramen tajanstvene magle.
цитирао бих јесењинову песму о керуши али плакао бих онда као мало дете.. или можда поезију боре ђорђевића која у пијанство води.. зато нека овог пута буде Дис:
Ноћас су ме походили мртви,
Нова гробља и векови стари;
Прилазили к мени као жртви,
Као боја пролазности ствари.
Ноћас су ме походила мора,
Сва усахла, без вала и пене,
Мртав ветар дувао је с гора,
Трудио се свемир да покрене.
Ноћас ме је походила срећа
Мртвих душа, и сан мртве руже,
Ноћас била сва мртва пролећа:
И мириси мртви свуда круже.
Ноћас љубав долазила к мени,
Мртва љубав из свију времена,
Заљубљени, смрћу загрљени,
Под пољупцем мртвих успомена.
И све што је постојало икад,
Своју сенку све што имађаше,
Све што више јавити се никад,
Никад неће-к мени дођаше.
То су били умрли облаци,
Мртво време с историјом дана,
То су били погинули зраци:
Сву селену притисну нирвана.
И нирвана имала је тада
Поглед који има људско око:
Без облика, без среће, без јада,
Поглед мртав и празан дубоко.
И тај поглед, као кам да је неки,
Падао је на мене и снове,
На будућност, на простор далеки,
На идеје, и све мисли нове.
Ноћас су ме походили мртви,
Нова гробља и векови стари;
Прилазили к мени као жртви,
Као боја пролазности ствари...........
............+поздрав за цитат буковског
Ako
Ako mo¾e¹ ostati miran kad na tvom putu,
svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe.
Ako saèuva¹ poverenje kad svi ostali sumnjaju,
ali ako im ne zameri¹ ¹to nemaju poverenja.
Ako ti èekanje ne prièinjava mnogo muke.
Ako ne la¾e¹ kad èuje¹ la¾i,
ili ako ne mrzi¹ kad tebe mrze.
Ako se ne pravi¹ suvi¹e dobar,
niti govori¹ suvi¹e mudro.
Ako sniva¹,ali ti snovi nisu sve.
Ako misli¹,ali ti misli uvek ostanu èiste.
Ako zna¹ da primi¹ pobedu i poraz,
da primi¹ jednako i jedno i drugo.
Ako mo¾e¹ podneti da tvoju istinu
varalice iskrivljuju da bi lak¹e prevarili budale.
Ako vidi¹ kako u komadiæe razbijaju tvoj cilj i
ako se sagne¹ da podigne¹ i pokupi¹ ostatke.
Ako mo¾e¹ skupiti sva dobra
i staviti ih na kocku,sve odjednom.
Ako si spreman da ponovo krene¹,kao na poèetku,
ne pro¹aputav¹i ni reèi,izgubiv¹i sve uz osmeh.
Ako prisili¹ svoje srce,svoje ¾ivce,svoje mi¹iæe
da slu¾e tvojim ciljevima i kad su malaksali
i ako ustraje¹ kad sve zastane,izuzev volje
koja naredjuje:“Dr¾i se dobro“.
Ako se u sred gomile ne ponosi¹
i ne smatra¹ herojem.
Ako se dru¾i¹ sa kraljevima.
Ako te ni prijatelj,ni neprijatelj ne mogu pokvariti.
Ako svaki èovek za tebe ne¹to znaèi,
ali nijedan suvi¹e.
Ako ume¹ dobro ispuniti svaku minutu svoga ¾ivota
i svakog trenutka ide¹ pravim putem..
Tvoja æe Zemlja i sve njeno blago biti,
jer biæe¹ èovek,sine moj.
R.Kiplling
Ma¹rum... HVALA! :cvet :cvet
:pljes:
Ubila sam se tra¾eæi tu pesmu da je ovde postujem, nekad daavno me je odu¹evila (a slabo stojim s poezijom), ali nikako nisam mogla jer sam zaboravila kako se zove...
divno :happy:
Arsen Dediæ -Poslije ljubavi
Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede
Poslije ljubavi
ostaju èase sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima
Poslije ljubavi
ostaje obièaj da se bijelo vino nalijeva u dvije èa¹e
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i zaèuðen pogled konobara
¹to nas vidi sa drugima
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus proma¹enosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Poslije ljubavi
ostaje reèenica – dobro izgleda¹ ni¹ta se nisi promijenila,
javi se ponekad
ima¹ jo¹ moj broj
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraæali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne ¹ifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da æe neko iznenada doæi,
spu¹tena slu¹alica kada se javi neèiji tuði glas,
hiljadu i jedna la¾.
Poslije ljubavi
ostaje reèenica: „Ja æu prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar neæemo zajedno?"
„Ovaj put ne"
Poslije ljubavi
ostaju sauèesnici,
èuvari tajne koja nije vi¹e tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ¾eni.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjeæarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijeðena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge ¾ene.
Poslije ljubavi
ne ostaje ni¹ta.
O tome
Ovom temom,
i plitkom i licnom,
prezvakanom
kroz strofe i strofe,
k'o pesnicka veverica vicno
vrteh se i vrtecu se opet.
"Ona" i "on" balada je sva.
Nisam uzasno nov ja.
Uzasano to je
sto "on" - sad sam ja
i sto je "ona" - moja.
Iz sveg glasa
Vec prodje jedan. I sigurno si legla.
Ko srebrna oka Mlecni put noc studi.
Ne zuri mi se. I munja-telegram
nema z bog cega da plasi te i budi.
Kao sto kazu, incident je resen.
Ljubavna barka o stvarnost se zdrobi.
Mi smo precistili, I sto da se drese
uzajamne boli, uvrede i kobi.
Pogledaj samo kakav je mir nad svetom.
Noc zvezdanim sjajem nebesa skor osu.
U taj cas odustajes da protumacis sve to
istoriji, vekovima i kosmosu.
Vladimir Majakovski
Pre igre
Za¾muri se na jedno oko
Zaviri se u sebe u svaki ugao
Pogleda se da nema eksera da nema lopova
Da nema kukavièijih jaja
Za¾muri se na drugo oko
Èuène se pa se skoèi
Skoèi se visoko visoko visoko
Do navrh samog sebe
Odatle se padne svom te¾inom
Danima se pada duboko duboko duboko
Na dno svoga ponora
Ko se ne razbije u paramparèad
ko ostane èitav i èitav ustane
Taj igra
12
Dosta reèitoga smilja dosta slatkih trica
Ni¹ta neæu da èujem ni¹ta da znam
Dosta dosta svega
Reæi æu poslednje dosta
Napuniæu usta zemljom
Stisnucu zube
Da preseèem ispilobanjo
Da preseèem jednom za svagda
Staæu onakav kakav sam
Bez korena bez grane bez krune
Staæu oslonjen na sebe
Na svoje èvoruge
Biæu glogov kolac u tebi
Jedino ¹to u tebi mogu biti
U tebi kvariigro u tebi bezveznice
Ne povratila se
V.Popa
Maslaèak,drago mi je da ti je ¾elja ispunjena.. :) :cvet
Opomena-Desanka Maksimovic
Èuj, reæi æu ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Mogu mi se uèiniti
duboke i meke
oèi neke
sasvim obiène.
Mo¾e mi se uèiniti
da tonem u zvuke,
pa æu ruke
svakom pru¾iti.
Mo¾e mi se uèiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.
Ili mogu kom reæi u tome
èasu èudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.
O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Uèiniæe mi se negde u ¹umi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke èesme.
Uèiniæe mi se crn leptir jedan
po te¹koj vodi krilom ¹ara
¹to nekad neko reæi mi ne sme.
Uèiniæe mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.
Jedna od mojih omiljeni... :K
U pauzi mrznje
kore sramote i skrame na ocima.
pokrov grozote i zlo u dusama.
krvave noge, sake bez prstiju.
smotra debila, bezdusni se igraju.
u pauzi mrznje
stvorili su nas!
zlocin sto zanje, kosi i otima
poslednju nadu, nadu u ocima.
poslednja ruka nokte je izgrizla.
pravda je seme odavno zatrla.
T.K.
Ova pesma je za Textove pesama koji vam se dopadaju (http://www.farmaceuti.com/forum/index.php/topic,2340.0.html) :cvet
Владислав Петковић Дис - Можда спава
Заборавио сам јутрос песму једну ја,
Песму једну у сну што сам сву ноћ слушао:
Да је чујем узалуд сам данас кушао,
Као да је песма била срећа моја сва,
Заборавио сам јутрос песму једну ја.
У сну своме нисам знао за буђења моћ,
И да земљи треба сунца, јутра и зоре;
Да у дану губе звезде беле одоре;
Бледи месец да се креће у умрлу ноћ.
У сну своме нисам знао за буђења моћ.
Ја сад једва могу знати да имадох сан.
И у њему очи неке, небо нечије,
Неко лице, не знам какво, можда дечије,
Стару песму, старе звезде, неки стари дан,
Ја сад једва могу знати да имадох сан.
Не сећам се ничег више, ни очију тих:
Као да је сан ми цео био од пене,
Ил' те очи да су моја душа ван мене,
Ни арије, ни свег другог, што ја ноћас сних;
Не сећам се ничег више, ни очију тих.
Али слутим, а слутити још једино знам.
Ја сад слутим за те очи да су баш оне
Што ме чудно по животу воде и гоне:
У сну дођу да ме виде шта ли радим сам.
Али слутим, а слутити још једино знам.
Да ме виде, дођу очи, и ја видим тад
И те очи, и ту љубав, и тај пут среће;
Њене очи, њено лице, њено пролеће
У сну видим, али не знам што не видим сад.
Да ме виде, дођу очи, и ја видим тад:
Њену главу с круном косе и у коси цвет,
И њен поглед што ме гледа као из цвећа,
Што ме гледа, што ми каже да ме осећа,
Што ми брижно пружа одмор и нежности свет,
Њену главу с круном косе и у коси цвет.
