Kolumna Borisa De¾uloviæa
Kroatizmi
26. avgust 2007. | Boris De¾uloviæ
Velika se frka nadigla ovih dana zato ¹to je Glas Istre objavio intervju s Lepom Brenom. Nije, istinabog, Ceca osamdesetih rekla ni¹ta skandalozno: skandalozno je ispalo samo ¹to je to ni¹ta skandalozno Brena rekla, a Glas Istre objavio na - srpskom.
Feral, recimo, veæ petnaest godina sve ¹to Srbi za taj list ka¾u ili napi¹u uredno objavljuje na jeziku kojim Srbi govore, pa nikom ni¹ta. Dobro, nije ba¹ nikom ni¹ta, bilo je bogami i svakome sva¹ta, ali redarstvenici s predziða hrvatstva odavno su od Ferala digli ruke. Njima je valjda i prirodno da èetnici u tom tjednom memorandumu SANU pi¹u na èetnièkom jeziku. Sada, meðutim, eto srpskog jezika izvan Ferala, slobodnog poput krvoloène zvijeri pu¹tene iz kaveza, i vreba iz trafika nedu¾ne hrvatske èitatelje.
Pitanja ima stotinu, ali kako god okrene¹ stvar je razarajuæe apsurdna. Naèelno, hrvatski i srpski dva su razlièita jezika, i s tim se svi sla¾u. Naèelno, dakle, kad izvorni govornik srpskog jezika daje intervju hrvatskim novinama, valjalo bi ga prevesti na hrvatski, i s tim se svi sla¾u. Problem je, meðutim, ¹to hrvatski èitatelj i naèelno i u principu bez pote¹koæa èita intervju Lepe Brene na srpskom, i razumije svaku rijeè. On bi, dodu¹e, volio da ne razumije, on gnjevan mo¾e reæi da ne razumije, ali svi znamo da je razumio i da la¾e, jer bi radije bio budala nego poliglot.
To je vjeèna hrvatska frustracija i Hrvati je lijeèe kako znaju. Izmi¹ljaju nove rijeèi, rastavljaju "neæu" u "ne æu", titluju srpske filmove, lektoriraju Krle¾u, tra¾e od haa¹kih tu¾itelja da im optu¾nice sa hrvatsko-srpsko-bosanskog prevedu na hrvatski i prave se da ne razumiju kad Lepa Brena ka¾e "Brioni su za mene svetsko èudo". Iznenadili biste se, meðutim, koliko bi Hrvata razumjelo da je Lepa Brena rekla "Brioni su za mene srpska ostrva".
Jer Srbi su nas, reæi æe oni, svih ovih stoljeæa terorizirali velikosrpskim knji¾evnim standardom jednako kao oru¾jem, svaka je srpska rijeè ovdje odjekivala poput topovskog projektila, i mnogi je nevini hrvatski èitaoc (bum!) i gledaoc (bum!) stradao èitajuæi ¹tampu (bum!) ili gledajuæi direktne (bum!) prenose (bum!!) fudbalskih (kabum!!!) utakmica. A zdravo se tkivo hrvatskog nacionalnog korpusa i danas, kao nekoæ, razara metastazirajuæim srpskim turbo-folkom, srpskim filmovima, srpskim televizijskim serijama, srpskim knjigama, srpskim humorom i intervjuima sa srpskim zvijezdama na srpskom jeziku.
Da Hrvati, meðutim, nisu tako autistièni u svom malom, tijesnom bunkeru, i da barem ponekad zavire kroz pu¹karnicu na drugu stranu, lak¹e bi podnijeli taj kulturni teror. Utje¹ila bi ih mo¾da u njihovoj paranoji, ali i nahranila posrnuli domoljubni ponos, spoznaja da i ta èudna biæa neobièna jezika s druge strane predziða more - jednaki problemi.
U isto vrijeme, gotovo istog dana kad je intervju Lijepe Brijene u Glasu Istre pokrenuo novu jeziènu Oluju, a domobrani i pozadinci u najboljoj hrvatskoj vojnoj tradiciji krenuli iza akademika i jezikoslovaca "èistiti" osloboðeni kulturni prostor od sumnjivih rijeèi i glagolskih oblika, na suprotnoj strani fronta drugi je jedan Glas, ovoga puta banjoluèki Glas Srpske, objavio uznemirujuæi tekst o aveti agresivne hrvatske uljudbe i pogubnom utjecaju hrvatskih medija na srpski nacionalni identitet.
"Za razliku od programa hrvatskih televizijskih kuæa, u Republici Srpskoj, a naroèito u njenom zapadnom dijelu, evidentan je nedostatak redovnog programa televizija iz Srbije. I dok graðani Republike Srpske èekaju na program RTS-a i drugih TV kuæa iz Srbije, struènjaci upozoravaju da je - zbog uticaja hrvatskih televizija - u govoru mladih, ali i starijih graðana na¹e Republike prisutno sve vi¹e kroatizama", ka¾e se u dramatiènom komentaru Glasa Srpske.
Niste, eto, ni znali da postoji ta rijeè, kroatizam. Znamo da postoje turcizmi, germanizmi, talijanizmi, anglizmi i ostali sitni, opasni insekti ¹to poput virusa ebole iznutra izjedaju na¹ materinji jezik, na èelu s najopasnijim od svih, stra¹nim, nakaznim srbizmima ¹to se halapljivo hrane na¹im hrvatskim infinitivom, vr¹eæi nezapamæeni genitiv nad posvojnim pridjevima èiji je jedini grijeh bio to ¹to su pripadali hrvatskom rjeèniku. U tom halucinacionalnom ustanku nismo nikad ni pomislili da bi moglo postojati ne¹to ¹to se zove kroatizam, da bi i hrvatske rijeèi mogle nekome biti tuðice, da bi jednom mogle napraviti ono ¹to hrvatsko oru¾je nikad nije - prijeæi Drinu.
Internetski forumi, ali i ozbiljni znanstveni skupovi, novinski komentatori, akademske i politièke elite u Republici Srpskoj i Republici Srbiji veæ du¾e se vrijeme bave tako fenomenom "hrvatskog kulturnog imperijalizma". Ovdje se o tome, naravno, ne zna ni¹ta, ali prièa je fascinantno ista.
"Srpska politika, za razliku od hrvatske, nikada nije umjela da cijeni znaèaj jezika za oèuvanje nacionalnog identiteta", ka¾e u Glasu Srpske banjoluèki intelektualac Predrag Gugo Lazareviæ: "Srpski intelektualci su jezièki otvoreni prema hrvatskim leksemima, pa danas veliki broj Srba govori 'dojam' umjesto 'utisak'."
Zvuèi poznato? Pa nas ovdje veæ petnaest godina istim dramatiènim glasom upozoravaju da hrvatska politika, za razliku od srpske, nikad nije znala cijeniti znaèaj jezika za oèuvanje nacionalnog identiteta, da su hrvatski intelektualci sluganski otvoreni prema srpskim leksemima i da danas veliki broj Hrvata govori, ¹ta ja znam, 'utisak' umjesto 'dojam'!
I da frustrirani Hrvati, ka¾em, pomole guzicu iz rovova - koje su iskopali da horde do zuba naoru¾anih srboèetnièkih reèi ne izaðu na istoène granice Velike Srbije i zauzmu liniju prijedlog-prilog-reèenica - vidjeli bi kako su u meðuvremenu stotine hrabrih hrvatskih rijeèi prodrle duboko u neprijateljsku pozadinu. Mar¹iraju preko Drine brojka, teèaj, uèinak, ureðaj, vozilo, zdravstvo, drvored, pouzeæe, ishod, strahovlada, muènina, upala, prehlada, posuda, smeæe, navodno, ples, konobar - sve stra¹ne hrvatske rijeèi koje je nedavno na frontu svojim u¹ima èuo ratni reporter beogradskih Veèernjih novosti.
Stupaju tako ponosni kroatizmi jedan uz drugoga, udario gordi hrvatski infinitiv na srpski ged¾ovanski genitiv, a srpski babiæi i brozoviæi u panici tra¾e sinonime ¹to su se razbje¾ali Srbijom, za u¹i izvlaèe dezertere iz reènika Matice srpske i privode pobegulje iz niskotira¾nih æiriliènih naèertanija, dok vazduhoslovstvo i proturijeèna odbrana spa¹avaju ¹to se spasiti dade, uspijevajuæi tek nadljudskim naporima ekavizirati "redosled" ili "testeninu".
Paradoksalno, hrvatska se uljudba u svom juri¹u na istok koristi istim koridorima kao i svojedobno srpska. Onako kako su nas hrvatski paranoici godinama uvjeravali da je Hrvatska strate¹ki srbizirana humoristièkim serijama s Èkaljom i Mijom Aleksiæem, socijalistièkim sapunicama, "Boljim ¾ivotom", plitkim filmskim komedijama, srpskom lektirom, novokomponovanim narodnjacima, ali i pop i rock muzikom - tako danas srpski paranoici upozoravaju da iz srpskih kafiæa i taksija, sa splavova i iz kafana odjekuju Oliver, Gra¹o i Gibonni, a sa srpskih televizora - Hrvatska televizija. Igor Mandiæ doèekuje se u Beogradu kao pop zvijezda, a srpske televizijske kuæe spremno otkupljuju svaku Huljiæevu sapunicu: "Vila Marija" je veæ i reprizirana, "Obièni ljudi" zauzeli su najvi¹u kotu srpskog utjecaja, TV Pink, a serija "U zaleðu", na u¾as srpskih patriota, nije èak ni prevedena, pa se zloglasna usta¹ka rijeè "zaleðe" na¹la duboko u srpskom ofsajdu.
Kao rezultat svega, jedan mi se ugledni hrvatski Srbin po¾alio nedavno kako ga mladi Beograðani pozdravljaju sa - "bok"! Gde je nestao lepi srpski "æao", zavapio je neki jezikoslovni genije na jednom tamo¹njem internetskom forumu, na kojemu se mrtvo ozbiljno obja¹njavalo kako su "downloadirati" i "bluetoothirati" hrvatske rijeèi, dok se na srpskom ka¾e "daunloadovati" i "blututovati".
