posao spisak apotekacenovnik lekovakontakt

Author Topic: Travari uz doktore  (Read 18020 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline mullala

  • Elitni clan
  • **
  • Posts: 469
  • Gender: Female
  • Irony is the new sincerity.
    • Identifikacija Sprasenih Biljnih Droga
Odg: Travari uz doktore
« Reply #15 on: 13-10-2006, 18:31:33 »
Pa deluje, samo je pitanje eksperimentalnog dokaza mehanizma  :wink:


Offline Smrda

  • Daktilograf pocetnik
  • ***
  • Posts: 3039
  • Gender: Female
  • i tako......
Odg: Travari uz doktore
« Reply #16 on: 20-10-2006, 03:58:18 »
evo par adresa ako nekog zanima..
www.hpus.com
www.hpathy.com
www.homeopatija.com

Offline Adonis_Vernalis

  • Profesor farmakognozije
  • Ultra mega giga forumas
  • **
  • Posts: 1840
  • Gender: Male
  • The Point of No Return...
Odg: Travari uz doktore
« Reply #17 on: 20-10-2006, 07:24:41 »
Ovde, na Farmakognoziji, svojevremeno je odbranjen diplomski na temu "Homeopatija". Cim ga pronadjem, skeniracu ga i okaciti ovde... Procitajte...

Offline AquArius

  • .. sfumato ..
  • Daktilograf pocetnik
  • ***
  • Posts: 3329
  • Gender: Female
  • AnAnymous
Odg: Travari uz doktore
« Reply #18 on: 21-12-2006, 01:50:18 »
Sumnjivi lekovi i lekari
Homeopatija


Naše tržište preplavljeno i pravim, ali i lažnim homeopatskim lekovima, kao i lekarima koji su završili neki kratak kurs
U traženju leka bez agresivne hemije i kod nas se sve više pacijenata okreće homeopatiji, medicinskoj disciplini koja nudi drugačiji pristup od zvanične madicine (“slično se sličnim leči”). Ispostavilo se da je “moda homeopatije” donela na naše tržište ponudu za koju se ne zna ni poreklo, ni kvalitet. Zbog toga je država formirala stručnu Komisiju za stavljanje homeoparskih lekova u promet, koja je do sada dala saglasnost samo za 6 preparata. Da bi se i zvanično našli u apotekama čeka se odobrenje Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije.

- U svih 6 slučajeva reč je o miksturama (mešavinama) 4 homeopatska leka niskih potencija - kaže docent dr Ljubica Raković Savčić, član Komisije za stavljanje homeopatskih lekova u promet. - To drugim rečima znači da imaju mali stepen razblaženja (do 4D, ili 1:10 ponovljeno 4x). - U ovim preparatima je dokazano prisustvo osnovne hemijske supstance svakog od lekova i po tome se tačno zna od čega je mikstura sastavljena.

Ukoliko se radi o mešavinama homeopatskih lekova visoke potencije (razblaženja mnogo veća) prisustvo osnovne hemijske supstance je veoma teško da se dokaže.

- Zbog činjenice da se veliki broj stranih proizvođača homeopatskih lekova pojavio na našem tržištu, kontrola je neophodna – kaže naša sagpvprnica. - Neki od njih zapravo i nisu homeopatski lekovi, jer i ne deluju po principu sličnosti, što se kosi sa osnovnim postulatom homeopatije.
Nevolja je i u tome što su se pojavile i brojne homeopate koje ili nemaju nikakva, ili poseduju samo minimalna znanja za posao kojim se bave.

- Posebno je uzelo maha lečenje u kojem se kombinuju akupunktura i homeopatija, što se, inače, praktikuje u Rusiji - kaže dr Raković Savčić, koja je, osim što je član Komisije za stavljanje homeopatskih lekova u promet, i član Sekcije srpskog lekarskog društva za homeopatiju. - Većina onih koji tvrde da uspešno leče nisu završili studije homeopatije /koje traju 2 godine i nisu ni malo lake/, već samo kratak kurs. A to apsolutno nije dovoljno!

Na pitanje kako da se prepoznaju oni koji se izdaju za homeopate, a to u stvari nisu, naša sagovornica objašnjava:
- Pre svega po tome što pacijentu umesto jednog, daju da pije 5- 6 lekova tokom dana. Poznato je, međutim, da se u homeopatiji prepisuje isključivo jedan lek. On bi trebalo da “pokrije” celokupnu ličnost, odnosno njen fizički, emocionalni i mentalni aspekt. Do izbora tog leka dolazi se posle sveobuhvatnog razgovora u kojem se sagledava celokupan dotadašnji život pacijenta. Jer, u homeopatiji se pacijent leči u celini, a ne poseban deo tela.
Takozvani lekari, takođe, ne uzimaju u obzir ni činjenicu da pacijentu u jednom periodu života odgovara jedan, a u drugom neki drugi - ističe dr Raković Savčić i dodaje da je potrošnja homeopatskog leka veoma mala /jedna bočica dovoljna je da zadovolji potrebe oko 500 pacijenata/, ali da mišljenje, ipak, moraju da daju stručnjaci.

Z.O.J.

Tekst preuzet sa Bilje i Zdravlje (http://www.biljeizdravlje.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=76)

Offline Adonis_Vernalis

  • Profesor farmakognozije
  • Ultra mega giga forumas
  • **
  • Posts: 1840
  • Gender: Male
  • The Point of No Return...
Odg: Travari uz doktore
« Reply #19 on: 25-12-2006, 16:59:56 »
OK, dobro, nisam taj rad skenirao, niti objavio... ali NIKO nije dosao ni da ga pogleda... Ma, narode... mozete vi mene nazvati Lajavim Krelcem... ili kako god vam drago... ali, sve to sam vec ODAVNO procitao, vec kao clan komisije za odbranu jednog obicnog, najobicnijeg DIPLOMSKOG RADA iz neke glupe FARMAKOGNOZIJE... Sedim, bukvalno, na tom radu... I znao bih, vise nego dobro, da je iko ikada dosao da potrazi taj rad...