Ја сад немам своју драгу, и њен не знам глас;
Не знам место на ком живи или почива;
Не знам зашто њу и сан ми јава покрива;
Можда спава, и гроб тужно негује јој стас.
Ја сад немам своју драгу, и њен не знам глас.
Можда спава са очима изван сваког зла,
Изван ствари, илузија, изван живота,
И с њом спава, невиђена, њена лепота;
Можда живи и доћи ће после овог сна.
Можда спава са очима изван сваког зла.
evo jedne koju sam nekad jako volela,vremenom zaboravila i opet naisla na nju....
PESMA ZA NAS DVOJE-Miroslav Antic
Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tra¾imo podjednako
zbog sreæe njene
i sreæe moje.
Pijana ki¹a ¹iba i mlati,
vrbama vetar èupa kosu.
Kuda æu?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
za¹to se nismo sreli nikad?
Il je veæ bilo?
Trebao korak?
Mo¾da je sasvim do mene do¹la.
Al' ja,
u krèmu svratio gorak,
a ona
ne znajuæi-pro¹la.
Ne znam.
Ceo svet smo obi¹li
u ¾udnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoi¹li.
Da,mora da je tako.
ÈEZNEM
Èeznem da ti ka¾em najdublje reèi
koje ti imam reæi; ali se ne usuðujem,
strahujuæi da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem
tajnu svoju sali.
Olako uzimam bol svoj,
strahujuæi da bi ti to mogla uèiniti.
Èeznem da ti ka¾em najvernije reèi
koje ti imam reæi; ali se ne usuðujem,
strahujuæi da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblaèim u neistinu,
i govorim suprotno onome ¹to mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujuæi da bi ti to mogla uèiniti.
Èeznem da upotrebim najdragocenije reèi
¹to imam za te; ali se ne usuðujem,
strahujuæi da mi se neæe vratiti istom merom.
Zato dajem ru¾na imena i hvalim se svojom surovo¹æu.
Zadajem ti bol, beojeæi se
da neæe¹ nikada saznati ¹ta je bol.
Èeznem da sedim mirno pored tebe;
ali se ne usuðujem; jer bi mi inaèe
srce iskoèilo na usta.
Zato brbljam i æaskam olako,
i zatrpavam svoje srce reèima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujuæi
da bi ti to mogla uèiniti.
Èeznem da te ostavim zauvek;
ali se ne usuðujem, strahujuæi da bi
mogla otkriti moj kukavièluk.
Zato ponosito di¾em glavu
i dolazim veseo u tvoje dru¹tvo.
Neprekidne strele iz tvojih oèiju
èine da je bol veèito sve¾.
Tagore
OVE NOÆI
Ove noæi mogu napisati najtu¾nije stihove.
Napisati, na primjer: “Noæ je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini".
Noæni vjetar kru¾i nebom I pjeva.
Ove noæi mogu napisati najtu¾nije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.
U noæima kao ova, dr¾ao bih je u svom naruèju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.
Ove noæi mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.
Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.
Pablo Neruda
bash sam se pitala kad ce osvanuti "ceznem"....
^ a ja kada Mika Anticj, meni se po glavi mota 'shashava pesma'
Vasko Popa
Vrati mi moje krpice
Padni mi samo na pamet
Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziði samo preda me
Oèi da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Æutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Seæanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je meðu nama do¹lo
1
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od èistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga èipkastoga tkiva
Moje krpice od taèkaste nade
Od ¾e¾ene ¾elje od ¹arenih pogleda
Od ko¾e s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo ka¾em 2
Slu¹aj ti èudo
Skini tu maramu belu
Znamo se
S tobom se od malih nogu
Iz istog èanka srkalo
U istoj postelji spavalo
S tobom zlooki no¾u
Po krivom svetu hodalo
S tobom gujo pod ko¹uljom
Èuje¹ ti pretvornièe
Skini tu maramu belu
©ta da se la¾emo
3
Neæu te uprtiti na krkaèe
Neæu te odneti kud mi ka¾e¹
Neæu ni zlatom potkovan
Ni u kola vetra na tri toèka upregnut
Ni duginom uzdom zauzdan
Nemoj da me kupuje¹
Neæu ni s nogama u d¾epu
Ni udenut u iglu, ni vezan u èvor
Ni sveden na obièan prut
Nemoj da me pla¹i¹
Neæu ni peèen ni prepeèen
Ni presan posoljen
Neæu ni u snu
Nemoj da se zavarava¹
Ni¹ta ne pali, neæu
4
Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz sme¹nog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog æutanja na suvom
Napolje, rekao sam, napolje
Napolje iz moje ¾ive provalije
Iz golog oèinskog stabla u meni
Napolje dokle æu vikati napolje
Napolje iz moje glave ¹to se rasprskava
Napolje samo napolje
5
Tebi doðu lutke
A ja ih u krvi svojoj kupam
U krpice svoje ko¾e odevam
Ljulja¹ke im od svoje kose pravim
Kolica od svojih pr¹ljenova
Krilatice od svojih obrva
Stvaram im leptire od svojih osmeha
I divljaè od svojih zuba
Da love, da vreme ubijaju
Kakva mi je pa to igra
6
Koren ti i krv i krunu
I sve u ¾ivotu
®edne ti slike u mozgu
I ¾ar okca na vrhovima prstiju
I svaku, svaku stopu
U tri kotla namæor vode
U tri peæi znamen vatre
U tri jame bez imena i bez mleka
Hladan ti dah do grla
Do kamena pod levom sisom
Do ptice britve u tom kamenu
U tutu tutinu, u leglo praznine
U gladne makaze poèetka i poèetka
U nebesku matericu, znam li je ja
7
©ta je s mojim krpicama
Neæe¹ da ih vrati¹, neæe¹
Spaliæu ti ja obrve
Neæe¹ mi dovek biti nevidljiva
Pome¹aæu ti dan i noæ u glavi
Lupiæe¹ ti èelom o moja vratanca
Podrezaæu ti raspevane nokte
Da mi ne crta¹ ¹kolice po mozgu
Napujdaæu ti magle iz kostiju
Da ti popiju kukute s jezika
Videæe¹ ti ¹ta æu da ti radim
Seme ti i sok i sjaj
I tamu i taèku na kraju mog ¾ivota
I sve na svetu
8
I ti hoæe¹ da se volimo
Mo¾e¹ da me pravi¹ od moga pepela
Od kr¹a moga grohota
Od moje preostale dosade
Mo¾e¹ lepotice
Mo¾e¹ da me uhvati¹ za pramen zaborava
Da mi grli¹ noæ u praznoj ko¹ulji
Da mi ljubi¹ odjek
Pa ti ne ume¹ da se voli¹
9
Be¾i èudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u pra¹ini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledan
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ni¹ta nema od igre
Kud smo krpice pome¹ali
Vrati mi ih ¹ta æe¹ s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju be¾i
Be¾i èudo od èuda
Gde su ti oèi
I ovamo je èudo
10
Crn ti jezik, crno podne, crna nada
Sve ti crno samo jeza moja bela
Moj ti kurjak pod grlo
Oluja ti postelja
Strava moje uzglavlje
©iroko ti nepoèin-polje
Plameni ti zalogaji a vo¹tani zubi
Pa ti ¾vaæi izelice
Koliko ti drago, ¾vaæi
Nem ti vetar, nema voda, nemo cveæe
Sve ti nemo samo ¹krgutanje moje glasno
Moj ti jastreb na srce
Manje te u majke groze
11
Izbrisao sam ti lice sa svoga lica
Zderao ti senku sa svoje senke
Izravnao bregove u tebi
Ravnice ti u bregove pretvorio
Zavadio ti godi¹nja doba
Odbio sve strane sveta od tebe
Savio svoj ¾ivotni put oko tebe
Svoj neprohodni svoj nemoguæi
Pa ti sad gledaj da me sretne¹
12
Dosta reèitoga smilja, dosta slatkih trica
Ni¹ta neæu da èujem, ni¹ta da znam
Dosta, dosta svega
Reæi æu poslednje dosta
Napuniæu usta zemljom
Stisnuæu zube
Da preseèem ispilobanjo
Da preseèem jednom za svagda
Staæu onakav kakav sam
Bez korena, bez grane, bez krune
Staæu oslonjen na sebe
Na svoje èvoruge
Biæu glogov kolac u tebi
Jedino ¹to u tebi mogu biti
U tebi kvariigro u tebi bezveznice
Ne povratila se
13
Ne ¹ali se èudo
Sakrilo si no¾ pod maramu
Prekoraèilo crtu podmetnulo nogu
Pokvarilo si igru
Nebo da mi se prevrne
Sunce da mi glavu razbije
Krpice da mi se rasture
Ne ¹ali se èudo s èudom
Vrati mi moje krpice
Ja æu tebi tvoje!
(nadam se da vam nije predugacka,ali ja sam zaljubljena u ovu pesmu...
i odavno je nisam citala...
a sad...neko me je inspirisao na ovu prepisku...
:cvet mala,prepoznaces se...cmk)
Superi¹ka ¹to si napisala celu.. :happy: :pljes:
pa malo mi je muka sto svi misle da je pesma samo onaj boldovan deo..hm....
a i cela je bas ,onako...bas....uf....neiscrpna...
smrdo,
:Bog :Bog
# Raskovnik Branko Miljkoviæ
To je nekakva (mo¾e biti izmi¹ljena) trava za koju se misli da se od nje (kad se njome dohvati) svaka brava i svaki drugi zaklop otvori sam od sebe.
Vuk St. Karad¾iæ
Otvori kam u kom iskra malaksava,
Da lep¹i od praznika obièan dan bude.
Iznesi blago iz la¾nih ostava,
Iz izmi¹ljenog pakla lekovit jed rude.
Pokloni svoju biljnu mudrost danu.
Otvori put u reèi, u riznicu golje.
Oko zahodi za suncem, ne srce. Osvanu
Varka, rekav¹i: hajdemo u polje!