Bokèe, pravde - rekao bi stoga hrvatski intelektualac, samo kad bi pomolio nosom preko vreæa pijeska slo¾enih izmeðu naslonjaèa i televizora.
Paranoje nacionalnih higijenièara razotkrivaju tako njihovu najgoru noænu moru. Dokazujuæi da su razlièiti, hrvatski i srpski nacional-shizofrenici pokazuju koliko su zapravo isti. Razlika je mo¾da tek u tome ¹to se u Hrvatskoj stjeèe takav utisak, a u Srbiji - dojam.
Komentari:
A tek kad se obemama stranama pomene da o kuci brine domacica, a o domu - kucanica! A pica koja su u boci i flasi, se - flasiraju.(Petar Srdanovic, 27. avgust 2007 13:37)
Izvor (http://www.b92.net/info/moj_ugao/index.php?yyyy=2007&mm=08&nav_id=260827)
http://en.wikipedia.org/wiki/Croatian_linguistic_purism
neka izvole procitati (sic!) svi srpski svepametni rodoljubi i ini koji tvrde da se u hrvatskoj reci 'nogomet' krije nista drugo nego opsesivna i patoloska mrznja prema srbima i srpskom. nije da ce im to pomoci da razumeju svoje zapadne komsije, tako mrske, ali i tako bliske, jer ti isti koji se kunu u svoju slovensku bracu od rusa uporno zaboravljaju da sa tim "zlim" hrvatima delimo to isto poreklo, ali i jezik i teritoriju, pa i mentalitet mnogo vise nego sa prvopomenutim, mrznja koju gaje je prevelika da bi dozvolili razumu da, makar i na trenutak, prevlada. neka znaju srpski "branioci" ugrozene cirilice, pravoslavne vere i "svetog srspkog kosova" da se nich ne razlikuju od svojih podjednako mrznjom zatrovanih hrvatskih pandana. dok se takvi njihovi domoljubi i zastitnici "tisucljecne hrvatske" zgrazavaju nad Feralom, dotle se ovi nasi podjednako uzasavaju na pomen B92 i Vremena. i jedni i drugi traze krv kako one druge strane, ali tako i svojih sunarodnika koje smatraju "izdajnicima prave vere, naroda i jezika". isti su i najradije bi im svima, i njihovim i nashim, dao po batinu, pa neka se mlate oko Shida koliko im dusha ishte, a kada im bude dosta i tuche i krvi i ratovanja i klanja i kada isprazne sve svoje frustracije neka se vrate domu svome i neka umuknu da im se vishe glasa ne cuje.
u svemu treba imati umerenosti!
ne treba mrzeti, ali ni lizati du*e!
e taman sam htela da se razgoropadim,kad ono...
Azira,rece sve i u moje ime....
( sto me i ne cudi.... :roll: )
bilo bi lepo smanjiti malo dozivljaj,
akop nista drugo,bar za sad,je ista grupa jezika u pitanju...
Комплекси и компетитивност настају међу онима који су врло слични, јер зашто се такмичити са неким ко је мнооого другачији. Немаш материјала за такмичење, све је толико различито, да се било какво свођење на исту меру своди на апсурд.
Quoteneka znaju srpski "branioci" ugrozene cirilice, pravoslavne vere i "svetog srspkog kosova"
Ипак, морам одреаговати на иронију у овом цитату. Само ћу рећи да се не треба одрицати својега како би се показала толерантност и широкогрудост, отворени ум и мондијалистичка свест. А то се код нас исувише често догађа. Национализам је лепо осећање, али му се овде приписује погрешно значење. Националиста није онај који мрзи Хрвате, националиста је онај који воли своју земљу онакву каква је и који чини оно што је у његовој моћи да та земља буде још дивнија и самим тим још више вољена.
Знате, ја навијам за Партизан, а не против Звезде.
Знате, ја навијам за Партизан, а не против Звезде.
boze...reci mi da se salis.
Бог : Шалим Се Шоне, ја у ствари одувек навијам за Звезду.
Hmmm... odustajem, a taman sam zinuo da kazem nesto veliko i, nadasve, pametno...
Quote from: Adonis_Vernalis on 05-09-2007, 14:50:05
Hmmm... odustajem, a taman sam zinuo da kazem nesto veliko i, nadasve, pametno...
А мора да сте хтели рећи да и ви навијате за Партизан... :K
Ne... ali, ja bih rekao: "... mora da ste hteli da kazete...". :K Nesto sam zaustio o jonskom i dorskom stilu, ali digoh ruke.
Ахахахахахаха :116:
Но унаточ свему, покушајте... скужићемо спику! Закај се снебивати? :>
(Што ово добро изгледа ћирилицом :K)
Quote from: Adonis_Vernalis on 05-09-2007, 14:50:05
Hmmm... odustajem, a taman sam zinuo da kazem nesto veliko i, nadasve, pametno...
У праву сте професоре, у Божанском присуству скрушено се ћути и гледа у под, контемплирајући над сопственом безначајношћу и пролазношћу
QuoteИпак, морам одреаговати на иронију у овом цитату. Само ћу рећи да се не треба одрицати својега како би се показала толерантност и широкогрудост, отворени ум и мондијалистичка свест. А то се код нас исувише често догађа. Национализам је лепо осећање, али му се овде приписује погрешно значење. Националиста није онај који мрзи Хрвате, националиста је онај који воли своју земљу онакву каква је и који чини оно што је у његовој моћи да та земља буде још дивнија и самим тим још више вољена.
Знате, ја навијам за Партизан, а не против Звезде.
Немам ништа ни да додам,ни да одузмем.Зое за ово имаш пиће од мене.Чак ни ја не бих ово овако лепо скоцкао. :K
Уствари имам нешто да додам.Ја навијам за Звезду,али не против Партизана :wink:
[off]Микеле, држим те за реч![/off] :cvet
Quote from: wolfeitzckie on 05-09-2007, 15:03:20
Quote from: Adonis_Vernalis on 05-09-2007, 14:50:05
Hmmm... odustajem, a taman sam zinuo da kazem nesto veliko i, nadasve, pametno...
У праву сте професоре, у Божанском присуству скрушено се ћути и гледа у под, контемплирајући над сопственом безначајношћу и пролазношћу
Nemojmo tako, prijatelju lako izgovorljivog nicka... U Bozanskom prisustvu izbegava se praznoslovije. Na temu "kroatizama" mogu samo anegdote servirati, a vec mi je muka od drevnosti.
Ајд да вадим туђе флеке...
Волфајцки (вона би Волфицки)је само наставио са шалом у пређашњем фазону о Богу који ипак навија за Звезду, али није баш то најсуптилније извео...
беше то мала шала и велики оф топик, извињавам се ако повредих ичија (посебно религиозна) осећања, то не беше циљ. ех, да, да се и ја вратим на тему, слажем се са зое 100 посто, народ смо који не поштује себе и не уме да у својој култури разлучи добро од лошег. што се тиче кроатизама, обожавам их, а све је почело са аланом фордом у преводу ненада бриксија (знам да ћете ме Ви разумети, ако ова омладина неће :>)
@ зое - не буди ничији дрвени адвокат.
Quote from: wolfeitzckie on 05-09-2007, 15:17:05
@ зое - не буди ничији дрвени адвокат.
Еј, хеј, гадан сам ја адвокат који бранећи свог клијента оптужи истог за несуптилност :>
Ноу хард филингс :cvet
Naravno da je to isti jezik i naravno da necu da pisem cirilicom, jer mi je latinica lepsa i gospodstvenija. To opet ne znaci da ne volim svoj narod i svoju zemlju. Neke hrvatske reci su mi jako simpaticne i koristim ih u sali, a to sto svakog dana izmisljaju po neku novu da bi se razlikovali, necu ni da komentarisem. Koliko god reci ubacili, opet je isti jezik, ista koncepcija i narod istog porekla! Jedino po cemu se razlikuju je sto su katolici i to je to. Niti ih mrzim niti volim, mrzim samo generalizaciju bilo koje vrste.
Hm...
Budite sada maksimalno posteni i uporedite Alana Forda iz osamdesetih (kada ga je Nenad Brixy prevodio, dajuci mu sarm "purgerskog" slenga) i Alana Forda danas, u Srbiji, sa "surcinskim" slengom u zaledju...
Jednom nosih "Stafetu"... uvek nosim tu istu. Inace, u drugom prozoru jos uvek pisem neku anegdotu iz prethodnog zivota. Multitasking, bre.
latinica lepsa i gospodstvenija... :wall:
ne ovakav komentar nemam pametnu repliku."hrkljush" sto bi rekla gospoda nadrealisti.
Quote from: willie the scot on 05-09-2007, 15:39:30
latinica lepsa i gospodstvenija... :wall:
ne ovakav komentar nemam pametnu repliku."hrkljush" sto bi rekla gospoda nadrealisti.
ma da, u pravu si, daj da lepo ukidamo tu latinicu, da srbi ne bi bili uopste u nedoumici koja slova su lepsa i gospodstvenija.
Хеј, Азира, откад си ти тако радикалан? :>
Поента је да господство не лежи у томе којим писмом пишемо. А мени је исто засметало оно Играчкицино категорично "нећу ћирилицом".
Зашто ја пишем ћирилицом? Зато што тако чувам свој лични идентитет. Да бих живела данас, а имала сутра, морам имати и јуче. Моје јуче. Јер оно које није моје, није ни јуче, па би самим тим пала у воду и прича о данас и сутра. Исто тако је и латиница нечије јуче, данас и сутра. И то је сасвим уреду.