Ma, vec me nervirate koliko ste inertni...

Koliko tek samo tema zelim da nacnem na ovom Forumu, ali necu, jer bi ih upropastio objavljivanjem...

Offline Smrda

  • Daktilograf pocetnik
  • ***
  • Posts: 3039
  • Gender: Female
  • i tako......
Odg: Travari uz doktore
« Reply #20 on: 25-12-2006, 20:51:17 »
konacno se neko javio na temu,kad ono...
.
Adonise...nemojte se nervirati..... :cvet :cvet

Offline Adonis_Vernalis

  • Profesor farmakognozije
  • Ultra mega giga forumas
  • **
  • Posts: 1840
  • Gender: Male
  • The Point of No Return...
Odg: Travari uz doktore
« Reply #21 on: 28-12-2006, 13:06:41 »
Smrdulence,

odavno sam vec prestao da se nerviram. Cak sam otisao u drugu krajnost, blago otupevsi.

I gledacu da tek stecenu otupelost dovedem do savrsenstva... Ume da prija...

Offline stef

  • Ultra mega giga forumas
  • **
  • Posts: 1764
  • Gender: Male
  • www.magijalepote.co.yu
Odg: Travari uz doktore
« Reply #22 on: 28-12-2006, 15:57:54 »
 Aj da jos malo zadjem u OFF. Skepticizam i fama koja se pravi oko homeopatije u nasoj zemlji je direktna posledica samozvanih homeopata; koji su procitali par knjiga na tu temu i pocinju da prave lekove.Druga je konvencijalnost i konzervativnost koju prati NAS fakultet koji se vrlo tesko prilagodava na evropske i svetske tokove.Sam dokaz je muka koja je nastala obaveznom reformom, koju je skoro svaki institut kocio.
 Homeopatija i homeopatski lekovi su trend u svetu, kao i aromaterapija i drugi alternativni metodi lecenja.Sigruno da te nove-stare metode lecenja nece zameniti lekove, ali mogu pomoci.Ne moze svako da bude homeopat, znam lekare koji su zavrsili ozbiljne postdiplomske (2 godine) u Rusiji, da bi to radili.Da bi to zazivelo mislim da to treba uvesti kao speciijalizaciju za farmaceute i lekare, kako bi se samo oni bavili time,i da se zavrsi legislacija oko toga.

Offline Smrda

  • Daktilograf pocetnik
  • ***
  • Posts: 3039
  • Gender: Female
  • i tako......
Odg: Travari uz doktore
« Reply #23 on: 28-12-2006, 20:01:07 »
auuu...konacno..
pa stef,ja se samo donekle slazem sa tobom...
i ne bih bas rekla da kod nas ima samoprozvanih homeopata,cini mi se da ti samoproklamovani strucnjaci se jos uvek drze termina "travari"..
nisam sigurna da li je bas neophodno da homeopatija bude postavljena kao specijalizacija,ali verujem da bi trebalo da postoji odredjeni kriterijum i odredjeni nivo zvanicnog,da se tako izrazim,obrazovanja...
sem toga,kod nas postoji skola za homeopatiju,koliko sam ja upucena,i cini mi se da mogu da je pohadjaju samo ljudi iz medicinske struke...
ali ako tako krene,onda ce lekari to uzeti pod svoje,pa ni farmaceut nece moci da se bavi time.... .grins.
@adonise...
evo pitanjce da ne otupite!!!
kakav je kriterijum da bi se neka biljka svrstala u homeopatsku,ili da bi pripala delu fitofarmacije....
mislim to me malo zbunjuje...
recimo,onaj glupi cicak  :>...
ovde ga smatraju samo-citiram"herbal medicament"-om.a ne homeopatskim?!?!....
a ja kad pitam zasto se ne koristi u homeopatiji,niko ne zna da mi kaze....ili nece...

Offline Adonis_Vernalis

  • Profesor farmakognozije
  • Ultra mega giga forumas
  • **
  • Posts: 1840
  • Gender: Male
  • The Point of No Return...
Odg: Travari uz doktore
« Reply #24 on: 02-01-2007, 11:41:24 »
Smrdulence,

mislim da se trenutno nalazite na boljem mestu za trazenje odgovora... i u drustvu pozvanijih da na tu temu pricaju (cekam Part II, cim ga napisete).

Iz mog otupelog ugla, sve pripada fitofarmaciji... A sto se homeopatije tice... hm... pa svaka biljka koja u ocima jednog iskusnog homeopate moze da IZAZOVE simptome odredjene bolesti u zdrave osobe, moze da bude i lek protiv iste, kod obolelog... Klin se klinom izbija, zar ne... rece baba Simana i ostade ziva...

Offline vladimir

  • Osnivac Farmacija foruma
  • Ultra mega giga forumas
  • **
  • Posts: 2093
  • Gender: Male
  • Ta kakav problem...
Odg: Travari uz doktore
« Reply #25 on: 02-01-2007, 18:05:57 »
Klin se klinom izbija, zar ne... rece baba Simana i ostade ziva...

 :OFF Klinka se klinkom izbija, reče Marčelo i svaka mu se dala!  :>  :OFF

Homeopatija je jako zastupljena u Nemačkoj.A kod nas se ljudi zbog obične kijavice i malog grebanja u grlu kljukaju antibioticima i svakakvim drugim lekovima.Mislim da bi bilo OK ako bi se i kod nas malo probalo sa proverenim metodama iz inostranstva.Što da ne, gore od trenutne situacije ne može biti, zar ne? :wink:

Offline Smrda

  • Daktilograf pocetnik
  • ***
  • Posts: 3039
  • Gender: Female
  • i tako......
Odg: Travari uz doktore
« Reply #26 on: 03-01-2007, 01:06:22 »
Profesore,ja pokusavam da saznam,ali ne daju se...(znate i sami,koliko kosta znanje?!?...)
A drugo,niko mi nista ne objasnjava,jer po principu "svako svojeg konja hvali...",ja dobijam oprecne informacije...
Znam samo da se homeopate drze iskljucivo svog dela branse i biljaka(koje mogu i da lece i da izazovu-to im je kao kriterijum,ako sam ja dobro shvatila...)
i kad god sam spomenula ftofarmaciju,samo su me popreko pogledali(doduse,da budem iskrena,tu su vec finansijsko ekonomski motivi u pitanju...)
no,ajde,nastavljam da se trudim...:)