Biljni sezame otvori obzorje
Za sve koji su se rodili prerano;
Nek uðu u tuðe srce ako su otvorili svoje,
Otvori semenku u kojoj ne¾no èami
Zaboravljeno proleæe. Otvori
Kamen ¹to preæuta zvezde svojoj tami.
Otvori put ptici, èoveku i zori.
Даре, :cvet :cvet :cvet!
'gradinar' mi je dusevna hrana... :Bog
@besno pile
sta smo ono pricali o branku miljkovicu? :)
p.s. evo, sada me ne mrzi...
1
Sluga
Sazali se na svog slugu, kraljice!
Kraljica
Svecanost je prosla i sve su me sluge
ostavile. Sta ces ti tako dockan?
Sluga
Posto si druge otpustila, dosao je moj cas.
Dosao sam da te pitam sta ima tvoj poslednji
rob jos da uradi.
Kraljica
Sta mozes da ocekujes ovako pozno?
Sluga
Ucini me gradinarom svoga cvetnjaka.
Kraljica
Kakva ludost!
Sluga
Hocu da napustim svoj stari posao.
Bacicu mac i koplje u prasinu. Ne salji me
vise na daleke dvore; ne kreci me u nove
pobede. Ucini me gradinarom svoga cvetnjaka.
Kraljica
Koje bi ti bile duznosti?
Sluga
Da te sluzim u dokolici.
Odrzavacu svezu travu na tvom putu, kojim
jutrom seces i gde sumorno cvece pri svakom
tvom koraku klicanjem pozdravlja stopala tvoja.
Ljuljacu te na ljuljasci u hladu saptaparne,
kroz cije ce se lisce probijati ran mesec da
celiva rub haljina tvojih.
Punicu ti mirisnim uljem kandilo kraj postelje
i cudnim cu ti slikama sarati podnozje pastom
od safrana i sandala.
Kraljica
A kakva ce ti biti nagrada?
Sluga
Da smem drzati tvoje sacice male kao nezne
lotosove pupoljke, i preko clanaka nogu tvojih
navlaciti cvetne lance; da ti smem tabane
obojiti crvenim sokom asokovog cveta i poljupcima
otrti trun prasine, koji na njima mozda jos okleva.
Kraljica
Slugo moja, tvoja je molba uslisena, bices
gradinar moga cvetnjaka.
Jel citao neko Rajdarda Kiplinga? Ne mislim na knjigu o dzungli nego na poeziju!
Svideo mi se navod iz Njegove pesme "Mocnici, tronovi, gradovi" koju su za motiv uzeli Artur Klark i Stiven Bakster u serijalu "Vremenska odiseja"
Mocnici, tronovi, gradovi
u oku Vremena stoje
nimalo duze no cvetovi
sto dan tek jedan postoje.
Al ko sto pupoljak raste svezi
da dive mu se ljudi svi,
tako i grad nov u nebo bezi
gde pustos prethodno bi.
:D
citao sam nekoliko. svidja mi se. moj favorit je "The Mary Gloster". na zalost, previse je dugacka da bih je ovde postovao, mada nije da nisam razmisljao.
izvolite link:
http://www.kipling.org.uk/poems_gloster.htm
Djura Jaksiæ
________________________________________
Ponoæ
...Ponoæ je.
U crnom pla¹tu nema boginja;
Slobodne du¹e to je svetinja...
To gluvo doba, taj crni èas -
Al' kakav glas?
Po tamnom krilu nema ponoæi
Ko grdan talas jedan jedini
Da se po morskoj valja puèini -
Lagano huji - ko da umire,
Il' da iz crne zemlje izvire?
Mo¾da to dusi zemlji govore?
Il' zemlja kune svoje pokore?
Il' nebo, mozda, dalje putuje,
Da moju kletvu vi¹e ne èuje?
Pa zvezde placu, nebo tuguje,
Poslednji put se s zemljom rukuje...
Pa zar da neba svetu nestane?
Pa zar da zemlji vi¹e ne svane?
Zar da ostane -
Tama?...
I hod se cuje -
Da l' ponoæ tako mirno putuje?
Ni vazduh tako tiho ne gazi -
Ko da sa onog sveta dolazi?
Il' kradom oblak ide navise?
Il' bolnik kakav tesko uzdi¹e?
Il' andjo melem s neba donosi?
Il' o¹tru kosu da ga pokosi?
Da ljubav ne(j)de?... Da zloba nije?...
Mozda se krade, da nam popije
I ovu jednu casu radosti?
Il' mozda, suza ide ¾alosti?
Da nas orosi tu¾na kapljica?
Ili nam mrtve vraæa zemljica?
. . . . . . . . . . . . . .
Vrata ¹krinu¹e...
O, du¹e! O mila seni!
O, majko moja! O, blago meni!
Mnogo je dana, mnogo godina,
Mnogo je gorkih bilo istina;
Mnogo mi puta drhta¹e grudi,
Mnogo mi srca cepase ljudi;
Mnogo sam kajo, mnogo gre¹io
I s hladnom smrcu sebe te¹io;
Mnogu sam gorku èasu popio,
Mnogi sam komad suzom topio...
O, majko, majko! O, mila seni!
Otkad te, majko, nisam video,
Nikakva dobra nisam video!...
Il' mo¾da mislis: Ta dobro mu je,
Kad ono tiho tkanje ne cuje,
Sto pauk veze zicom tananom
Nad onim na¹im crnim tavanom,
Medju ljudma si - medju bli¾njima -"
Al' zlo je, majko, biti medj njima!
Pod ruku s zlobom pakost putuje,
S njima se zavist bratski rukuje,
A la¾ se uvek onde nahodi
Gde ih po svetu podlost provodi;
Laska ih dvori, izdajstvo slu¾i,
A nevera se sa njima dru¾i...
O, majko, majko, svet je pakostan -
®ivot je, majko, vrlo ¾alostan...
. . . . . . . . . . . . . . . .
1966.
Seæa¹ li se?,za tebe je. :cvet
Draga,uvek sam te volela,volim te,i uvek æu te voleti.
Nekoga mora¹ voleti – Ivan Minatti
Nekoga mora¹ voleti,
makar i trave, reku, stablo ili kamen,
nekome mora¹ ruku nasloniti na rame
da se gladna nasiti blizine,
nekome mora¹, mora¹,
to je kao hleb, kao gutljaj vode,
mora¹ dati svoje bele oblake,
svoje smele ptice snova,
svoje plahe ptice nemoæi
– negde mora biti za njih
gnezdo spokojstva i ne¾nosti -
nekoga mora¹ voleti,
pa makar i travku, reku, stablo ili kamen -
jer stabla i trave znadu za samoæu
– kad koraci svagda odu dalje
premda se trenutak zaustave –
jer reka zna za tugu
– samo da se nagne nad svoju dubinu -
jer kamen poznaje bol
– koliko je veæ te¹kih nogu
pre¹lo preko njegovog nemog srca -
nekoga mora¹ voleti,
nekoga mora¹ voleti,
s nekim mora¹ ukorak,
istim tragom -
ah, trave, reka, kamen, stablo,
¹utljiva pratnja osamljenika i èudaka,
velika, dobra biæa
¹to progovore
samo kad ljudi za¹ute.
NE SANJAJTE
Ne sanjajte
samo ubacite karton
rintajte ¹ljakajte rmbajte crnèite
Ne sanjajte
elektronika æe sanjati za vas
Ne èitajte
elektroèitaè æe èitati za vas
Ne tucajte vi¹e
elektrotucaè æe to raditi za vas
Samo ubacite karton
rintajte ¹ljakajte rmbajte crnèite
Ne poèivajte nikad
Rad poèiva na vama.
Prever
(znam da sam smorila sa ovim chikom,ali...)
ulazim u svoju sobu
neko je pomerio krevet
i napravio nov raspored
na zidovima su neke
sasvim druge slike
na policama druge knjige
kao da me nikad nije ni bilo
moja odeca je ociscena
a dzepovi ispraznjeni
u fiokama su stvari
poredjane po nekom nepoznatom kljucu
i pisma pisana meni
vezana u snopove
necijom stranom logikom
kako poceti ponovo?
ja idem dalje
i skupljam stvari koje me prate
mali sateliti u orbiti
ljudi su samo mrlje na slikama
milan mladenovic
Ne zanima me od èega ¾ivi¹.
®elim znati za èim ¾udi¹ i ima¹ li hrabrosti snivati o ispunjenju ¾elja srca svoga.
Ne zanima me koliko ti je godina.
®elim znati jesi li spreman riskirati da ispadne¹ budala zbog ljubavi ...
zbog svojih snova ...
zbog ove pustolovine koju nazivamo ¾ivotom.
Ne zanima me koje planete utjeèu na tvoj mjesec.
®elim znati jesi li stigao do sredi¹ta vlastite boli ...
jesu li te ¾ivotna razoèarenja otvorila ili si se skupio i zatvorio od straha da ponovno ne osjeti¹ bol?
®elim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju i svoju, a da je pritom ne mora¹ skrivati ili ubla¾avati ili izbrisati.
®elim znati zna¹ li se radovati, zbog mene ili sebe ...
mo¾e¹ li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vr¹kova prstiju, a da nas pritom ne upozorava¹ da budemo pa¾ljivi, realni, svjesni ljudskih ogranièenja.
Ne zanima me je li prièa koju mi prièa¹ istinita.
®elim znati jesi li spreman razoèarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi;
jesi li spreman podnijeti optu¾be za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe;
mo¾e¹ li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja.
®elim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana ...
i mo¾e¹ li svoj ¾ivot nadahnjivati njezinom prisutno¹æu.
®elim znati jesi li dovoljno sna¾an da ¾ivi¹ s neuspjehom, svojim i mojim ... i da bez obzira na njega stoji¹ na rubu jezera i ushiæeno uzvikuje¹ "To!!!" prema punom mjesecu.
Ne zanima me gdje ¾ivi¹ i koliko novaca ima¹.