Само треба пронаћи своју тачку у координатном систему опште конфузије. :>
Ja sam samo protiv ga¹enja jednog pisma da bi se eksponiralo ili "oèuvalo" drugo (a tvrdim da æirilici ne preti nikakvo istrebljenje). Za mene je to zloèin. Latinica je moje juèe. Moje prvo pismo. I u prvom razredu osnovne sam uèila latinicu. I prvu knjigu sam proèitala na latinici. I ne mo¾e sad neko da mi ka¾e da to nije srpsko, da to nije moje pismo. Na kom sam onda ja to jeziku pisala i èitala?
Nemam apsolutno ni¹ta protiv æirilice. Volim je. Obo¾avam bogatstvo poznavanja 2 pisma. Ravnopravnost :> Pi¹em i njom ponekad, bez problema... Ali latinica mi je prosto bliskija. ©ta sam ja sad, kontranacionalna? Ne po¹tujem svoju zemlju, njenu kulturu, i nasleðe? Mislim da to nema veze sa tim. Pravo da vam ka¾em, ja se oseæam vrlo ugro¾eno, jer su mi Ustavom ukinuli pismo kao zvanièno :wall: :wall:
Quote from: Adonis_Vernalis on 05-09-2007, 15:35:58
Budite sada maksimalno posteni i uporedite Alana Forda iz osamdesetih (kada ga je Nenad Brixy prevodio, dajuci mu sarm "purgerskog" slenga) i Alana Forda danas, u Srbiji, sa "surcinskim" slengom u zaledju..
Purgerski :> :Bog
Тема се зове "кроатизми" а не ћирлица, латиница за и против. Зато вас понизно молим да се вратите на тему. ХВАЛА
lakse mi je da pisem latinicom, rukopis mi je lepsi nego cirilicni, ali opet pisem cirilicom.
nema tu mnogo srbovanja, svet je kolonijalizovan latinicom i moj je izbor da verujem da je dobro razlikovati se i imati identitet.
alan ford...glasam za purgersku varijantu jer mi je smesniji hrvatski debilizam od naseg...iz prostog razloga sto nije nas. :>
расправа за и против ћирлице је :OFF:
наслов теме је "кроатизми"
Ja sam pre 3-4 god s mora donela neke hrvatske reci jer sam
tamo zaglavila na svoju radost duze od 10 dana
Pa su me belo pogledali kad sam
nakon sto sam torbu ispustila na nogu
opsovala :E do vraga!
Istina belo su me gledali na ulici i kad sam sledece leto opet zahvaljujuci uspavanosti necijoj teglila torbu kroz park
i opsovala Fuck!
Koristim tu i tamo neki izraz,
jer mi se u tom trenutku ucini da je deskriptivniji...
Ne dozvoljavam da politika ogranici moje izrazavanje :>
Quote from: Roben on 06-09-2007, 10:13:59
расправа за и против ћирлице је :OFF:
наслов теме је "кроатизми"
kvragu...ja pomislija da je kroatizam ono kaj charles darwin propovijeda, pa sam se malo zabunija...shto je tu starije u srba...
evo vam kroatizma-ljetovanje u hrvatskoj.
(nije off topic, napisao sam letovanje sa "lj") :>
:cop: mojne te jurim onim suncobranom
obej d ruls
Ма ''Бок дећки'' је закон.А вратница због које је умало избегнут згодитак,а и вратар је добро реагирао.
[off]нисам знао да тако лепо изгледа када се напише ћирилицом[/off] :K
Али сада озбиљно,мало су га у последње време претерали.Јер сада их једва разумем док причају,а раније је то био стари,лепи српско-хрватски.
Успут,ми и даље штампамо речнике енглеско/српско-хрватски и српско-хрватски/енглески. :shock
:hmm
и далје_
овај и даље?
ВВху? [off](ово је Ђирилична верзија енглеске речи Why)[/off]
:trfr:
Znam da je off, ali ste me nepravedno napali, pa moram da obajsnim.
Nisam rekla da je pismo kojim pisemo odraz gospodstvenosti, niti to mislim. Rekla sam da je MENI lepsa, gospodstvenija, univerzalnija, laksa... latinica i na to imam pravo.
Znam oba pisma, pisem cirilicom kada je popunjavam formulare koji su napisani cirilicom, a u privatnom zivotu je nikada ne koristim i na to imam pravo.
Roben, progledaj kroz prste za ovaj post
:cvet
ali ja zaista ne znam sta spada u kroatizme...
ja mogu sve da razumem...
malo sam zaboravila reci poput zhlica,itd...
jedino sto zaista se zbunim na ikavicu...ne razaznjaem je bas najbolje..
pogotovu,po principu..
al; je lIp ovaj svIt,
ondi potok,ondi cvIt...
malo me podseca na reklamu za cIpIripi..
I ja se zbunjujem sa tim dalmatinskim, nikad ne znam gde sve treba da se utrpa I umesto E :)
A jeste gledali Gruntovèane?
Taj "hrvatski" ni oni ne razumeju, a ne mi :>
smrdo, da li bi ikad rekla mrtvozornik za patologa? :K Ili soboslikar za molera? Ako ne, sad zna¹ ¹ta su kroatizmi :>
Ja dosta gledam HRT...krivo mi je ¹to ne popamtim sve nove izraze koje èujem, neki me ba¹ odu¹evljavaju :)
:happy:
Volim HRT (i izgovaram ga isto tako- po Vuku...kako ovde tako i tamo :smekerica:)
ima dobre filmove...i one priloge o jadranskom podmorju(kroatizam?)
Hm ima i prièa o latinici uske veze sa ovom temom,
jer se i ona smatra kroatizmom!QuoteCitat:
neka znaju srpski "branioci" ugrozene cirilice, pravoslavne vere i "svetog srspkog kosova"
Ипак, морам одреаговати на иронију у овом цитату. Само ћу рећи да се не треба одрицати својега како би се показала толерантност и широкогрудост, отворени ум и мондијалистичка свест. А то се код нас исувише често догађа. Национализам је лепо осећање, али му се овде приписује погрешно значење. Националиста није онај који мрзи Хрвате, националиста је онај који воли своју земљу онакву каква је и који чини оно што је у његовој моћи да та земља буде још дивнија и самим тим још више вољена.
Nacionalizam=mrzeti Hrvate i sve koji nisu Srbi :wink:
PATRIOTIZAM je ne¹to drugo :wink:
Æirilica je ugro¾ena najvi¹e patetiènim kukanjima i vapajima za njeno oèuvanje jer je to zaboga identitet naroda serbskog.
Replika iz Kordona, jednog "slobinog"pandura koji ide da mlati demonstrante: Oni da doðu na vlast?! Pa da mi dete uèi kompjuter i engleski od prvog razreda?? E neæe moæi, mamicu im njihovu, neæe moæi!
Sa tim kukanjem o æirilici podseæate na Hrvate, ili jo¹ gore, na mud¾ahedine u BiH koji pljuju Bo¹njake ¹to nisu dovoljno zatucani :wall:
Srbizmi i Kroatuzmi su sme¹ni, sa onim primerom za domaæicu i kuæanicu, ja ne bih imao vi¹e ¹ta dodati ovoj temi...
Ja bih dodala foru sa zeleznichke stanice u Zagrebu, kad je shalterska sluzbenica insistirala da odatle krece vlak, a ne voz. Odgovor je glasio otprilike ovako:"Gospodjo, da li kazete da ste se navozali ili navlachili? " :-)
Даре,
Национализам у буквалном преводу значи родољубље, патриотизам. Интерпретација коју ти нудиш (и не само ти) је синоним за шовинизам, националну самодовољност и хомофобичност. И једно и друго значење је валидно, али на нама је да изаберемо које ћемо прихватити. И даље стојим при томе да је национализам лепо и узвишено осећање.
Није потребна патетика у вапајима за очување ћирилице. Она је једнако лоша као и згражавање над том патетиком. Добар је скоро био онај текст о Ђоковићу и његовој реакцији на најаву организатора у Монтреалу. И управо је ту поента. Кад знаш ко си, где си, одакле си, нема фрустрације, нема комплекса ни у једном смислу.
Прича о ћирилици и латиници се може схватити дословно, али може бити и симбол за све оно што се догађало у претходних 60-70 година... И зато бих волела да додам да ја своје "јуче" не смештам у доба када сам се описменила, већ много, много пре тога. Много пре и ових 60-70 година.
Координатни систем и вектор положаја.
Niti zamisljam sutra Darkera koji svom detetu sistmatski
izbacuje cirilicu iz zivota i upotrebe, jer je to "nacionalisticko,
patrioitisticko" pismo (jer kao sto rece Maslacak, bogatstvo je imati
i znati dva pisma, bogatstvo je imati izbor).
Niti zamisljam zoe koja uporno pise cirilicu tamo gde je niko ne razume,
praveci blesavom sebe i druge, zato sto smatra da drugi moraju da je
vole, poznaju i postuju koliko i ona.
Nismo mi bas toliko ksenofobicni koliko ne volimo "njihovo".
I nije to samo sa recima.
To se krije i u odnosu prema supama, slatkisima, ..
Film.
"Njihov".
Jedan od likova u filmu (pre)prodaje decu. Jedan narkomanski par zeli pare,
pa hoce da proda svoje. Pitanje koje mu narkoman otac postavlja je :
"Neces valjda Srbima da ga prodas?", na sta mu
covek odgovara : "Sta ti mislis, kakav sam ja covjek?" ..
(ne znam zasto sam se setila ovoga)
:>
kroatizam je immo centar na bezaniji i hrvatski predsednik koji istovremeno sipa paljbu po hrvatima koji su za ulazak srpskog kapitala u hrvatsku.
nema ovo veze sa pricom sta je cije...ako cemo da gledamo sta je cije srpskiji je hrvatski jezik od srpskog. ima manje internacionalizama i turcizama i vise slovenskih reci.
Даре у свакој теми где се помиње мржња Хрвата стално покушаваш да је умањиш и да докажеш како они нас не мрзе баш толико него ми мрзимо њих па нам се зато чини да нас они мрзе. Србизми не постоје, ако си заборавио они су мењали речи а не ми.