Offline Bred

  • The S[h]ef
  • Administrator
  • Doktor daktilografskih nauka
  • *******
  • Posts: 17763
  • Gender: Male
  • Ekser koji se istupi sam sebe bruka
    • Farmacija forum
Odg: Travari uz doktore
« Reply #27 on: 13-08-2008, 22:00:33 »
PRISTUPI I ŠKOLE U AROMATERAPIJI
Uvod u novu priču o tome kako prepoznati kvalitetno eterično ulje

tekst napisao: dr. sc. Stribor Marković, mr. pharm., fitoaromaterapeut


Aromaterapija je danas često spominjana “alternativna” tehnika, popularizirana putem časopisa,
knjiga i internetom, a marketinški promovirana kroz kozmetičke salone i wellness centre. Usudim
se reći: mnogi imaju hrabrosti pričati o aromaterapiji bez da sami imaju dovoljno znanja o njoj,
kao da nikada nisu postali svjesni koliko je to područje zaista veliko.
Aromaterapija je korištenje eteričnih ulja u svrhu liječenja, te očuvanja zdravlja. Do pogrešnog
razumijevanja dolazi već kod definiranja pojma “bavljenje aromaterapijom”. Mnogi koji na neki
način upotrebljavaju eterična ulja automatski podrazumijevaju da je već sama činjenica što ih
koriste dovoljna da kažu kako se bave aromaterapijom. Je li to baš tako? Najveći potrošači
eteričnih ulja su duhanska i prehrambena industrija. Očito da dodavanje eteričnog ulja u kocku za
juhu ili u cigarete baš ne možemo nazvati aromaterapijom. Jednako tako je besmisleno nazvati
aromaterapijom korištenje eteričnih ulja za dezodoriranje zraka, tekućeg sapuna za ruke ili
omekšivača za rublje (a upravo ćete pod nazivom ‘aromaterapija’ pronaći spomenute proizvode
na policama trgovina). No, korištenje eteričnih ulja u smislenoj i ciljanoj terapiji, pa bila to i
samopomoć primjenom eteričnih ulja u aromalampici, jest aromaterapija. Stoga je vrijeme da
vidimo kakvi sve pristupi aromaterapiji postoje.
Povijest aromaterapije počinje u Francuskoj, kada je kemičar René Maurice Gattefossé uočio
ljekovita svojstva eteričnih ulja, do tada korištenih u medicini samo sporadično. Cijela loza
francuskih i belgijskih aromaterapeuta, uključujući i svjetski poznate liječnike i farmaceute kao
što su Jean Valnet, Daniel Pénoël, Dominique Baudoux, Christian Durraford i Jean-Claud
Lapraz, dala je enorman medicinski doprinos razumijevanju djelovanja eteričnih ulja i etablirala
njihovu prisutnost u službenoj medicini. Takav pristup, zbog frankofonosti njegovih
predvodnika, naziva se francuska škola aromaterapije. I doista, mnoga kapitalna djela iz
aromaterapije dominantno se izdaju na francuskom jeziku, te dublji teoretski i praktični rad često
zahtijeva poznavanje tog jezika. Naravno, postoje vrlo vrijedni autori koji su iskoračili iz
frankofonosti, prevodeći ili izdajući knjige na engleskom jeziku, poput aromaterapeuta Kurta
Schnaubelta koji vodi uglednu školu aromaterapije u SAD-u. Po čemu je francuska škola
aromaterapije karakteristična?

U Centru Cedrus konstantno pozivamo na jasnoću i preciznost kriterija kvalitete eteričnih ulja,
govoreći kako eterična ulja moraju biti botanički i kemijski definirana. To znaći da ne možemo
govoriti o 'eteričnom ulju eukaliptusa', već moramo precizirati o kojem se eukaliptusu radi
(eukaliptus radiata, eukaliptus globulus, limunski eukaliptus, eukaliptus dives...). Razlog leži u
jednostavnoj činjenici da različite biljne vrste istog roda, kao kod eukaliptusa, daju eterična ulja
različitog kemijskog sastava. A upravo kemijske tvari diktiraju djelovanje na organizam, na svim
nivoima, ne samo na tjelesnom već i na energetskom nivou (popularnom u radu tzv.
alternativaca). Eukaliptus radiata je zbog nižeg sadržaja cineola u odnosu na eukaliptus globulus
manje iritativan i pogodan za primjenu na djeci, limunski eukaliptus zbog aldehida djeluje bolje
protuupalno, a eukaliptus dives zbog piperitona djeluje izvrsno za njegu masne kože. Potreba za
takvom kemijskom preciznosti najbolje se očituje u slučaju kada ista vrsta, ovisno o mjestu rasta
i malim genetskim varijacijama, daje eterična ulja različitog kemijskog sastava. Tada govorimo o
kemotipovima. Često na seminarima Centra Cedrus naglašavamo primjer ružmarina. Postoji više
kemotipova ružmarina: kemotip kamfor, kemotip cineol, kemotip verbenon, a razlike u njihovom
djelovanju postaju vrlo jasne kada znamo da ružmarin kemotip verbenon pospješuje rad jetre, a
ružmarin kemotip kamfor je oštećuje. Za one koje misle kako se ta razlika iskazuje tek oralnim
korištenjem eteričnih ulja, dovoljno je reći kako je upravo ružmarin verbenon taj koji se koristi u
aromakozmetici, dakle dermalnom aplikacijom, dok ostali kemotipovi ružmarina nisu dobri za
njegu lica.
U francuskoj školi aromaterapije kemijska i botanička preciznost, koju sam ilustrirao u
prethodnom odlomku, temelj je iz kojeg gradimo svo znanje i iskustvo u aromaterapiji, neovisno
o tome koristimo li ulja dominantno za farmakološko djelovanje na tijelo ili za energetsko
djelovanje na biće u cjelini. Takva preciznost daje konkretnije rezultate, uzemljuje
aromaterapeuta i čini ga odgovornijim u radu s ljudima.
Nadalje, francusku školu aromaterapije karakterizira korištenje većih doza eteričnih ulja, te
oralna, rektalna i vaginalna uporaba eteričnih ulja, a ne samo dermalna i inhalacijska primjena
koja se češće spominje u anglosaskom pristupu. Ulja se koriste smislenije, konkretnije, a svako
ulje ima vrlo jasan i konkretan set indikacija, odnosno tegoba i bolesti u kojima se koriste.
Prisustvo farmaceuta kao jednih od predvodnika aromaterapije u Francuskoj (za razliku od
Hrvatske, na žalost) osiguralo je i cijeli niz zanimljivih ljekovitih oblika s eteričnim uljima, poput
vagitorija, supozitorija, kapsula, enteričkih kapsula, sublingvalnih tableta, sirupa, gelova, krema...
Francuskoj školi se prigovara, baš kao i Francuzima kao naciji, neka vrsta elitizma i odijeljenosti.
Takva predodžba je posve pogrešna, jer se čak i u Francuskoj aromaterapijom ne bave samo
liječnici i doktori farmacije, već i brojni laici. Naravno da francuski pristup zahtijeva dublja
teoretska znanja, ali ta znanja nisu bauk i lako ih usvajaju i ljudi čija je struka daleko od medicine,
farmacije ili kemije. Francuska škola je, logično, iznimno jaka u Francuskoj, te drugim zemljama u
kojima se govori francuski jezik, poput Belgije, Švicarske i Kanade, te frankofonih zemalja
Afrike, poput Madagaskara. No, malo ljudi je svjesno kako je takav pristup relativno jak čak i u
Velikoj Britaniji, zemlji koja se drži kolijevkom anglosaske aromaterapije, te u zemljama poput
SAD-a, Meksika, Španjolske, Njemačke, Italije, pa čak i Rusije, te se razvija i u nekim zemljama
Dalekog Istoka. Iznimno jaka striktnost u korištenju eteričnih ulja katkad je činjenica na koju
prigovaraju i sami Francuzi. Eterična ulja koja se kod nas prodaju bez ikakve kontrole, poput
ljekovite kadulje, miloduha, španjolske lavande i komorača, u Francuskoj možete dobiti samo u
ljekarni, s time što će vas farmaceut vrlo podozrivo ispitivati o razlozima njihove kupnje, a može
vam ih i odbiti izdati.

Velika je zabluda kako je francuska škola aromaterapije isključivo farmakološka i usmjerena na
fizički nivo, pa se upotreba eteričnih ulja s naglaskom na psihoenergetskom djelovanju odmah
svrstava u anglosasku školu. Brojni autori francuske škole jasno navode energetska djelovanja
eteričnih ulja, poput upotrebe eteričnih ulja po akupunkturnim meridijanima i čakrama. U toj
školi je najrazvijenija i hidrolaterapija, upotreba cvjetnih vodica ili hidrolata, koja se smatra
nekom vrstom homeopatije u aromaterapiji. Primjerice, švicarska autorica Lydia Bosson
dominantno govori o djelovanju hidrolata na emotivni i energetski nivo čovjeka.
Francuska škola aromaterapije nije jednoglasna, i u njoj se očituju različiti pristupi aromaterapiji,
pa i samim eteričnim uljima. Zoran primjer je neslaganje Jean Valnet-a s jedne strane, te Daniel
Pénoël-a i Pierre Franchomme-a s druge strane oko upotrebe deterpeniziranih eteričnih ulja. Jean
Valnet uglavnom je koristio deterpenizirana ulja misleći kako je time smanjena njihova toksičnost
i iritativnost. Tome su se jasno usprotivili Daniel Pénoël i Pierre Franchomme dokazujući kako
su neka ulja, poput ulja usplođa limuna, škodljivija ako su deterpenizirana.
René Maurice Gattefossé, “otac aromaterapije

Usko naslonjena na francusku školu, rekao bih gotovo identična s njom, jest njemačka škola
aromaterapije. Nijemci, precizni kao što ih i bije glas, ograničili su poprilično širok spisak
eteričnih ulja korištenih u francuskoj školi, na ona kojima je medicinsko djelovanje dokazano u
većim kliničkim studijama, a ne samo u medicinskom iskustvu liječnika - aromaterapeuta. Takva
eterična ulja nalaze se prihvaćenima u 'bibliji' klinički odobrenih biljaka, a to su Monografije
Komisije E njemačke vlade. Ta ulja su paprena metvica, japanska metvica, kim, niauli, komorač,
anis, eukaliptusi bogati cineolom, eterična ulja jele i smreke, kemotipovi ružmarina, te ulja bora.
Kao i francuska škola, njemačka škola jasno naglašava oralnu i rektalnu primjenu eteričnih ulja.
Dapače, neka su eterična ulja službeno odobrena za oralnu upotrebu u iznimno velikim dozama
po kriterijima anglosaske škole, poput paprene metvice koja se uzima u dozama od 0,2 mL po
kapsuli. Njemačka, usprkos takvoj jasnoći, ima relativno skromno razvijenu aromaterapiju u
odnosu na Francusku, ali to nadoknađuje kao vodeća zemlja u fitoterapiji. Ako se igdje Francuska
i Njemačka dobro usklađuju, onda je to ogromna tradicija i ozbiljnost pristupa fitoterapiji, te se
francuska i njemačka izdanja svjetski najkvalitetnijih knjiga iz fitoterapije i kemije ljekovitog bilja
stoga izdaju simultano, a na engleski jezik budu prevedena tek naknadno.
Anglosaska škola, kao što ime govori, začeta je u engleskim govornim zemljama (Velika
Britanija i SAD). Za njen se osnutak 'okrivljuje' Marguerite Maury, inače učenica René Maurice
Gattefossé-a. Naravno, i ja koji sam nesklon takvom pristupu aromaterapiji, smatram vrlo
pozitivnim njenu pojavu u povijesti aromaterapije. Ona je pokušala popularizirati aromaterapiju,
napravivši koncept koji je danas bliži wellness opcijama, nego medicini. I time je odigrala
značajan korak, na jednom nivou prema naprijed, a na drugom prema nazad.

Temeljna karakteristika anglosaskog pristupa je korištenje nižih doza eteričnih ulja, te
izbjegavanje oralnog, rektalnog i vaginalnog korištenja. Premda možemo diskutirati o tome da li
izbjegavanje takvih načina primjene eteričnih ulja u startu limitira aromaterapiju, glavni
nedostatak anglosaskog pristupa ne leži u tome, već u gotovo monotonom izbjegavanju kemijske
i botaničke preciznosti u mnogim knjigama. 'Rosemary', 'mint', 'thyme' i 'eucalyptus' i slični
nazivi nalaze se u knjizi, bez da znamo o kojim točno vrstama ili kemotipovima govorimo.
Drugi veliki nedostatak anglosaskog pristupa je nesigurnost u indikacijama korištenja eteričnih
ulja, pa se iza naslova 'rosemary' kočoperi impozantan spisak bolesti i tegoba, od astme, bolova
u kičmi, masne kose do visokog i niskog krvnog tlaka (istovremeno). Čak ako i ostavimo po
strani što ne znamo o kojem kemotipu ružmarina govorimo, ostaje činjenica da takvi spiskovi
izazivaju podsmijeh liječnika i drugih medicinskih djelatnika, a u aromaterapeuta početnika
izazivaju očaj jer dobivaju osjećaj da sva ulja služe za sve bolesti.
Kemijski neprecizan anglosaski pristup često postaje dobro tlo za prodaju nekvalitetnih ulja,
stoga je takav pristup vrlo rado potican od prodavača željnih dobre zarade. U francuskoj školi,
prodavač ili ljekarnik neće prihvatiti eterično ulje bez jasnih analiza kemijskog sastava. U
anglosaskom pristupu, dovoljno je reći '100% prirodno i čisto eterično ulje' pa da ono bude
prihvaćeno kao ulje 'vrhunske kvalitete'. To ostavlja solidan manevarski prostor za manipulaciju.
Navest ću jedan primjer. Prema američkom presedanu vezanom uz korektnost reklamiranja i
oglašavanje proizvoda, dovoljno je da u bočici bude bar 1% doista 100% čistog eteričnog ulja, pa
da možete reklamirati takvo eterično ulje kao 100% prirodno i čisto. A ostalih 99% mase u bočici
može biti bilo što. Zbilja, kažu li koliki dio od ulja u bočici doista jest prirodan? A bez kemijske
analize to ne možemo znati.
Ipak, ništa nije crno-bijelo. U anglosaskoj aromaterapiji postoji veliki pravac korištenja eteričnih
ulja u medicini, a autori poput Jane Buckle jasno svjedoče o takvom pristupu. Postoje i
aromaterapeuti anglosaske škole koji gotovo fanatično paze na kvalitetu eteričnih ulja,
postavljajući standarde koji nisu svakodnevica niti u francuskoj ili njemačkoj školi, poput
organskog ili čak biodinamičkog uzgoja, te zahtjevaju da ulje ne smije biti punjeno strojevima, niti
podvrgnuto rentgenskim kontrolama ili jakom elektromagnetskom ili mikrovalnom zračenju.
Njima i dugujemo novu dimenziju i razinu kvalitete eteričnih ulja.
Kako je u Hrvatskoj? U razvoju aromaterapije kod nas, preko Aromare i Aromavite kao dvije
najstarije škole, uvodio se dominantno anglosaski pristup aromaterapiji, i to samo jednom dijelu
anglosaske aromaterapije. U Centru Cedrus u Hrvatsku donosimo francuski pristup
aromaterapiji, kroz edukaciju, internet i medije.
Prema mojem osobnom iskustvu, do sada sam nailazio na gotovo paradoksalnu situaciju da bi se
francuski pristup automatski nazivao ‘isključivo medicinskim’ i ‘neholističkim’, dok su se očite
manjkavosti anglosaskog pristupa pokušavale opravdati ‘holističkim pristupom’ ili ‘duhovnim
aspektom djelovanja ulja’. Paradoksalno stoga, jer upravo fitoterapija i aromaterapija prema
francuskoj i njemačkoj školi priznaju međuovisnost funkcije organa, te ovisnost njihovog
zajedničkog funkcioniranja s ukupnošću osobe, što uključuje i emocije, misli i duh. I upravo to je
čini različitom od tzv. konvencionalne medicine.

Zanimljivo, upravo bi anglosaskoj školi trebalo biti važno da su eterična ulja kvalitetna, doista
prirodna, kako bi se iscjeljujuća energija biljaka doista i nalazila u bočici. Očito je da kemijski
sintetizirano ulje ne može nositi iscjeljujuću energiju biljke, već konfuznu energiju kemijske
industrije. No, iz nekog razloga hrvatskim ‘anglosasima’ to i nije toliko bitno. Uzroci se mogu
tražiti na raznim stranama, jedan od očitih je manjak znanja nekih nositelja aromaterapije.
Pojedini uvoznici ili distributeri eteričnih ulja govorili bi mi kako oni ‘stoje iza kvalitete svojih
ulja’. No, stoje li iza svojeg znanja? Vrlo malo ljudi u Hrvatskoj doista zna koje spojeve treba
znati prepoznati da se utvrdi je li ulje doista kvalitetno. Drugi uzrok je tamniji, jer za razliku od
prvog, koji se može lako ispraviti edukacijom i dobrom namjerom, ovdje nalazimo namjernu
prodaju loših eteričnih ulja. Kada namjerno preferiramo patvorinu samo zbog trgovačke marže
od 200%, u odnosu na doista kvalitetno prirodno ulje koje nosi maržu od 30%, tada ulazimo u
odgovor što je doista holistično, a što je - duhovna patvorina. Tako i duhovna patvorina,
odnosno pseudoduhovnost, traži sličnu energiju, a to su patvorena eterična ulja. Manji dio
krivnje leži i u korisnicima. Tko traži eterično ulje lavande samo na temelju kriterija ‘gdje je
jeftinije’, taj bolje da ne kupuje eterična ulja uopće, a kamoli da se bavi aromaterapijom.
Velika je šteta ne uvesti kemijsku preciznost i u energetski rad, jer kemotipska preciznost i u
energetsko djelovanje eteričnih ulja unosi novu razinu: razigrano blag, dječački, yang aspekt
timijana kemotipa linalol, i djevojački, yin aspekt timijana kemotipa geraniol stoje prilično
nasuprot temeljitom, ali vrlo grubom timijanu kemotipu timol. Duhovnost nije kategorija
odvojena od tijela, kemije i farmakologije, već diše zajedno s njima. Tko to ne vidi, još nije ni
zakoračio u prostor duhovnosti.
Ovaj članak uvod je seriji novih tekstova gdje ćemo detaljno objašnjavati jasne kemijske i
botaničke kriterije kvalitete pojedinih eteričnih ulja, najpoznatijih i najtraženijih na hrvatskom
tržištu. Do sada smo putem članaka, predavanja i seminara Centra Cedrus educirali određeni broj
aromaterapeuta i laika te uspjeli promaknuti ideju kako eterično ulje mora biti kemijski
certificirano. To je izazvalo promjenu svijesti na bolje, ali smo uočili i pojavu patvorina s
kemijskim certifikatom kao reakciju distributera na zahtijeve osvještenijih kupaca. Stoga ćemo
vam kroz tekstove koji će uslijediti idućih mjeseci na jednostavnom, laičkom nivou pomoći da
prepoznate kvalitetno eterično ulje na temelju kemijskog sastava, a ne samo na temelju izjave
trgovca ili distributera da posjeduje kemijski certifikat. Nemojte se preplašiti naziva kao što su
kamfor, 1,8-cineol, linaloloksid, mentofuran i Z-ligustilid. Umjesto da budu samo imena spojeva
nekima omražene kemije, pretvorit ćemo ih u nestašne detektive koji će nam nepogrešivo
ispričati pravu priču o eteričnom ulju. To je vrlo holističan dar koji ćemo podijeliti s radošću

U Centru Cedrus konstantno pozivamo na jasnoću i preciznost kriterija kvalitete eteričnih ulja,
govoreći kako eterična ulja moraju biti botanički i kemijski definirana. To znaći da ne možemo
govoriti o 'eteričnom ulju eukaliptusa', već moramo precizirati o kojem se eukaliptusu radi
(eukaliptus radiata, eukaliptus globulus, limunski eukaliptus, eukaliptus dives...). Razlog leži u
jednostavnoj činjenici da različite biljne vrste istog roda, kao kod eukaliptusa, daju eterična ulja
različitog kemijskog sastava. A upravo kemijske tvari diktiraju djelovanje na organizam, na svim
nivoima, ne samo na tjelesnom već i na energetskom nivou (popularnom u radu tzv.
alternativaca). Eukaliptus radiata je zbog nižeg sadržaja cineola u odnosu na eukaliptus globulus
manje iritativan i pogodan za primjenu na djeci, limunski eukaliptus zbog aldehida djeluje bolje
protuupalno, a eukaliptus dives zbog piperitona djeluje izvrsno za njegu masne kože. Potreba za
takvom kemijskom preciznosti najbolje se očituje u slučaju kada ista vrsta, ovisno o mjestu rasta
i malim genetskim varijacijama, daje eterična ulja različitog kemijskog sastava. Tada govorimo o
kemotipovima. Često na seminarima Centra Cedrus naglašavamo primjer ružmarina. Postoji više
kemotipova ružmarina: kemotip kamfor, kemotip cineol, kemotip verbenon, a razlike u njihovom
djelovanju postaju vrlo jasne kada znamo da ružmarin kemotip verbenon pospješuje rad jetre, a
ružmarin kemotip kamfor je oštećuje. Za one koje misle kako se ta razlika iskazuje tek oralnim
korištenjem eteričnih ulja, dovoljno je reći kako je upravo ružmarin verbenon taj koji se koristi u
aromakozmetici, dakle dermalnom aplikacijom, dok ostali kemotipovi ružmarina nisu dobri za
njegu lica.
U francuskoj školi aromaterapije kemijska i botanička preciznost, koju sam ilustrirao u
prethodnom odlomku, temelj je iz kojeg gradimo svo znanje i iskustvo u aromaterapiji, neovisno
o tome koristimo li ulja dominantno za farmakološko djelovanje na tijelo ili za energetsko
djelovanje na biće u cjelini. Takva preciznost daje konkretnije rezultate, uzemljuje
aromaterapeuta i čini ga odgovornijim u radu s ljudima.
Nadalje, francusku školu aromaterapije karakterizira korištenje većih doza eteričnih ulja, te
oralna, rektalna i vaginalna uporaba eteričnih ulja, a ne samo dermalna i inhalacijska primjena
koja se češće spominje u anglosaskom pristupu. Ulja se koriste smislenije, konkretnije, a svako
ulje ima vrlo jasan i konkretan set indikacija, odnosno tegoba i bolesti u kojima se koriste.
Prisustvo farmaceuta kao jednih od predvodnika aromaterapije u Francuskoj (za razliku od
Hrvatske, na žalost) osiguralo je i cijeli niz zanimljivih ljekovitih oblika s eteričnim uljima, poput
vagitorija, supozitorija, kapsula, enteričkih kapsula, sublingvalnih tableta, sirupa, gelova, krema...
Francuskoj školi se prigovara, baš kao i Francuzima kao naciji, neka vrsta elitizma i odijeljenosti.
Takva predodžba je posve pogrešna, jer se čak i u Francuskoj aromaterapijom ne bave samo
liječnici i doktori farmacije, već i brojni laici. Naravno da francuski pristup zahtijeva dublja
teoretska znanja, ali ta znanja nisu bauk i lako ih usvajaju i ljudi čija je struka daleko od medicine,
farmacije ili kemije. Francuska škola je, logično, iznimno jaka u Francuskoj, te drugim zemljama u
kojima se govori francuski jezik, poput Belgije, Švicarske i Kanade, te frankofonih zemalja
Afrike, poput Madagaskara. No, malo ljudi je svjesno kako je takav pristup relativno jak čak i u
Velikoj Britaniji, zemlji koja se drži kolijevkom anglosaske aromaterapije, te u zemljama poput
SAD-a, Meksika, Španjolske, Njemačke, Italije, pa čak i Rusije, te se razvija i u nekim zemljama
Dalekog Istoka. Iznimno jaka striktnost u korištenju eteričnih ulja katkad je činjenica na koju
prigovaraju i sami Francuzi. Eterična ulja koja se kod nas prodaju bez ikakve kontrole, poput
ljekovite kadulje, miloduha, španjolske lavande i komorača, u Francuskoj možete dobiti samo u
ljekarni, s time što će vas farmaceut vrlo podozrivo ispitivati o razlozima njihove kupnje, a može
vam ih i odbiti izdati.

Velika je zabluda kako je francuska škola aromaterapije isključivo farmakološka i usmjerena na
fizički nivo, pa se upotreba eteričnih ulja s naglaskom na psihoenergetskom djelovanju odmah
svrstava u anglosasku školu. Brojni autori francuske škole jasno navode energetska djelovanja
eteričnih ulja, poput upotrebe eteričnih ulja po akupunkturnim meridijanima i čakrama. U toj
školi je najrazvijenija i hidrolaterapija, upotreba cvjetnih vodica ili hidrolata, koja se smatra
nekom vrstom homeopatije u aromaterapiji. Primjerice, švicarska autorica Lydia Bosson
dominantno govori o djelovanju hidrolata na emotivni i energetski nivo čovjeka.
Francuska škola aromaterapije nije jednoglasna, i u njoj se očituju različiti pristupi aromaterapiji,
pa i samim eteričnim uljima. Zoran primjer je neslaganje Jean Valnet-a s jedne strane, te Daniel
Pénoël-a i Pierre Franchomme-a s druge strane oko upotrebe deterpeniziranih eteričnih ulja. Jean
Valnet uglavnom je koristio deterpenizirana ulja misleći kako je time smanjena njihova toksičnost
i iritativnost. Tome su se jasno usprotivili Daniel Pénoël i Pierre Franchomme dokazujući kako
su neka ulja, poput ulja usplođa limuna, škodljivija ako su deterpenizirana.
René Maurice Gattefossé, “otac aromaterapije

Usko naslonjena na francusku školu, rekao bih gotovo identična s njom, jest njemačka škola
aromaterapije. Nijemci, precizni kao što ih i bije glas, ograničili su poprilično širok spisak
eteričnih ulja korištenih u francuskoj školi, na ona kojima je medicinsko djelovanje dokazano u
većim kliničkim studijama, a ne samo u medicinskom iskustvu liječnika - aromaterapeuta. Takva
eterična ulja nalaze se prihvaćenima u 'bibliji' klinički odobrenih biljaka, a to su Monografije
Komisije E njemačke vlade. Ta ulja su paprena metvica, japanska metvica, kim, niauli, komorač,
anis, eukaliptusi bogati cineolom, eterična ulja jele i smreke, kemotipovi ružmarina, te ulja bora.
Kao i francuska škola, njemačka škola jasno naglašava oralnu i rektalnu primjenu eteričnih ulja.
Dapače, neka su eterična ulja službeno odobrena za oralnu upotrebu u iznimno velikim dozama
po kriterijima anglosaske škole, poput paprene metvice koja se uzima u dozama od 0,2 mL po
kapsuli. Njemačka, usprkos takvoj jasnoći, ima relativno skromno razvijenu aromaterapiju u
odnosu na Francusku, ali to nadoknađuje kao vodeća zemlja u fitoterapiji. Ako se igdje Francuska
i Njemačka dobro usklađuju, onda je to ogromna tradicija i ozbiljnost pristupa fitoterapiji, te se
francuska i njemačka izdanja svjetski najkvalitetnijih knjiga iz fitoterapije i kemije ljekovitog bilja
stoga izdaju simultano, a na engleski jezik budu prevedena tek naknadno.
Anglosaska škola, kao što ime govori, začeta je u engleskim govornim zemljama (Velika
Britanija i SAD). Za njen se osnutak 'okrivljuje' Marguerite Maury, inače učenica René Maurice
Gattefossé-a. Naravno, i ja koji sam nesklon takvom pristupu aromaterapiji, smatram vrlo
pozitivnim njenu pojavu u povijesti aromaterapije. Ona je pokušala popularizirati aromaterapiju,
napravivši koncept koji je danas bliži wellness opcijama, nego medicini. I time je odigrala
značajan korak, na jednom nivou prema naprijed, a na drugom prema nazad.

Temeljna karakteristika anglosaskog pristupa je korištenje nižih doza eteričnih ulja, te
izbjegavanje oralnog, rektalnog i vaginalnog korištenja. Premda možemo diskutirati o tome da li
izbjegavanje takvih načina primjene eteričnih ulja u startu limitira aromaterapiju, glavni
nedostatak anglosaskog pristupa ne leži u tome, već u gotovo monotonom izbjegavanju kemijske
i botaničke preciznosti u mnogim knjigama. 'Rosemary', 'mint', 'thyme' i 'eucalyptus' i slični
nazivi nalaze se u knjizi, bez da znamo o kojim točno vrstama ili kemotipovima govorimo.
Drugi veliki nedostatak anglosaskog pristupa je nesigurnost u indikacijama korištenja eteričnih
ulja, pa se iza naslova 'rosemary' kočoperi impozantan spisak bolesti i tegoba, od astme, bolova
u kičmi, masne kose do visokog i niskog krvnog tlaka (istovremeno). Čak ako i ostavimo po
strani što ne znamo o kojem kemotipu ružmarina govorimo, ostaje činjenica da takvi spiskovi
izazivaju podsmijeh liječnika i drugih medicinskih djelatnika, a u aromaterapeuta početnika
izazivaju očaj jer dobivaju osjećaj da sva ulja služe za sve bolesti.
Kemijski neprecizan anglosaski pristup često postaje dobro tlo za prodaju nekvalitetnih ulja,
stoga je takav pristup vrlo rado potican od prodavača željnih dobre zarade. U francuskoj školi,
prodavač ili ljekarnik neće prihvatiti eterično ulje bez jasnih analiza kemijskog sastava. U
anglosaskom pristupu, dovoljno je reći '100% prirodno i čisto eterično ulje' pa da ono bude
prihvaćeno kao ulje 'vrhunske kvalitete'. To ostavlja solidan manevarski prostor za manipulaciju.
Navest ću jedan primjer. Prema američkom presedanu vezanom uz korektnost reklamiranja i
oglašavanje proizvoda, dovoljno je da u bočici bude bar 1% doista 100% čistog eteričnog ulja, pa
da možete reklamirati takvo eterično ulje kao 100% prirodno i čisto. A ostalih 99% mase u bočici
može biti bilo što. Zbilja, kažu li koliki dio od ulja u bočici doista jest prirodan? A bez kemijske
analize to ne možemo znati.
Ipak, ništa nije crno-bijelo. U anglosaskoj aromaterapiji postoji veliki pravac korištenja eteričnih
ulja u medicini, a autori poput Jane Buckle jasno svjedoče o takvom pristupu. Postoje i
aromaterapeuti anglosaske škole koji gotovo fanatično paze na kvalitetu eteričnih ulja,
postavljajući standarde koji nisu svakodnevica niti u francuskoj ili njemačkoj školi, poput
organskog ili čak biodinamičkog uzgoja, te zahtjevaju da ulje ne smije biti punjeno strojevima, niti
podvrgnuto rentgenskim kontrolama ili jakom elektromagnetskom ili mikrovalnom zračenju.
Njima i dugujemo novu dimenziju i razinu kvalitete eteričnih ulja.
Kako je u Hrvatskoj? U razvoju aromaterapije kod nas, preko Aromare i Aromavite kao dvije
najstarije škole, uvodio se dominantno anglosaski pristup aromaterapiji, i to samo jednom dijelu
anglosaske aromaterapije. U Centru Cedrus u Hrvatsku donosimo francuski pristup
aromaterapiji, kroz edukaciju, internet i medije.
Prema mojem osobnom iskustvu, do sada sam nailazio na gotovo paradoksalnu situaciju da bi se
francuski pristup automatski nazivao ‘isključivo medicinskim’ i ‘neholističkim’, dok su se očite
manjkavosti anglosaskog pristupa pokušavale opravdati ‘holističkim pristupom’ ili ‘duhovnim
aspektom djelovanja ulja’. Paradoksalno stoga, jer upravo fitoterapija i aromaterapija prema
francuskoj i njemačkoj školi priznaju međuovisnost funkcije organa, te ovisnost njihovog
zajedničkog funkcioniranja s ukupnošću osobe, što uključuje i emocije, misli i duh. I upravo to je
čini različitom od tzv. konvencionalne medicine.


Izvor: http://209.85.135.104/search?q=cache:qDCxtObTVDcJ:www.centarcedrus.hr/include/pdf/Aromaterapija_-_pristupi_i_skole.pdf+farmacija+tekstovi&hl=en&ct=clnk&cd=122&client=firefox-a
Centar Cedrus, Josipa Lončara 1, 10090 Zagreb
MB 1943502 •
tel. 01 / 346 02 02 • faks 01 / 346 02 03
www.centarcedrus.hr • [email protected]
« Last Edit: 13-08-2008, 22:02:42 by Bred »

Offline Adonis_Vernalis

  • Profesor farmakognozije
  • Ultra mega giga forumas
  • **
  • Posts: 1840
  • Gender: Male
  • The Point of No Return...
Odg: Travari uz doktore
« Reply #28 on: 13-10-2008, 12:17:18 »
Slazem se sa kolegom Markovicem. Da budem neskroman... ni ja bolje ne bih napisao.


Offline mirror-girl

  • Atipicni farmaceut
  • ***
  • Posts: 593
  • Gender: Female
  • Ono sto me ne unisti,samo me ucini jacom!!!
Odg: Travari uz doktore
« Reply #29 on: 13-10-2008, 14:42:13 »
Mene je homeopatija zaineresovala jos pre 3 godine,dakle sa 17g,a danas jos vise nego ranije!
Kada sam prosle godine bila u bolnici,izbacila sam sve trac novine i nabavila dve knjige o homeopatiji i bas uzivala citajuci,a onda je dosao doktor sa Klinike za inf i tropske b. i rekao mi je da batalim gluposti,razne travkice,magnete i kamenje!Onda sam usla u duel sa predstavnikom konvencionalne medicine koji je veliki strucnjak u svojoj oblasti ali totalno zatvoren za prosirivanje svojih vidika.Ja sam rekla da je kombinacija konvencionalne medicine i homeopatije dobitna i pokusala ja njenu (?!) da objasnim sta je to PRAVA homeopatija ali covek nije hteo da slusa,onda sam jednostavno diskusiju zavrsila sa:"Bolje je cutati i biti smatran glupim nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju!"

 

ALIMS :: Ministarstvo zdravlja :: Farmaceutska komora :: RFZO :: Farmaceutski fakultet
Sajt info: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: Disclaimer
Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo i zajednicko vlasnistvo vlasnika www.farmaceuti.com sajta i autora tekstova. Dalja distribucija tekstova dozvoljena je iskljucivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i internet adrese na kojoj se original nalazi. Za sve ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatrazite odobrenje od vlasnika www.farmaceuti.com sajta ili autora teksta. Kompletnu odgovornost za sadrzaj objavljenih tekstova kao i posledice koje mogu nastati usled objavljivanja snose iskljucivo njihovi autori, ciji je pseudonim oznacen pored sadrzaja teksta.
Copyright © 2006-2021 "Farmaceuti.com", all rights reserved - sva prava zadrzana