®elim znati jesi li sposoban ustati, nakon noæi ispunjene tugom i oèajem, umoran i do kostiju izubijan, i uèiniti sve ¹to je potrebno kako bi nahranio svoju djecu.
Ne zanima me koga poznaje¹ i kako si dospio ovamo.
®elim znati hoæe¹ li i dalje sa mnom stajati u ¾aru vatre i ne posustajati.
Ne zanima me gdje si ili ¹ta ili s kim si studirao.
®elim znati ¹ta te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ru¹i.
®elim znati mo¾e¹ li biti sam sa sobom i voli¹ li usitinu osobu koja jesi u trenucima praznine.
Oriah Mountain Dreamer
...
Dani se gase.
U ovu jesen nicu zelje u meni
Ko u najlude prolece.
Ogromno nebo jesenjeg dana.
Kasne ptice. San.
San u snu. I snovi gube lice
U vecnoj magli snova.
Ogromno nebo i ponor mastanja,
a nikog nema da mi ruku doda.
Tud mi je zemaljski put
i ljudsko lice.
Samo jos nocu, dok prolazim ulicama,
pustim i mracnim,
pricini mi se da me neko zove
po imenu.
Ivo Andric
Ozbiljan èas
Ko sada plaèe negde u svetu,
ko bez razloga plaèe u svetu,
zbog mene plaèe.
Ko se sad smeje negde u noæi,
ko se bez razloga smeje u noæi,
meni se smeje.
Ko sada ide negde po svetu,
ko bez razloga ide po svetu,
k meni ide.
Ko sad umire negde u svetu
ko bez razloga mre u svetu:
mene gleda.
Rajner Marija Rilke
Ja se od stihova Vitomira Vita Nikolica najezim svaki put...
UMJESTO MOLITVE ZA DALEKU
Ponekad,davna,sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.
Gdje li si nocas,ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili jos uvijek,kao nekad,
lutas ponocnim Beogradom.
Da li jos trazis onog cudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si trazila uzaludno
i one noci kad smo se sreli.
Trazi,samo trazi,tragaj,
on ipak jednom mora doci
iz tvojih lijepih snova,draga,
u tvoje nimalo lijepe noci.
Kao sto dodju ove pjesme
iz davnih suma nepoznatih
pravo u nase ruzne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.
Ponekad tako sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.
:Bog
PRVI SNIJEG
Sonja,izadji da skitamo,
imam ludu zelju veceras da lutam.
Sonja,izadji i iznesi samo
malo njeznosti ispod kaputa.
Malo njeznosti ,malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad.
Sonja , izadji da skitamo ,
nocas je nestvarno lijep grad.
I OPET JESEN
I opet jesen
I opet tutnje
beskrajne kiše po Nikšiću
I opet stare crne slutnje
I opet sam si Nikoliću.
I opet nekakva pisma duga
Očajna pisma bez adrese,
A nigdje drage,nigdje druga,
samo ta jesen,opet jesen.
A šta ako prosviram taj metak
kroz ovo čelo neveselo
i onda počne sve ispočetka,
metak,stradanja pa opet čelo.
A šta ako nema zaborava,
ako je to samo vječita igra kruga,
a šta ako negdje ispod trava
boli ova ista ljudska tuga.
Kafka: Putnik u tramvaju
Stojim na platformi elektriènog tramvaja, i potpuno sam nesiguran u pogledu svog polo¾aja na ovom svetu, u ovom gradu, u svojoj porodici. Èak ni uzgred ne bih umeo reæi kakve bih zahteve u bilo kom smislu mogao s pravom da postavim. Ne mogu se nièim braniti ¹to stojim na ovoj platformi, ¹to se dr¾im za ovu ruèicu, ¹to dopu¹tam da me nosi ovaj tramvaj, ¹to se ljudi sklanjaju pred njim ili idu mirno, ili se odmaraju pred izlozima. - Istina, to niko i ne zahteva od mene, ali to je svejedno.
Tramvaj se pribli¾ava stanici, jedna devojka staje blizu vrata, spremna da siðe. Vidim je tako jasno kao da sam je opipao. Odevena je u crno, nabori na suknji se gotovo ne pomeraju, bluza joj je pripijena uz telo i ima okovratnik od bele guste èipke, otvorenom levom ¹akom se oslonila o zid, ki¹obran u njenoj desnoj ruci dotièe drugi stepenik odozgo. Lice joj je preplanulo, a nos, lako stanjen u sredini, pri vrhu je okrugao i ¹irok. Ima mnogo smeðe kose i lelujave kratke vlasi na desnoj slepooènici. Malo uho joj je priljubljeno uz glavu, ali ja stojim blizu i vidim celu poleðinu desne u¹ne ¹koljke i senku pri korenu.
Upitao sam se onda:
Kako to da se ona ne èudi sebi, da dr¾i usta zatvorena i ne kazuje ni¹ta o tome?
©korpija
O retko i savr¹eno stvorenje
¹to si splelo gnezdo u meni
Na svom sam putu kuci ka tebi
pevajuci usnama
koje si iskrvarila iz ljubomore
Ja sam tvoj svet
Ja sam tvoj zid
Ti si poslednja ¹korpija
koja nikada nije ¾udela da bude covek
samo u mom srcu
moze¹ da sanja¹
o svom nemilosrdnom napadu
suncem obasjane ravnice
kada si se kretala medju bezbrojnima
i kada je ¾ena mnogo lep¹a
od mene
bila tvoja nevidljiva kraljica
©korpijo ©korpijo
gospodaru ¹uplje stene
Necu im nikada dopustiti da te slome
Ne svidjaju mi se njihovi razlozi
Srce mi je obamrlo i nabreklo
Od cuvanja tebe
u sigurnosti tvog besa
Nikada ne bih mogao poreci
vernost ¹to bi me zaposela
Nece te oni nositi na bro¹u
nece te gledati
u pritiskacu za hartiju
Ja sam tvoja vlast
Ja sam tvoja ve¾ba
Mrzi¹ svet koji posecujem
i kaznjen sam
tvojom usamljenom istinom
Sve ¹to ka¾e¹ o svetu
je istinito
Leonard Koen
1973 NY
...i tako
dok tuzno je sve to
uzecu srce iscepkano grozno
da ga nosim
kao sto pseto
nosi svoju sapu isecenu vozom... a005
ZEDJ
Ostadoh te zeljan jednog ljetnjeg dana,
O srebrna vodo iz tudjega vrela.
To je bilo davno.
Svaka mi je staza danas obasjana
Suncem i ljepotom.Sreca me je srela.
Iz stotinu vrela zedj moja sad pije
Al' mira ne nadjoh nigdje,jer me nikad
Vatra prve zedji ostavila nije.
IVO ANDRIC
Pjevati svi ne mogu
Ne moze svak kao jabuka
Pasti kraj tudjih nogu
Ovo je najveca ispovijest mangupa
Kojom se ispovijediti mogu!
SERGEJ JESENJIN
Otima nam nasu Metohiju, i nase Kosovo polje,
a sve kao da nama bude bolje.
Sve sami saveznici ratni,
napadose nasu Gracanicu,
i nas Prizren zlatni.
MI SMO VASI PRIJATELJI- bacaju letke i vicu,
Pa kad ste nashi prijatelji shto napadate Zicu?
Ako imate Boga, vas Bog neka je sa vama,
znate li vi sta je Zica i sta je Zica nama?!
Mi, mi ne bismo imali ni pesmu, ni pricu,
mi, da nemamo Zicu!
Ako slavite krsnu slavu, ako imate kucnog sveca,
sta su vama skrivila nasa deca?!
Jeste li normalni, sta je sa vama?!?
Imate li vi tata, imate li mama,
koji poubijaste bolesne ljude!!
Pogledajte se u ogledalu, pa kako vam bude!
Prepoznajte sebe u toj slici,
i prepoznajte sebe u slici male Milice u Batajnici!
Uvelicajte tu sliku i sebe na toj slici,
da vam se dive tamo kod kuce, u Americi!
Vi zasluzili orden, vi medalju oko vrata,
vi ponos Amerike, vi junak tata?
Branislav Petrovic
PS-vukli ste me za jezik!
Mole se clanovi da citaju prvi post u temama u koje zalaze prvi put,
jer svako malo "objavljujete" tudja dela u temi gde objavljujemo nasa :cvet
TO LICE LJUBAVI OPASNO I NEZNO
To lice ljubavi opasno i nezno
jedne veceri se javi posle predugog dana
Mozda je strelac bio, sa lukom
ili svirach sa harfom.
Ne znam vise, zaista ne znam,
znam samo da me je ranilo,
zauvek ranilo..
Iz srca krv mi tece
vrela me, suvishe vrela
ljubavna rana peche...
Zak Prever
Pesma zeni
Ti si moj trenutak, i moj sen, i sjajna
Moja rec u sumu; moj korak i bludnja;
Samo si lepota, koliko si tajna;
I samo istina, koliko si zudnja.
Ostaj nedostizna, nema i daleka -
Jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna kao mladost; neka
Tvoja sen i eho budu sve sto seca.
Srce ima povest u suzi sto leva;
U velikom bolu, ljubav svoju metu;
Istina je samo sto dusa prosneva;
Poljubac je susret najveci na svetu.
Od mog prividjenja ti si cela tkana,
Tvoj je plast suncani od mog sna ispreden;
Ti bese misao moja ocarana;
Simbol svih tastina porazan i leden, -
A ti ne postojis nit si postojala;
Rodjena u mojoj tisini i cami;
Na suncu mog srca ti si samo sjala:
Jer sve sto ljubimo
stvorili smo sami.
Jovan Ducic
Lament nad Beogradom
Jan Majen i moj Srem,
Pariz, moji mrtvi drugovi, trešnje u Kini,
Priviđaju mi se još, dok ovde ćutim, bdim, i mrem,
I ležim, hladan, kao na pepelu klada.
Samo, to više i nismo mi, život, a ni zvezde,
Nego neka čudovišta, polipi, delfini,
Što se tumbaju preko nas i plove, i jezde,
I urliču: ,,Prah, pepeo, smrt je to."