Задивљујуће је како ти не смета што су они мењали речи али ти смета што Срби хоће да заштитие своје писмо. И ту си нешто помешао нико се не бори да укине латиницу, него да ћирлица буде бар равноправно писмо. Ћирлица јесте "идентитет народа сербског" како си ти то реко. То што по теби није, то је твој проблем,по теби је и 80% нашег народа ретардирано.
Roben, cirilica ne da je ravnopravna, nego je PRVO pismo, svi zvanicni dokumenti su napisani cirilicom!
A sto se tice naroda, 80% posto i je retardirano, nazalost.
Skoro u svim raspravama koje su slicne tematike, ja se potpuno slazem sa Daretom, za politiku, jezik, pismo...
Ocigledo smo previse liberalni, ne znam, ali ja uopste ne razumem zasto se svi toliko zeste i bore za to Srbstvo koje vam niko ni ne dira, samo nisam nacionalista, a ja tu rec tumacim kao prenaglaseno rodoljublje. :wink:
Quote from: Roben on 07-09-2007, 13:59:59
И ту си нешто помешао нико се не бори да укине латиницу, него да ћирлица буде бар равноправно писмо.
A ko je "oneravnopravio" æirilicu? Pa uvek je i bila ravnopravna. A sad vi¹e nije. Sad je æirilica "glavnija". Jedino zvanièno pismo. Ako to nije poku¹aj postepenog potiskivanja jednog pisma (latinice) iz upotrebe, onda ne¹to s mojom inteligencijom ozbiljno ne ¹tima :K
Quote from: Roben on 07-09-2007, 13:59:59
Ћирлица јесте "идентитет народа сербског" како си ти то реко.
A za¹to je onda "ugro¾ena"?
Питање писма српског језика
на почетку двадесет и првог века
Питање писма српског језика на почетку новог века сигурно представља питање број један српског језика и српске културе. Оно није, међутим, само језичко и културно питање, као што није ни само национално питање, већ је и важно државно, правно, демократско, цивилизацијско, политичко, економско, психолошко, породично и друго питање – оно је веома сложено и прожима се кроз практично све видове нашег друштвеног, професионалног и појединачног живота.
После друштвених, идеолошких, власничких, језичких и других лутања у склопу Југославије у претходном веку, Срби, Србија и њени грађани су с демократским променама почели да опет освајају политичке, религиозне, грађанске и људске слободе и права и тако се враћају у цивилизацијски круг народа и земаља којем одавно припадају. Вратило се право на приватну својину, право на избор своје политичке опције и испољавање религиозних уверења. Српски језик је, после интервенција у његов назив, речник, правопис и писмо, добио натраг своје име, у речнику, на пример, враћено је ословљавање с “господине” и “госпођо” уместо идеолошког “друже” и “другарице”, али му је из тог свеобухватног експеримента остао и један велики терет од којег већ озбиљно посрће - још једно писмо, тзв. латиница.
Опстанком и безразложним фаворизовањем тог другог писма опстају и велика неправда и пометеност у српском језику. Наши грађани нису имали много прилике да чују друкчију и неоптерећену реч о том питању. Држава се, у најмању руку, није мешала у свој посао. Највећи број носилаца политике, културе, информација и образовања нису у идеолошком замрачењу питања језика и писма успели да се издигну изнад понављања овешталих фраза, у оном облику у којем су им биле утиснуте у свест. Тако су многи наши грађани убеђени и дан-данас да је двоазбучност добра и корисна ствар, да их постојање другог писма аутоматски приближава развијеном делу света којем тежимо, да им олакшава учење страних језика, да је то друго писмо лакше и брже за писање, и друге нетачности.
Двоазбучност није особина ниједног значајног језика данас и ниједна држава у нашем цивилизацијском кругу се није сетила и не намерава да уведе такву иновацију у свој језик, иако су без сумње за њу чули. Напротив, оне нације које су заједно с нама уживале у тој ''великој предности'' током трајања пројекта Југославија, чим су добиле прилику, одмах су је уклониле из својих језика. Из сопственог искуства знамо: двоазбучност у једном језику не може реално да опстане - на дужи рок, једно писмо обавезно уступа пред оним другим. Ми смо били у прилици да направимо избор: или ћемо задржати писмо везано за језик јединственим правописом и уткано у сваки део културе и идентитета народа на овом простору током више од десет векова, или ћемо прихватити недемократски и идеолошки наметнуто писмо с друкчијим правописом у којем постоје гласови који су представљени с два слова. Или писмо наше државе, цркве и народа, за које смо психолошки и емотивно дубоко везани, писмо наших споменика, натписа на зградама и кућним вратима, наших најбољих писаца, научника, државника и уметника, наших докумената, тапија, крштеница, личних преписки, писмо наслеђених кућних и јавних библиотека с милионима књига, или писмо за које постоје сведоци да је увођено и претњама и уценама преко телефона из канцеларија једине партије и идеологије током неколико деценија друге половине прошлог века. Ни једна држава која посвећује дужну пажњу свом културном, националном и државном идентитету не би тако дуго затварала очи пред овим питањем и оставила га тако дуго нерешеним. Још имамо прилику да се заштитимо од својеврсног ''ауто-писмоцида'', немарног заборава и затирања српске ћирилице, али треба бити свестан да времена има све мање.
Нико се није приближио цивилизованом свету тако што је матерњи језик почео да пише још неким другим писмом. Много је примера држава с брзим економским развојем које нису мењале своје битне културне одлике, па ни писмо. Јапан, с изузетно специфичном културом, тешким језиком и веома компликованим писмом, успео је да направи производе који задовољавају сва светска тржишта, а да своју културу није жртвовао тим променама. Слична ствар се сада дешава у Кини и још неким мањим азијским државама. Не само језик и писмо, већ и друге културне одлике опстају, па свима позната кинеска Нова година и њен долазак представљају занимљиву вест за све светске медије и редовну бесплатну рекламу за Кину, с веома повољним последицама по углед нације и са значајним економским ефектима у туризму. Грци су са својим јединственим писмом већ одавно и без икаквих препрека ушли и у Европску унију и у друге организације и савезе западног света. С друге стране, Румуни су променили писмо пре стотину и више година, али им то није нимало помогло да у двадесетом веку не заврше под влашћу суровог режима и економски и у сваком другом погледу стравично заостану за европским окружењем. Познат је и случај Турске, која је двадесетих година прошлог века променила писмо, али у склопу свеобухватне државне и друштвене реформе у којој је своје писмо на тај начин знатно поједноставила, али и данас се осећају поселдице неслагања тог писма с турским језиком. Срби би с латиницом прешли на сложеније и мање квалитетно писмо, при томе би још и одступили од правописног принципа “један глас - једно слово”, а немају ни најмањег разлога за тако нешто. Треба бити свестан чињенице да српскохрватска латиница која се користи у нас није исто писмо као писма европских језика – развијена, прилагођена тим језицима и с много различитих и квалитетних типова.
Постоји још једна предрасуда, а то је да се страни језици уче лакше ако се српски пише латиницом. Треба нагласити још једном, латиница у употреби код нас и није латиница неког страног језика, већ српскохрватска латиница. Сем тога, није познато да је ико научио неки страни језик брже и боље тако што је матерњи почео да пише писмом тог страног језика. Писма свих европских језика су најмања препрека за учење тих језика и брзо се њима може овладати, без обзира на то које писмо се користи у матерњем језику. Колико је Мађара научило нпр. француски језик само због сличности писама? Је ли тај проценат већи него код народа, рецимо Бугара, који свој језик пишу ћирилицом? Колико Срба је овладало, на пример, норвешким, португалским или мађарским језиком само на основу условне сличности писама тих језика са српскохрватском латиницом коју одлично познају?
Кад је реч о међународним ознакама и симболима, они су исти у свим језицима који су их прихватили. Као што се науче светла на семафору, тако се науче грчка слова за ознаке углова и величина у математици и физици, и поједина слова абецеде за ознаке у алгебри и геометрији. Исто је и с ознакама и симболима у другим наукама и областима живота. Међутим, нико због њих не мења, нити уводи још једно цело писмо у свој језик. Ако би важио принцип, до сада нигде у свету признат, да је боље имати два равноправна писма у једном језику него једно, онда би истом логиком постојање три равноправна писма представљало још веће “богатство” и “предност” него само два.
Даље, ниједна држава није дошла на идеју да испуни права етничких мањина на матерњи језик и писмо тако што би језик већине постојао на још једном писму. Напротив, учинила би им свакодневни живот сложенијим и непривлачнијим – за које да се определе? Припадницима мањина у Србији је сигурно теже и компликованије да користе српски језик с два писма, него када би он имао само ћирилицу. Овако, које год да изаберу, увек постоји могућност да се некоме тим избором замере, а могуће је и да два члана исте породице (на пример мађарске или бугарске, све једно) српски језик пишу различитим писмима, чиме Србија ствара и одржава још један необичан и безумни преседан у Европи, а вероватно и у целом цивилизованом свету.
Коначно, компјутерска техника данас подржава на десетине језика и писама у свим програмима за потребе обичних корисника. На рачунарима се може на српском језику и ћирилици писати и обрађивати текст, могу се правити табеле, слати и примати пошта електронским путем, могу се креирати и разгледати интернет презентације. Сваком даном је све више целовитих програма на српској ћирилици, а сајтова је већ више стотина и број им се брзо повећава. Сем тога, данас се припрема за штампу ради искључиво на рачунарима, што значи да свака реч и сваки текст могу да се шире или скупљају према потреби, па питање простора који текст заузима у зависности од писма којим се пише постаје небитно.
