Vidim da medju farmaceutima ima dosta pesnika,a i ne bi bilo lose da se svi oprobaju.Svi su nekad,u nekom periodu pisali pesme,ili bilo kakve stihove....Evo ja cu poceti sa jednom svojom pesmom koju sam napisala kada sam imala cetrnaest godina,a secam se da sam tad bila nesto jako bolesna,izgleda da inspiracija dolazi uvek kad imas visoku temperaturu....
Drugaciji svet
Ponekad uzletim visoko,
iznad uobicajenog ¾ivota i sveta,
Iznad iluzija,stvari,kao soko,
Iznad vasiona i svih planeta.
Ne sluteci sta se zbilo,
U mislima lutajuci duboko,
Razabirajuci zvuke i sta se snilo,
Umetnost neka,razli se siroko.
I predamnom stvori se svet,
Svet bo¾anskih milina,
I kao galeba let,
Vinu se dusa puna silina.
I tako dok traje muzika,
Vekovnih stvaralaca delo,
Traje i bo¾anska,nebeska slika,
Duhovnog bogatstva vrelo.
''A kako ti mene vidis?
Reci mi sta je to sto volis na meni?
Pogledaj moj ples, igru... vidis li moju snagu
Koju sa smeskom pokazujem tebi, voljeni?
Ostani samnom zauvek, nece ti biti dosadno...
Ja sam jaca od vremena, od ljudi i promena...
Ja sam pozoriste civilizacija...za tebe i sebe i one koji ce doci.
Dodjii, ljubljeni, laganim korakom dok damari tresu zemlju kojom hodis...''
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Zasto su neki dogadjaji tako bogati utiscima,
Bremeniti razmisljanjima,
Osvestani ce¾njama nalazim...
Kakva snaga le¾i iza jednostavnih cinova,
poput poljupca, ljubavnih dodira ili prodornih pogleda
kad je u stanju da nas uznese tako visoko?!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
:[
Imam i ja te porive
Jaci su od mene, a ja se osecam kao da nemam veze s tim
kao da dodje odnekud van mene
i samo prodje kroz moje prste i ode dalje
Btw, ovo gore su hmm pesme slobodnog stiha...
To sam prvo nasla trazeci nesto drugo.
imam jos ovoga..samo treba naci...
imam tonu papira na kojima obitavaju moji stihovi i proza...
Svaka cast!!!
Nadam se da se autorke nece ljutiti ako nekada njihove stihove napisem kao posvetu na nekoj knjizi-poklonu! :)
:happy:
Vau!
Doziveh da me neko citira kao posvetu... :[ :) :wink:
Moze, sto se mene tice nemam tm
so...feel free! :smile:
Jasmina,svaka ti cast!Meni se bas vise svidjaju pesme slobodnog stiha,a ne rime,malo su glupave....slobodno pisi i prozu,a ja cu neke stihove,ovako neobavezno,kada mi dodje inspiracija.....
Vladimire,zasto se i ti ne okusas,mozda ce tvoje biti bolje....
E jel moze neko da mi objasni haiku poeziju? Odnosno, kako se pise, oduvek me zanimalo :>
Haiku poeziju predstavljaju pesme kratkog i jednostavnog stiha koji mnogo ka¾e, ili kako bi rekao Aksentije Topaloviæ:Kratko, ali je*itaèno!!! :)
Ma to znam, bre, nego cini mi se da ima neko uputstvo, prvi stih tri sloga, drugi dva, taj neki fazon...
a sto ti bi da pises bas u stilu haiku?ili te to tako eto zanima?
Da, ja bih bas da pisem u stilu haiku, a i zanima me :K :K :K
"Ti si obala za moj umorni brod,
Jutarnje sunce posle oluja i cekanja,
Spokoj za moja stopala.Vatra za srce.
More razneseno monsunima,
Na krhkim nogama,
Flamingosi stoje."
Eto,kao sto vidis,tri stiha u jednoj strofi,vazno je samo da nema rime i prenosnog znacenja,ima nekih pravila o broju reci i slogova u svakom stihu,uglavnom trebalo bi da u prvom bude 5 slogova,u drugom 7,a u trecem 5,ali to bas ne moze da se ispostuje,a i nije toliko bitno.Divna je haiku poezije,bas super sto se interesujes za nju!!!Pa srecno u pisanju!!! :)
p.s. samo mora da ima ritam,to je jako vazno!!!
Blagodarim :>
Love is in the air
Da li si ikada bila toliko srecna
da si po¾elela da se ubijes?
Jer te je pomisao na nesto manje izludjivala
i bila ti nepodnosljiva
Da li si, mo¾da, bila nesrecna toliko
da ti je Zemlja izgledala kao veselo mesto?
Samo postojanje ti se cinilo kao neopisiva sreca
kao i sva neuporediva nesreca na ovom svetu
DA LI SI IKADA VOLELA?
To je tesko kao kolevka
Ali je lako kao grob
To je sve. sto ti treba i sto ti nikada nece zatrebati. Sve(jedno)
Tada ti je sve svejedno, iako postoje jos mnoge stvari
Shvaticemo kasnije Kada bude kasno.
(Volim te jos)
Boze, ovo sam ja pisao :> :> :> :> :shock :shock :shock
oooohohooooooooooooo!!!....Darkeru!Vidis da nisam pogresila tamo sa onim nadimcima.....pa ti si pravi filozof.....odlicno shvacena ta vecna igra i ta jedinstvenost suprotnosti......odlicno!!!!samo nastavi tako!!!
p.s. Ovaj stih" tesko kao kolevka,ali lako kao grob",ovo je tako mocno, ja to razumem: tesko kao zivot,ali lako kao smrt...fantasticno,prosto.........wau!!!
:P :P :P
:>
Be¾im, be¾e minuti
potmulom tutnjavom tame
be¾im od straha od smrti
al' najpre od sebe same
ovo je super!!!farmaceuti svaka Äast!!!!
Dobra ideja za temu, svaka chast... Samo dosta ljudi pesme pise samo za sebe i ni za koga vise, tako da sumnjam da ce se pridruziti. Cak je i vecina mojih pesama vezana za dogadjaje, onaj ko me ne poznaje ne moze skroz da shvati o cemu pricam.
Npr:
Pogresan dan je upravo gotov.
Oziljak njegov mi trajnoscu preti.
Krecem se nosena novim zivotom.
U ljudsku dobrotu se necu kleti...
I u stvari, cesto se mislim da li nekome ko je cita, ta pesma moze da znaci ista vise od par lepo ritmicki slozenih reci.
Inace, ja obozavam rimu i mnogo mi je lakse da pisem u rimi nego bez nje. A i ritam mi je jako bitna stvar.
Svidjaju mi se i vase pesme... Pisite jos, lepo je citati tako nesto...
Btw, imam kod sebe nekoliko stihova jedne nase koleginice, pa cu mozda uz njeno dopustanje da vam ih ispisem... Lepse pesme od njenih sam retko citala.
A ovo je jedna moja, posvecena jednom mom bivsem... Jedna od mojih omiljenih (bas sam skromna, zar ne? :) )
Sakrila sam se od tvoga dana.
(Nekad se i noæ krije od dana!)
®elim ti ljubav sa svih strana
i sunce na drugoj obali!
Pobegla sam sa tvoga puta.
Sa sobom nosim tri minuta,
jedan komadiæ tvog kaputa
i sve sto smo zajedno probali.
Za mnom nek ljudi ugaze trag,
nek miris moj obri¹e vetar blag,
mene æe negde nositi vrag
gde misli se u tamu zbijaju.
Ti vidi kojim putem æe¹ poæi,
kojim æe¹ iæi, kojim æe¹ moæi.
Naæi æe¹ me u onoj noæi
gde semena svetlosti klijaju!
I taaako... Dosta sam ja pisala, ajde neko drugi :sealedlips:
Prava umetnost je ona koja se stvara samo za sebe,
onome ko ume,nece biti tesko da je razume.
zasto kriti lepotu svetu,
kad mo¾emo da ulepsamo ovu planetu. (a sta ka¾ete)
a sada dalje...
ako pesme vi pisali niste,
sad pisite iz znati¾elje ciste,
mo¾ete pisati poruku svaku,
evo ovako u pesnickom stavku
ja sam vise za sastave,nego za pesme...mozda je to nedostatak pravih emocija... :'( :'(
Gresis, ovaj, gresis silno sinko... :)
Svako ima svoj nacin. Neko te emocije najbolje zna da izrazi kroz pesmu, neko kroz prozu, neko kroz kuvanje rucka ili slikanje slike... Bitno je da su emocije kreativne, tj. da ce te naterati da stvoris nesto...
Samo ti pisi :happy:
ON ONA I ON
(morala sam dati neki naslov... :happy:)
U sred jare dana
spustila si se
na prstima,
meko,
niz hladni zid naseg kupatila
Na nozicama
od sedefa,
skliznula si
u kapavu tisinu
koja hladan prostor medju nama
ispunjava
Zamagljujuci mermer
oko malih stopala,
od usijane bronze dana
bila si toplija
i dalja
I tako,
gledajuci,
rumena
od Sunceva plama,
nekud
kroz uzani prozor,
koji nas svetloscu
razdvaja
---------------------
U vrelini dana
spustila sam se
setno,
niz hladni zid naseg kupatila
Pogled u svetlost,
uz svezinu koja treperi,
kapavo,
na rubu uma
Tihi sum,
modri zidovi udisu,
ugiba se
naizgled beskrajno
njihovo
modro
mermerno telo
Iznenada
odlazak,
i praznina prostora
kojom se,
oslobodjen,
siri
spokoj izvesnosti
ravnodusnost mi
golicavo jurisa kroz telo
Jos jedno spustanje,
sada sedim,
a nogu mi dodiruje
paprat iz ugla
i ja se smesim
slobodno,
dok zidovi izdisu
---------------------
U zaru podneva
gledao sam,
sa ulice,
kroz
koprenu prasine
uzani prozor njenog kupatila
Ukus peska u ustima
tazila je
pomisao na
svezinu
u kojoj su bujale paprati
i kupala se
ona
Moje oci su bile
prorezi
izmedju
mrke svile trepavica
dok mi je Sunce
palilo lice
Sa vucijim osmehom
cekao sam
da se jedna prica
zavrsi,
spoznajuci sebe,
voleci nju
Dok su se
oko mene rojili
prolaznici i trgovci
u svetlucavom oblaku
zacinskog mirisa
stajao sam
sasvim
sam
i apsolutno siguran
----------
ovo je napisano davno...
nadam se da necemu vredi... :smile:
Ne vredi... :> :> :> :> :>
:] :] :] :] :]
vidi ti Darkera,kako je strog kriticar!Napisao jednu pesmu,pa se mnogo oslobodio :lol:!
E aj sad malo ozbiljno?
Valja li icemu ili da spalim? :)
ma Jasmina,odlicno pises!!!Samo nastavi tako!!!Ova tvoja poslednja pesma bas je nekako stvarna,bas oseti covek atmosferu dok je cita.Ima dobar ritam i sklad,ja nemam bas nijednu zamerku!Svidjaju mi se i reci i sintagme kao to je "svetlucavi oblak zacinskog mirisa",trebalo bi da se ozbiljno posvetis pisanju i da vremenom izdas i neku knjigu poezije....
:Bog :Bog :Bog
E to mi reci...
:>
Hvaja vam ljudi i dame! :wink:
Ajde nacicu jos nesto...inace...proza mi ide..ali sa 3-4 nedovrsena romana
ne osecam se nesto uspeshno :confused:
But it's a start :happy:
Btw, Darker imas li ti nesto konkretno o pesmi?
Kad vec komentarisemo... :)
Ja nisam neki kriticar, umem samo da kazem: svidja - ne svidja :)
E pa ovo mi se svidja...
Quote from: Jasmina on 14-07-2006, 20:35:40
:Bog :Bog :Bog
E to mi reci...
:>
Hvaja vam ljudi i dame! :wink:
Ajde nacicu jos nesto...inace...proza mi ide..ali sa 3-4 nedovrsena romana
ne osecam se nesto uspeshno :confused:
But it's a start :happy:
Btw, Darker imas li ti nesto konkretno o pesmi?
Kad vec komentarisemo... :)
Pa ako ba¹ tra¾i¹ moj blagoslov: da, super je, ali mi je malo patetièno ono posle pesme, otuda moj zluradi komentar :> :> :>
I stvarno se oseæa atmosfera, i odlièna je ideja posmatrati iz 3 ugla istu prièu, a ne biti dosadan! E sad, ne sla¾em se sa tim da treba da izda¹ to, ne zato ¹to nije dovoljno dobro, nego zato ¹to danas postoji opasna hiperprodukcija, koja potpuno ubija umetnost... To æe reæi, ako je Anabela Basalo umetnica i spisateljica, mene bi bilo blam da me svrstavaju u isti ko¹ sa njom...