A viču i rusko: ,,Ničevo" -
I špansko: ,,Nada"
Ti, međutim, rasteš, uz zornjaču jasnu,
Sa Avalom plavom, u daljini, kao breg.
Ti treperiš, i kad ovde zvezde gasnu,
I topiš, ko Sunce, i led suza, i lanjski sneg.
U Tebi nema besmisla, ni smrti.
Ti sjajiš kao iskopan stari mač.
U Tebi sve vaskrsne, i zaigra, pa se vrti,
I ponavlja, kao dan i detinji plač.
A kad mi se glas, i oči, i dah, ukopoje,
Ti ćeš me, znam, uzeti na krilo svoje.
Espanja i naš Hvar
Dobrović mrtvi, šejk što se u Sahari beli,
Priviđaju mi se još, kao utvare, vatre, var.
Moj Sibe poludeli, zinuo kao peš.
Samo, to više nismo mi, u mladosti i moći,
Već neki papagaji, čimpanzi, neveseli,
Što mi se smeju i vrište u mojoj samoći
Jedan se ,,Leiche! Leiche! Leiche!" dere.
Drugi mi šapće: ,,Cadavere!"
Treći: ,,Leš, leš, leš."
Ti, međutim, širiš, kao labud krila,
Zaborav, na Dunav i Savu, dok spavaju.
Ti budiš veselost, što je nekad bila,
Kikot, tu, i u mom kriku, vrisku, i vapaju.
U tebi nema crva, ni sa groba.
Ti blistaš, kao kroz suze ljudski smeh.
U tebi jedan orač peva, i u zimsko doba,
Prelivši krv, kao vino, u novi meh.
A kad mi klone glava i budu stali sati,
Ti ćeš me, znam, poljubiti kao mati.
Ti, prošlost, i moj svet,
Mladost, ljubavi, gondole, i, na nebu, Mljeci,
Priviđate mi se još, kao san, talas, lepi cvet
U društvu maski, koje je po mene došlo.
Samo, to nisam ja, ni Venecija što se plavi,
Nego neke ruševine, aveti, i stećci,
Što ostaju za nama na zemlji, i, u travi.
Pa kažu: ,,Tu leži paša! – Prosjak! – Pas!"
A viču i fransusko: ,,Tout passe".
I naše: ,,Prošlo".
Ti, međutim, stojiš nad širokom rekom,
Nad ravnicom plodnom, tvrd, uzdignut kao štit.
Ti pevaš vedro, sa grmljavom dalekom,
I tkaš u stoleća, sa munjama, i svoju nit.
U Tebi nema moje ljudske tuge.
Ti imaš streljača pogled prav i nem.
Ti i plač pretvaraš kao dažd u šarene duge,
A hladiš, ko dalek bor, kad te udahnem.
A kad dože čas da mi se srce staro stiša,
Tvoj će bagrem pasti na me kao kiša.
Ližbua i moj put
U svet, kule u vazduhu i na morskoj peni,
Priviđaju mi se još, dok mi žižak drhće ko prut
I prenosim i zemlju, u sne, u sne, u sne.
Samo, to više nisu, ni žene, ni ljudi živi,
Nego neke nemoćne, slabe, i setne, seni,
Što mi kažu, da nisu zveri, da nisu krivi,
Da im život baš ništa nije dao,
Pa šapću: ,,Não, não, não"
I naše: ,,Ne, ne".
Ti, međutim, dišeš, u noćnoj tišini,
Do zvezda, što kazuju put Suncu u tvoj san.
Ti slušaš svog srca lupu, u dubini,
Što udara, ko stenom, u mračni Kalemegdan.
Tebi su naši boli sitni mravi.
Ti biser suza naših bacaš u prah.
Ali se nad njima, posle, tvoja zora zaplavi,
U koju se mlad i veseo zagledah.
A kad umorno srce moje ućuti, da spi,
Uzglavlje meko ćeš mi, u snu, biti, ti.
Finistere i njen stas,
Brak, poljupci, bura što je tako silna bila,
Priviđaju mi se još, ko neki leptir, bulke, klas,
Dok, iz prošlosti, slušam, njen korak, tako lak.
Samo, to više nije ona, ni njen glas nasmejan,
Nego neki kormoran, divljih i crnih krila,
Što viče: zrak svake sreće tone u Okean.
Pa mi mrmlja reči ,,tombe" i ,,sombre".
Pa krešti njino ,,ombre, ombre!" –
I naš ,,grob" i ,,mrak".
Ti, međutim, krećeš, ko naš labud večni,
Iz smrti, i krvi, prema Suncu, na svoj put.
Dok meni dan tone u tvoj ponor rečni,
Ti se dižeš, iz jutra, sav zracima obasut.
Ja ću negde, sam, u Sahari, stati,
U onoj gde su karavani seni,
Ali, ko što uz mrtvog Tuarega čuči mati,
Ti ćeš, do smrti, biti uteha meni.
A kad mi slome dušu, koplje, ruku i nogu,
Tebe, tebe, znam da ne mogu, ne mogu.
Život ljudski, i hrt,
Sveo list, galeb, srna, i Mesec na pučini,
Priviđaju mi se, na kraju, ko san, kao i smrt
Jednog po jednog glumca našeg pozorišta.
Samo, sve to, i ja, nismo nikad ni bili više,
Nego neka pena, trenuci, šapat u Kini,
Što šapće kao i srce, sve hladnije i tiše:
Da ne ostaju, ni Ming, ni yang, ni yin,
Ni Tao, trešnje, ni mandarin.
Niko i ništa.
Ti, međutim, sjaš, i sad, kroz san moj tavni,
Kroz bezbroj suza naših, večan, u mrak, i prah.
Krv tvoja ko rosa pala je na ravni,
Ko nekad, da hladi tolikih samrtnički dah.
Grlim još jednom na tvoj kamen strmi,
I tebe, i Savu, i tvoj Dunav trom.
Sunce se rađa u mom snu. Sini! Sevni! Zagrmi!
Ime tvoje, kao iz vedrog neba grom.
A kad i meni odbije čas stari sahat tvoj,
To ime će biti poslednji šapat moj.
Jan Majen i moj Srem,
Pariz, moji mrtvi drugovi, trešnje u Kini,
Priviđaju mi se još, dok ovde ćutim, bdim, i mrem,
I ležim, hladan, kao na pepelu klada.
Samo, to više i nismo mi, život, a ni zvezde,
Nego neka čudovišta, polipi, delfini,
Što se tumbaju preko nas i plove, i jezde,
I urliču: ,,Prah, pepeo, smrt je to."
A viču i rusko: ,,Ničevo" -
I špansko: ,,Nada"
Ti, međutim, rasteš, uz zornjaču jasnu,
Sa Avalom plavom, u daljini, kao breg.
Ti treperiš, i kad ovde zvezde gasnu,
I topiš, ko Sunce, i led suza, i lanjski sneg.
U Tebi nema besmisla, ni smrti.
Ti sjajiš kao iskopan stari mač.
U Tebi sve vaskrsne, i zaigra, pa se vrti,
I ponavlja, kao dan i detinji plač.
A kad mi se glas, i oči, i dah, ukopoje,
Ti ćeš me, znam, uzeti na krilo svoje.
Espanja i naš Hvar
Dobrović mrtvi, šejk što se u Sahari beli,
Priviđaju mi se još, kao utvare, vatre, var.
Moj Sibe poludeli, zinuo kao peš.
Samo, to više nismo mi, u mladosti i moći,
Već neki papagaji, čimpanzi, neveseli,
Što mi se smeju i vrište u mojoj samoći
Jedan se ,,Leiche! Leiche! Leiche!" dere.
Drugi mi šapće: ,,Cadavere!"
Treći: ,,Leš, leš, leš."
Ti, međutim, širiš, kao labud krila,
Zaborav, na Dunav i Savu, dok spavaju.
Ti budiš veselost, što je nekad bila,
Kikot, tu, i u mom kriku, vrisku, i vapaju.
U tebi nema crva, ni sa groba.
Ti blistaš, kao kroz suze ljudski smeh.
U tebi jedan orač peva, i u zimsko doba,
Prelivši krv, kao vino, u novi meh.
A kad mi klone glava i budu stali sati,
Ti ćeš me, znam, poljubiti kao mati.
Ti, prošlost, i moj svet,
Mladost, ljubavi, gondole, i, na nebu, Mljeci,
Priviđate mi se još, kao san, talas, lepi cvet
U društvu maski, koje je po mene došlo.
Samo, to nisam ja, ni Venecija što se plavi,
Nego neke ruševine, aveti, i stećci,
Što ostaju za nama na zemlji, i, u travi.
Pa kažu: ,,Tu leži paša! – Prosjak! – Pas!"
A viču i fransusko: ,,Tout passe".
I naše: ,,Prošlo".
Ti, međutim, stojiš nad širokom rekom,
Nad ravnicom plodnom, tvrd, uzdignut kao štit.
Ti pevaš vedro, sa grmljavom dalekom,
I tkaš u stoleća, sa munjama, i svoju nit.
U Tebi nema moje ljudske tuge.
Ti imaš streljača pogled prav i nem.
Ti i plač pretvaraš kao dažd u šarene duge,
A hladiš, ko dalek bor, kad te udahnem.
A kad dože čas da mi se srce staro stiša,
Tvoj će bagrem pasti na me kao kiša.
Ližbua i moj put
U svet, kule u vazduhu i na morskoj peni,
Priviđaju mi se još, dok mi žižak drhće ko prut
I prenosim i zemlju, u sne, u sne, u sne.
Samo, to više nisu, ni žene, ni ljudi živi,
Nego neke nemoćne, slabe, i setne, seni,
Što mi kažu, da nisu zveri, da nisu krivi,
Da im život baš ništa nije dao,
Pa šapću: ,,Não, não, não"
I naše: ,,Ne, ne".