Сваки рачунар може да користи ћирилицу, а слично је или би могло лако да буде и с мобилним телефонима, пејџерима, фискалним касама, разним врстама дисплеја и другим уређајима. Данашња технологија омогућава лаку употребу великог броја језика, а цивилизовани свет подржава језичку и културну разноликост. Колико се те могућности користе зависи само од конкретне државе и њене воље да подржи своју културу, и малим улагањем је доведе у склад са савременим цивилизацисјким и технолошким стандардима. То су државе из нашег цивилизацијског круга већ урадиле, а Србија и даље од себе прави слепца тако што покрива очи сопственим рукама.
Свету нас приближава упознавање и примена савремене технике и технологије, понуда квалитетних производа и услуга, усвајање и примена важећих стандарда и норми, мењање навика у мишљењу, раду, пословању и начину комуникације, познавање страних језика, отвореност према другим културама и различитостима, али и чување сопственог културног наслеђа и неговање и унапређивање сопственог језичког, културног и државног идентитета и интегритета. Слично томе, на пример, и заштита природне средине и природних ресурса од неконтролисаног економског развоја. Друге земље налазе начине да свој језик и писмо представе и пласирају другима као културну вредност, а у међусобном општењу користе светске језике. Ни једној земљи није пало на памет да уведе или одржава још једно писмо у свој језик, из било којег разлога, јер је то у најмању руку некорисно, а у пракси је само штетно. Нигде у озбиљној науци о језику, ни у једном раду било којег значајног лингвисте, не постоји цитат у којем се аутор позитивно осврће на могућност равноправног постојања два писма у једном језику.
...наставак у следећој поруци
наставак...
Упркос свему томе, у српској држави и народу је и даље уврежен друкчији став и дубоко укорењена другојачија пракса. Узмимо државу Србију и њене институције, органе и системе за пример. У појединим министарствима се не поштује важећи Устав Србије у погледу службене употребе писма. У појединим државним органима, институцијама, предузећима и системима сваки запослени може да се понаша по принципу ''држава, то сам ја'', или ''историја почиње од мене'', и у службеној комуникацији и документима користи и другима намеће писмо према свом личном или политичком избору и сопственом, често очигледно ниском, културном и образовном нивоу. Ако дођете у једну смену, код једног службеника, држава вам преко таквог чиновника издаје документ на једном писму, ако дођете код другог службеника, или у другу смену, иста држава вам издаје исти службени папир на другом писму. На једном граничном прелазу је печат на једном писму, на другом прелазу на другом! На тролејбусима у градском превозу у Београду је ћирилица, на аутобусима латиница! Многи документи су истовремено на два писма, што може довести до непремостивих тешкоћа у комуникацији у разним ситуацијама. Од та два само једно је по Уставу, али држава се не меша у своју надлежност и свој посао, и није јој стало до тога шта грађани мисле о томе и како се осећају у пословима с њом. Које писмо ће бити на државној или градској телевизији, које се издржавају од пореза грађана, у Електродистрибуцији, на факултетима, у МУП-у, на пример, више зависи од политичке припадности и образовног и културног нивоа њихових тренутних управника него од тога шта пише у Уставу и шта подразумева цивилизовано понашање сваког писменог грађанина од културног интегритета. Прокламована равноправност два писма не постоји у свакодневном животу, ако се као такви не узму напред поменути трагикомични примери с пасошима и средствима градског превоза. На пример, не може се добити крштеница на ћирилици у једној београдској општини чак и ако замолите да вам је напишу ручно. Бићете подвргнути вербалном малтретирању ако то затражите. Грађани Србије на потрошачким производима које свакодневно купују често не могу да нађу и прочитају, чак ни као опцију, назив и декларацију о производу на свом матерњем језику и писму. Озбиљне државе такву произвољност, самовољу и поткопавање сопствених правних аката и културних темеља не толеришу. Демократија није неограничена слобода избора, и то мора да буде тако јер је у интересу свих.
Бројне су и озбиљне импликације ових питања. Држава којој није стало до тога како се поступа према њеним грађанима и како се они осећају у у пословима с њом није демократска. Како се осећа грађанин када уђе у неку установу која по дефиницији треба да штити закон, као што је, рецимо, његов општински МУП, и види обавештења исписана на латиници и службенике који исписују државне формуларе и документа на латиници - како се може тај грађанин осећати кад одмах види да се у тој установи крши чак и Устав? Зато овај проблем вапије за решењем на нивоу државе. Неразрешавање ситуације с постојањем два писма у једном језику Србију сврстава међу недовршене и незреле нације које се још нису разабрале у основним питањима свога културног идентитета и државне организације. Последице су горе и далекосежније него што се на први поглед може закључити. Било да се гледа из уже или шире перспективе, двописменост је не само нерационална и сувишна, већ и штетна. Закон који би регулисао јавну и службену употребу српског језика и писма и закон који би санкционисао кршење Уставних одредби о употреби српског језика и ћирилице решили би питање наше ћирилице на квалитетан и цивилизацијски примерен начин. С разумним роковима за институције и предузећа, и доследним поштовањем Устава и закона, питање двописмености би се успешно решило у кратком року.
Срби и држава Србија до сада нису стигли да се на прави начин позабави овим питањем. Зато што је то тако, трпе и грађани и држава. С једне стране се свакодневно крше права и повређују осећања грађана, а с друге стране се омаловажава и не поштује држава Србија и њен Устав. Што се у приступању овом проблему више одуговлачи, теже ће га бити решити касније и последице ће бити горе. Два писма у српскoм језику постају све више основа за нову поделу међу грађанима Србије и дугорочно представљају потенцијалну опасност за њих и њихову државу. Све више је примера да у истој породици једно дете пише српски језик на једном писму, а друго дете на другом писму. У школама део ђака, или део наставника, на једном писму, а део на другом, неуставном. Већ има међусобних упозорења, убеђивања и повишених осећања. Српске власти, српска политичка и културна елита и српски медији готово без изузетка доследно ћуте о овом питању. Наши представници на власти не мисле унапред и важна питања не решавају стратешки. Свеједно је како гласи актуелна парола ако иза ње стоји стари начин мишљења и поступања. Уређене земље које се заснивају на демократским механизмима и владавини права и закона не остављају оваква питања овако дуго нерешена. Трећи миленијум је почео, а Србија је и даље у другом.
СРПСКИ језик пред троструким избором
Питање писма српског језика заслужује много више простора и пажње од оних који су му се до сада давали. Оно изискује озбиљну, стручну, јавну и толерантну расправу на свим нивоима. Држава га није регулисала до краја на одговарајући начин, а проблеме који се јављају у пракси игнорише. Бројне институције које би по дефиницији морале да се њиме баве нису се, или су се веома мало показале корисним.
Сажето, питање писма српског језика се своди на следећи избор:
1. српски језик треба да има два писма, ћирилицу и латиницу
2. српски језик има једно писмо, и то је ћирилица
3. српски језик треба да напусти ћирилицу и прихвати латиницу као своје једино писмо
Укратко, ове опције се могу свести на следеће ставове:
1. Први избор, два писма у једном језику, представља лоше решење из скоро свих језичких, културних, националних, државних, правних, цивилизацијских, демократских, економских, пословних, психолошких, породичних и других разлога. Двоазбучје званично не постоји ни у једном језику из цивилизацијског круга којем припадамо, а да је добро и корисно вероватно би га још негде увели. Оно свакодневно производи проблеме у областима права, демократије, уређивања и функционисања државе, у пословању, развоју писмености и многим другим областима. Цивилизацијски, двоазбучје у једном језику је превазиђено, некорисно и, чак, штетно решење. Латиница у српски језик није дошла спонтано, из реалних језичких потреба, већ прво из идеолошких разлога, а после је тихо (али често грубо и под притисцима) и систематски наметана, без икаквог званичног објашњења или одлуке, али уз масовно кршење личних, демократских и националних права Срба и других грађана који су је користили. Латиница је у српски језик ушла с идеолошким концептом Југославије, уз који су ишли и промена назива језика и интервенције у његов правопис и речник. Ништа се од тога није одржало, сем латинице која, попут дивље градње у архитектури и урбанизму, неприродно опстаје у нашем језику и прави све већу збрку и пометеност. Ваљало би престати с умишљањем да смо паметнији од других и приклонимо се цивилизацијским стандардима и нормама. На један аргумент о корисности двоазбучја може се навести десет о његовој сувишности и штетности.
2. Други избор, српски језик и ћирилица у тројству - јединству са Вуковим правописом, разумљив је свима који питање језика и писма гледају и схватају у свим њиховим аспектима, мисле здраворазумски и модерно, и хоће да имају и језик и државу уређене по савременим цивилизацијским стандардима. Иза ћирилице стоји десет векова српске културе, милиони књига у приватним и јавним библиотекама, имена на кућним вратима, надгробним и другим споменицима, у безбројним документима, крштеницама, тапијама, личној и званичној преписци бројних генерација, у рукописима и потписима наших најбољих писаца, научника, уметника, државника и других. За њу смо дубоко псхолошки и емотивно везани и она представља суштински део језичког, културног и државног идентитета Срба, Србије и свих њених грађана. Ћирилица и српски језик, уз јединствен правопис којим су нераскидиво везани, представљају нашу непорециву и незаменљиву културну одлику и вредност које треба да представљамо и пласирамо другима, као што то раде друге нације са својим језицима. Она, с друге стране, не представља ни најмању препреку у нашем прилагођавању свету и комуникацији с њим, нити постоје препреке да се користи у савременој техници и технологији, од пејџера и мобилних телефона до телевизије, рачунара и других савремених уређаја.
3. Иза трећег избора, да се одбаци ћирилица и прихвати латиница као једино писмо српског језика, нико озбиљан до сада није стао, јасно је да је он нереалан и неостварив у било које догледно време.
Питање писма српског језика се, дакле, своди на питање избора између ћирилице и двоазбучја у српском језику. Оно мора да се што пре реши на квалитетан и цивилизацијски примерен начин, јер садашње стање с два писма у једном језику проузрокује само тешкоће и проблеме, штетно је, а потенцијално је и опасно као разлог за још једну поделу међу грађанима Србије. Његово игнорисање и нерешавање сврставају нас у нације које се још нису разабрале у основним питањима демократије и државног уређења, нашу науку о језику оставља у густом идеолошком мраку из којег су други брзо и ефикасно изашли, а језик нам непотребно чини тежим, компликованим и непривлачним.