PatetiQue ili ne,
nekad stvarno nem blage da li sam na papir bacila nesto dobro ili ne... :smile:
Sto je jos smesnije,
toliko sam slepa za to sto napisem da mi bukvalno trebaju komentari
da ja vidim pesmu iz drugog ugla, tj. da je uopste vidim/dozivim
HVALA VAM NA TOME!!!!!!!!!!!!!!!!!
Divni ste!!!!
:happy:
Inace, ni meni se ne mili biti u kosu sa mnogima koji sebe nazivaju umetnicima... :ohwell:
zato sam valjda farmaceut
naravno,kao sto sam vec negde rekla,prava umetnost je ona koja se pise samo za sebe,i to treba da bude cilj!!!Ako je sudjeno ona ce biti prikazana i drugima,to je vec pitanje vise sile.....
:] :] :] Long live atipièni farmaceuti!!!!!!
Ja se divim svakoj svojoj novoj pesmi ili prièi, dok ne napi¹em sledeæu :> :> :> :>
Long live apaticni farmaceuti :)
Evo jedne pesme koju je napisala nasa koleginica... Ovde na forumu Sena. Dobila sam odobrenje da napisem njenu pesmu ovde, a ona ce se valjda oglasiti u nekom trenutku...
Quote
I kad sam padao - ja sam se smesio.
Dok sam se nadao - mnogo sam gresio.
Posle sam prestao.
U mrak sam nestao
da sacuvam sebi sveto.
U dusu potonuo - sebi se smejao.
U srcu klonuo - koga sam tesio?
Nesto saptao i sve rasteraokao zver...
Sebe sam lisio decjih igara,
Muziku stisao - duse cuvara.
Kroz oci mi se video sljam.
Grabio sam od sebe sebi da dam...
Koga sam voleo - lose se proveo,
koga sam grdio - nije se srdio,
koga sam gledao taj mi se predao,
koga sam ubio - misli mi tupio,
taj me je tesio dok sam se smesio
taj nije gresio - loseg je voleo i nije ga bolelo...
Reci sam pisao, stihove nizao da bih istinu skrio.
Pajac sam bio, luda sam bio,
u dzepove krio staklene oci i zlatne zube, dugmad i izgubljene ljude...
Njima sam vladao - niko se nije nadao da ih vrati.
Bilo je bolje u kavezu sa vukom igrati
nego sa mnom rukom nevinom i srcem golim.
Malo sam sanjao a puno lagao.
Koga sam voleo, lose se proveo.
Bez srama stojim, bez srama brojim
i redjam u nisku grehe.
Koga da se bojim kad srca nemam?
Ko me cuje taj suvise cuti.
Koga da se bojim?
Malo je ljudi - jos manje glava
a ti si moja poslednja zrtva.
Kad sam te ubio - tako sam hteo.
Kad sam te ljubio - tako sam hteo.
Sad uzmi svoj deo, nestani, star sam...
Dusa bez reci - dusa bez dodira...
Malo cu ti reci - nista necu reci,
pojescu ti reci da te niko ne razume.
Odvuci cu se kuci, malo cu tuci po tisini usamljene sobe...
Nisam od onih koji se kaju, al' tugo, o tugo, zapevaj sa mnom!
Srce otvori, bar mi se znamo!
Nemir umori, hajde jos jednom samo sa mnom u svet tisine,
gde reci nista ne znace...
Hrabri ce tamo gde se jad ne leci,
gde nema utehe odlaze najjaci.
Slabi ce se opet vratiti galami
da budu jos manji.
Puno ce pricati da ne bi slucajno ostali sami...
Dusu umori, ruku obori onom sto prstom kazuje put!
Ko ima vere taj nema sebe,
Djavolja volja slobodu prede.
Vekovi bruje - postroj u stroj!
Prebroj jos jedared!
Zaviri svaki sekund gde se krije,
pa reci:
ima li mesta gde me bilo nije?
Zvali su me utvarom
i tame cuvarom,
svojim gospodarom,
ali niko me shvatio nije...
Menjao sam vam neke poruke zato sto su bile necitljive zbog hijeroglifakji su se javljaili. Ako sam negde napravio gresku-ispravite.
Inace bih voleo da vidim i neki prozni rad nekog od vas
ova pesma mi je nekako poznata kao da sam nesto slicno vec citala u nasoj savremenoj poeziji,nesto slicno Radetu Draincu....
Ono gore je o Luciferu, zar ne?
Hmm nije lose,
mada imam utisak da me neujednaceni ritam pesme baca kao na talasima,
neocekivano ...
istina to je autorka maybe i namerno... :wink:
Ima dobre momente :)
deluje kao cunami emocija...
neka vrsta vojne pesme,
odusak onih koji stupaju u stroju...
Though my life seemes
like it has been written in the stone,
I often find it amazing
how the sandy winds change
the inscriptions in it
-------------------------
ovo je deo necega
sto mi je tako plutalo po glavi
i gnjavilo me dok ga nisam izbacila na papir
ali ostatak mi je nesto bzvz :K
Kao i ovo dole...
-------------------------
Nekad pozelim samo
da plesem laka,
utvarna,
u velovima
na prvom zraku izlazeceg Sunca!
spojila sam poruke
Quote from: mullala on 09-07-2006, 02:09:44
Be¾im, be¾e minuti
potmulom tutnjavom tame
be¾im od straha od smrti
al' najpre od sebe same
mullala...
ti ili Zmaj sam? :cvet
:)
Kome se svidelo moze i da pogleda moj blog... ne updateuje se cesto, ali se nakupilo tu svasta za godinu i nesto...
http://mullalapoetry.blogspot.com/
I, btw, ovo:
Quote from: JasminaNekad pozelim samo
da plesem laka,
utvarna,
u velovima
na prvom zraku izlazeceg Sunca!
je prelepo...
HVALA :)
Ok...ja moram reci da me je Darkerova pesma apsolutno odusevila... aali ostala sam bez reci. :shock:
Jasmina, lepo pises. Tako lagano, na vrhovima prstiju...vidi se da samo izlazi iz tebe, bas kao da i nemas mnogo veze sa tim... :) Imala sam i ja slicne momente, ali kod mene je to jako retko... i uglavnom mi se uopste ne svidja sta ispadne od toga, pa i ne delim sa drugima.
Ali Darker... !!!!!!!
Fantasticno.
maslaèak, hvala, ali kontam ne¹to, da si ti sela da pi¹e¹ neku pesmu - napisala bi tu :> :> :>
Nego, slu¹am juèe Marka Vidojkoviæa(Kand¾e), kako je poèeo da pi¹e... Prvo tako, sam od sebe, ali je prvih tih 30-50 prièica bilo ¾ivo s***e, jer poenta u pisanju nije da pi¹e¹ ono ¹to le¾i u tebi(naravno da je i to) nego da pronaðe¹ neki svoj stil! Za poèetak je mnogo bitnije da nauèi¹ da pi¹e¹, pa onda kad zna¹ da pi¹e¹, onda je bitna i su¹tina-odnosno ¹ta pi¹e¹ :wink: :wink:
Pametan taj Marko, samo se meni uop¹te ne sviða kako on pi¹e, a ni ono ¹ta pi¹e :K :K :K :K :K :K :K
Haha! :lol: E znas sta... tesko da bi ja mogla napisati tako nesto...
Uf, taj Marko se meni uopste ne svidja. Dziber! :> Ali istina je to sto je rekao... Cak sam nedavno razmisljala bas o tome. Samo tako sipati nesto iz podsvesi - to je ok, ali nije poenta u tome, odnosno, potrebno je vise...jer treba da bude vazno i ono o cemu pises. Pokusavala sam nesto da pisem, ali lose je to jako, ne uspevam da se sastavim, nemam svoj stil, nemam ni temu, a sve sto pokusam da napisem ispadne toliko odvratno pateticno, da je dobro jedino za lozenje vatre... :K :K :K
Lepe su vam pesme...mislim da samo u jednoj postoji veæi fond reèi nego u svim mojim pesmama. :) Ja jako retko pi¹em, imam svega nekoliko pesama ali kad me uhvati u¾ivam u tome. Inaèe volim rimu, ritam, kratke slike i pi¹em jednostavno, rekla bih detinjasto...ali to sam ja.
LIPA
Svedok prohujalih vremena
Kro¹njama krotkim u punom cvatu
miri¹e drvo starih Slovena.
Kad posle plahe letnje ki¹e
prodi¹u ulice belog grada
®ivot na lipu zamiri¹e...
(u èast kasnog proleæa i lipa po Beogradu)
-------------------------------
DECEMBAR
Ulièna lampa ¹apuæe rime
Zlatasta svetlost, drug mome nesnu
Drhteæi lako od prisne zime
sedim za stolom i pi¹em pesmu.
Napolju krupne pahulje tkaju
Zavesu oko usnulih zgrada
Poleg'o beli tepih po kraju
i svuda moæna ti¹ina vlada...
---------------------
A ovo je jedna srednjo¹kolska, nastala sreænom èinjenicom da sam sedela u klupi pored prozora pa sam mogla da prouèavam svet sa druge strane prozora :) na dosadnim èasovima (generacijama iza mene su, na¾alost, stavili one glupe zavesice do pola prozora):
Sivo, srebreno nebo
a na granama
li¹æe treperi
suvo i zlatno
I kapi ki¹e
zaboravljene
negde du¾ staze
kud sneno gaze
stopala meka
i dahom trava
otkucava
vremena klatno
Skoro æe sneg...
-----
i opet ne¹to o lipi :T volim to drvo izgleda ili me ba¹ prati u ¾ivotu...primer stihova koje je mullala spominjala, gde samo autor zna ¹ta se autoru motalo po glavi. :T
If I left
In a hurry, one blurry night
I would miss
The rain
The scent of a linden tree
So I've tried
to calm this silly heart of mine
But it won't calm down
Just keeps on pounding
Relentlessly...
Imas dara da opises ono sto vidis i osecas...
mnogi nisu ni svesni sta osecaju...
neguj to i eto poezije! :)
Lena, savrseno!!!
Mnogo mi se svidja tvoj stil.
Napisi nam jos nesto... please :)
Uzivao sam citajuci vase stihove...
Jedna ideja... Sta mislite o tome da sve te pesme prikupite, pa objavite? Bez imena, sa vasim nickovima ovde? Knjige bar danas nije tesko objaviti, a uvek postoji neko ko ce ih citati...
Pa adonis, evo objavismo ih ovde... Za dz. :> :> :>Ali, some day, Gadget, some day :K :K :K
Pa dobro, nije bas da nisu objavljene... Ali, knjiga je knjiga. Mozes je pokloniti nekom. Mozes se praviti vazan njome. Na kraju krajeva, znam da nas fakultet uskoro ("uskoro") pokrece nekakvu izdavacku delatnost. Sto se nesto takvo, a dobro, ne bi naslo i u izdavackom planu naseg fakulteta, a da to ne budu samo skripta, praktikumi i naznake udzbenika?
A ni samizdat nije lose resenje...
Ovaj...kako to da ka¾em a da ne ispadne da se hvalim...jedan deo ovih mojih pesama je 'konkretno' objavljen. Imam druga koji pi¹e i ¹alje svoja dela na konkurse pa mi je izmamio pristanak da usput ¹alje i moje. A konkursa je mnogo :) pa su se tako neke moje pesme na¹le u jednom zborniku radova ali po¹to dotièni jo¹ nisam dobila ne znam ¹ta je objavljeno i da li su ih objavili kao "svetao primer" ili su prosto ¹tampali dela svih uèesnika. :T Eto jednog naèina da postanete 'objavljivan pesnik'...:T
Ali jeste ovo sve subjektivno...neko voli jednostavno izra¾avanje, neko pesme koje mora¹ da de¹ifruje¹, neko rimu, neko slobodan stih, neko je na odreðeni ritam osetljiviji nego na neki drugi, neko voli samo odreðene teme...
Evo jo¹ nekih pesama, nadam se da ne davim...zanima me kako æete shvatiti drugu po¹to sad kad je èitam vidim da je prilièno uop¹tena...
(bez naslova)
Pahuljica na zemlju pada
k'o oblak bela, k'o paperje meka
Vrh tamne grane zaspalog bora
gnezdi se ne¾no - k'o zvezda daleka
¹to spustila se sa sivih visina
donoseæi dah osve¾enih ¾elja -
U ogrtaèu od æilibara
drema pod mojim prozorom.
---------
PERLICE
U tami muzika svira
i ple¹u zvezde
iz knjige kraj mog uzglavlja
A proleæe miri¹e...
Sunce ploènik umiva, dok
koraci slobodno jezde
ka zabavama bez broja
gde praznina se bri¹e...
Kroz kosu raspu¹tenu
proleæni vetriæ se javlja
a ¾ena s osmehom nudi
perlice ¹arenih boja.
A onda
Iz te¹ka sna se probudim
Grli me tuga golema
Zalud perlice u nizu
Opsena sreæe
Kad ja za ljubavlju ¾udim
A ljubavi nema...
--------
ROÐENDANSKA PESMA
Svako se ptièe u nebo vine
Slaba¹na krila ojaèa kroz let
A iza ki¹e sunce sine
i tako sve unedogled.
I mada svako drugim putem hodi
smeo - ili pak upla¹en
Jednako ne znamo kud nas put vodi
Jednako nadamo se najboljem...
Blago tebi.... :)
Meni nikad nije padalo na pamet da objavljujem jer se ne osecam kao pesnik..
vise sam kao spadalo i sanjar :)
A kako da objavim neku pricu ili roman koji je na pola...
Narocito se jedem zbog price pod radnim naslovom:
"4 smrti Adrijane Arkadijevic" :>
A sto se tice objavljivanja...lepa je to ideja...
Profesore, kad Vi budete dekan
samo u zivotinja i nemustih bica
bice straha :cvet
parafraziram Desanku M.
Svojevremeno, sredinom osamdesetih godina, u izdanju KOV-a je izasla jedna nevelika knjiga, prilicno nepretenciozna, sa poezijom mladjih i mladih vrsackih pesnika. Autori su sami odabrali nekoliko pesama, na osnovu njima znanih kriterijuma u koje niko nije sumnjao, niti nametao svoje. Dakle, nije bilo nekog redaktora, ili urednika, ili vec osobe koja odredjuje sta ce biti objavljeno, a sta ne... Skoro da je to bila forma grafita... Beli zid (papir) i crna slova (pesma) i dole potpis (ime/nick) autora... To je sve. Bila je dosta lepo prihvacena i rado citana. Why not?
Jasmina ne znam kakva je prièa ali naslov je zanimljiv. :) Mo¾da bi mogla da napi¹e¹ barem tu polovinu...
Meni nije padalo na pamet neko klasièno objavljivanje jer moj ceo 'opus' sadr¾i najvi¹e deset pesama...meðutim, kao ¹to rekoh, pokazala sam drugu pesme (slièno kao i vama, da dobijem uvid iz nekog drugog ugla), on ima naviku da ¹alje stvari na konkurse...sve ¹to je potrebno je par papira i koverat...od mene se oèekivao samo pristanak...za¹to da ne? :lol2: Iskreno nisam ni¹ta oèekivala jer mislim da moj stil odudara od neèeg ¹to ja mislim da se 'ceni' - kod mnogo ljudi uop¹te ne kapiram ¹ta su hteli da ka¾u kad proèitam pesmu. :lol2: Ali eto, ili su dobro primljene ili hiperprodukcija radi svoje...u svakom sluèaju meni je bitno da u¾ivam u sopstvenoj kreativnosti.
:) ma kapiram, ali niko oko mene ne objavljuje, niti pratim konkurse za to...niti me nesto motivisalo da se tu exponiram...
Svoje prozne momente valjda ozbiljnije shvatam, pa se tu vise energije ulaze :>
Evo jos malo moje "neozbiljne" poezije :wink:
Slatki snovi,
oblikovani nezirecivim ceznjama
sto nedodirljive,
kroz svemirska prostranstva,
spajaju svetlucavim mrezama
i tetivama od meda
U toplom mraku zelje se davim
Ti si moj Okean zedji
Moje se srce gubi...
u beskrajnom plavetnilu snova...
Jer ono sanja,samo o tebi sanja...
Cujem zvuke violine...
Gledam slike...sto stvaram ih u mislima...
I sjaje vec prve zvijezde na nebu,a ja se pitam.
koja si ti zvijezda...
Ta daleka,najsjajnija...za koju se nadam,
da jos mi pripada...
Oprastas li mi?
Volis li me jos?
Ili ce ti poteci suza,
suza koja me zaboravlja...
I nestaje u kutku tvojih mekih usana,
sto ih nikad nisam ljubila...
Vjerujes li mi...
...pokusala sam napisati savrsenu pjesmu...
Ali savrsenstvo ne postoji...
Vec samo zelja da u ovim stihovima
pronadjes snove..pronadjes smisao.
I da me opet pokusas zavoljeti,bar na trenutak...
Quote from: Jasmina on 14-09-2006, 22:50:54
A sto se tice objavljivanja...lepa je to ideja...
Profesore, kad Vi budete dekan
samo u zivotinja i nemustih bica
bice straha :cvet
Ja nikada necu biti dekan. Ali bih voleo da vidim knjigu vasih stihova (i/ili proze), kao sto bih voleo da odem na koncert naseg hora, ili gudackog kvarteta, ili bilo cega vec... I da tu knjigu omirisem. Lep je miris nove knjige...
e jeste..uglavnom
kad je stampa dooobraaa :>
to je jos jedan lep aspekt konzumacije knjiga :happy:
pisano pre recimo dve godine... Pa koga ne bude mrzelo da èita...
Oporuka
"Bog stavlja na muke one koje voli,
da bi ih usavr¹io"
Sveti Ðule (dugokosi)
Kao prvo, izraz "oporuka" (iako je pogodniji za na¹u biv¹u zapadnu "braæu") je namerno upotrebljen, da razni asocijativni ljudi ne bi razmi¹ljali o testisima sa ukusom mente (testa-ment) i da ih to ne bi nagonilo na smeh, jer je ovo vrlo ozbiljna stvar. Èak, po nekim misliocima, jedina ozbiljna stvar u ¾ivotu (sve ostalo je "shit") - dva kubna metra na nekom groblju... E sad, ¹to se mene tièe stvari stoje malko drugaèije...
Pre neki dan sam prvi put u ¾ivotu video, omirisao, opipao pravog le¹a! Dakle ne¹to ¹to je nekad bilo neko. ®ivi organizam. Ljudsko biæe. ÈOVEK. Koji je nekada davno nono3o mleko svoje majke iz njene okrugle bele sise (ako je nono3 ru¾na reè, za¹to onda mi nismo dojkari??). Koji je nekada i¹ao u ¹kolu, u vojsku, u rat (koji ga, ako je ¾iveo ovde, nije mogao nikako zaobiæi...), na posao... Koji je uèio, voleo, jebao, bio bolestan, srao, pi¹ao, jeo, pio i ostale stvari koje bolje opisuje Danilo Ki¹. A sada je stvar bez pola lobanje, izvaðenog mozga, sasu¹ene ko¾e boje govneta, otvorenog grudnog ko¹a ispod koga studenti mogu prepoznati srce sa ogromnom aortom, koje se nalazi u perikardijumu, ispod koga se nalazi 2 kg sasu¹enih creva koja su od srca odvojena dijafragmom koja je skoro plastièna. I studenti sad mogu da mu opipavaju korenolike vene i arterije po rukama, koje vi¹e lièe na biljke iz neke d¾ungle, da prepoznaju da je TO nekada bilo ¾ivo jedino po noktima, dlakama u nosu, trepavicama i stidnim dlakama na sasu¹enim, sparu¹enim, slepljenim genitalijama... Da, dragi studenti, ponesite obavezno rukavice, jer anatomija se najbolje uèi pipanjem, d¾aranjem i èeprkanjem neèijeg tela, u èijim iznutricama mo¾emo u¾ivati i smejati se i gaditi se njegovih genitalija, zahvaljujuæi tome ¹to taj èovek nije imao para za sahranu, ili je bio dovoljno "human" da zave¹ta telo Medicinskom fakultetu, jer on ionako neæe posle smrti imati nikakve koristi od njega, a neki studenti æe moæi da smr¹aju jer pet dana posle èasa neæe ni¹ta jesti. I tu dolazimo na prièu sa poèetka: hvala lepo, ja æu radije biti malo manje human, a ipak ekonomièniji - ¾elim da posle smrti budem spaljen, kremiran ili whatever i da zauzmem svega nekoliko kubnih cm, ali kad me neko vidi bar neæe morati da povraæa polusvarene ¾ivotinjske le¹eve koji nisu odvratni i koje je u slast jeo za ruèak. U principu, kad si mrtav svejedno ti je ¹ta æe se de¹avati sa tvojim telom, tj. posmrtnim ostacima (tobom??), ali nije ti svejedno dok si ¾iv...
Elem, ¾elim da budem kremiran (ali da se pretvorim u pepeo, a ne u neku kremu) i da budem rasut po svetskom moru ili kopnu. Ili evntualno skupljen u urnu i èuvan na nekom grobnom mestu sa imenom i prezimenom i datumom roðenja i smrti (kao da je sve ostalo manje va¾no), kako bi bliski prijatelji, roðaci i porodica mogli sa vremena na vreme da se sete mesta na kome sam sahranjen (tj. ne sete, nego pronaðu, valjda zato i pi¹e ime i prezime) i donesu cveæe, koje æe najverovatnije biti ukradeno, ali neka, ne morate ga okivati u lance zbog mene, nisam ja Nikola Vranjkoviæ, a ionako ga ne stavljate tu zbog mene nego zbog sebe, meni je svejedno, ja sam MRTAV, a cveæe æe i ako ga ne ukradu, ubrzo istruleti, kao ¹to bih i ja da me niste PEPELIRALI, tako da nema veze, d¾abe ste se trudili. I tako æe to trajati sve dok i moji bliski prijatelji, roðaci, porodica ne poumiru, a tada moje grobno mesto poèinje da gubi svaku svrhu, odnosno samo zauzima mesto le¹evima koji æe tek doæi... Zato, brate, da se ne bismo zamarali tim glupostima, vi mene lepo razbacate na sve strane i lepota Bo¾ija...
Sad bih valjda trebalo da ka¾em da sve ovo govorim pri zdravoj pameti i èistoj svesti, ali po¹to ko god ima i malo od gorenavedenih osobina ne mo¾e ¾iveti u zemlji (mada samo nekremirani le¹evi "¾ive" u zemlji) u kojoj ja ¾ivim, onda bi ispalo da ja la¾em i izmi¹ljam i da u stvari ne mislim ovo ¹to pi¹em, mada valjda svako misli ono ¹to pi¹e, sem ako ne pi¹e pod prisilom, a i tada su ga ti koji ga prisiljavaju - "ubedili" da on to stvarno misli, ali nebitno, nije o tome sad reè, sem ako me sam Ðavo (ili Bog) ne tera da pi¹em ovu oporuku. :> :>
Sve ¹to imam (i ¹to æu imati - neæu valda da riknem o'ma sutra, ali Ni¹taNijeSigurno) ostavljam svojoj voljenoj deci (koju æu, valjda, imati) i ¾eni (koja æe, valjda, imati mene da joj zaraðujem i donosim pare u kuæu, dok æe deca imati nju na raspolaganju ceo dan, a oca ko jebe, "da jebe oca!"). Jer, za koji qrac èovek radi, nego da sve ostavi svojoj deci, kojoj nikad nije dosta, znam jer sam i ja neèije dete, i svojoj ¾eni, a poznato je da ¾ene du¾e ¾ive od mu¹karaca? A u ovom usranom potro¹aèkom dru¹tvu gde se sve, pa i ljubav, meri kroz novac koga nikad dosta, (ali, jeste li primetili, ¹to vi¹e novca - manje ljubavi, dok zakljuèivanje u suprotnom smeru ne va¾i) ne mo¾e¹ da voli¹ nekoga a da ne meri¹ koliko je on novca (ili truda) ulo¾io u tebe, kao da sama èinjenica da te neko voli, da mu je milo kad te vidi, èuje, oseti nije jebeno dovoljna. Celog ¾ivota radi¹ ne¹to ¹to u principu ne voli¹ ali ¹to donosi kintu, ubija¹ se, crkava¹ da bi zaradio novac koji æe¹ potro¹iti na ne¹to ¹to ti u ¾ivotu ne treba, ali ¹to je "pametno kupiti, mo¾e da zatreba a i sad je na rasprodaji", ali ¹to ti u svakom sluèaju nije neophodno. I onda trèi¹ kod kom¹ije, prijatelja, roðaka da mu se pohvali¹ i napomene¹ kako bi bilo pametno da i on to obavezno kupi, jer je, eto, na rasprodaji, a ne mo¾e da ¹kodi. I tako u krug, jer ¾ivot je krug, a vreme... E pa, vreme prolazi, a nepotrebne stvari se talo¾e u kuæi koja vremenom postaje premala i onda mora¹ da radi¹ jo¹ vi¹e kako bi kupio novu veæu kuæu u koju æe¹ potrpati tolike stvari i jo¹ vi¹e za decu kojima trebaju te iste stvari, samo modernije, one stare su smor... I prosto ti doðe bedak kad mora¹ u penziju, taka i taka stvar, ima¹ previ¹e godina, dolaze mladi ljudi, da rade na marketingu i prodaji nepotrebnih stvari "koje morate nabaviti istog trenutka po neverovatnoj ceni od..." ljudima kao ¹to si ti. A u stvari, jedino ¹to si èekao celog ¾ivota je penzija, da ne mora¹ da brine¹ o trenutnoj stopi inflacije i kako da zajebe¹ berzu i kupi¹ akcije po minimalnoj ceni, da mo¾e¹, jebote, da u¾iva¹ u èistom ¾ivotu, u suncu, ki¹i, vetru, u ljudima, u tome da si ljudsko biæe, a da ne poku¹ava¹ da izvuèe¹ neku praktiènu korist iz svega toga. Da ¾ivi¹! I onda, po pravilu, umre¹. Od infarkta koji si dobio jer si èitavog ¾ivota ¾iveo sa stersom, brigom, nervozom, kako bi mogao da mirno doèeka¹ starost, od koje ne mo¾e¹ ni¹ta da oèekuje¹ osim smrti.