Ti, međutim, dišeš, u noćnoj tišini,
Do zvezda, što kazuju put Suncu u tvoj san.
Ti slušaš svog srca lupu, u dubini,
Što udara, ko stenom, u mračni Kalemegdan.
Tebi su naši boli sitni mravi.
Ti biser suza naših bacaš u prah.
Ali se nad njima, posle, tvoja zora zaplavi,
U koju se mlad i veseo zagledah.
A kad umorno srce moje ućuti, da spi,
Uzglavlje meko ćeš mi, u snu, biti, ti.
Finistere i njen stas,
Brak, poljupci, bura što je tako silna bila,
Priviđaju mi se još, ko neki leptir, bulke, klas,
Dok, iz prošlosti, slušam, njen korak, tako lak.
Samo, to više nije ona, ni njen glas nasmejan,
Nego neki kormoran, divljih i crnih krila,
Što viče: zrak svake sreće tone u Okean.
Pa mi mrmlja reči ,,tombe" i ,,sombre".
Pa krešti njino ,,ombre, ombre!" –
I naš ,,grob" i ,,mrak".
Ti, međutim, krećeš, ko naš labud večni,
Iz smrti, i krvi, prema Suncu, na svoj put.
Dok meni dan tone u tvoj ponor rečni,
Ti se dižeš, iz jutra, sav zracima obasut.
Ja ću negde, sam, u Sahari, stati,
U onoj gde su karavani seni,
Ali, ko što uz mrtvog Tuarega čuči mati,
Ti ćeš, do smrti, biti uteha meni.
A kad mi slome dušu, koplje, ruku i nogu,
Tebe, tebe, znam da ne mogu, ne mogu.
Život ljudski, i hrt,
Sveo list, galeb, srna, i Mesec na pučini,
Priviđaju mi se, na kraju, ko san, kao i smrt
Jednog po jednog glumca našeg pozorišta.
Samo, sve to, i ja, nismo nikad ni bili više,
Nego neka pena, trenuci, šapat u Kini,
Što šapće kao i srce, sve hladnije i tiše:
Da ne ostaju, ni Ming, ni yang, ni yin,
Ni Tao, trešnje, ni mandarin.
Niko i ništa.
Ti, međutim, sjaš, i sad, kroz san moj tavni,
Kroz bezbroj suza naših, večan, u mrak, i prah.
Krv tvoja ko rosa pala je na ravni,
Ko nekad, da hladi tolikih samrtnički dah.
Grlim još jednom na tvoj kamen strmi,
I tebe, i Savu, i tvoj Dunav trom.
Sunce se rađa u mom snu. Sini! Sevni! Zagrmi!
Ime tvoje, kao iz vedrog neba grom.
A kad i meni odbije čas stari sahat tvoj,
To ime će biti poslednji šapat moj.
Milos Crnjanski
Osmeh
Djura Jaksic
Volem slusat morskijeh talasa
Strahovitu smrtonosnu jeku,
I nozeva krvozednu seku,
I lajanje nesnosljivih pasa;
Volem cuti groma lelek pusti,
I urlanje lavova svirepo:
Nego osmeh umereni lepo
S covecijih tankih slusat usti.
More davi, strasno lav ujeda,
Sablja sece, grmec grom obara -
Al' toliko pokora ne stvara,
Kao osmeh covecijeg jeda.
Ljubavna pesma
Ti si moj trenutak i moj san
I sjajna moja rec u sumu
I samo si lepota koliko si tajna
I samo istina koliko si zudnja.
Ostaj nedostizna, nema i daleka
Jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.
Srce ima povest u suzi sto leva,
U velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.
Od mog prividjenja ti si cela tkana,
Tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
Simbol svih tastina, porazan i leden.
A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
Na Suncu mog srca ti si samo sjala
Jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.
Jovan Duchic
Ptice umiru pevajuci
".....Prema jednoj legendi postoji ptica koja peva samo jednom u svom zivotu,lepse nego bilo koji drugi stvor na ovoj Zemlji. Od trenutka kad napusti gnezdo ta ptica trazi trnovito drvo i nema mira dok ga ne nadje. Uvuce se medju njegove isprepletene grane i, pevajuci, nabode svoje telo na najduzi, najostriji trn. Dok umire,njen bol prerasta u pesmu daleko lepsu od pesme slavuja ili seve. Cena te predivne pesme je zivot, ali citav svet zastaje da slusa, a Bog na nebu se osmehuje. Jer ono najbolje sto postoji,moze se dobiti samo po cenu velike boli....ili bar tako legenda kaze..."
Je li zaista uvek potrebna bol?[/color][/b]
:)):
Buntovnik_Bez_Razloga
--------------------------------------------------------------------------------
Tebi...koji postoji¹ tamo negde u mojoj ma¹ti,tebi koji ¾ivi¹ duboko skriven u meni. A ne znam, znam li ti pravo ime?! Ne znam zapravo ni¹ta osim da si drag...da, definitivno to je jedino ¹to znam. Ne znam koju boju voli¹, èemu se raduje¹, èemu se smeje¹, zbog èega si tu¾an. Tebi, ¹to stoji¹ pod ovim istim nebom, uprtim pogledom ko zna gde...pogledaj u visine, digni glavu, tu æe nam se pogledi sresti. Budi mi prijatelj, pru¾i mi ruku, ja æu svoju pru¾iti ka tebi. Za¾muri, osetice¹ moju blizinu, moju toplinu...®elim te dotaci.
Slika ma¹te postaje sve stvarnija. I molim te ne plaèi nad bolom, ka¾u sve ¹ta se zaliva, raste...Tebi, ne ¾elim bol...Zami¹ljam kako ¹eta¹ mojom ulicom, veseo, poskakujuæi. I ja oseæam sreæu tek na èas...I stiæi èe¹ gde si krenuo, mada se nekad èini da nije tako. Tebi, ¹aljem snagu svemira da izdr¾i¹, da veruje¹ u sebe ne odricuci se ni na trenutak svojih snova. Necija te ruka ceka da tvoju ruku prihvati, sigurna sam...A ja, ja æu biti èuvar tvojih i na¹ih tajni...tvoja mirna luka, kada ostane¹ sam sa sobom, tvoj razlog za osmeh, tvoj smiraj dana.
A kada padne noæ i proguta dan i u sobi ostane samo prigu¹eno svetlo uliène svetiljke i po koja senka...uæi æu tiho na prstima, da ti ne ukradem san...da lak¹e sanja¹ ono ¹to sam po¾eli¹. Ne, neæu te buditi, samo æu ti tiho ¹apnuti da sam tu uz tebe. I znace¹...Tanka je nit koja nas ve¾e....
I mo¾e¹ biti na kraju sveta, ali tu si, znam, oseæam, nekako èudno, ali jednostavno znam...
JA NISAM SAMA
Noæ, napu¹tena je
Od planina pa sve do mora.
Ali ja, ona koja te uspavljuje.
Ja nisam sama!
Nebo, napu¹teno je
Od mjeseca koji pao je u more.
Ali ja, ona koja te dr¾i.
Ja nisam sama!
Svijet, napu¹ten je
ljudi su tu¾ni i ti to vidi¹.
Ali ja, ona koja te grli.
Ja nisam sama!
A pisac je..? :happy:
neka za sad ostane anoniman :)
noæi su ovdje èudne dileme
ulièna svjetla naglo blijede
a u mraku sobe
miris kose njene
lebdi svuda oko mene
noæi su ovdje ravnodu¹ne sjene
kada spavam zaklanjam lice
i uvijek sanjam
tople usne ¾ene
kako me ljube
noæi su ovdje nepoznate prièe
gasim cigaru i di¾em se tiho
i nikome ne dam
da mi u snove uðe
u¾ivam dugo
gledam je kradom
noc u gradu salonskih stremljenja
noc je navukla devicanski veo
osjecas li oktane u svojoj krvi
osjecas li kako tutnji pritisak u glavi
e pa sto
cekas li na nesto snazno, doista vrijedno
cekas li na akciju koja pokrece stvari
razmisli dobro u svakom trenutku
nagrnuce sa svih strana pravovjerni lesinari
e pa sto
dovoljna je jedna rijec
ODJEBI
***
kamo dalje
rodjace
iz pijeska vire krunisane glave
sto to rade
prde u prasinu
cini mi se
rodjace
da je standard pokvario ljude
jedu govna i sanjare
bit ce bolje
rodjace
skini medalje i napuni sale
ulici trofeja ponestaje snage
ostavljene djevojke
narkomani i bludnice
uzdaju se u tebe
blindirani brodovi
vozili me na cetiri strane
zbilja sam bio dosljedan
i velikodusan
rodjace
raspolagati tudjom mukom
nije mala zajebancija
Ne vjeruj
Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu drga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime.
Ne vjeruj! No kasno kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh kr¹a,
Tamo gdje u grmu proljeæe lepr¹a
I gdje slatko spava na¹ jorgovan plavi,
Doði, èekaæu te! U èasima tijem,
Kad na grudi moje pribije¹ se èvr¹æe,
Osjeæa¹ li, draga, da mi tijelo dr¹æe,
I da silno gorim ognjevima svijem?
Tada vjeruj meni i ne pitaj vi¹e
Jer istinska ljubav za rijeèi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari draga za stihove na¹e!
Aleksa ©antiæ
Napisah ovu pjesmu zbog geografskog porijekla. Trebalo bi da su mi omiljeni pjesnici on i Duèiæ, i bili su... Dok ne otkrih poeziju za odrasle Mike Antiæa. Mada, nikad neæu prerasti zbirku "Plavi èuperak"...