Љубиша В. Јовановић, проф. енглеског језика
председник Скупштине Удружења "Српска ћирилица",Београд
април 2004.
a sto bi to latinica bila zvanicno pismo, molim te?
objasnite mi kako je to latinica znacajna za nas i utkana u telo i istoriju srpskog naroda?
odlican tekst.
Иза ћирилице стоји десет векова српске културе, милиони књига у приватним и јавним библиотекама, имена на кућним вратима, надгробним и другим споменицима, у безбројним документима, крштеницама, тапијама, личној и званичној преписци бројних генерација, у рукописима и потписима наших најбољих писаца, научника, уметника, државника и других. За њу смо дубоко псхолошки и емотивно везани и она представља суштински део језичког, културног и државног идентитета Срба, Србије и свих њених грађана.
Е ако ово не разумете онда вам никако не могу помоћи :nonono:
Bojim se da mi to ne dozivljavamo na isti nacin...
Jedno je istorija, tradicija, kulturna tekovina i ostalo, a drugo moj izbor da pisem latinicom.
Ne sporim ja vrednost cirilice, samo ne razumem zasto kod nas Srba sve mora da bude tako prenaglaseno. To pismo je tu, pa je tu, nase je, pa je nase, ne upotrebljavam ga, ne znaci da ga ne znam i ne postujem. Nisam rekla da bih volela da ga ukinu, zadovoljna sam postojecim stanjem, neka bude PRVO, ali da mi se latinica ne dira i svi srecni i zadovoljni.
Kao da sam izvrsila atak na tvoju licnost, tako branis cirilicu od mene (nas nekolicine) :)
hahahhaha ba¹ ste simpatièni :K :cvet
Zoe, ¹to se tièe nacionalizma-Hitlerova partija se zvala Nacional-socijalistièka... Piusti me da budem patriota, jedva sam i tu reè oèistio od blata 90-ih... :K
Roben, take a deep breath... Mene ne zanimaju Hrvati :wink: Niti sam niti æu ikad ¾iveti tamo( a verovatno ni na letovanje neæu iæi)... Problem je ¹to ja hoæu svoje dvori¹te da poèistim od kukolja nacionalizma, doræol, brate Srbija, ratko Mladiæ, ono... jer u njemu hoæu da ¾ivim :wink:
Latinica mi nije kroatizam. Oba pisma sam nauèio pre polaska u ¹kolu i ponosan sam ¹to znam oba. Æirilicu pi¹em kad pi¹em pisana slova, a Latinicu-¹tampana. Zato ¹to mi je tako lak¹e, lep¹e i br¾e.
Na kompu koristim latinicu, jer mi franke¹tajnski izgleda æirilica(kad je ja pi¹em, kad èitam-verujte da ne primeæujem koje je koje pismo)
Zoe, neæemo da ubacujemo kilometarske textove-jer ako ja krenem-zagu¹iæemo temu i odosmo-nikud :wink:
Hrvati imaju slovenskiji jezik od Srba. E mislim da je to kljuèno za toliku mr¾nju. Janjièari su oduvek Srbe mrzeli vi¹e od turaka :hm
Quote from: Darker on 08-09-2007, 06:29:06
Hrvati imaju slovenskiji jezik od Srba. E mislim da je to kljuèno za toliku mr¾nju. Janjièari su oduvek Srbe mrzeli vi¹e od turaka :hm
Sa ovim æu se slo¾iti. Radi ilustracije, evo
citata iz
Du¹anovog zakonika:
"16. О монашком животу:
И на
тисућу кућа да се храни у манастирима педесет калуђера."
Verovatno ima jo¹
"kroatizama" ali me stvarno mrzi da tra¾im. Za ovo sam znao od ranije pa sam znao ¹ta tra¾im. Koga ne mrzi nek prelista kompletan zakonik http://www.dusanov-zakonik.co.yu/ (http://www.dusanov-zakonik.co.yu/)
Како се каже педер на хрватскоме језику?
-Заходник
:>
:wink: Meni je bilo simpatièno kad je neko poèeo u razgovoru da Hrvate zove Kroaæanima zbog onog Cro momenta :trfr:
"niko drugi to ne radi" i "svi drugi su to odbacili" meni nije nikakav argument :> A takoðe se ne sla¾em sa mi¹lju da bi kad tad jedno pismo moralo da nestane. Bio bi skandal kad bi æirilica nestala, sa tim se sla¾em. Ali ja prosto ne mislim da ona nestaje :) Osim toga... æirilica kojom pi¹emo danas nije ni slièna onoj kojom smo pisali pre Vuka, i kojom su napisani mnogi na¹i spomenici kulture, stare knjige itd...pisali i èuvali æirilicu ili latinicu, mi to proèitati ne umemo...koliko unazad da se vraæamo da bi potpuno oèuvali identitet?
E, a evo nekoliko zanimljivih stvarèica koje sam primetila u Turskoj...
kat je èisto turska reè za sprat, a "kroatizam" je.
sat je takoðe turska reè. Mi koristimo i sat i èas, a Hrvati iskljuèivo sat (oni ka¾u i ¹kolski sat na primer). :wink:
Па они су успешније потурчени од нас!!!!!!
:116: :116: :116:
Знање је тако забавно :>
o da :>
Ipak cu skupiti petlju da plasiram nesto sto sam samo procitao. Dakle, ovo sto pisem nije plod moga, vec uma nekog lingviste koji se bavi problematikom srpskog (i hrvatskog) jezika.
Nemusto sam zapoceo pricu o jonskim i dorskim stubovima. Jonski su kitnjasti, izvedeni, sareni... a dorski su monolitni, stameni, jednobojni...
Hrvatski je jonska, a srpski dorska varijanta jednog te istog jezika (na sram i uzas cistunaca obe fele). Jedni svoje poreklo traze u gudurama Irana (Hrvati), odricuci sebi lepotu pripadanja slovenskom stablu jezika, a drugi (Srbi), svoje poreklo traze u najstarijim ljudskim zajednicama, od Lepenskog vira naovamo.
I jedne i druge ismevaju pripadnici "ciste" struje, skolasticke struje lingvistike, koji tvrde da je slovenstvo kao kategorija proisteklo iz neke poljske zabiti, gde i dan-danas niko ne zivi, i gde je nemoguce fizicki sabiti populaciju od koju stotinu miliona Slovena, bez obzira na sve pogrome i genocide, od Kamenog doba naovamo. I jedni i drugi se brane paleolingvistikom, koja tvrdi da je aktuelna skolastika samo plod "germanske" struje, koja se smrtonosno jezi na pomen "slovenstva" i koja panicno bezi od cinjenice da su Sloveni najbrojnija (i dalje) etnicka grupa na ogromnom prostoru od Iberije do Urala.
U vreme dok su nas bombardovali, procitao sam par knjiga pocivseg profesora Radivoja Pesica. Jedna je bila "Vincansko pismo", a druga "Zavera poricanja". Treca je bila "Prasloveni i Atlantida" V. Scerbakova u izdanju izdavacke kuce "Pesic i sinovi", pa onda "Keltsko-srpski recnik" Ranke Kuic..., i, naposletku, "Velesovu knjigu".
Uspesno su me ubedili da su Sloveni poharana i pokradena civilizacija, koja je bila pismena vekovima pre Cirila i Metodija, koja je mozda lutala Evropom, ali se vratila (onda kada zvanicna istorija taj trenutak u vremenu belezi) na Balkan, koja je primila Hriscanstvo, ali i pismo izvedeno iz grckog, a ne slovenskog alfabeta... i tako to. Uspesno me ovi drugi ubedjuju da je sve to samo kvazinauka i laprdanje... a ja ostajem zbunjen i slusam obe strane, praveci svoju pricu.
Na netu postoje na desetine foruma kojima se lingvisti i napaljenici na tu temu bave. Oni "ozbiljni" odbijaju bilo kakvu mogucnost da se o tome s njima razgovara. Oni drugi pricaju li pricaju.
Prelazim u Kineze. Kod njih je barem istorija neprekinuta kategorija. Jos samo da postignem ugao ociju... ali, radim na tome!
evo Grci pisu cirilicu a i ne znaju
Kasno, Dancho, moj prijatelju, kasno...
Na sledecem popisu, prijavicu se ili kao Maja, ili kao Kinez.
Slikovno pismo cu, u medjuvremenu, prouciti...
Quote from: willie the scot on 07-09-2007, 15:20:12
a sto bi to latinica bila zvanicno pismo, molim te?
objasnite mi kako je to latinica znacajna za nas i utkana u telo i istoriju srpskog naroda?
khm...ovaj...recimo ovako, koristis latinicu na ovom forumu...
I neka mi kaze neko da koristi izraz "zapeta"...
Quote from: igrackica on 10-09-2007, 17:40:19
I neka mi kaze neko da koristi izraz "zapeta"...
evo ja!!!
zapeta puska!
:K
p.s. salim se, koristim hrvatsku varijantu - zarez
I ja zarezujem :K
Quote from: Adonis_Vernalis on 10-09-2007, 13:09:27
Uspesno su me ubedili da su Sloveni poharana i pokradena civilizacija, koja je bila pismena vekovima pre Cirila i Metodija, koja je mozda lutala Evropom, ali se vratila (onda kada zvanicna istorija taj trenutak u vremenu belezi) na Balkan, koja je primila Hriscanstvo, ali i pismo izvedeno iz grckog, a ne slovenskog alfabeta... i tako to. Uspesno me ovi drugi ubedjuju da je sve to samo kvazinauka i laprdanje... a ja ostajem zbunjen i slusam obe strane, praveci svoju pricu.