A prijateljima? Kao prvo, ne mo¾e¹ znati ko su ti pravi prijatelji iz prostog razloga ¹to ne zna¹ ni da li ti ikome mo¾e¹ biti pravi prijatelj, da li si dovoljno raj na zemlji ili si previ¹e pièka smrdljiva... Kao drugo, prijatelji su kurvini sinovi, a krave su veæ odavno pobegle, jer je ¾ivot previ¹e dug. A one koje su tvrdoglavo ostale da prkose ¾ivotu, biæe pomuzene, oteljene, zaklane, odrane, iseèene, zamrznute, osu¹ene, skuvane, izmlevene, ispeèene, i u slast pro¾drane u obliku nekog kvalitetnog, sa sojom pome¹anog, "100%"juneæeg hamburgera, zatim natopljene pljuvaèkom, sa¾vakane, progutane, rastvorene u enzimima, hlorovodoniènoj kiselini, israne u WC ¹olju, potisnute u kanalizaciju, izbaèene u Savu, iz Save u Dunav, iz Dunava u Crno more, gde æemo prekinuti ovo "pute¹estvije" krave i ljudskog govneta, tako ¹to æemo reæi da se ono onda mineralizuje i vraæa prirodi i kru¾enju materije i energije, jer koga jo¹ stvarno zanima ¹ta se de¹ava sa onim ¹to napusti na¹e telo (iako nas nije mnogo zanimalo ni dok je bilo u njemu, eventualno dok smo u¾ivali u njegovom ukusu neposredno posle njegovog unosa...) Zato, krave, be¾'te u pièku lepu materinu odavde (ili barem u Indiju), ovde vam se ne sme¹i ni¹ta sem ro¹tilja... Ja se, kao neki senilni starac (a najgori su oni ¹to su ostarili jo¹ dok su mladi) udaljih od teme, ali za ¹ta su advokati plaæeni nego da otvaraju, èitaju i tumaèe oporuke upravo ovakvih sadr¾aja. Ovo je èoveku poslednje pismo u ¾ivotu, pa je red i da ka¾e koju o njemu (¾ivotu) ili njemu samom. A prijatelji mogu da dobiju samo povi¹en krvni pritisak i aritmiju, jer u tim godinama smrt svakog bliskog miri¹e na tvoju sopstvenu, pa je normalno da se èovek onda uzbudi, mada je mnogo lep¹e bilo dok su ga uzbuðivale druge stvari, mada se vi¹e ni ne seæa ¹ta to be¹e. Samo mora da pazi da se ne uzbudi previ¹e, jer u tim godinama... Nikad se ne zna (mada se, u stvari, vrlo dobro zna i to od kad si poèeo da dobija¹ prve sede i lipsao ¹to si morao da se popne¹ pe¹aka jedan sprat jer "glupi lift opet ne radi. ©to ga ne poprave, vi¹e?")
I na kraju (nadam se, samo ove oporuke), da (o)poruèim ne¹to: ¾ivi polako, umri star, jer æe¹ u svakom sluèaju biti mnogo ru¾an le¹... Slow and easy. Kao kad vodi¹ ljubav. Iako smrt nije ba¹ orgazam...
Ako ima nekih nejasnih delova, rado æu protumaèiti, mada iskreno i mene bi mrzelo da èitam sve ovo :> :>
Pogodi ko je procitao :wink: Nisu ti pametna ta crvena slova, jer ubijaju i necitko je...ja sam prekopirala u word da bi mogla normalno da citam...
Generalno nisam ljubitelj pisanja u zargonu, uz sve psovke, ali ovde je, moram priznati, uzasno efektno... brutalno, sirovo, istinito... uf. To je valjda i poenta :> Ne znam sta ima tu da bude nejasno..sve je vrlo iskreno i direktno...
Necu da se pre**ravam ko neki kriticar, kao sto znam tako cesto... :K Bolje neka komentarise neko ko zna i da pise... A super ti je tema za pisanje! :> I sta reci, citas mi misli...imam iste stavove...
I ja hocu da budem kremirana! :>
"U principu, kad si mrtav svejedno ti je ¹ta æe se de¹avati sa tvojim telom, tj. posmrtnim ostacima (tobom??), ali nije ti svejedno dok si ¾iv..."
"(..ali, jeste li primetili, ¹to vi¹e novca - manje ljubavi, dok zakljuèivanje u suprotnom smeru ne va¾i) ne mo¾e¹ da voli¹ nekoga a da ne meri¹ koliko je on novca (ili truda) ulo¾io u tebe, kao da sama èinjenica da te neko voli, da mu je milo kad te vidi, èuje, oseti nije jebeno dovoljna"
"A u stvari, jedino ¹to si èekao celog ¾ivota je penzija, da ne mora¹ da brine¹ o trenutnoj stopi inflacije i kako da zajebe¹ berzu i kupi¹ akcije po minimalnoj ceni, da mo¾e¹, jebote, da u¾iva¹ u èistom ¾ivotu, u suncu, ki¹i, vetru, u ljudima, u tome da si ljudsko biæe, a da ne poku¹ava¹ da izvuèe¹ neku praktiènu korist iz svega toga. Da ¾ivi¹! I onda, po pravilu, umre¹. Od infarkta koji si dobio jer si èitavog ¾ivota ¾iveo sa stresom, brigom, nervozom, kako bi mogao da mirno doèeka¹ starost, od koje ne mo¾e¹ ni¹ta da oèekuje¹ osim smrti."
I za kraj...
"¾ivi polako, umri star, jer æe¹ u svakom sluèaju biti mnogo ru¾an le¹... Slow and easy. Kao kad vodi¹ ljubav. Iako smrt nije ba¹ orgazam..."
Eto, to je izvuceno ono sto me je bas odusevilo! :happy:
Ono sto mi je zaista lepo u tekstu to je iskrenost i kritika drustva, sveta koji sulja u neko nerazumevanje, medjusobnu zavist i mrznju, mozda ne bas tako definisano ali sulja u nepovratno zlo :) .
Iskreno, ne svidja mi se preterano nacin pisanja, mada, ocigledno je pisano u afektu pa je opravdano :)
Mada ni sama tema mi nije prijemciva...
Mislim, to je licno moje misljenje - ako ikad budem napisala testament, definitivno nece biti vezan za to gde ce moji posmrtni ostaci biti smesteni, i kako. To nek odlucuju oni koji ce se o njemu pobrinuti i neka smisle kako im je najlakse... Testament (iliti Oporuka :) ) po meni sluzi da resi moguce razmirice neke buduce dece oko toga kome sta pripada (u slucaju da za zivota ne uspes da ih naucis da sve dele i da se vole..) :)
Jbg, moj motiv u zivotu nije da umrem nego da ostavim nesto/nekog iza sebe...
Sve u svemu, ovaj tekst jako tera na razmisljanje (sto je izuzetno dobro - nema mnogo ljudi koji razmisljaju, zar ne? ;) ) i ne znam da li bi nasa prica o tome ovde bila offtopic ili se i to racuna u nasu poeziju i prozu :)
Nemoj da se ljutis, Darker, sto se nisam odusevila, nemoj mi uzeti za zlo moje kritike... Nisu zlonamerne. :cvet
Darker, necu ponavljati ono sto je Maslacak napisala,
slazem se s njenim podvucenim momentima 100% :)
sem dela o kremiranju.... :hm tu se dvoumim
Da li je pametno otvoriti temu u svastari na temu:Kremiranje, trubaci ili djubrenje vocnjaka?
(ja imam trip da me zasade ispod drvceta jabuke,
one sto daje male crveno zelene jabucice, kisele a slatke)
:>
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
mada mi je je deo oporuke prijateljima i turisticki aranzman feseca pomalo ucino suvisnim,
mozda zato sto sam ceo text procitala uz pesmicu NADALINA,NADALINA....
e mislim da bi se tebi svidela moja pricica.. :hmi sve se nesto smisljam da je objavim,
da ne bude samo poezija...
makar si ti doprineo potpunosti teme :wink:
:]
Mulala, kritike su zabranjene, mo¾e¹ samo da me hvali¹ :K :K :K
Pi¹e u temi poezija i
proza. Zato sam i baèio tu prièicu ovde, da malo o¾ivim temu prozom, te¹ko da bih danas napisao ne¹to na taj naèin, dodu¹e, te¹ko da bih danas i¹ta napisao sem formula iz organske :> :>
Dakle, ako se seæa¹ ¹ta sam napisao za Marka Vidojkoviæa. posle njegove proze, moja se èini potpuno nepotrebna :> :> a i ovo je ono ¹to on naziva pisanjem iz du¹e, bez stila... Dakle jeste iskreno, sa par vrcavih momenata, ali te¹ko da bi to napisao neko ko stvarno zna kako se pi¹e!
Reèenice su mi suvi¹e naporne, dugaèke, neke stvari su mo¾da nekome i nerazumljive(ima gomila citata, koje mo¾da samo ja prepoznajemnpr.
Quoteprijatelji su kurvini sinovi, a krave su veæ odavno pobegle, jer je ¾ivot previ¹e dug
to su citati Markesa. Sklanjajte se krave, jer ¾ivot je kratak. prijatelji su kurvini sinovi.), ali pisano je u jednom dahu, inspirisano ve¾bama iz anatomije i pesmom roðendanska Block out-a.
¹to se tièe poente testamenta da nekom ne¹to ostavi¹, jasno je nadam se, da mi je ¾ao ¹to imam bilo ¹ta bilo kome da ostavim, i da bih mnogo vi¹e voleo da imam kome da ostavim malo zrnce mudrosti, ljubavi, a novac je potpuno sporedan(mislim ja, kao lik u prièi!)
Vas dve, hvala :> :>
Stil mo¾e da se dotera, bitno je imati misli koje mo¾e¹ da podeli¹ sa drugima. :) Za nerazumljive citate se sla¾em a du¾ina reèenica je stvar ukusa. Na su¹tinu, naravno, nemam zamerki. :> Nadam se da neæe ostati samo "mrtvo slovo na papiru".
Ma to uop¹te nije ni pisano sa namerom da neko drugi èita to, osim mog uskog kruga poznanika... O0 O0
Волиш своје сузе, тако чисте и сјајне,
волиш та чеда туге
И храниш их, о сироте, каквом музиком у молу
То дивна твоја душа једва чујно јеца
спутана сама собом
Твоја душа, нежна паучина, ужива у болу
WAU... tvoje? :)
Моје...
WAU :happy: ovo bih nekome citirala ... nek se prepozna malo!
И ја бих :wink:
Мада је писано у тренуцима самоспознаје...
Svako znaèajno mo¾da u mom ¾ivotu
ostavlja me na ivici litice kojom hodim
u dilemi:
''Da li æe se sve okonèati padom ili letom?''
Ikar u meni sa strepnjom ¾ivi...
ova tema...too obscure...mami me da bacim par rima...
gledali smo kisu
djulad od kristala
kako padaju
na nasa polja
gde smo sadili nadu
i divili se
prelamanju svetlosti
i lepoti unistenja
Ljupke metafore i prizori
:happy:
Ja sam kao tarot karta
èekam da me neèiji prsti okrenu na zelenoj èoji stola
da se suoèim sa svetom
i donesem svoj poklon ili sud!
Kasno je za nadu da postoji,
kasno da se ishcupa onaj grumen
u koji se topla technost ljubavi pretvorila
ili da se pod zaljubljenim pogledom istopi i potece ponovo...
shumna i mirisna!
Sve je laz osim stvarnosti
a ona je ono sto zelis,
a ja znam da te zelim onoliko
koliko mi snaga dozvoljava da obuzdam zelju
da te ne rastrgnem
i ispijem kao nektar bezumne radosti...
jer cemu zelje ako nisu ribice koje hvatamo u mreze
od srebra i mesechine
ali svaki novi dan je jos jedna nijansa na platnu
koje slikam svojom krvlju
i crnim suzama smoga koje "plachu"
beli mermerni spomenici
Cini mi se da te mrzim toliko
da zaboravljam da bi trebalo da disem
Јасмина, тако ме радујеш! :cvet :cvet :cvet
Моје емоције су ових дана прозаичне до те мере, да тешко могу да их преточим у било шта што би било више од обичног обавештајног исказа...
Noæas je u moju du¹u,
kao u sobu
u¹etala tudja usamljenost
Moja usamljenost je rodjena
u danima kad se bdelo
ispod zvezdanog neba
kada je um dokuèio
sopstvenu malenkost i prolaznost
Ova usamljenost pripadala je nekome
ko je izgubio prijatelje
i uèio je da hoda
kroz masu ljudi
potpuno
sam
Osmehujem se, ipak!
Taj neko je uspeo da pobegne od nje
a sada æu to
nekako morati
i ja
Tvoja je reè dovoljna
da se moja krv
uznemiri i
u ¹ampanjac preobrati
zapenu¹i
¹umno
a tada je sve moguæe
i pijana slika sveta je
jedno sreæno mesto
gde se Sunce beskrajno sme¹ka
i svaki sluèajan osmeh prolaznika
je znaèajnan mig u toj uroti
da sve bude onako
kako se samo po¾eleti mo¾e
na veselom talasu
golicave senzacije
ljubavi
Јавља ми се
да цуру једну
у часима ситним овим
спречити треба
да остави трећи пост заредом
баш у овој теми.
Зато почујте фанфаре
јер ово је само интермецо
најава проста за оно што следи
Ал-Џазира и нова песма
сад су по среди!
Ал, срећо, поклони се и почни! :pljes: :pljes: :pljes:
:cvet :cvet :cvet
Osve¹tana kupanjem
u ovaj nocni cas
dok belo
i pomalo kruto
tkanje
ljubi poslednje kapljice skrivene po ko¾i
ja nemam razloga za nemir
Kada si oti¹ao
odneo si mnoge razloge
za smeh i ludosti
koje samo zaljubljenima prilièe,
za durenje
i napuæene usne
ljubomorni plamen koketarije
¹to sa¾i¾e konvencije
a koje samo voljenoj ¾eni stoje
Dodir èistog platna
ne¾na mirisna nota mlade ko¾e
nalik na nedu¾nost èoveèanstva
umirujuæi cvet
i
andjeoski oreol
kovrd¾ica oko lica
Kada si se povukao
preostale su mi samo mape
koje si ucrtao svojim prstima
na mom telu
nikad pronadjena blaga
za koja si znao
i neka tajna
koju je Tvorac
ostavio u meni,
nekog drugog
da saèeka
Odlazim na poèinak
kao vitez
polo¾en na odar
svoj maè
i dalje sti¹æem
bez pola i bez ¾elja
savr¹ena jednina
bez slabosti
kao koplje
baèeno u
modre visine
i reski vetar u sumrak
Sada si stranac
i dodir je nemoguæ
a ja ne znam
èemu slu¾i
ovaj gipki pokret
kojim sebe obgrlim i odmah
na tebe
i nekada¹nju dragu bliskost
pomislim
Ova pesma je posvecena Smrdici :cvet
Rodjena je na isti dan kad i ona
"nadam se da ce ti pesma doneti bar deseti deo redosti koji donese samo jedan susret sa tobom" :) :happy:
Молба смодовима! Прилепите ову тему! Кад је већ у Сваштари, нека бар буде важна! Јер је лепа. :happy:
Јасмина, у димијама од зелене чоје, опет обараш с ногу! Кажем ја, ни Вин Дизел ти није раван! :cvet
a ovde sme da se komentarise?!?!
a ja sve se suzdrzavam,da ne upropastim uzivanje...
LM,
Jass,plizzzzz..nastavi...
A ti,ZoJe,
nnije na odmet da se i ti malo raspises...videh da mas ti to....
ajde,ajde..meni se bas cita....
i da!
stavite je kao top temu....
:loptica
".......èemu slu¾i
ovaj gipki pokret
kojim sebe obgrlim ........."
:Bog :Bog :Bog
Svet je i tvoja dagnjica! :happy:
©etajuæi gradom
opazio sam lepu ¾enu
u letnjoj lep¹avoj
haljini otvorenih ledja
Dodirujuæi odsutno
svoja usta
gledala je izlog
a ja njena divna
preplanula ledja
Pribli¾avajuæi se
lagano
kao da prolazim kolima
izmedju prolaznika
opazih
tik ispod le¾erne pundje
i para krupnih antièkih nau¹nica
kako se ka vratu
spusta
pojas posvetlelih
kratkih dlaka
kose
èudno odskaèuæi
od preplanule ko¾e
Taj mali greben,
koje je Sunce tako predano ljubilo
po¾eleh
da taknem,
spustim dlan
na to èudesno mesto
i osetim da li je
¾ena
ili
¾drebe
dokasalo iz neznane bajke
i iluzija ¹to lebde
u jari
nad asfaltom
jasmina je nas pelcer koji moramo da negujemo :wink: :)
Batali ti te bastenske alegorijice,
daj neki komentar..sto svi cute i lurkuju?
Postujte pesmice...lako je :happy:
:)
jass i u pravu je smrda, nece komentarima da obezvredi temu a i tvoj trud.
ne brini se ti nista, citamo mi sve sto napises :wink:
Quote from: Bred on 19-04-2007, 09:40:09
jass i u pravu je smrda, nece komentarima da obezvredi temu a i tvoj trud.
ne brini se ti nista, citamo mi sve sto napises :wink:
smrda je UVEK u pravu,drago mi je da to znas...hehhe :wink:
LM,ja ne smem da komentujem,
sam subjektivna!! :~
OK OK
(http://img67.nono9.us/img67/6481/sliderthankyouvw8.gif) (http://nono9.us)
Ovco, JA sam uvek u pravu. :plez
Ovan :K
Bred, jel to tvoja PRVA pesma? :)
:) :) :) :) :) :) :)
:) :) :) :) :) :) :)
Quote from: Bred on 19-04-2007, 13:53:29
Ovco, JA sam uvek u pravu. :plez
Ovan :K
pa sad nije da se rimuje,ali tacno je..
Ovan je uvek u pravu...hehhehe
Jass..ajde dalje..
Zoe,pomazi bre...raspisi se...
Ах, кад ме већ Смрда прозива... али није ништа свеже... Ено, стоји на блогу, али можда неко није видео :>
Бечки валцер
Пространа дворана, кристални лустери и свеће. Нејасан, раздраган жамор. Звонкост му упијају завесе и драперије боје вишње. У дну сале уздигнут подијум, на подијуму оркестар. Раскошне хаљине и перфектни смокинзи, бисерни осмеси и сјај у оку, злато и дијаманти.
И отпоче музика... Три откуцаја у једном такту у једној секунди. Дубок наклон и поглед директно у очи. Дрхтај срца и благи осмех. Шездесет тактова у једном минуту... Минут у коме време стане, и трен постаје вечност. У круг, у круг, стопала тло не додирују, у круг, у круг, ни жамор се више не чује, у круг, у круг, дворана нестаде... Крешендо блаженства, у круг, у круг,... Експлозија среће, у круг, у круг, до екстазе!
Srca slomljenog u sramoti
tako sitne a kobne odluke,
da se sklupèam
u strahu,
kao je¾
umesto da se borim
za svoju ljubav
PROROÈANSTVO TAROTA
Imam Snagu da
otvorim lavlju èeljust
a pred Suncem molim
za jedan pogled
tvoj
Pijana misao na prestolu sedi
Luda je Kralj
Obe¹eni èovek je znao tajnu
koju Prvosve¹tenica,
prva medju jednakima
kraj kladenca
izliva kroz 9 pehara
pozivajuæi te
da uzme¹ 9 maèeva
Ljubio si Mesec,
njenu mleènu put
rasko¹ne ¾enskosti
¾udeæi za androginim telom Sveta
Sanjario si da te
Svet kruni¹e vencem slave...
Ali njen sveèani i hladni pogled
hitao je ka daljinama
Pustinjak te povede
za ruku i pokaza ti
Toèak sreæe
ispod njega
staja¹e Carica
nad glavom joj sveta svetla
Ona zaklinja¹e Pana,Djavola
da pusti plodnost na zemlju
i Prvosvestenika
da blagoslovi njene podanike
Mladiæ zagrli Svet,
na tren postado¹e
Ljubavnici
a onda, dok je
polako odvajao svoje usne od njenih
on postade Smrt
i oni vladahu iz Bojnih kola
Jedini Pehar
¹to sakupi krv Sina Bo¾ijeg
prepuni se svetlo¹æu
¹to je kapala
sa Zvezda
poput suza
Da li je dodir moguæ?
Ono ¹to æe se zbiti
odluèiæe mno¹tvo,
civilizacija
kao ko¹nica
besnih pèela,
kada najzad
Pravda
zasvira instrument
Stra¹nog Suda
WOW! :Bog :Bog :Bog :Bog
:> thnx
:cvet
a da doka¾em da je ona prethodna pesmica puka sluèajnost
a ne talenat ili umeæe:
Slatka je svaka kap ove ki¹e
jer na tebe miri¹e
Od nje mi se ko¾a je¾i
kao da na tebe zaljubljeno re¾i
:smekerica:
Oseæam da sam ove reèi negde veæ èula?
ne postoje slucajnosti :luda
a ova 4 stiha me slatko nasmejase :lol:
pre ce biti da si negde cula rimu...
...jezi-rezi, kise-mirise...
ima toga :>
kisa je vrlo inspirativna
a posebno kad kao ja zivis u potkrovlju
gde se i sevanje, i dobovanje kise o prozore
mnogo jace cuje i oseca :)
ali ne i dovoljno inspirativna za antitalente poput mene :K
Ah, rima...
Eno gnjurca,
voda mu do ...koljena,
kad bude plime bice i rime :>
Elem, lako je igrati se sa recima kad imas rimu za osnovu
gnjurac....haha :lol:
za njim ide roda
voda joj do poda :lol3:
:roll:
vidis, kad si antitalenat, ni to nije lako :>
anyway, kad je rima predvidiva i jednostavna
ja tu vidim 2 varijante:
ili su stihovi banalni
ili smesno blesavi ko ovi tvoji :luda
Smrc, to nisu moji
to je Rambo Amadeus
ali vala ima ovde i previse mojih
ko da je tema Jasminina poezija i tudja proza :>
ajd nesto da smislim opet
Zelim da osetim mesto gde je tvoje srce
pocelo da kuca snaznije i spojilo se sa ritmovima zemlje
duboko
pod tvojim stopalima
da nadjem tajno vrelo
u kome se nahodi snaga tvoje ljubavi
i da zahvatim i napijem se
divlje razdragana
i takva izadjem medju ljude
da plasim ili radujem
one koji me znaju
pa sta ces...
retka si... :happy:
Унапред се извињавам на девалвацији теме... :K
Кхм, кхм...
Распламса се машта
да каже свашта
да каже више
да поезију пише
Респирација инспирације
разблажење концентрације
емоција егзалтације
немогућност артикулације
Ко прочит'о патиће
ко разуме схватиће...
:K :luda :K
Ja sam prije nekoliko mjeseci napisao pjesmu o svojoj Crnoj Gori, koja je bila objavljena na zvanicnom sajtu CG etnicke zajednice u Australiji. Evo i te pjesme:
Crnoj Gori
U vrelim noćima bez tebe hladno je,
A sa tobom i kad je hladno onda toplo je,
Toplina u srcu tad i od Sunca jača je,
Nista na svijetu kao ti ne može da ugrije.
Visoko je nebo, kad ga gledamo iz dolina,
Ali ipak dodiruje vrhove svih naših planina,
I gledamo ga dok ljubi naše plavo more,
Samo ovo parče raja nosi ime Crne Gore.
Svi mi ćemo te zauvijek nositi u grudima,
Uvijek samo tako, pa makar nas i smatrali ludima,
Jer smo najponosniji narod medju ljudima,
Koji divi se tebi i svim tvojim čudima.
i onda su te za kaznu deportovali iz australije, greskom, u beograd... :K
dobra ti je pjesma...prava busachka u dzamadan... :K
Quote from: willie the scot on 27-05-2007, 21:22:19
i onda su te za kaznu deportovali iz australije, greskom, u beograd... :K
dobra ti je pjesma...prava busachka u dzamadan... :K
Hahaha e upravo to! :) Deportovashe me iz onog lijepog Sidneja, da se ne mogu sa kengurima vishe igrat'... To me najvishe zaboljelo, al'...nema veze, ima Zoo vrt odje! :T
Salu na stranu, treba voljet' svoju zemlju! :)
Trenutak u æilibaru
Kada sam veæ pomislila da
niko neæe hteti samnom,
ti si se javio,
drugarski nedu¾no
da mi pravi¹ dru¹tvo
Kako da shvatim i prihvatim
svoju zaljubljenost
kad je svaki tvoj osmeh
kao ¾elja andjela-
potpun, èist i pobedonosan
a pogled ispod oka
pun èednog deèaèkog srama
i po¹tovanja
Ti mo¾da i ne sluti¹
koliko u¾ivam kad te nateram
da pocrveni¹
potpuno iskreno,
uslovljen svojim finim vaspitanjem
Svaki trenutak u kome se
predajem slatkoæi tvog prisustva
je kao treperenje
pèele uhvaæene u
æilibaru-
saèuvan u veènosti
bez liène buduænosti
Zamislite èoveka koji urla u pe¹èanoj oluji
zamahujuæi pesnicom ka nebu,
preteæi Bogu i Silama Stvaranja/Uni¹tenja
pozivajuæi ih da ga smrve,
dokrajèe,
dovr¹e njegovo uni¹tenje
''Da li je to najjaèe ¹to mo¾ete?''
Postoje ljudi koji sanjaju o takvoj akciji,
Oluji svih oluja,
brzim momentima adrenalinskog cunamija
dugim kao veènost!
A ¹ta je tvoj dosada¹nji, naizgled uèmao ¾ivot,
nego to isto samo 1000 puta sporije,
bolnije,
jer ti èeka¹ na svaki udar sudbine vekovima
osipajuæi se pod udarom vremena,
hodajuæi muèno kroz vazduh kao kroz sirupast medijum
a samo èekanje postaje izvor veæe strave od onoga ¹to konaèno dolazi
Udri po kièmi,dok
ne zakrcka i
mo¾dina joj ne procuri.
Postani ljiga
Crv qrve zemlje.
Grizi i sa¾vaæi
ponos-PROGUTAJ
Ovdi NEMA
pobednika,jer-
lovca lovi lova.
:> akutna,
direktno u srz i
apsolutno svoja as always :cvet
-------------------------------------------
Iluzija je ljupki paravan iza koga
dama na sebe stavlja svilu i sarm
a ratnik svoj oklop i mach
oboje spremni da se suoce sa svetom!
Kazu da mach ne sece svilu.
Taj neko je sigurno mislio na svilene reci!
Glas svojom snagom moze da menja stvarnost,
uvija se oko nje kao usijani bich
ili pada po njoj
kao more iznenada iskrslo nad pustinjom...
Dok se na vrelom belom kamenu
uvija i poskakuje srebrna ribica
dok slucajno ne upadne natrag u vodu
iz koje je isto tako slucajno iskocila
tako i mi pustamo da nas neminovnosti vode,
sve vreme se ubedjujuci da nam nema druge
Умољава се многонадарена Џазира да сваку нову пему објави у новој поруци, а не да едитује претходну јер овако само пуким случајем нешто можемо прочитати.
Pesme su ti sjajne,Jass. :cvet :~ A i ti Mashrum bi trebala malo vise da se aktiviras.Ono sto sam citao onomad sto si mi dala-bilo je bas.. :pljes: :cvet
:wall:
Ne mogu da verujem,
pesma koju sam ovde stavila je isparila
:wall: :wall: :wall: :wall:
:namcor :namcor :namcor :namcor
Prokleti server
Douglas :> :cvet :happy:
Douglas,moje pesme su za izdržljive stomake.Malo su jače..Ne bih ih ja ipak ovde.. :cvet
ja volim brutalnu poeziju :>
@Maslaèak,obzirom da ima veæ troje zaintresovanih(Jass me bocka za to veæ du¾e vreme :cvet ), videæu da ne¹to lak¹e izbunarim. :cvet
Подразумевам се и ја у том реду, даклем, четворо.
Удри, Печуркице као после кише,
брутално, макар не било нас више :>
:>
Ocu one moje omiljene prve
I ja sam peti. mashrum, pri'vataj se tastature i kuckaj! :)
:>
Dok se ona ne smisli-
ja opet postujem zamalo izgubljenu pesmu :namcor
Plavo bistro nebo
u visine lansirani projektili
Samo gluv mo¾e da u¾iva
u njihovoj velièanstvenosti
Zlatno ¾ute oèi ratnika
koji meri daljine
i taktièki genije
nad tablom 'Rizika'
Tvoja smrt se krije
medju oblacima
i poslaæe srebrnog andjela
koji æe u stubu vatre
siæi medju ljude
Dok bude¹ kleèao u pra¹ini
iza vozila napadnutog snajperom,
i ¹titio svog Mesiju
zaèuæe¹ jecavi napev
narikaèe neprijateljskog plemena
Kroz masu ljudi
pratiæe¹ zavodljive oèi oivièene crnim
i tajno ispijati ljubav
iz njenog grla
dok te pi¹tolj ispod mi¹ke
bude ¾uljao
Tvom sinu
naèinjenom od semena i besa
arhandjeo Gabrijel
pevaæe uspavanke
na drevnom borbenom jeziku
Poslaæe¹ ga daleko
dalje od istorije i vekovnog rata
da zavoli ¾enu svilene kose
i podigne tvoju smrt
visoko u oblake
veoma moæno
i slikovito
budna sam sanjala
udisala pra¹inu
i po¹la za oèima oivièenim crnim :happy:
prava ¹teta bi bila da se zagubila :>
Ciu ciu peva ptic
vau vau laje psic
vau kaze psic
ciu ode ptic. :shock
wlado, mozes ti to bolje :batina :K
Sta? Mislis da ubacim jos i crvica mozda :K
Nama nenadarenim za lirsko ostaje samo iskonski ruski realizam.
Ziveo Tolstoj! Ziveo Dostojevski!
ili samo da citate[mo] ono sto pesnicki nadareni pisu? :hmm :wink:
Dobro, dobro... Necu kvariti temu svojim KVAZIinspiracijama :K
Do¹ao jedan èièa Ramo
I upita: Kud ti roditelji kamo?
Ja mu rekoh: jedan vamo, jedan tamo
u kuæi sam ja samo.
Moja prva pesmica :K
Planula bih kao leptirica zahvaæena plamenom
da se samo malo upletem
u te tvoje pra¹njave mre¾e
koje si oko mene nekada spleo
Kao elegantni otrovni insekt
niz vrat
preko grudi
prelazi tvoj avetinjski dodir
pretvarajuæi mi kièmu u splet razbudjenih zmija
Da li je ova èe¾nja
surova osveta za jedan pogre¹an korak?
Zauvek mlad i nedodirljiv
tvoj lik se uzdi¾e nad morem mog oèaja.
Besmrtnost ti je podarila
ludost moja.
'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
Svake noæi
polo¾im glavu na jastuk
u krilo srebrnastoj prilici
svog Andjela
Moænim krilima
pokrije me
i za¹titi od zla
u svim dimenzijama
Ne znam o èemu misli
dok putujem kroz predele sna
Da li pusti neku suzu
dok zaceljuju rane na srcu?
Ne znam ¹ta vidi
u daljinama buduæim
i da li me dodirom blagim hrabri
ili te¹i?
Ne reci nista,
Andjele!
Ovaj trenutak je ostrvo
u okeanu vremena
iluzija spasa brodolomniku!
Pusti nek uzalud sirene
prizivaju èe¾nju,
ne ¾elim ni¹ta
samo ovu blagoslovenu ti¹inu!
evo moje pesmice iz srednje ¹kole, sad pi¹em malo bolje ali ova je najkraæa-
Kroz dubinu,kroz ponor,kroz strah
Nizvodno ¹ume huèe kroz mrak
Ki¹a se sliva,potok se sliva u ki¹u,
reka u potok,more u ambis,u ni¹tavilo
Moje ruke su samo marionete kad si tu...
Ni¹tavilo uleæe u oblak,u nebo,u ki¹u
Mrak neèujno klizi uz vetar,uz vodu,
uz ponor,uz bol u dubinu
Nisi tu.
Imala sam želju
da vrištim dok ne promuknem
dok grlo ne izgrebem,
poderem glasne žice
ostanem bez glasa
razjapljenih usta u želji
da me proguta
neki vrisak veći od mog.
Imala sam želju da skačem kroz noć.
Jakih udova,životinjskih skočnih zglobova..
Imala sam želju da trčim,trčim,trčim,trčim...
stazama,putevima,cestama....
do kraja Sveta.
Da trčim dok čitavo telo ne provrišti
da se zaustavim,stanem,jer neće izdržati više..
Imala sam želju..
*********************************
Sišle smo mi odavno.
Ma ne sa uma,nego sa neba..
Al` krila usput izgubismo
i godine nam lagano teku,
dok ih tražimo..
A njih ko za Inat
nigde - a tu pod nogom.
:a :a :a :a :a :a :a :a
:Bog :Bog :Bog :Bog :Bog :Bog :Bog :Bog :Bog :Bog :Bog
------------------------------------------------
(http://img218.nono9.us/img218/7562/dryadcropny2.jpg) (http://nono9.us)
Ja sam drijada
svog drveta postanja
:>
Kad se smorim u sumi,
sedim u krosnji i gadjam prolaznike opalim zirevima i liscem!
dakle,utihnule ste nesto?
:> evo ja cu opet :)):
Ribe su se razbe¾ale
kad je prvi èovek upao u vodu
Ljudi sa palube padaju u more
Pala je i ona
a onda izronila u nebo puno eksplozija,
u vazduh u kome su zapaljeni predmeti padali
svuda unaokolo
Tesko di¹e
bori se za dah
dok je talasi zapljuskuju sa svih strana
i ocajnièki pliva tamo amo
na kraju,
u oèaju
snaga je izdaje
Dok lagano tone
oseæa se gotovo prijatno
jer sada oslu¹kuje samo
u¹u¹kane morske zvuke
niko ne zove u pomoæ
nema krikova
buke
straha...
negde u dubini
zahvati je vrtlog,
kovitla do samog dna
brzo
le¾i na belom pesku,
na boku, i lagano se pridi¾e na bok
i posmatra zeleni uskovitlani zid oko sebe
i uvis
gore
skroz do vrha levka
ka svetlosti!
Odjednom,
na koleno joj se
hitro penje
mali gu¹ter
osmotri je
malo nakrivljene glave
a onda podjednako hitro
ustrèi ka boku,
osvrne se i iskosa pogleda ka nebu,
visoko gore i
progovori
Dug je put nazad, dete!
Ona uzdahne tiho i napeto.
Gusterèiæ ustrèi do njenog ramena
pogleda levo desno
i sapne:
Zidovi neæe jo¹ dugo izdr¾ati
a onda vrati na koleno
i boja¾ljivo i ne¾no
prednjom no¾icom pomiluje njenu nogu
®ao mi je, dete!
Oboje se zagledaju u modro zelene uskovitlane zidove
koji odvajaju stravu skrivene morske dubine
gore ka slobodnom nebeskom prostranstvu
Kada bi samo mogla da pobegne pogledom...
gu¹ter je nestao
u kratkom sjaju nalik na presijavanje
zlatne zice
Levkom se prolomi prasak,
morski zidovi se ruse i
voda kreæe da uliva
ona podi¾e ruke da se za¹titi!
Budi se sa uzdahom,
grèevito se hvatajuæi za prekrivaè
i jastuk.
Ne mo¾e da shvati za¹to iznova sanja istu moru
i zbog èega je toliko spokojna i sreæna
svaki put dok tone u dubine
Pluæa velika. Za celi SveMir.
Di¹u sporo,rade posao.
Srce,sunðer ¾ila,
voli da voli.
Bode¾ srebrne o¹trice sija
na Meseèini,seèe niti.
Leptiri ¹ire miris straha.
-Razmisli,retki su stvorovi
koji biraju samoæu.
Kontrabas za pultom
ispija duplu.Glas hrapav,
lomi staklo.
-Gle Duga na zidu,reèe patuljak Slikar.
Senèimo ¾ivlje,tamo je-znam.
O,da.Jednog dana moæi æemo da se
oslonimo.
Do tada slonovi æe biti
u paketima.
**************************************************
Praznina. Èistina.
Zatrpana dubina.
®ivac jak.
Crveno oko gleda,trepæe.
Silueta Lude smeje se oprezno.
-Da li si sigurna u to?
Lobanja nju¹i vazduh.
Koplje u ruci. Bez proma¹aja.
Kostim trbu¹ne plesaèice
ostao.
©ljokice kao krlju¹t talasaju u isparenju.
Gavrani odu¹evljeno prebiraju po blagu.
Hodaj.
Razvuèen oko glave,
sve je u njemu.
U osmehu.
Smej se.
Sa Zvezdama.
Kada prosejes svu tugu ovog sveta,
ne ostaje nista..samo Sreca.
Prozor na kolenima
nema vise kuda.
Duga mog Srca
daje ti Oprost.
Sirok ti Svet,
ubogi jelene..
necu te uciti
kako se hoda.
Ko kost.
Sada si sam.
Budite milostivi, necu vise zalutati u ovu temu...
...iskopah ne¹to ¹to sam na¾vrljala jednom, i razmi¹ljala, ima li poente da pored ¾ive Jasmine postujem bilo ¹ta. Po¹to moram nekako da zaslu¾im status redovnog èlana, evo mojih izliva...
Mlaz
hitac
pravo u koren mirisa
da li je takav osecaj na onom svetu
trnci
milina koja se ¹iri
mogao bi me upucati
ili veæ jesi
Mlaz
penu¹av
nedovoljno jak da sklizne s lica
lju¹tura kameleona
kad mi se nasme¹i¹ ¾uta
ru¾ièasta na najmanji
beznaèajan
znak naklonosti
Mlaz
èiode na obrazima
samo dok je glasniji od suza
ne mogu da se obja¹njavam
grcaæu
naslutiæe ne¹to stra¹no
a u stvari luda
¹to dozvoljavam da me èini¹ nesigurnom
da se slivam
otièem u nepovrat
gde me usmeri¹
bez forme
kao mlaz
Samo reci
u koju god boju ¾eli¹
ko ti je rekao
da crveno i roze ne idu zajedno
ali ipak
u pravu si
samo reci
Mlaz
hladan
vreme da se uti¹amo
i mlaz i ja
poslednji pogled ka izmi¹ljotini u ogledalu
plavoj
kao zvi¾danje pèela
i vedar dan
:cvet Jasmina is dead today :>
Pisi freely,
doprinosis sjajno! :~ :~ :~
Oooops, sahranih te..
©ta da se radi, neki ljudi jednostavno gaze preko mrtvih da bi napredovali... :stid:
:cvet Uzmi to figurativno-
crknuta sam od nekih obaveza pa ne stizem da se poeticno izrazavam, a steta je da tema miruje zbog predrasudica :cvet
Pocetak
Kad ces poceti...
Vrijeme se topi
Ako mislis uspjeti
osjecanja voljom stopi
Preuzmi korake cvrste
ne daj da te ometu
sudbina u tvoje prste
sve je u tvom dometu
Zatalasas li mrtvo more
uspjeh svoj ces nazrijeti
zarazice sve tvoje pore
kad ces poceti
Evo mog skromnog priloga na zadatu temu vasem raspjevanom drustvu.
Nadam se da nije lose.
PA DA JE SKROMAN...NIJE...
a svidja mi se...ajde josh!!!! :~
Talentovan maldic ovaj nas kruger :pljes:.
Blago
Jos te sanjam nepoznato blago
tvrda glava mislima se roji
da te nadjem bilo bi mi drago
srce ludo pomalo se boji
Sutra mozda nacicu te stvarno
sladicu se sa dobrima tvojim
kasno nije da bi bilo kvarno
srecu moju s tobom da osvojim
Ako opet noc bez tebe padne
spopasce me sve tegobe jadne
moja nada nece da propadne
zelje moje jos su tebe gladne
Vidjeti te mozda nikad necu
nikad s tobom ostvariti srecu
tvoja nece umrijeti ljepota
sanjacu te cijeloga zivota!
Evo moje jos jedne pjesmice,pozdrav za Smrdu i Mashu :wave: :cvet,podstakle su me da je napisem.
:cvet Rasadnik talenata!
Nadjoh najzad pesmicu koju nikako da postujem...
Ovo su podvodni snovi,
u glavi mi bruji kao da se more u daljini valja
i plima podi¾e neprekidno,
neumitno nadamnom
Ovo su te¹ki dani
i mada ¾ivot ide dalje
i nastavlja da me vuèe sa sobom
ne otimam se vi¹e
Ovo su èudni sati,
san divlja kroz predele èudno poznate a krive,
lice jedno tamnog oka proviri
da sretne zaèudjen pogled moj
Ovo su brze noæi,
dan progutaju lako
a Sunce kao gigantskog u¾arenog insekta
neko novinama razlepi po Zapadu
Ovo su mutne misli
na dnu okeana bez daha sedim
i sva ta voda nad glavom me pla¹i
ne usudjujem se ka povr¹ini zaplivati
Lijepa pjesma Al-Jasmina,ocigledno si miljenica muza!
:cvet Hvala,
:stid:
divno receno :happy:
Mada Muzama je sigurno zanimljivije da imaju miljenika :smekerica:
:)): :happy: :happy: :happy: :a
Nespokoj i nada
Svako jutro novo s uzdahom se budim
i nespokoj mucni tijelom mojim hara
sa srcem iz grudi koje nema zara
da zapocnem bolje sa silom se trudim
Dan za danom ide i svi su mi slicni
zeljno nova lica,dogadjaje trazim
izmucenoj dusi boli da ublazim
tezak kamen s puta sklonim nepomicni
Znam prepreka iza jos i gorih bice
al' me nesto vuce da se ipak borim
nadom srce moje prekrivam i gorim
zapretanom vatrom novo jutro svice!
Al-Jasmina ostajem pri svojoj tvrdnji da si miljenica muza : :wink:.poz
Bogami, Kruger, i ti si :wink:. Za nase talentovane kolege :pljes:
***
Ne veruj mi,dragi kada suze lijem
kad ti placna dolazim u zagrljaj nemi...
To su samo trunci proslosti u seni,
To su samo prazna secanja na nista...
Ne veruj da patim,
Ne veruj da molim
da opet zalovi nase ljubavi ladja!
To je samo tuga ni za cim sto biva!
To je samo seta sto dosada radja!
Beograd, 24.VI 2006.
Svi kazu ne vjeruj zenskim suzama,u svakom slucaju lijepa pjesmica Natasha :cvet!
Уђи у воду
загази дубоко,
само глава да вири.
Вода је љута,топла,хладна.
Очи ће ти плакати
Срце ће ти кидати
Крила ће ти ломити
Руке ће ти везати.
Уђи у воду,ти ми
и даље то говориш.
Женo са патрљцима од крила
Ранама од уједа бичева..
Душа ти је ишчупана,
и то по чему бежиш -
зар не видиш да Круг je?
Твој Крст
Није моја улазница.
Нећу више да вриштим
твоје грешке.
********************************
Putevi uski,tvrdi
Kaldrma hladna
Toplina pa¾ljivo i¹èupana
Lancima me ste¾e¹
Lomi¹ me ko biskvit
Glodjem ular
Sekiru bih..
Da me ostavi
Da me ne voli
Davim se
Èuje¹ li
Pusti me
Pusti me
Ne zaklanjaj mi Sunce
Ne cepaj mi Snove
Ne kidaj mi grane
Ne su¹i mi Boje
Pusti me
Tmasta tvoja ljubav
Moja je omèa
Ubiæe¹ me
Pusti me
++++++++++++++++++
O da i¹èupam sebi srce
Pitam se
Da li bih tada bila
konaèno bezoseæajna?
Crna srna
Njezna kao svila,vitka i prekrasna
sumom mracnom hodi zalutala srna
bicem njenim vlada energija strasna
oci su joj sjajne,a dlaka joj crna
Nemirna k'o vjetar i puna zivota
radoznalost svoju htjela je da smiri
privukla je nju sumina divota
i posla je putem sto iz mraka viri
Pojavom je svojom opcinila zvijeri
nauditi ne htje niko toj princezi
od srca je njinih odskrinula dvijeri
i zvjerad i suma u tajnoj su sprezi
Samo starog vuka tamno sive boje
srna vitka nije ocarala oci
stanovnici sume silno ga se boje
sa njegove njuske krv se crna toci
Da ugasi zedj on jedino misli
i ljepota krasna njega ne dotice
ocnjaci su ostri meki vrat pritisli
i topla je krv posla da istice
Nema vise srne i ljepote one
zivotom se drugim sad u sumi zivi
krvolocnog vuka ljuti lovci gone
tragovi na srni bili su mu krivi
kruger, ¹to si ubio srnu? :(
**********************
Kuda?, me pitas ti.
Ja kazem – Svuda,
samo ne pored tebe.
Kljuèaonicu ovu rastvaram.
Otiraè spaljujem.
Za¹to?, pita¹ me ti.
- Kada Duga
oboji sve pehare,
krilati konj dobiæe
svog jahaèa.
*********************
Ne dam ti
Ne dam ti
Ne dam ti
Da me slomi¹
Ovih mi ¾ila mojih
Nerava,tkiva,cevèica
Ko¾e mi moje ove
Ne dam ti
Mnoge si
Sve si
Mene neæe¹
Neæe¹
Ne dam ti
Slomiæu ja tebe
Shto se tice nase poezije, nisam procitala ni jednu ljubavnu pesmu koja bi mi se svidela, zato obozavam one rodoljubive.. Nekako me ispunjavaju, volim da ih recitujem, citam, razmisljam o njima..
Lako je komentarisati,hajde napisi i prikazi neku svoju pesmu,pa da te vidimo... :smekerica:
Bila je suvise lijepa :a i neobicna da bi mogla dugo da ostane neprimjecena i da joj se nesto ne desi(srna)!Ni pjesma nije ispala bas onakva kao sto sam je ja zamisljao,ali sad to je to.Mashrum fina ti je ova zadnja pjesmica,primjetio sam da nemas naslov ni za jednu,mogla bi da se zove ne dam ti!poz :cvet
Hmm..pa ako mislis da nije ispala onakva kakvom si je zamislio..sto ne pokusas ponovo? Crna srna2, mm? :)): :happy:
A naslovi..jednostavno ih ne volim. :happy:
Pozic :cvet
Ko zna mozda i pokusam ponovo,mada sumnjam izgubio sam inspiraciju od farmaceutske.
Poz :cvet
:police: Oki, objasnili ste se :) ali sledeci post nek bude neka poezija ili proza :cvet
Уплети прсте у њену косу
и око принеси уснама
да упијеш сузу једну
слану и врелу.
Узми је, онда, бледу и босу
лако понеси на рукама
и чувај је крхку чедну,
нежну и белу.
:happy: nezno
volim kad opis govori sam za sebe :)
:cvet :cvet :cvet :cvet :cvet
Zima
Pahulje se njezne u vazduhu roje
sa sledjenom zemljom teze da se spoje
cudnovate nove oblike da skroje
i bijelinom snjeznom pejzaz da oboje
U sumrak na brijegu vesel glas se cuje
na sankama djeca niz padinu struje
dok promrzli golub koru hljeba kljuje
o toplini kuce jedna glava snuje
Po gradu je cijelom zavladala zima
leden vjetar hladom pluca mi nadima
ali mome srcu ipak nije zima
jer ljetnjega sunca jos u njemu ima!
Ova Al-Jasmina je bas stroga :*:,ne mogu kolege ni da se ispricaju na forumu,sala!Poz za administratorku :cvet.
Zoe dopada mi se tvoja pjesma!
:> :trfr:
Krugeru :cvet
Ovo je nesto kratko,
vise mi je jedna strofa sama izletela,
mozda je produzim ali za sada samo ovo:
Njeno lice je nastalo
kad su se druga dva srela i poljubila
ne¾no stopila
zato je jedno njeno oko ozbiljno a drugo tu¾no
Хвала Кругер! :cvet
Ал твоја зимска песма ме подсети на једну моју јесењу...
Волела бих да те видим у смеђем капуту
како корачаш парком код Вуковог споменика.
И да те гледам како уживаш у звуку
дробљења кртог лишћа под стопалима.
Волела бих да погодим мисао што се крије
иза ситне боре међ' твојим обрвама
И да ухватим трен кад јој нит прекине
хук трамваја што протутња шинама.
Mislim sta reci,koleginice imaju stvarno dobre pjesme :pljes: :pljes: :pljes:!
Svaka cast kada pored silnih kolokvijuma i ispita stizete da odvojite vrijeme za poeziju,to je malo oslabilo moju inspiraciju.
Pozdrav za Al-Jasminu :cvet i Zoe :cvet
Zvezda
Na nebu jedna mala iskra sjaji,
na nebeskom svodu ona je najlepsa...
K'o da mi neku cudnu tajnu taji,
radoznalo u tom plavetnilu leprsa...
Gde god da krenem
u stopu me prati,
k'o da mi zeli svoju tajnu reci...
K'o da mi zeli svoju svetlost dati,
u beskrajne svodove sa mnom uteci...
Beograd,1998.godine
Gledam te kao ¹to bih gledala stranca iz profila
u kafiæu
dok sedi preko puta
mirno èitajuæi svoje novine i ispijajuæi kafu
i pomislim:
''Kako je neobièno voleti nekoga u koga nisi siguran,
ko ti izmièe iza sklopljenih oèiju u poljupcu
tajnih odluka zakljuèanih iza trepavica''
Spavaj mi, srecice, snovi su snaga
sutra te ceka naporan dan
losa vremena brzo ce proci
spavaj mi, srecice, treba ti san
Proci ce leto i proci ce zima
kise i magle, vrucine i sneg
svaki trenutak tezinu ima
spavaj mi, srecice, jer san je beg
Sve svoje duznosti radi po svetlosti
mrakom se pokri i sanjaj san
spavaj mi, srecice, uljuljkan ljubavlju
nemoj se buditi, nije jos dan
Meni tako ponekad dodje da napisem koju KOMERCIJALNU pesmicu pa zbog zastite svojih autorskih prava objavicu samo prvu strofu (inace pesma je pisana za zensko)
Bio si mi onaj kome nisam ni reè smela reæi,
Bila sam ona koja preko ponosa nije mogla preæi
Svakog puta iste stare stvari,
Da li sam to ja koja najlep¹e bajke kvari?
Noæima ja isti san sanjam,
Da tvome liku nemoæna se klanjam.
Uvek se uplakana budim,
Iscekujuci dan kad cu da poludim
Promjene
Nista vise nije kao prije
sto je bilo vise se ne zbije
Bozic ovaj malu tugu krije
ruka ruku sa daljine mije
samo Drina po starom se vije
svoje vode u sebe da slije
cijelovitost svoju da dobije
Svaki Bozic mi smo skupa bili
i badnjake kuci donosili
jagnjad mladu na raznju vrtili
zajedno smo pjevali i pili
kako smo se slatko veselili
Kao vode koje Drinu tvore
skupljasmo se pod nase prozore
sa dalekog puta prije zore
i odsustva sto studije stvore
da radimo sto praznici zbore
Na dalekim mjestima smo sada
slaviti se nece ko nekada
nove pravce sudbina nam zada
jos se starom moje srce nada
Mozda nekad skupimo se opet
ozivimo onaj stari splet
sve se bojim bice samo nalet
nikad vise onaj stari zaplet
Za starim se zaliti ne valja
to vedrinu duse nase kalja
tuga ceka razjapljenih ralja
kamen novi gurati sad valja!
U mraku je tuzno krestao krik fazana.
Ja sam ti pevao nesto, neveselo dirajuci strune.
Oko nas je bio mrak i mi besmo razalosceni.
Tada, umorna od razmisljanja, opustivsi ruke,
rekla si: "Cuti, u tisini proci ce..."
Pogre¹ni satovi
pokazuju pravo vreme
Vi¹e vas, dragi moji
ni ne primeæujem
Na krovu sveta balansiram
Par dasaka dadoh
Sreæom zamenljive su
A ponuda najnovijih prototipova
u prodavnici rezervnih delova
¹apnu mi Jupiter, u prolazu mi je
Pulsar sve bli¾i
glavu boji Indigom
Kupole ispisane Runama
namiguju zavodljivo
Prevodilac me èeka na klupi
Zna da æu mu priæi
ali ne zna da æu i otiæi
Pismo leptirovih nogu
volim sama de¹ifrovati
Shvatiæe to
kad liniju mojih ledja
Ocrta njegova buduænost
...
Srebrne niti kupih
od Trgovca andromoljama
na tren veènosti
vezaæu njima krila
sakriæu ih ispod ko¾e
neka ne znaju ko sam
neka misle
da sam jedna od njih
Skupljam Um
fokusiram
prilazim bli¾e
Tetrahedron boje Indiga
Pulsira na Tronu
Pesak gu¹i moje korake
Spremna
Zate¾em tetive na pulsaroLovcu
:cvet :pljes: :pljes: :pljes: :pljes:
ma ti znas da sam ja tvoj prvi fan :>
Plasim se onako sitno i neartikulisano,
kao nasi drevni preci u noci kraj vatre
neodredjenim pokretom ruke
obuhvativsi deo najgusce tame i opisujuci
ono sto ce iz nje mozda doci
a mozda i nece
Ne dozvoljavam sebi da sanjarim crno,
mozda mogu da prizovem ono sto ne zelim!
A u svemu tome
kao drvece kad oseti svoj skori kraj i
procveta obilno i vazduh bude pijan od mirisa nektara
pun zujanja
desi se i ono sto samo masta moze da stvori
ili visoka vibracija vremena
Sad mi je glava puna marmelade
i sve ljubazno molim da ponove sta su mi rekli
®IVOT.....
®ivot je tek nepovratna rijeka sjeæanja
¹to teèe koritom neispunjenih ¾elja,
propu¹tenih prilika,
neostvarenih snova;
a na kraju svog toka,
zajedno sa Suncem se gubi
u tihom smiraju bezdana........
A sve ¹to ostane je tek rosna izmaglica sjeæanja......
Anðeli i demoni
Ubrao sam cvet.
Mirisao sam ga kroz
ki¹u,
dok je vetar povijao vlati.
Tu¾no i lepo.
Spokojno.
Ne¾no,
dr¾im ga na dlanu.
Polako milujem latice.
Mrtav je.
Zalivam ga belim
vinom.
Vene.
Bacam ga u korpu
za otpatke
sa ostalim smeæem.
"U 5 æe èistaèi odneti ðubre."
-
Èekam
proleæe.
Stroj je bio dugo pod naponom
Ventili su, kao posledica,
izbacili bez reda nakupljenu paru
Vreme..
vreme je bilo potrebno
da se prostor osu¹i od vlage
Danima su nosili kofe s vodom
Ogledala su prenosila odraz rada
Svako ko je tu ¾iveo
morao je da pomogne
ili da sa svojim tvrdim,
sedimentiranim mozgom
odjuri u noæ
Pra¹ina je dugo kovitlala vazduhom
Kada je vetar stao
pala je na tlo
praveæi s vodom ¾itko blato
I opet su radile kofe
samo je sada materijal bio mulj
Na nekim delovima
gde je za ljude i kofe bio predubok
Platili su i dovezli crpilice
Danima se èuo zvuk crpljenja mulja
Neki su se dr¾ali za glave
Neki su sreæni, plesali
uz taktove crpilice
***********
Beli Zec je iza¹ao iz rupe
Svoj sat je polo¾io na njen dlan
Popeo se u njeno krilo
sklupèao i zaspao
....
Sta lezi izvan zivota?
Uzasi sudbine
Sta lezi izvan njih?
Smeh
:cvet
U¾asi smehova
ili sme¹ni u¾asi ili samo
gledanje u ogledalo
i pravljenje grimasa
samom sebi
A leptiri uleæu kroz prozore
i prave gnezda na svetiljkama sudbine
Baklje ko raskrsnice
Za jednu upotrebu
iza i da zakoraèi¹
nikada neæe biti
isto
Kada crvi izadju iz konzerve
te¹ko æe se vratiti u istu
:> ja obozavam tvoje metaforice i sintagmice :)): :happy: :ljubav: :Bog
Ma to mi je ispalo onako usput :stid: :stid: :)): :ljubav:
Htedoh ustvari ovde ne¹to drugo okaèiti.. :happy:
Ali se predomislih.
Kada se zavr¹i
Kada svi oklopi
s treskom
padnu
Kada se smeje¹
smeje¹ glasno
i srce ti je
vortex ljubavi
po ko zna koji put..
Kada ti je drago
¹to ti golub
obele¾i prozor
Kada zagrli¹ èika-Marfija
sna¾no..sna¾no
i potap¹e¹ ga po ledjima
a on se zagrcne zbunjen
Kada su te
konaèno ubedili
da te Neko
mnogo, mnogo
Voli
oduvek i zauvek
i vrati¹ se kuæi sreæan
bez suvenira
Tada si spoznao
da je svaka
i najmanja kocka
prona¹la mesto
I da svo vreme
zapravo igra¹
nivo po nivo
Tertris ®ivota
Quote from: Mashrum on 20-07-2008, 20:11:44
(http://www.farmaceuti.com/img/skriveno.gif)
Kada se zavr¹i
Kada svi oklopi
s treskom
padnu
Kada se smeje¹
smeje¹ glasno
i srce ti je
vortex ljubavi
po ko zna koji put..
Kada ti je drago
¹to ti golub
obele¾i prozor
Kada zagrli¹ èika-Marfija
sna¾no..sna¾no
i potap¹e¹ ga po ledjima
a on se zagrcne zbunjen
Kada su te
konaèno ubedili
da te Neko
mnogo, mnogo
Voli
oduvek i zauvek
i vrati¹ se kuæi sreæan
bez suvenira
Tada si spoznao
da je svaka
i najmanja kocka
prona¹la mesto
I da svo vreme
zapravo igra¹
nivo po nivo
Tertris ®ivota
Sjajno,svaka cast!!!
"Opet srèa. Stara srèa, veæ uprljana. Mora da su se to maturanti veselili? Generacije maturanata? Proslavljali nestajanje? Proslavljali otkidanje od nas najlep¹eg u nama? To samo oni koji se stide da su deca rade. A sutra, kad vi¹e ne budu mogli da se seæaju, veæ samo fragmenata nekih, sutra æe plakati. Plakati za tim. Opet deca."
Quote from: Wiseguy on 21-07-2008, 14:33:56
"Opet srèa. Stara srèa, veæ uprljana. Mora da su se to maturanti veselili? Generacije maturanata? Proslavljali nestajanje? Proslavljali otkidanje od nas najlep¹eg u nama? To samo oni koji se stide da su deca rade. A sutra, kad vi¹e ne budu mogli da se seæaju, veæ samo fragmenata nekih, sutra æe plakati. Plakati za tim. Opet deca."
citat?,tvoje delo ili ... :)?
U svakom slucaju,itekeko ima smisla...
Citat, ne setih se da potpi¹em... Iz knjige "Crte¾ Biber Jano¹a" od Branimira Periæa.
Quote from: mirror-girl on 20-07-2008, 20:58:10
Sjajno,svaka cast!!!
Hvala, ogledalce! :cvet
Wiseguy, postoji tema.. poezija i proza koja nam se svidza..
a ovdi idu NASHE pesmice i prozice.. :wink:
Kada me pogledas tim tvojim bademastim ocima,svaki zivac,svaku venu,svaki misic,pokidas u bezbroj niti i sladis se time,samo ti umes da se smejes ocima a da usne ne pomeras,a kad to radis ceo svet zastaje da gleda,a Bog na nebu se osmehuje,ako,neka patim,jer ono najlepse,a to si ti,se moze dobiti samo po ceni velike boli,a kad pogledam sta gubim,a imam ga tu pored sebe,kida mi se srce,POMOZI MI jer te VOLIM!!!!
ti si moje Sunce sto me zorom budi! Ti si moja nada za ovaj zivot ludi! Ti si jedino do cega mi je stalo i da te ceo zivot imam bilo bi mi malo...
Znaj da mi znacis vise od ljubavi,vise od srece,vise od zivota jer si ti moja ljubav,moja sreca i moj zivot!!!
[move]V O L I M T E [/move]
Nepokolebljiva nada
Sve su ladje potonule
samo jedna jos se brodi
cuvar vjere oronule
ona novo sunce rodi
S talasima od zivota
bacana je bila cesto
citava je bas divota
izbjegla je lose mjesto
Ni Haribda niti Scila
nisu mogle da je slome
mracni vrtlog pobjedila
preteca je srece trome
Kroz sve bure i oluje
slabasan se glas jos cuje
koji snagu novu daje
za svetionike sto se sjaje!
Zdravica
Dragi dragi ljudi
budite mi i dalje tako dragi
Ovo ¹to vam pi¹em
pi¹em vam zahvalna lica
Zahvaljujem svima onima
koji su radili kao skretnièari
moga ¾ivota - pogre¹no
Svima onima
koji su moje nebo mrljali
maglama, pauèinom
Svima onima
koji su me uporno vukli
na dole, u svoje peæine
svoje tunele i tmine
Svima onima
koji su me sabijali u zemlju
lepili za parket
zapi¹avali me kao
svoje vlasni¹tvo
Svima onima
koji su me saplitali
podmetali noge, pa mi onda
tobo¾´ pomagali da ustanem
Svima onima koji su pili sa mojih oèiju
koji su jeli od mog srca
O, ne niste vi krivi
bio je to moj poklon vama
koji izgleda niste shvatili Vic
Kazali ste
èitate me kao knjigu
A ja æu vam reæi -
to ¹to èitate,
to su njene i¹èupane strane
...
sjajne za pravljenje
papirnih aviona
Pe¹èani sat okrenuh
Da èekam ne mogu i neæu
Sad lajete na Mesec
da vam ka¾e
volim li vas
Ne, ne budite sigurni
te stope ne vode do mene
Moje sam pravila èizmama
za par broja veæim
Dragi dragi ljudi
zahvaljujem vam
osmehom Sunca
i srcem Vaseljene
Da nije vas svih
ne bi ni mene
ovakve - uprljane,
pa vatrom okupane
bilo
Bili ste zaista divni
Divnije ljude
ja na mom putu
mogla nisam sresti
Zato nazdravljam
u va¹e ime
Ovo slavlje
i vatrolet je za vas
Ostanite mi tako dragi
i dalje,
al´ nekom drugom
2008.
nadjen papir pre neki dan, 2010.
U zdravlje! :ziveli