Vasko Popa - Vrati mi moje krpice
Padni mi samo na pamet
Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziði samo preda me
Oèi da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Æutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Seæanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je meðu nama do¹lo
1
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od èistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga èipkastoga tkiva
Moje krpice od taèkaste nade
Od ¾e¾ene ¾elje od sarenih pogleda
Od ko¾e s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo ka¾em
2
Slu¹aj ti èudo
Skini tu maramu belu
Znamo se
S tobom se od malih nogu
Iz istog èanka srkalo
U istoj postelji spavalo
S tobom zlooki no¾u
Po krivom svetu hodalo
S tobom gujo pod ko¹uljom
Èuje¹ ti pretvornièe
Skini tu maramu belu
©ta da se la¾emo
"Ja svakako nisam hteo nista drugo do da pokusam da prozivim ono sto je samo od sebe naviralo iz mene. Zasto je to bilo toliko tesko?"
>>"Demijan", Herman Hese.
...topla preporuka :)
Some say the world will end in fire;
Some say in ice.
From what I've tasted of desire
I hold with those who favor fire.
But if it had to perish twice,
I think I know enough of hate
To know that for destruction ice
Is also great
And would suffice.
Robert Frost
Vasko Popa "Pre igre"
Zazmuri se na jedno oko
Zaviri se u sebe u svaki ugao
Pogleda se da nema eksera da nema lopova
Da nema kukavicjih jaja
Zazmuri se i na drugo oko
Cucne pa se skoci
Skoci se visoko visoko visoko
Do navrh samog sebe
Odatle se padne svom tezinom
Danima se pada duboko duboko duboko
Na dno svog ponora
Ko se ne razbije u paramparcad
Ko ostane citav i ustane
Taj igra
Majda,FANTASTIC!!!
hvala :)
nemam nazalost knjigu nijednu, danas sam malo cituckala na netu, i ova pesma mi se mnoooogo svidela :)
Kad bi samo ona znala da u meni zbogom stoji
da sam hladan kao sunce, zemlju pr¾im, tebe hranim
moj je dodir èista suza, ogledalo iz dubina
imitiram let od ptica, visinom sam igri drug
....
eh.
Quote from: wolfeitzckie on 22-07-2008, 21:05:46
noæi su ovdje èudne dileme
ulièna svjetla naglo blijede
a u mraku sobe
miris kose njene
lebdi svuda oko mene
noæi su ovdje ravnodu¹ne sjene
kada spavam zaklanjam lice
i uvijek sanjam
tople usne ¾ene
kako me ljube
noæi su ovdje nepoznate prièe
gasim cigaru i di¾em se tiho
i nikome ne dam
da mi u snove uðe
u¾ivam dugo
gledam je kradom
Quote from: wolfeitzckie on 22-07-2008, 22:02:57
noc u gradu salonskih stremljenja
noc je navukla devicanski veo
osjecas li oktane u svojoj krvi
osjecas li kako tutnji pritisak u glavi
e pa sto
cekas li na nesto snazno, doista vrijedno
cekas li na akciju koja pokrece stvari
razmisli dobro u svakom trenutku
nagrnuce sa svih strana pravovjerni lesinari
e pa sto
dovoljna je jedna rijec
ODJEBI
***
kamo dalje
rodjace
iz pijeska vire krunisane glave
sto to rade
prde u prasinu
cini mi se
rodjace
da je standard pokvario ljude
jedu govna i sanjare
bit ce bolje
rodjace
skini medalje i napuni sale
ulici trofeja ponestaje snage
ostavljene djevojke
narkomani i bludnice
uzdaju se u tebe
blindirani brodovi
vozili me na cetiri strane
zbilja sam bio dosljedan
i velikodusan
rodjace
raspolagati tudjom mukom
nije mala zajebancija
A Autor? :smekerica:
Balada
Od svih si devojaka bila ti¹a,
ne¾na, upla¹ena i bleda
Za¹to nisi porasla vi¹a,
bar vi¹a za pola pedlja.
Jedne je noæi udarila ki¹a
tako krvnièki, kao èuvari reda,
za¹to nisi porasla vi¹a,
bar vi¹a za pola pedlja.
Jer, kad su te jednom,
u svitanjima seda
na¹li kako visi¹ iznad vrata,
od tvojih bosih nogu pa do blata
bilo je samo pola pedlja.
Za¹to nisi porasla vi¹a,
bar vi¹a za pola pedlja.
M.Antic
Quote from: Enea on 20-09-2008, 12:12:09
Quote from: wolfeitzckie on 22-07-2008, 21:05:46
noæi su ovdje èudne dileme
ulièna svjetla naglo blijede
a u mraku sobe
miris kose njene
lebdi svuda oko mene
noæi su ovdje ravnodu¹ne sjene
kada spavam zaklanjam lice
i uvijek sanjam
tople usne ¾ene
kako me ljube
noæi su ovdje nepoznate prièe
gasim cigaru i di¾em se tiho
i nikome ne dam
da mi u snove uðe
u¾ivam dugo
gledam je kradom
Quote from: wolfeitzckie on 22-07-2008, 22:02:57
noc u gradu salonskih stremljenja
noc je navukla devicanski veo
osjecas li oktane u svojoj krvi
osjecas li kako tutnji pritisak u glavi
e pa sto
cekas li na nesto snazno, doista vrijedno
cekas li na akciju koja pokrece stvari
razmisli dobro u svakom trenutku
nagrnuce sa svih strana pravovjerni lesinari
e pa sto
dovoljna je jedna rijec
ODJEBI
***
kamo dalje
rodjace
iz pijeska vire krunisane glave
sto to rade
prde u prasinu
cini mi se
rodjace
da je standard pokvario ljude
jedu govna i sanjare
bit ce bolje
rodjace
skini medalje i napuni sale
ulici trofeja ponestaje snage
ostavljene djevojke
narkomani i bludnice
uzdaju se u tebe
blindirani brodovi
vozili me na cetiri strane
zbilja sam bio dosljedan
i velikodusan
rodjace
raspolagati tudjom mukom
nije mala zajebancija
A Autor? :smekerica:
Autor je naravno legendarni Dzoni Stulic :Bog
BESMRTNA PESMA – MIKA ANTIC
I
Ako ti jave: umro sam,
A bio sam ti drag,
Mozda ce i u tebi
Odjednom nesto posiveti.
Na trepavicama magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si, uopste, ponekad
Mislio sta znaci ziveti?
K’o sneg u toplom dlanu
U tebi detinjstvo kopni.
Brige…
Zar ima briga?
Tuge…
Zar ima tuga?
Po merdevinama maste
U mladost hrabro se popni.
Tamo te ceka ona
Lepa, al’ lukava, duga.
I zivi.
Sasvim zivi.
Ne grickaj kao mis dane.
Siroko zvaci vazduh.
Prestizi vetar i ptice.
Jer, najzad, sve kratko traje:
Odjednom nasmejani
U ogledalu nekom
Dobijaju zborano lice.
Odjednom, u ponekom uglu,
Vreba poneka suza.
Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.
Odjednom svet,
Dok hodas,
Sve vise ti je uzan
I osmeh sve tisi i tisi
I nekako – iskrivljen.
Zato zivi.
Al’ sasvim.
I ja sam ziveo tako.
Za pola veka samo
Stoleca sam obisao.
Priznajem: pomalo luckast.
Ponekad: naopako.
Al’ nikad nisam stajao.
Vecno sam isao…
Isao…
Stvarno, da li si kat-kad
Mislio sta znaci umreti?
I, gde to nestaje covek?
Sta ga to zauvek iste?
Nemoj ici na groblja -
Nista neces razumeti.
Groblja su najcrnji vasar,
I ruzno pozoriste.
Ti nisi za takve teatre
Gde nema nade i vatre,
Teatre presahlih suza
Gde vlada grobljanski red,
Gde nema svadje i pesme
I nema aplauza.
I kraj se zna unapred.
II
Ako ti jave: umro sam,
Evo sta ce to biti.
Hiljadu sarenih riba
Leprsace mi kroz oko.
I zemlja ce me skriti.
I korom ce me skriti.
A ja cu za to vreme
Leteti visoko…
Visoko.
Zar mislis da moja ruka,
Koleno,
Ili glava
Moze da bude sutra
Koren breze,
Il’ trava?
Da neka malecka tajna
Il’ neki luckasti strah
Mogu da postanu sutra
Tisina,
Tama
I prah?
Znas, ja sam odnekud sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.
Nista se u meni nece
Ugasiti ni skratiti.
Samo cu, obicno tako,
Jedne slucajne zore
Svom nekom dalekom suncu
Zlatnih se ociju vratiti.
Jer ja sam za teatre
Sa mnogo srca i vatre,
Gde nikad ne vlada red,
Gde ima i svadje,
I pesme
I vriske,
I aplauza.
I kraj se ne zna unapred.
III
Ja sam prelepo ziveo,
Jer to sam zaista znao.
Ako ti jave: umro sam,
Ne veruj,
To ne umem.
Ljubav je jedini vazduh
Koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
Koji na svetu razumem.
Na ovu zemlju sam svratio
Da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nesto
Kao leprsav trag.
I zato: ne budi tuzan.
Toliko mi je stalo
Da ostanem u tebi
Budalast i cudno drag.
Nocu, kad gledas u nebo
I ti namigni meni,
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim,
Kad vidis neku kometu
Da nebo zarumeni,
upamti: to JA jos uvek
sasav letim i zivim.
:Bog :Bog :Bog :Bog :Bog
:Bog :Bog :Bog :Bog :Bog
:Bog :Bog :Bog :Bog :Bog
:Bog :pljes:
Mashrum, ima¹ za ovo: :love: :jub: !
Sto te nema?...
Kad na mlado poljsko cv'jece
biser nize ponoc nijema
kroz grudi mi zelja l'jece:
"Sto te nema,sto te nema?"
Kad mi sanak pokoj dade
i dusa se miru sprema,
kroz srce se glasak krade:
"Sto te nema,sto te nema?"
Vedri istok kad zarudi
u trepetu od alema,
i tad dusa pjesmu budi:
"Sto te nema,sto te nema?"
I u casu bujne srece
i kad tuga uzdah sprema,
moja ljubav pjesmu krece:
"Sto te nema,sto te nema"...
Aleksa Santic
SIMONIDA
Iskopa¹e ti oèi, lepa sliko!
Veèeri jedne na kamenoj ploèi,
Znajuæi da ga tad ne vidi niko,
Arbanas ti je no¾em izbo oèi.
Ali dirnuti rukom nije hteo
Ni otmeno ti lice, niti usta,
Ni zlatnu krunu, ni kraljevski veo,
Pod kojim le¾i kosa tvoja gusta.
I sad u crkvi, na kamenom stubu,
U iskiæenom mozaik-odelu,
Dok mirno snosi¹ sudbu svoju grubu,
Gledam te tu¾nu, sveèanu, i belu;
I kao zvezde uga¹ene, koje
Èoveku ipak ¹alju svetlost svoju,
Te èovek vidi sjaj, oblik, i boju
Dalekih zvezda ¹to veæ ne postoje.
Tako na mene, sa mraènoga zida,
Na poèaðaloj i starinskoj ploèi,
Sijaju sada, tu¾na Simonida,
Tvoje veæ davno iskopane oèi!
Milan Rakic
:a [off]Drago mi je da ti se svidja Frckice[/off] :cvet
Obo¾avam Miku! :Bog Kod mene, sa ove strane Drine, svi najvi¹e dr¾e do Duèiæa, ali meni je Mika najbolji!!!
jutros mi je drugarica prosledila ovo..i apsolutno sam se zaljubila. <3 =}
"Znam ja to... Svaka ¾ena bi htela ¾ivot, onako, ceo, iz jednog komada. Kako poène – da tera, da se ne prekida do kraja... To je, dabome lepo... ako je neko te sreæe... A ako nije te sreæe - ¹ta æe? - neka ga krpi iz parèiæa... deo po deo, kako joj doðe.
Moj ceo ¾ivot je iz nekih zakrpa... Sve ne¹to na sitno, na kratko i pomalo. To nije ono... ali, ¹ta mogu... neki ¾ivot ipak jeste. Godine proðu i svaka ¾ena skrpi neki ¾ivot... Ima tu svaèega... Al ima, bogami, i lepih komada!
Malo je ¾ivota bez ¹avova i zakrpa... Ne mo¾e! Èovek je proklet! On bi hteo i dugo da ¾ivi i da mu bude lepo. E, a to je malo te¾e. Ne mo¾e! Mo¾e dugo, ali iz parèiæa.
Pogledajte, svako od nas nosi neku zakrpu... Svakome se primeti gde je ¹av – nekome na licu, nekome u oèima, nekome u glasu! Svi smo mi krpljeni i sastavljani – iz mnogo delova. Mi vi¹e volimo ¾ivot, nego ¾ivot nas. U tome je stvar! E, a ako ga tako volimo, onda nije red da ga ogovaramo i da mu nalazimo mane.
Jel' tako?"
D. Radoviæ
Tako je! Extra! :ok:
Meðu javom i med snom
Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
¹to pletivo plete¹ tanko
meðu javom i med snom.
Srce moje, srce ludo,
sta ti misli¹ s pletivom?
k'o pletilja ona stara,
dan ¹to plete, noæ opara,
meðu javom i med snom.
Srce moje, srce kivno,
ubio te ¾ivi grom!
¹to se ne da¹ meni ¾ivu
razabrati u pletivu
meðu javom i med snom!
Santa Maria della salute - Jedna od najlepsih pesama ikada!! :K2:
Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.
Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?
Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.
A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.
Nekad sam je znala cijelu napamet! A sada kada sam bila na ekskurziji u Veneciji skontala sam da i sad znam, ali malo ispremetano! :wink:
Azra
Kao ti i ja
Dijete u noci kao ti i ja
stranac u prolazu kao ti i ja
cvijece na granici tone u san
Zena u krevetu kao ti i ja
dodir usana, oznojena tijela
daleko od ljubavi kao ti i ja
Jutro na obali kao ti i ja
napusteni brodovi plivaju lijeno
rastocene olupine kao ti i ja i Ti si sav moj bol - Ekv
Razmices zavese
I gledas obecani grad
Svetla se pale i tinja zelja u tebi
Jos uvek ti djavoli vire iz rukava
I svaki nokat krije otrov ljubavi
Ti si sav moj bol
Ispitujes zaborav
Obaras alibi
I biras ulogu kao haljinu za vece
U prolazu me dotakne miris noci i kaze
Probudi se pokreni se
Probudi se pokreni se
Ti si sav moj bol
Pesma ¾eni
Ti si moj trenutak i moj sen
i sjajna moja reè u ¹umu
moj korak i bludnja
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si ¾udnja.
Ostaj nedosti¾na, nema i daleka
jer je san o sreæi vi¹e nego sreæa.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve ¹to seæa.
Srce ima povest u suzi ¹to leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo ¹to du¹a prosneva.
Poljubac je susret najlep¹i na svetu.
Od mog priviðenja ti si cela tkana,
tvoj pla¹t sunèani od mog sna ispreden.
Ti be¹e misao moja oèarana,
simbol svih ta¹tina, porazan i leden.
A ti ne postoji¹, nit' si postojala.
Roðena u mojoj ti¹ini i èami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve ¹to ljubimo - stvorili smo sami.
Milan Rakiæ - Iskrena pesma -(stvarno je iskrena...)
O, sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.
Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicanstvom prirode; a potom,
Kad prodje sve i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,
Ja cu ti, draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
Ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.
I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.
I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva,
Da ja u tebi volim sebe sama,
I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima.
Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!
I zato cu ti uvek nesto reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.
A ko je napisao "Pesma ¾eni" ?
*******************************************
Countless question in search of an answer
An answer that will give rise to a new question
And the next answer will give rise to the next question and so on.
But, in the end, isn`t it always the same question?
And always the same answer?
The ball is round.
The game last 90 minutes.
That`s a fact.
Everything else is pure theory.
"Run Lola Run"
Ducic je napisao 'Pesma zeni'
Ovo je pesica koju ja volim...
POZIV NA ÈAJ OD JASMINA
UÐITE.
ODLO®ITE SVOJU TUGU.
OVDE MO®ETE DA ÆUTITE.
R.KIPLING
Poznavala sam u detinjstvu pticu srca sitna kao lesnik, a umrla je vec u trecu zoru kad su joj ljudi oteli gnezdo i goru.
I secam se nekog starog tuznookog pseta koje je imalo snage da skapa od zalosti kada je nestalo drage ruke iz koje je primalo milovanja, udarce i kosti.
Samo sam ja prezivela smrt voljenih bica, i mnogo mi se dragih prijatelja izgubilo u dubini mraka, prezivela sam niz izdaja i kleveta i rastanka i opet mi se hoce i sunca i sveta.
Quote from: jecka1991 on 31-01-2010, 18:50:03
Samo sam ja prezivela smrt voljenih bica, i mnogo mi se dragih prijatelja izgubilo u dubini mraka, prezivela sam niz izdaja i kleveta i rastanka i opet mi se hoce i sunca i sveta.
Desanka :Bog
Najljubavnija od svih ljubavnih pesama mi je : Ako zna¹ bilo ¹to! Azra! :wink:
Uhhhhh, Spajalice, u pravu si!!! Boli koliko je dobra!!! :ok: :Bog
Da.... :!
Miroslav Antic: “Mesecevo srebro”
Ne priznajem rastanke
i nikad necu
Suvi¹e boli kada se grubo
otkine cvet
koji tek nice
Kada na samom pocetku price
vreme zatreperi i stane
ba¹ kada bleda
jo¹ prazna zora
mesecevo srebro ucuti
i kada zamre let povetarca
¹to dahom sluti
uzdahe nove, nasmejane
Ja ¾elim da jo¹ s tobom gledam
kako se bude zlatasta mora
da s tobom di¹em i da te volim
i vatrom noci i zore sjajem
I zato ne dam, i zato necu
i zato rastanke ne priznajem
®elim da ¾ivim tvojim dahom
i da se smejem osmehom tvojim
¾elim da bolujem tvoje boli
i da strahujem tvojim strahom
dokle me ima
dok postojim
®elim da sanjam tvoje snove
i da kroz virove tvoje reke
ponovo osetim prste u kosi
da razvejano seme maslacka
tvoj vetar nosi
i sipa u ¹arene misli neke
u ¾ute duge na modrom tlu
Zato ne dam i zato necu
Zato moj odraz jo¹ ve¹to krije
istih osmeha tajne daleke
Zato cu uvek biti sa tobom
u da¹ku misli ili u snu
Jo¹ uvek na¹ cvet negde nice
jo¹ uvek na¹e tajne snije
i ustreptalom lepotom traje
dok mu na lati leptiri slecu
Svi su rastanci tu¾ne price
zato ja rastanke ne priznajem
i nikad necu.
Ovo je pjesma koja ce te cekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo ce te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oci nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se radujes recimo necem
a u stvari mislis o meni
ova pjesma ima stotinu zadaca
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj strazar u noci
ja sam joj naredio da te cuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteze
kad nekoga nema
a znas da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me trazis
a bit cu tamo gdje ne mozes do mene
ova pjesma ce ti biti moje ime
jer ne zelim da ti u ocima stanuju zime
i da te hladno nesto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.
Zeljko Krznaric
AKO ME ZABORAVI© Pablo Neruda
Hoæu da znam
jednu stvar.
Zna¹ kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve ¹to postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barèica ¹to plove
ka ostrvima tvojim koja me èekaju.
E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestane¹ da me voli¹
i ja æu prestati tebe da volim
malo-pomalo.
Ako me odjednom zaboravi¹
ne tra¾i me
jer bih te ja veæ zaboravio.
Ako smatra¹ dugim i ludim
vetar zastava
¹to prolazi kroz moj ¾ivot
i odluèi¹
da me ostavi¹ na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da æu toga dana,
toga èasa
diæi ruke
i¹èupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.
Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristane¹ da mi bude¹ sudbina
s neumoljivom sla¹æu,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tra¾eæi me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ni¹ta nije uga¹eno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok ¾ivi¹ biæe u tvojim rukama
ne napu¹tajuæi moje.