Da, zapravo problem na¹eg "identiteta" ide mnooogo dalje od æirilice.
A i hrvatskog :>
Samo oni sad pribegavaju i genetici da doka¾u da nisu mi :K
Nama je istorija proizisla iz geografije... Lako je bilo Provansalcima (romani) i stanovnicima Normandije (Germani) i Bretanje (Kelti) da se ujedine u Francuze kada ih nisu zahvatile kulturno-istorijske turbulencije kakve su nas scepale i razbijale kroz povijest.
Kako su pripadnici tri potpuno razlicite grupe naroda uspeli da se pretoce u jedan (mada ima teza da Francuzi nisu narod nego nacija...) a mi Sloveni ostali razbijeni pa svako pleme zeli svoju drzavu (ne nameravam da ovime vradjam novonastale drzave, ili obnovljene drzave)?
Dugo ce se jos oko toga voditi rasprave... Mi se mozemo truditi da ostanemo dobra komsije/susedi/susjedi.
Tri razlicita coveka puno je lakse ujediniti oko zajednickog cilja nego tri jako slicna...
Jedni na drugima vide svoje mane, a ustvari su te mane zajednicke
Nije isti jezik... Vise se razlikuje nemacki iz Hamburga i Beca mislim.
U sustini da...I tamo postoji knjizevni (recimo da je normiran po berlinskom govoru) i "provincijski" kojim govore Nemci iz Bavarske i Austrije, ali to je vise svedeno na sukob dijalekata (tipa nas knjizevni jezik i jezik okoline Vranja). Slicno je valjda i u Francuskoj sa onim njihovim oksitanskim.
Ma mi smo ti Balkanci posebna sorta ljudi. Ako jedan kaze da drugi kaze ne a treci ce da izmisli neku novu negativno-pozitivnu reccu tipa DE ili NA!!! :>
U poslednje vreme hrvatski mi sve vise lici na slovenacki, tacnije na slovenacki izgovoren sa srpskim odn. hrvatskim naglasom.
Vestacko djubrivo i umetno gnojivo.
Prvo je srpsko a drugo hrvatsko, mada i u Sloveniji se pise "umetno gnojivo" ali se sasvim drukcije naglasi nego na hrvatskom.
Takvih reci je na hrvatskom sve vise.
Sve me podseca na igru gluvih telefona.
U Sloveniji zive dve manjine (italijanska i madjarska), a i od nekad si mogao na obicnu antenu da nahvatas i italjanske, madjarske, austrijske i hrvatske programe (btw. slovenacki je pun germanizama), u Hrvatskoj (Zagrebu) moglo se je slusati i pratiti osim hrvaatskih jos slovenacke i srpske radio i TV stanice , a u Srbiji gleda se osim domacih i hrvatska i jos po neka televizija.
I tako dok neka rec stigne od Triglava do Usca malo promeni formu i naglasak...
Kad sam odlazio u Hrvatsku, nekad sam se i trudio, da govorim hrvatsko-srpski odn. srpsko-hrvatski, u poslednjih nekoliko godina koristim samo slovenacki.
Bezbednije je, jer pogre¹na rec izaziva u najmanju ruku mrke poglede...
Cak i u gramatici se Hrvati sve vise priblizavaju slovencima.
Inace slovenacki je nastao na temeljima "starocerkvene slovanscine", e sad da li su to koreni i hrvatskom, ne znam....
Eto tako.
Btw, inace simpatican mi je taj danasnji hrvatski...
...a i cirilica mi je lepo pismo, pogotovo pisana slova, mada mi sporo ide.
Quote from: Maslacak on 09-09-2007, 19:04:26
E, a evo nekoliko zanimljivih stvarèica koje sam primetila u Turskoj...
kat je èisto turska reè za sprat, a "kroatizam" je.
sat je takoðe turska reè. Mi koristimo i sat i èas, a Hrvati iskljuèivo sat (oni ka¾u i ¹kolski sat na primer). :wink:
Siguran sam, da ce skoro iz
skolskog sata nastati
skolska ura, a kasnije i
solska ura.
Quote from: tarantulica on 07-09-2007, 09:50:33
Ja bih dodala foru sa zeleznichke stanice u Zagrebu, kad je shalterska sluzbenica insistirala da odatle krece vlak, a ne voz. Odgovor je glasio otprilike ovako:"Gospodjo, da li kazete da ste se navozali ili navlachili? " :-)
vlak, voz ili cug???
Vlak je cista slovenacka rec.
Vlak - vleèi - vlaèiti (=vuæi, tegliti) - LM, vlak vuèe vagone itd... tako je na slovenaèkom, dok "vleèi i vlaèiti" jo¹ ne postoje u hrvatskom vokabularu.
Cug im dodje iz nemaèkog "der Zug", kad su se cugali do Beèa (preko Slovenije naravno, gde su se vlaèili sa vlakom).
:K
Inace dopada mi se ona komparacija sa stubovima, no eto, dodajem jo¹ korintski stil, koji je najmladji u arhitekturi i daje najvi¹e podloge za improvizaciju.
Inace evo nekoliko reci u sva tri stila (redosled je uvek isti: slo-hr-sr):
¾lica – ¾lica – ka¹ika
vlak-vlak-voz
avtobusna postaja-autobusna postaja-autobuska stanica
¾elezni¹ki kolodvor-¾eleznièki kolodvor-¾eleznièka stanica
zaledje (citaj z-a-l-e-d-j-e) – zaledje – ofsajd
nogomet – nogomet – fudbal
tisoè – tisuæu – hiljada
vratar – vratar – golman
vratnica – vratnica – stativa
vrata -??? – gol
bom – bum (zagorski) - hoæu
ne bom – ne æu –neæu
tisek – tisak- ¹tampa
teden – tjedan – nedelja/sedmica
naèelno/naèeloma – naèelno – u principu
teèaj – teèaj - kurs
uèinek – uèinak – dejstvo
vozilo –vozilo- ???
zdravstvo –zdravstvo - ???
vnetje – upala - zapaljenje
prehlad – prehlada - ???
smeti – smeæe –djubre
val – val – talas
valovanje – valovanje - talasanje
Ocigledno “jonski stil” sve vise nalikuje na “korintski” ali nevidim razloga, da bi se zato „dorski stil” oseæao ugro¾eno ili ljubomorno...
Inace secam se, kad su u Sloveniji pocele da emituju prve komercialne televizije – Kanal A i POP TV, mislim da je to bilo 94, da su bile popularnije i vi¹e gledane u Hrvatskoj (pre svega u Zagorju i Istri – jer je tamo lako bilo uloviti njihov talas) nego u Sloveniji.
He-he...
...zna se ko je najbloji kom¹ija, tj. susjed odn. sosed.
A to sa „bok decki”, tako smo se mi pozdravljali jos u vrticu i taj bok, nema nikakve veze sa bogom. .blah.
E to mi nije jasno-
Ja tu i tamo cujem Bog a ne bok..i onda sam u rebusu..
ali retko da pomislim da je to bok valjda od zbogom?
btw, buduci da imamo ove informacije iz prve ruke,
da menjamo naziv teme u Slovenizmi? :smekerica:
ili Objedinizmi? :>
ja znam da se kaze bog,tj pise se...a cuje se bok...
samo je caka u izgovoru...
Quote from: Smrda on 22-09-2007, 23:32:49
ja znam da se kaze bog,tj pise se...a cuje se bok...
samo je caka u izgovoru...
Da,ka¾e se i pi¹e se bog,a èuje se bok.
:lol: :lol: sto se ne odluce vec jednom?
Quote from: Al-Jasmina on 22-09-2007, 23:44:49
:lol: :lol: sto se ne odluce vec jednom?
:lol:
Evo ovako ka¾e Viki:
BokIzvor: Wikipedija
Bok predstavlja u Hrvatskom jeziku usmeni i pismeni pozdrav pri susretanju i na rastanku. Pojam potjeèe od rijeèi Bog i mo¾e se usporediti s nekoliko takvih izraza u katolièkim zemljama.
Porijeklo
„Bok“ odn. regionalno i „Bog“ je skraæenica od „Bog te pozdravi“ ili u mno¾ini „Bog Vas pozdravi“. Pri rastanku radi se o skraæenici od „Idi s Bogom“ ili „z Bogom“. Doslovno isti naèin pozdravljanja postoji uglavnom u prete¾no katolièkim zemljama: Austriji i u djelovima Njemaèke ka¾e se “Griaß di god” u mno¾ini „Grüß euch Gott“ („Grüß Gott"), u ©panjolskom 'Adios' , „bom dia“ u Portugalu, „Adieu“ u Francuskoj i „Dia duit“ (Bog s tobom) u Irskoj.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bok
Sad za Hrvatsku nisam siguran ali u Sloveniji je definitivno bok (kao pozdrav)...
Inace imao sam u mislima onaj "bokæe pravde" iz uvodnog posta.
Inace u Sloveniji su poznati i kroatizmi i srbizmi.
srbizem -zma m (i) lingv. element srb¹èine v
kakem drugem jeziku: v romanu je veliko
srbizmov
kroatizem -zma m (i) lingv. element
hrva¹èine v kakem drugem jeziku: kroatizmi v
sloven¹èini
A eto i vi imate slovenizme a niste ni znali...c-c-c-c...
Ovaj blog me neodoljivo podsetio na ovu temu.
Brijanje po EU i ru¹enje predrasuda
Utorak, 04 Rujan 2007
Ovo ljeto za promjenu odluèio sam zbrisati iz "najsportskije zemlje na svijetu " (navodnici ukazuju na sarkazam) da vidim bijeloga svijeta. Plan je bio Berlin – Pariz – Amsterdam, sve skupa 30 dana koliko traje interail karta. I tako veæ po ulasku u sloveniju (pi¹em malim slovom jer je fakat mala) zrak je promjenio miris.
Nije to vi¹e bio ovaj na¹ ustajali te¹ki balkanski zrak, poèelo je vonjati na EU. Nakon toèno 16 udisaja kada mi je sav balkanski zrak iza¹ao iz pluæa odmah sam se osjetio kulturniji (toliko kuturniji da sam umjesto standardnog postupka lijepljenja ¾vake ispod sjedi¹ta fino pro¹etao do ko¹a na kraju vlaka ("sram te bilo" rekla bi kauguma nesretno zalijepljena jo¹ u Hrvatskoj).
I tako do¹li ja i frend do Berlina negdje oko ponoæi da bi tu uslijedio prvi kulturolo¹ki ¹ok. Glavni kolodvor u Zagrebu izgleda kao tramvajska stanica naspram ovog golemog Berlinskog zdanja. Lijepo izaðe¹ van iz vlaka, stane¹ i pita¹ se gdje sad (ne¹to kao Spiderman na Ciboninom tornju).
Pomoglo nam je i to ¹to nismo znali ni rijeè njemaèkog ;) Ali kao ¹to voda uvjek naðe izlaz, i mi smo nekako na¹li izlaz (vrijeme je bilo na na¹oj strani ;). Trebalo je samo jo¹ platiti skupi taksi i pravac Tresor (skup ako ne zna¹ njemaèki jer te fino provozaju od toèke A do toèke B u koncentriènim krugovima). Tresor je, za one koji ne znaju, meka svih partijanera koji dr¾e do sebe, a ja kao jedan ostarjeli primjerak te sorte objeruèke sam prihvatio svoju obvezu da za vrijme partijanerskog vjeka posjetim to mitsko mjesto. I dobro da jesam, razoèarao se nisam (rekao bi Yoda) i nema smisla tro¹iti rijeèi na dobar provod na partiju jer tekst koji bi napisao (da pi¹em o tome) bi bio tuc tuc tuc tuc tuc tuc tuc dok sive stanice vri¹te.
Negdje oko devet ujutro kada smo iza¹li iz hrama prvi put smo se izgubili (ka¾em prvi put jer se to poslije de¹avalo n puta). Hrabro smo krenuli tra¾iti kolodvor gdje smo ostavili stvari i nakon negdje dva sata hodanja ga na¹li (veselo je lutati dva sata nakon cjelonoænog plesanja, a noge vièu u ekstazi "jo¹ stari jo¹"). Kada smo napokon do¹li u hostel bilo je podne (a u glavi ponoæ) i mala sobica s 8 nepoznatih ljudi se èinila kao raj (u kojem je opako smrdilo po znoju i cipelama, ali siguran sam i da pravi raj nije kao ¹to pi¹e u bro¹uri).
Fora s hostelom je ¹to upoznaje¹ ljude kao loto izvlaèenje, totalni je random koga æe¹ dobiti u sobi, a najgorim su se pokazali USA-ðani. Razgovor je bio slijedeæi:
Amerikanka: Odakle ste?
Mi: Iz Hrvatske
Amerikanka: A to je kod Praga
Mi: Ne to ti je na granici s Rusijom
Amerikanka: A, da da, znam gdje je to
Mi: George Bush
Ovo bi se moglo navesti vi¹e kao pravilo nego kao iznimka u sluèaju Amera jer o njima ionako svi govore kako su oni glupa neobrazovana nacijaa, onda kada ih stvarno upozna¹ ka¾e¹: "Ah ti amerikanci ba¹ su glupa i neobrazovana nacija". Na svu sreæu bilo je i neamerikanaca u hostelu s kojima se lagano mogao naæi zajednièki jezik (engleski). Bio sam èak i u njemaèkom kinu s Njemcem koji se kunuo da film nije sinhroniziran na njemaèki, a naravno bio je i ja sam se dva i pol sata igrao igre "pogodi ¹ta glumci prièaju" i "koja je radnja ovog filma??".
Ali najljep¹e je kada u bijelom svijetu èuje¹ poznati jezik "¹ta je bre". Kako nisam odgojen kao jedan od zakletih srbomrzaca (imam inteligentnog æaæu koji me nauèio da postoje dobri i lo¹i ljudi svugdje) a ovi srbi nisu bili èetnici :) veæ 300 najboljih studenta iz RS kojima je njihova dr¾ava velikodu¹no platila putovanje po Europi da malo vide svijeta (èak im je isfurala ¹engen vize po kratkom postupku).
Za razliku od pomalo hladnih ostalih europskih naroda, braæa srbi su prilièno dru¾eljubivi tako da smo veæ istu veèer haraèili po Tresoru skupa, tamo stvarno nije bitno tko je Hrvat, tko je Srbin jer dobra muzika bri¹e nacionalne identitete i spaja ljude na osnovi ljudske vrste (za razliku od razlièitog razmje¹taja boja na platnu koje se vijori razdvajajuæi pritom ljude, potièuæi mr¾nju pod krinkom nacionalnog identiteta). Iduæih par dana je pro¹lo u obnavljanju izgubljenog bratstva i jedinstva i tulumarenju po Berlinu, èak smo i braæu ¹vercali u svojoj hostelskoj sobi pod uvjetom da se briju i da im brade ne narastu preko noæi :).
Na kraju bi spomenuo da Berlinski zid nisam ni vidio (cura mi je bijesno rekla "onda ne mo¾e¹ ni reæi da si bio u Berlinu") ali mislim da to i nije neka ¹teta. Umjesto da sam se furao na Japanca i bjesomuèno ¹kljocao na svaku znamenitost iz kulturnog vodièa, ¹to jo¹ uvjek stignem kada budem bio stari prdonja, ja sam nauèio vrijednu ¾ivotnu lekciju. Nemoj pristupati ljudima s predrasudama utemeljenim na tuðem mi¹ljenju i uvjeravanju, dopusti samome sebi da stvori¹ vlastite dojmove (fuck indoktrinacija).
Istina, bio je rat, ali isto tako ne smijemo zaboraviti da je lo¹im ljudima rat poslu¾io kao izlika za ubijanje i klanje, a da ga i nije bilo ti isti bi tako i tako zavr¹ili u crnoj kronici prije ili kasnije (prije prije nego kasnije). A svima vama Thompsonima poruèujem: da nema Srba, mrzili bi ne¹to drugo (to vam je u krvi, jabuke, pogledajte samo sa kojega ste stabla pali), nemojte se zavaravati. Budite zahvalni Srbima ¹to postoje jer barem imate sada ne¹to opipljivo i stvarno da vam hrani mr¾nju, jer treba popuniti rupu kada zav¹i nogometna sezona. ;)
Jo-Lu
Izvor (http://www.mojfaks.com/index.php?option=com_content&task=view&id=162&Itemid=2)
hehehe
super blogiæ :happy:
Zakljucak?
Svi u Berlin!!!! :smekerica:
Inace sto se tice razlike izmedju Slovenije i Hrvatske ona stvarno postoji i nije ju tesko uociti...
...bar su to primetili moji prijatelji (koji inace sa Balkanom veze nemaju niti imaju neke predrasude, pa je komentar sasvim objektivan).
Quote from: Darker on 08-09-2007, 06:29:06
Roben, take a deep breath... Mene ne zanimaju Hrvati :wink: Niti sam niti æu ikad ¾iveti tamo( a verovatno ni na letovanje neæu iæi)... Problem je ¹to ja hoæu svoje dvori¹te da poèistim od kukolja nacionalizma, doræol, brate Srbija, ratko Mladiæ, ono... jer u njemu hoæu da ¾ivim :wink:
Slazem se u potpunosti.
I ako sam samo gost, vise volim kad je dvoriste cisto i sredjeno.
A za onaj bok, rekoh da su gluvi telefoni u pitanju.
Jbg, los signal... :K
Екстра блог! А наслов је најјачи! Мис'им то "бријање"! :lol: Увек се сетим свог загребачког френда који се спонтано продере за мном и мојом другарицом преко читавог неког белосветског трга: "Кај бријете Српкиње?" :>
А чињеница је да се увек обрадујеш свом језику кад га сретнеш некуд напољу. И да се увек најбоље дружиш са људима са ових простора.
Blog je izuzetno (da ne kazem iznimno :K) zanimljiv, ali su veoma zanimljivi i komentari brace Hrvata na njega, sto me neodoljivo podseti na tekst sa pocetka ove teme.
Komentara nema mnogo,
ispod su bloga, a gde bi bili :> (http://www.mojfaks.com/index.php?option=com_content&task=view&id=162&Itemid=2).
:> Bratsvo and jedinstvo Vs Sestrinstvo and razjedinstvo :trfr:
Svidja mi se blog...I svidja mi se to i takvo samopouzdanje!
Sta znam, ja se secam kad su me kao malu odveli da vidim tecu koji je bio neki andrak na nekoj radnoj akciji, gomila mladih iz svih delova Jugoslavije.
Mislim da je jedna od stvari koje su bile sjajne u vezi stare Yuge upravo ta mala balkanska vavilonska kula..svi pricaju svoj jezik a svi se nekako razumeju.... :lol: :lol: :lol: :lol:
I svako na neki nacin doprinosi opstoj lepoti jezika u vazduhu
jer kad neko cuje lepu rec (rec koja neobicno,veselo,simpaticno zvuci)
trazi odmah da se ponovi, da se objasni sta znaci :)):
Jbt, pa mi smo bili protoEU :116:
Jo¹ æe ispasti da EU ima nekakve neokomunistièke pretenzije :trfr:
Ja sam negde u 6-7. razredu osnovne ¹kole redovno èitala hrvatski tinejd¾erski èasopis Teen koji mi je tetka dopremala iz Bosne... bio je neuporedivo bolji od svih koji su u tom momentu postojali kod nas.
Elem, povremeno bih taj èasopis prosledila dru¹tvu... i bila je takva smejurija kad nisu kapirali reèi kao "klapa", "¹kvadra", "glazba"...a tek "brijanje" :116: ...onda sam ih uèila i obrazovala... ba¹ je simpatièno bilo :happy: