posao spisak apotekacenovnik lekovatekstovikontakt

Author Topic: Dijabetes ili secerna bolest  (Read 13846 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline Coolgemini

  • Extra forumas
  • *
  • Posts: 1213
  • Gender: Male
  • I live to sin...
Dijabetes ili secerna bolest
« on: 12-10-2006, 23:06:24 »

Dva tipa bolesti    
    
 Dva glavna oblika šećerne bolesti su tip 1 (ranije: dijabetes melitus ovisan o inzulinu ili dijabetes koji se javlja u mladalačkoj dobi) i tip 2 (ranije: dijabetes melitus neovisan o inzulinu ili dijabetes koji se javlja u zreloj dobi). Oba oblika imaju zajedničku osnovnu karakteristiku: povišene razine šećera (glukoze) u krvi uslijed apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina, hormona kojeg proizvodi gušterača.

Što je gušterača i kako se luči inzulin?    
    
 Gušterača je izdužena, konusna žlijezda smještena iza želuca koja izlučuje probavne enzime te hormone inzulin i glukagon. Inzulin luče tzv. beta stanice smještene u nakupinama koje se zovu Langerhansovi otočići. Inzulin je ključni regulator tjelesnog metabolizma. Nakon obroka, hrana se probavlja u želucu i crijevima, ugljikohidrati se razgrađuju na molekule šećera od kojih je jedna glukoza, a bjelančevine se razgrađuju na aminokiseline. Glukoza i aminokiseline se apsorbiraju direktno u krvotok pa koncentracija glukoze u krvi raste. U normalnim stanjima povećanje glukoze u krvi stimulira beta stanice gušterače na lučenje inzulina koji se prelijeva u krvotok. Inzulin omogućuje prodor glukoze u stanice tijela (pogotovo mišićne stanice) gdje uz druge hormone određuje hoće li te hranjive tvari sagorjeti u energiju ili će se pohraniti za buduću uporabu. Kada se šećer u krvi vrati na razinu prije obroka, smanjuje se proizvodnja inzulina u gušterači, a tijelo koristi pohranjenu energiju do slijedećeg obroka u kojem dobiva nove hranjive tvari.
Kod šećerne bolesti tipa 1 postupno propadaju beta stanice gušterače koje proizvode inzulin sve do apsolutnog nedostatka inzulina.
Kod šećerne bolesti tipa 2 vjerojatno je prisutna kombinacija nedovoljnog lučenja inzulina i nemogućnosti da inzulin pravilno djeluje na ulaz glukoze u stanicu (relativan nedostatak inzulina).
Ako se šećerna bolest ne liječi nastupaju ozbiljne dugoročne komplikacije koje mogu ugroziti život.

   Šećerna bolest tip 1 - opis bolesti    
    
Kod šećerne bolesti tipa 1 postupno propadaju beta stanice gušterače koje proizvode inzulin sve do apsolutnog nedostatka inzulina. Bez inzulina koji pokreće glukozu u stanice, razina šećera u krvi postaje prekomjerno visoka i nastaje hiperglikemija. Budući da tijelo ne može koristiti šećer on odlazi u urin s kojim se izlučuje. Slabost, gubitak težine, prekomjerna glad ili žeđ neke su od posljedica ovog "gladovanja u obilju". Život bolesnika počinje ovisiti o primanju inzulina. (Ponekad kod šećerne bolesti tipa 1 dolazi do remisije i pacijenti prestanu uzimati inzulin, ali ta razdoblja "medenog mjeseca" gotovo nikada ne traju dugo, javljaju se ubrzo nakon postavljanja dijagnoze i brzo prestaju).
    

    Zbog čega nastaje šećerna bolest tip1?    
    

Šećernoj bolesti tipa 1 obično prethodi faza bez simptoma poznata kao inzulitis, kada T stanice imunog sustava, vrsta bijelih krvnih stanica, počinju infiltrirati i uništavati beta stanice gušterače. Obično se te takozvane ubojite T stanice bore protiv infekcija, ali kod šećerne bolesti ih mehanizam poznat pod nazivom autoimuni odgovor okreće protiv vlastitih tkiva u tijelu. Nije poznato što pokreće ovu pojavu, ali postoje dokazi o genetičkoj predispoziciji i faktorima okoline (npr. virusi). Napredovanje bolesti od inzulinitisa do potpuno razvijenog dijabetesa može potrajati čak više od nekoliko godina.
    

    Tko obolijeva od šećerne bolesti tipa 1?    
    

Šećerna bolesti tipa 1 rjeđa je od tipa 2 i predstavlja svega 7 do 10% svih slučajeva dijabetesa. Tip1 se može pojaviti u bilo kojoj dobi, ali obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine šivota, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Bolesti su podložni jednako dječaci i djevojčice.
    

    Koji su simptomi šećerne bolesti tipa 1?    
    

Proces propadanja beta stanica koje proizvode inzulin može biti dugotrajan i podmukao. Međutim, kada se proizvodnja inzulina smanji na minimum, šećerna bolest tipa 1 obično se naglo pojavi i brzo napreduje. Znakovi koji upozoravaju na pojavu šećerne bolesti tipa 1 su: učestalo mokrenje, kod djece ponovno mokrenje krevet nakon što je dijete već odviknuto; neobična žeđ, posebno potreba za slatkim i hladnim pićima; ekstremna glad; nagli, ponekad dramatičan, gubitak težine; slabost, svrbež genitalne regije, ekstreman umor; zamućen vid ili druge promjene vida i razdražljivost. Djeca koja boluju od dijabetesa tipa 1 često su nemirna, apatična i mogu imati poteškoće u školi. U akutnim slučajevima dijabetesa tipa 1 mogu se pojaviti mučnina i povraćanje. U teškim slučajevima dijabetička koma može biti prvi znak šećerne bolesti tipa 1.
    

    Krizna stanja    
    Ketoacidoza
   
    

Dijabetička ketoacidoza je po život opasna komplikacija šećerne bolesti tipa 1. Ne samo da se obično u krvotoku nalaze prekomjerne količine glukoze, već i razgradnja masti ubrzava proizvodnju masnih kiselina, a one se pretvaraju u tvari koje se nazivaju ketonskim tijelima i toksične su u visokim koncentracijama. Simptomi ketoacidoze su mučnina i povraćanje te, kod djece, bol u trbuhu. Disanje može biti duboko i ubrzano uz učestale uzdahe. Otkucaji srca su obično ubrzani. Ukoliko stanje potraje, može nastupiti koma i na kraju smrt, iako je tijekom posljednjih 20 godina smrtnost uzrokovana ketoacidozom smanjena na oko 2% svih slučajeva. Prva pomoć sastoji se od davanja inzulina kako bi se ispravio metabolizam glukoze i ketona te brzo nadomještavanje tekućina i elektrolita.
    

    Hipoglikemija   
    

Intenzivna terapija inzulinom ili lijekovima kojima se potiče lučenje inzulina, kao na primjer sulfonilurejama, povećava se rizik od nastanka hipoglikemije do koje dolazi kada razina glukoze u krvi padne ispod normalnih vrijednosti. Hipoglikemija se može pojaviti zbog nedovoljnog uzimanja hrane, vježbanja ili uzimanja alkohola. Obično se može liječiti, ali ponekad je stanje teško i opasno po život, naročito ako bolesnik ne prepozna simptome. Blagi simptomi javljaju se kod umjereno niskih i lako ispravljivih koncentracija glukoze u krvi, a uključuju znojenje, drhtanje, glad i ubrzane otkucaje srca. Veoma niske koncentracije glukoze u krvi mogu ubrzati neurološke simptome - konfuziju, slabost, dezorijentiranost, ratobornost, a u rijetkim i najgorim slučajevima komu i smrt. Pacijenti koji pate od učestalih epizoda hipoglikemije mogu postati neosjetljivi na simptome. Čak i samo jedna nedavna epizoda hipoglikemije može otežati detekciju slijedeće epizode. Strogim izbjegavanjem niske razine glukoze u krvi takvi bolesnici mogu povratiti sposobnost prepoznavanja simptoma. Većina stručnjaka preporučuje da bolesnici što češće kontroliraju koncentracije glukoze u krvi, čak četiri ili više puta na dan. To je osobito važno za one koji i ranije nisu uočavali simptome hipoglikemije prije nastupa mentalnih promjena. Osobe koje boluju od šećerne bolesti bi uvijek morali imati tvrde bombone, sok ili paketiće šećera. Obitelj i prijatelji morali bi poznavati simptome. Bolesniku treba dati tri do pet tvrdih bombona, dva do tri paketića šećera ili pola šalice (više od 1 dl) voćnog soka (pod uvjetom da može gutati). Ukoliko nema adekvatne reakcije u roku od 15 minuta, treba mu dati još šećera ili pružiti hitnu liječničku pomoć, uključujući intravenozno davanje glukoze. Članovi obitelji i prijatelji mogu naučiti kako se daje injekcija glukagona, hormona koji za razliku od inzulina povećava koncentraciju glukoze u krvi. Hipoglikemija se često javlja za vrijeme spavanja, naročito kod djece, čak i one koja nisu na intenzivnoj terapiji inzulinom. (U svakom slučaju djeca su izložena visokom riziku od hipoglikemije). Lagani obroci u vrijeme odlaska na spavanje mogu biti efikasni.
    

    Kako se dijagnosticira šećerna bolest tipa 1?   
    Glukoza u plazmi mjerena natašte
   
    

Mjerenje glukoze u plazmi postalo je standardnim dijagnostičkim testom. To je jednostavno testiranje krvi koje se provodi nakon osam sati gladovanja, obično ujutro na tašte. Koncentracija do 6,0 mmol/l (110 mg/dl) smatra se normalnom. Dijabetes se dijagnosticira kada ovaj test dva različita dana pokaže koncentraciju glukoze u plazmi od 7,0 mmol/l (126 mg/dl) ili višu. O koncentracijama između 6.0-7,0 mmol/l (110-126 mmol/l) govori se kao o poremećenoj glukozi natašte, što se smatra rizičnim čimbenikom za dijabetes i njegove komplikacije. Test nije uvijek pouzdan. Ako osoba ima normalne koncentracije glukoze u krvi, ali i simptome šećerne bolesti kao i obiteljsku anamnezu ili druge čimbenike rizika, onda ne treba isključiti dijabetes, već treba napraviti druge testove.
    

    Test tolerancije glukoze.   
    

Najprije se odredi koncentracija glukoze iz krvi natašte, a zatim se popije posebna otopina glukoze i nakon dva sata ponove se mjeri koncentracija glukoza u krvi. Normalno je da se šećer u krvi umjereno poveća nakon što se popije napitak s glukozom te smanji nakon dva sata. Kod dijabetičara je u početku povećanje prekomjerno, a koncentracija ostaje visoka i kasnije.
    

    Testiranje glukoziliranog hemoglobina.   
    

Ovim testom ispituju se koncentracije hemoglobina A1c (HbA1c) ili glukoziliranog hemoglobina. Hemoglobin je proteinska molekula u crvenim krvnim stanicama koja se mijenja kada se na nju veže glukoza. U kojoj će se mjeri promijeniti ovisi o prosječnoj koncentraciji šećera u krvi kojoj je protein izložen tijekom svog životnog vijeka. Ovaj se test koristi i za praćenje efikasnosti liječenja.
    

    Testovi za otkrivanje komplikacija   
    

Najraniji simptom oštećenja bubrega je mikroalbuminurija, kod koje se vrlo male količine proteina nazvane albumin (30 do 300 mg dnevno) nalaze u urinu. Mikroalbuminurija je također znak drugih komplikacija vezanih za oštećenja krvnih žila. Treba provjeriti krvni tlak i ispitati koncentracije kolesterola i lipida, napraviti elektrokardiogram te eventualno testirati funkcije štitnjače.

   Što je šećerna bolest tip 2?    
    

Šećerna bolest tipa 2 je daleko najčešći oblik šećerne bolesti - javlja se u 90% slučajeva. Većina oboljelih od tipa 2 proizvodi promijenjene ili čak normalne količine inzulina, ali uslijed poremećaja u stanicama jetre i mišića dolazi do otpornosti na djelovanje inzulina. Inzulin se veže za stanične receptore, ali glukoza ne može ući u stanicu i to stanje je poznato kao inzulinska rezistencija. Budući da mnogi bolesnici koji boluju od šećerne bolesti tipa 2 ne luče dovoljne količine inzulina za savladavanje rezistencije na inzulin, pretpostavlja se da kod takvih bolesnika postoji dodatno oštećenje beta stanica gušterače koje narušava izlučivanje inzulina. Tako je šećerna bolest tipa 2 vjerojatno kombinacija nedovoljnog lučenja inzulina i nemogućnosti da pravilno djeluje na ulaz glukoze u stanicu.
    

    Šećerna bolest zrele dobi kod mladih    
    

Dijabetes zrele dobi kod mladih (MODY) je rijedak oblik genetskog oblika šećerne bolesti tipa 2 koji se obično javlja kod mršavih adolescenata. Ovaj oblik predstavlja 2% do 5% svih slučajeva tipa 2.
    

    Dijabetes u trudnoći    
    

Kod oko 0.5% trudnica javlja se šećerna bolest tipa 2 u trećem tromjesečju trudnoće, koji se naziva gestacijskim dijabetesom. Nakon poroda koncentracije glukoze u krvi obično se vraćaju u normalne vrijednosti, međutim kod jedne trećine do jedne polovice ovih žena u roku od 10 godina nastaje dijabetes tipa 2.
    

    Šećerna bolest kao sekundarna bolest    
    

Bolesti koje oštećuju ili uništavaju gušteraču, kao što su upala gušterače ili operacija gušterače (tumori) mogu dovesti do šećerne bolesti. Uporaba nekih lijekova također mogu izazvati pojavu privremene šećerne bolesti. Rijetki poremećaji gena i hormonski poremećaji također povećavaju opasnost od pojave šećerne bolesti.
    

    Što uzrokuje šećernu bolest tipa 2?    
    Uzroci rezistencije na inzulin
   
    

Pretpostavlja se da su za pojavu pretilosti i rezistencije na inzulin značajne povišene koncentracije tri čimbenika. To su: koncentracija slobodnih masnih kiselina (kiseline u krvi koje nastaju razgradnjom masti); leptina (bjelančevine koju proizvode masne stanice); te tumor-nekrotizirajućeg faktora, ili TNF (komponenta imunološkog sustava). Način na koji ovi čimbenici doprinose pojavi šećerne bolesti tipa 2 još se ispituje.
    

    Genetski faktori    
    

Kod dijabetesa tipa 2 genetski faktori igraju važnu ulogu, ali nije u potpunosti objašnjen njihov mehanizam djelovanja, budući da uključuje kako poremećenu funkciju beta-stanica tako i nepravilnu reakciju na inzulin.
    

    Tko obolijeva od šećerne bolesti tipa 2?    
    

Šećerna bolest, pogotovo tipa 2, dosiže razmjere epidemije u čitavom svijetu budući da se sve više poprimaju zapadnjačke prehrambene navike. Procjena je da trenutno oko 100 milijuna ljudi boluje od te bolesti, a stručnjaci predviđaju da će se do 2010. taj broj udvostručiti.
    

    Dob    
    

Pretpostavlja se da su za pojavu pretilosti i rezistencije na inzulin značajne šećerna bolest tipa 2 tipično se javlja nakon dobi od 40 godina. Starenje samo po sebi može povećati podložnost intoleranciji glukoze i dijabetesu. U jednom ispitivanju dijabetes je ustanovljen kod svega 5.9% muškaraca i 3.8% žena mlađih od 60 godina, ali kod gotovo 20% muškaraca i žena starijih od 85 godina. Iako još uvijek rijetko, prilično zabrinjava značajno povećanje dijabetesa 2 kod djece, vjerojatno zbog povećanja stope pretilosti u djetinjstvu.
    

    Pretilost    
    

Pretilost je vrlo učestala kod osoba sa šećernom bolesti tipa 2, tako da čak i umjereni dobitak težine može povećati podložnost obolijevanja od šećerne bolesti. Prekomjerna masnoća u tijelu značajna je kod otpornosti na inzulin, ali važan je i način na koji je ona raspoređena. Masno tkivo oko abdomena i na gornjem dijelu tijela (oblik jabuke) dovodi se u vezu s inzulinskom rezistencijom , srčanom bolešću, visokim krvnim tlakom, moždanim udarom i povišenim kolesterolom. Kruškasti oblik tijela, s debljinom raspoređenom oko bokova i bedara, manje se dovodi u vezu s ovim bolestima.
    

    Pušenje    
    

Pušači su podložniji šećernoj bolesti tipa 2 i njegovim komplikacijama.
    

    Bolest u obitelji    
    

Između 25% i 33% svih pacijenata ima dijabetes u obitelji, a osobe čiji su rođaci u prvom koljenu bili dijabetičari izloženi su 40% -tnom riziku tokom čitavog života.
    

    Koji su simptomi šećerne bolesti tipa 2?    
    

Bolest obično počinje postepeno i napreduje polagano. Simptomi se ne moraju pojaviti godinama, čak desetljećima. Kod uznapredovale bolesti javljaju se prekomjerna žeđ, pojačano mokrenje, umor, zamagljen vid i gubitak težine. Kod žena su česte vaginalne gljivične infekcije. Gljivične infekcije mogu se pojaviti ispod dojki ili u preponama. Teške promjene na desnima, pogoršanje vida, svrbež, impotencija i neobični osjeti u ekstremitetima, kao što su trnci i žarenje, također mogu ukazivati na šećernu bolest tipa 2. Šećerna bolest tipa 2 obično se otkrije rutinskim pregledima kod liječnika (sistematski pregled) nalazom povišenih vrijednosti glukoze u krvi i u urinu prije pojave simptoma.
    

    Krizna stanja    
    Hipoglikemija
   
    

Intenzivno davanje inzulina ili lijekova koji oslobađaju inzulin, kao što su sulfonilureje, povećava podložnost hipoglikemiji do koje dolazi kada koncentracije glukoze padnu ispod normalnih vrijednosti. Uzrokom hipoglikemije mogu također biti nedovoljno uzimanje hrane, fizičke aktivnosti ili uzimanje alkohola. Obično se liječi, ali ponekad može biti teškog oblika ili čak ugrožavati život, pogotovo ukoliko pacijent ne prepozna simptome. Kod umjereno niskih koncentracija glukoze u krvi koje se lako ispravljaju, simptomi su obično blagi, a uključuju znojenje, podrhtavanje, glad i brzo lupanje srca. Vrlo niske koncentracije glukoze u krvi mogu pospješiti neurološke simptome - konfuznost, slabost, dezorijentiranost, ratobornost, a u rijetkim i najgorim slučajevima komu, konvulzije i smrt. Pacijenti kod kojih se epizode hipoglikemije ponavljaju mogu postati neosjetljivi na simptome, čak i samo jedna recentna epizoda hipoglikemije može otežati prepoznavanje slijedeće. Strogim izbjegavanjem niske koncentracije glukoze u krvi ovi pacijenti mogu povratiti sposobnost prepoznavanja simptoma. Većina stručnjaka preporučuje pacijentima što češće mjerenje koncentracije u krvi - četiri ili više puta dnevno. Ovo je posebno važno kod pacijenata koji više puta nisu zapazili simptome prije nastupa mentalnih promjena. Dijabetičari bi uvijek uz sebe trebali imati tvrde bombone, sok ili paketiće šećera. Obitelj i prijatelji moraju poznavati simptome. Ako se pojavi kriza, treba mu dati 3-5 bombona, 2-3 paketića šećera ili pola šalice voćnog soka (pod uvjetom da može gutati). Ukoliko se u roku od 15 minuta ne pojavi adekvatna reakcija, treba bolesniku dati još šećera ili mu pružiti hitnu medicinsku pomoć uključujući intravenozno davanje glukoze. Članovi obitelji i prijatelji mogu naučiti davati injekcije glukagona, hormona koji za razliku od inzulina, podiže koncentraciju glukoze u krvi.
    

    Ketoacidoza    
    

Dijabetička ketoacidoza je po život opasna komplikacija šećerne bolesti tipa 2. Ne samo da se obično u krvotoku nalaze prekomjerne količine glukoze, već i razgradnja masti ubrzava proizvodnju masnih kiselina, a one se pretvaraju u tvari koje se nazivaju ketonskim tijelima i toksične su u visokim koncentracijama. Simptomi ketoacidoze su mučnina i povraćanje te, kod djece, bol u trbuhu. Disanje može biti duboko i ubrzano uz učestale uzdahe. Otkucaji srca su obično ubrzani. Ukoliko stanje potraje, može nastupiti koma i na kraju smrt, iako je tijekom posljednjih 20 godina smrtnost uzrokovana ketoacidozom smanjena. Prva pomoć sastoji se od davanja inzulina kako bi se ispravio metabolizam glukoze i ketona te brzo nadomještavanje tekućina i elektrolita.
    

    Koji su dijagnostički testovi za šećernu bolest tipa 2?    
    

Danas stručnjaci preporučuju redovito godišnje mjerenje glukoze u krvi svim osobama starijim od 45 godina. Osobe u mlađoj odrasloj dobi trebaju se testirati u sljedećim slučajevima: ako im je težina 20% veća od idealne, ako imaju povišeni krvni tlak, niske HDL koncentracije kolesterola (ispod 35 mg/dl), visoke koncentracije triglicerida (preko 250 mg/dl), bliskog rođaka koji boluje od šećerne bolesti, ako pripadaju visokorizičnoj etničkoj grupi; ako je riječ o majci novorođenčeta teškog više od 4 kg, ili o trudnici koja je imala gestacijski dijabetes. Sve trudnice treba testirati na gestacijski dijabetes između 24. i 28. tjedna trudnoće. Trudnice izložene visokom riziku od dijabetesa treba testirati i ranije.
    

    Glukoza u plazmi mjerena natašte    
    

Test kojim se glukoza u plazmi mjeri natašte (GUK) postao je standardnim dijagnostičkim testom. To je jednostavan krvni test koji se radi nakon osam sati gladovanja. Smatra se da su koncentracije glukoze u krvi natašte do 6,0 mmol/l (110 mg/dl ) normalne. Dijabetes se dijagnosticira kada koncentracije glukoze u krvi natašte mjerene dva različita dana iznose 7,0 mmol/l (126 mg/dl) ili više. Koncentracije između 6,0 i 7,0 mmol/l (110 i 126 mg/dl) se tumače kao poremećena glukoza natašte, a smatraju se faktorom rizika za razvoj dijabetesa i njegovih komplikacija. Test nije uvijek pouzdan. Ako osoba ima normalne koncentracije, ali simptome i obiteljsku anamnezu dijabetesa ili druge faktore rizika, onda ne treba isključiti dijabetes i treba napraviti druge testove.
    

    Test tolerancije na glukozu    
    

Test tolerancije glukoze je složeniji. Najprije se napravi test koncentracije glukoze natašte, a zatim se nakon dva sata uzimanja posebne otopine glukoze testira krv. Umjereno povećanje šećera u krvi nakon uzimanja napitka s glukozom, kod zdravih se osoba smanjuje nakon dva sata. Kod dijabetičara je u početku povećanje prekomjerno, a koncentracija ostaje visoka i kasnije.
    

    Testiranje glikoliziranog hemoglobina    
    

Ovim dijagnostičkim testom ispituju se koncentracije hemoglobina A1c (HbA1c) ili glikoliziranog hemoglobina. Hemoglobin, proteinska molekula u crvenim krvnim stanicama, mijenja se kada se na nju veže glukoza. Do koje će se mjere promijeniti ovisi o prosječnoj koncentraciji šećera u krvi kojoj je protein izložen tokom svog životnog vijeka.. Ovaj se test koristi i za praćenje efikasnosti liječenja. Vrijednosti glikoliziranog hemoglobiina trebale bi biti manje od 6.
    

    Testovi za otkrivanje komplikacija    
    

Najraniji simptom oštećenja bubrega je mikroalbuminuria, kod koje se vrlo male količine proteina pod nazivom albumin (30 do 300 mg dnevno) nalaze u urinu. Kod oko 20% oboljelih šećerne bolesti tipa 2 mikroalbuminurija se otkriva kod postavljanja dijagnoze. Mikroalbuminurija je također znak drugih komplikacija vezanih za oštećenja krvnih žila. Treba provjeriti krvni tlak i ispitati koncentracije kolesterola i lipida, napraviti elektrokardiogram, te eventualno testirati funkcije štitnjače.
    

       Dugoročne komplikacije šećerne bolesti   
    

Osnovne komplikacije šećerne bolesti javljaju se uslijed poremećaja u krvnim žilama i zbog oštećenja živaca (neuropatija). Oštećenje velikih krvnih žila ugrožava srce, osobito kod srčanih bolesnika i osoba s visokim krvnim tlakom, a mogu izazvati i probleme u cirkulaciji nogu. Promjene na malim krvnim žilama (mikrovaskularne) osobito su opasne za oči i bubrege.
    

    Komplikacije krvožilnog sustava   
    

U velikom postotku slučajeva uzrok smrti kod bolesnika koji boluju od šećerne bolesti je srčani udar, dok je moždani udar uzrok smrti kod 25% bolesnika. Oba tipa šećerne bolesti ubrzavaju aterosklerozu, proces kod kojega se slojevi žućkastih naslaga kolesterola, masti i drugih čestica nakupljaju na stjenkama arterija. Arterije se sužavaju, krvotok usporava i može doći do začepljenja krvnih žila. Tako nastaje bolest koronarne arterije (koja krvlju opskrbljuje srce) i kao posljedica srčani udar (infarkt miokarda.) Kod šećerne bolesti visoki krvi tlak je obično posljedica oštećenja bubrega. Visoki tlak je također jedan od glavnih uzročnika srčanog udara, moždanog udara ili zatajenja srca.
Stoga osobe oboljele od šećerne bolesti moraju redovito kontrolirati krvni tlak, uzimati predviđene lijekove za snižavanje tlaka kao i redovito kontorlirati vrijednosti masnoća u krvi odnosno uzimati terapiju za snižavanje istih ako to liječnik odredi.
    

    Neuropatija i amputacije   
    

Kod 60% do 70% pacijenata dijabetes uzrokuje neuropatiju, oštećenje živaca, osobito osjetilnih. Simptomi su trnci, osjećaj peckanja, koji obično počinje u prstima i zatim se širi na ruke i noge. Bolesnik ponekad ne osjeća bol pa neće osjetiti da je došlo do infekcije žuljeva ili manjih ranica osobito na stopalima. Ovaj problem postaje još veći jer se javljaju problemi s cirkulacijom izazvani oštećenjem krvnih žila. Čak i manje infekcije mogu izazvati povredu dubokih tkiva. Ponekad je potreban veliki kirurški zahvat, a u ekstremnim slučajevima čak i amputacije stopala ili noge. Ranim i pravilnim liječenjem osoba posebno izloženih problemima sa stopalima i nogama amputacije se mogu spriječiti u 50% slučajeva.
Preventivna njega stopala mogla bi smanjiti opasnost od amputacije za 44% do 85%. Pacijenti trebaju svakodnevno pregledavati svoja stopala i pratiti promjene boje, strukture i mirisa te pojavu čvrstih i otvrdnulih dijelova, koji mogu ukazivati na pojavu infekcije ili potencijalnih oštećenja. Voda kojom se peru noge mora biti topla (ne vruća), a područja između prstiju treba nakon pranja dobro osušiti. Koriste se vlažne kreme, ali ne između prstiju. Kurje oči i zadebljanja treba nježno strugati, a nokte na nogama kratko rezati i rubove turpijati kako ne bi povrijedili susjedne prste. Pacijentima se ne preporučuje koristiti ljekovite flastere ili pokušavati izrezivati kurje oči. Treba izbjegavati visoke potpetice, sandale, remenčiće i ne treba hodati bos. Cipele tijekom dana treba često mijenjati, a izbjegavati uske čarape i odjeću koja steže noge i stopala. Ako se pojave bilo kakvi problemi treba se savjetovati s liječnikom.
Ako šećerna bolest zahvati autonomni živčani sustav, mogu se pojaviti patološke promjene u kontroli krvnog tlaka, funkciji crijeva i mjehura, kao i spolnoj funkciji kod muškaraca. U nekim slučajevima neuropatija može blokirati anginoznu bol u prsima koja upozorava na srčanu bolest i srčani udar (infarkt miokarda). Oboljeli od šećerne bolesti trebali bi prepoznavati i druge znakove koji upozoravaju na srčani udar uključujući nagli umor, znojenje, kratkoću daha, mučninu i povraćanje.
    

    Komplikacije na očima   
    

Šećerna bolest je glavni uzročnik sljepila kod odraslih u dobi od 20 do 74 godine. Uslijed dugog trajanja bolesti, a osobito ako nije disciplinirano liječena gotovo kod svih pacijenata sa šećernom bolešću se javlja retinopatija, patološke promjene krvnih žila mrežnice, ali će samo u malom broju slučajeva doći do teškog gubitka vida ili sljepila. Oštećenje mrežnice nastupa kod 50% pacijenata sa šećernom bolesti tipa 1 nakon sedam godina, a nakon 14 godina promjene na mrežnici javljaju se kod više od 90%. Bolesnici su izloženi i povećanom riziku razvoja očne mrene i nekih tipova glaukoma.
Redovita kontrola kod specijaliste za bolesti oka je nužna svima koji boluju od šećerne bolesti.
    

    Oštećenje bubrega (nefropatija)   
    

Bolest bubrega javlja se kod skoro trećine bolesnika koji boluju od šećerne bolesti tipa 1 i osnovni je uzrok invaliditeta i smrti. Rizik od pojave ove komplikacije povećava se kod povišenog krvnog tlaka i poremećaja u funkciji urinarnog trakta. Simptomi su oticanje stopala i zglobova, umor i bljedilo kože. Često je oštećenje bubrega nepovratno i mora se liječiti hemodijalizom.
    

    Specifične komplikacije kod žena   
    

Kod žena koje boluju od šećerne bolesti tip 1 neregulirana bolest može povećati opasnost od oštećenja ploda. Budući da glukoza prolazi kroz posteljicu hiperglikemija majke utječe da je dijete obično veće nego bi trebalo biti za svoju dob i trajanje trudnoće. Fetus reagira na visoke koncentracije glukoze u krvi izlučivanjem velikih količina inzulina. Ova kombinacija visokih koncentracija inzulina i glukoze uzrokuje prekomjeran rast fetusa. Ona također može usporiti razvoj pluća ili prouzročiti smrt fetusa. šećerna bolest također ugrožava trudnicu. Žene koje boluju od šećerne bolesti, a žele zatrudnjeti trebaju marljivo kontrolirati koncentracije glukoze u krvi prije željene trudnoće i planirati trudnoću u dogovoru s liječnikom.Tijekom trudnoće glukozu u krvi treba održavati na vrijednostima koje su najoptimalnije za razvoj ploda i redovito kontrolirati svoju trudnoću kod ginekologa.
žene koje imaju šećernu bolest češće obolijevaju od gljivične infekcije rodnice, pa tako učestale infekcije često budu i prvi znak da žena možda ima povišenu koncentraciju glukoze u krvi.
Kod uznapredovale neuropatije i promjene na malim krvnim žilama postoje problemi i u seskulanoj funkciji kod žena (nedostatak spolnog nagona, nepostizanje orgazma)
    

    Šećerna bolest u trudnoći (gestacijski dijabetes)   
    

Kod oko 0.5% trudnica javlja se šećerna bolest tipa 2 u trećem tromjesečju trudnoće. Naziva se gestacijski dijabetes. Nakon poroda koncentracije glukoze u krvi obično se vraćaju u normalne vrijednosti, međutim kod jedne trećine do jedne polovice ovih žena u roku od 10 godina nastaje dijabetes tipa 2.
    

    Erektilna disfunkcija   
    

Polineuropatija i promjene na malim krvnim žilama dovode kod muškaraca do erektilne disfunkcije, pa bolesnik ne može postići zadovoljavajuću erekciju ili ju ne može održati.
šećerna bolest je najčešći organski uzrok erektilne disfunkcije i obično počinje 20 godina ranije u bolesnika od dijabetesa nego u ostalih ljudi.
Kad se erektilna disfunkcija pojavi to je obično znak jačeg neurovaskularnog oštećenja u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti.
    

    Druge komplikacije   
    

Bolesnici koji boluju od šećerne bolesti su podložniji gripi i njezinim komplikacijama, uključujući upalu pluća, vjerojatno stoga što ovaj poremećaj neutralizira učinke zaštitnih proteina na površini pluća. Kod osoba koje dugo boluju od šećerne bolesti može se pojaviti perutanje kože, svrbež i gruba koža.

preuzeto u potpunosti sa:
http://dijabetes.plivazdravlje.hr/?section=odijabetesu
    

    


Offline mullala

  • Elitni clan
  • **
  • Posts: 469
  • Gender: Female
  • Irony is the new sincerity.
    • Identifikacija Sprasenih Biljnih Droga
Odg: Dijabetes ili secerna bolest
« Reply #1 on: 13-10-2006, 11:01:50 »
Dodaci:

Secerna bolest tipa I moze nastati i kao posledica fizickog ostecenja usled povrede, ili genetskog nedostatka - ne samo usled autoimunog oboljenja (koje je najcesce posledica virusne infekcije, npr. Koksaki virusima). Ovde je ona navedena kao sekundarna secerna bolest, kod tipa II.

Genitalni svrab, pretpostavljam, nastaje kao posledica razvoja gljivicnih oboljenja (Candida sp.), jer gljivice, kao sto znamo, koriste uglavnom secere kao izvor energije... A mi imamo situaciju hiperglikemije i glikozurije.

Hipoglikemija je po zivot opasna jer dolazi do smanjene koncentracije glukoze=energije u mozgu, pa prestaju mozdane funkcije. Intravensko davanje glukoze se obavlja samo u medicinskim ustanovama, zbog tezeg doziranja i pracenja situacije, dok se injekcija glukagona moze davati i u kucnim uslovima, tacnije, mogu je davati i laici.

Zbog cega je moguce merenje glukoziliranog hemoglobina? Zbog povecane neenzimske glikozilacije proteina usled povecane koncentracije glukoze u krvi. Koncentracija HbA1c je pouzdaniji znak secerne bolesti nego koncentracija glukoze, jer njene koncentracije izuzetno variraju u raznim stadijumima bolesti, cirkadijalnom ritmu itd...

Tip II secerne bolesti:
Koliko sam shvatila, masne kiseline konkurisu za mesto vezivanja insulina, pa se njihova koncentracija u krvi odrazava na povecanje rezistencije na insulin. Drugi faktori se mogu vezivati za insulinske receptore i van njegovog vezivnog mesta, ali menjajuci mu konformaciju tako da insulin ne moze da se veze. TNF i ostali imunoloski faktori mogu potpuno unistiti deo receptora, pa je njihov broj samo smanjen i potrebna je veca koncentracija insulina da bi se u celiji izazvao isti odgovor.

Kod tipa dva, ketoacidoza je redja komplikacija, jer ima dovoljno insulina za regulaciju beta-oksidacije i koncentracije ketonskih tela, ali pak nedovoljno da se regulise i koncentracija glukoze. Zato je ovde mnogo cesca komplikacija Hiperglikemijska hiperosmolarna koma :)

Neuroloska ostecenja (neuropatije) i ostecenja vida uglavnom su posledica aktiviranja sorbitolskog puta (zbog nemogucnosti iskoriscavanja glukoze) i nagomilavanja stetnih metabolita u ovim strukturama.

U secernoj bolesti kod roditelja, moze doci i do urodjene nakaznosti deteta (!!!) zbog neenzimske glikozilacije proteina i nukleinskih kiselina... citaj: gena...

Ovo sve nisam pisala da se pravim vazna :D , nego samo zato sto se desilo da sam poslednja dva dana citala dosta o secernoj bolesti. Bilo bi zgodno kad bi se ova tema prebacila u patofizu - hiljadu zasto hiljadu zato, jer je Secerna bolest jedna od bolesti koje dolaze na ispitu iz shize :) Mada, dolazi i iz mnogih drugih predmeta ;)

Npr. farmakologije: za tretiranje dijabetesa tipa I uglavnom se koristi insulin i antidijabetici koji povecavaju oslobadjanje insulina i osetljivost na receptorima, dok je za tretiranje secerne bolesti tipa II PRVA STVAR dijeta (zato sto privremeno gladovanje povecava broj i osetljivost insulinskih receptora), a tek ako to ne uspe primenjuju se lekovi (antidijabetici) i u nekim  tezim slucajevima insulin. A kod insulina razlikujemo lente, semilente, i one sa kratkim dejstvom (ne znam tacnu podelu) koji su uglavnom pravljeni radi sprecavanja hipoglikemije. Npr. pre obroka cete uzeti (injekciono, zbog inaktivacije insulina crevnim sokovima) rastvor insulina koji deluje odmah i kratko, a pred spavanje neki lente, manju dozu, koja ce delovati cele noci po malo (obicno intramuskularno ili potkozno, neka suspenzija sa Zn).

Etooooo  :V
« Last Edit: 13-10-2006, 11:10:27 by mullala »

Offline Masha

  • Ultra mega giga forumas
  • **
  • Posts: 2339
  • Gender: Female
  • Budi gospodar svoje volje, sluga svoje savesti.
Dijabetes je teska i podmukla bolest
« Reply #2 on: 16-06-2007, 00:57:33 »
Dijabetes je podmukla i opasna bolest

Sa šećernom bolešću u Srbiji, prema procenama, trenutno živi od 300.000 do 400.000 osoba. Broj obolelih od dijabetesa u svetu je takođe veliki, a prognoze kažu da će se do 2025. godine taj broj udvostručiti, a u zemljama u razvoju, u koje spada i Srbija, čak utrostručiti.
Dijabetes je hronična nezarazna bolest. To je ozbiljno i podmuklo oboljenje koje najčešće počinje neopaženo i bez simptoma. Ono što je još opasnije jeste pretpostavka da na svakog pacijenta koji ima šećernu bolest dolazi po jedna osoba koja ne zna da ima dijabetes, kažu stručnjaci. Postoje dva oblika dijabetesa. Petina pacijenata ima dijabetes tipa I, a drugi oblik je četiri puta češći i od njega boluje 80 odsto pacijenata.
Dijabetes tipa I javlja se kod veoma mladih ljudi. Ovaj tip se od početka leči insulinom. Značajnu ulogu u nastanku ovog tipa ima nasledni faktor, kao i neke virusne infekcije koje unište pankreas. Drugi oblik javlja se kod odraslih osoba posle četrdesete godine. Osoba postepeno oboleva, a najčešće se otkrije tokom pregleda neke druge bolesti, kao što su kardiološki ili neurološki poremećaji. Simptomi dijabetesa, međutim, pojavljuju se kasno, kada su vrednosti šećera u krvi znatno povećane u odnosu na normalne.
Karakteristični simptomi šećerne bolesti su: suvoća usta, žeđ, uzimanje velike količine tečnosti, obilno i često mokrenje, mršavljenje uprkos pojačanoj gladi i uzimanju veće količine hrane, pojava infekcija i svraba kože i polnih organa, slabost, malaksalost...
Nastanku dijabetesa tipa II, osim nasledne sklonosti, znatno doprinosi gojaznost i način života, kao na primer smanjena fizička aktivnost, kalorična i brza hrana, kao i hronični stres.
Alarmantna činjenica je i da se poslednjih godina dijabetes tipa II javlja i kod mladih ljudi. Danas je 22 miliona dece u svetu starije od pet godina gojazno ili ima prekomernu težinu, a svako gojazno dete je u povećanom riziku za razvoj tipa II dijabetesa, upozoravaju stručnjaci.
Preventivnim merama, kao što su pravilna ishrana, fizička aktivnost, smanjenje prekomerne telesne težine, pojava pravog dijabetesa se može sprečiti ili odložiti.
Dijabetes tipa II kod nekih bolesnika se može lečiti samo dijetom i fizičkom aktivnošću, a ukoliko to nije dovoljno, dodaju se i odgovarajuće tablete. Posle desetak i više godina uspešnog lečenja tabletama, može nastupiti iscrpljenje funkcije pankreasa, kada tablete više ne pomažu, pa se bolesnik mora prevesti na dalje lečenje injekcijama insulina. Ovaj oblik dijabetesa izuzetno je opasan i za nastanak raznih komplikacija na krvnim sudovima, kao i za ubrzavanje arterioskleroze. Oko 80 odsto osoba koje dobiju dijabetes tipa II su gojazne osobe.

Da li vam preti dijabetes?


Jedna fondacija iz Nemačke koja se bavi dijabetesom sastavila je test koji omogućava da, bez konsultacije sa lekarom i laboratorijskih testova, tačno utvrdite koliki je rizik da u narednih deset godina obolite od ove bolesti. Verovatnoća raste s godinama, a drugi značajni faktori su višak kilograma, naročito obim struka, nedovoljno kretanje i pogrešna ishrana. Pitanje koje se odnosi na rođake obolele od dijabetesa služi za ocenu naslednog rizika. Ako imate više od 12 bodova, hitno treba da primenite preventivne mere, a oni koji imaju više od 20 bodova, možda su već oboleli od šećerne bolesti, a da to i ne znaju.
Test za utvrđivanje nivoa šećera u krvi razjašnjava situaciju, a test opterećenja glukozom omogućava prepoznavanje predijabetesa, to jest metaboličkog stanja koje povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.




Rizik da u narednih 10 godina obolite od dijabetesa


Manje od 7 bodova - 1 odsto

Veoma je mala verovatnoća da ćete oboleti od dijabetesa. Zato nema potrebe da primenjujete preventivne mere. Ipak, neće vam škoditi ako budete vodili računa o zdravoj ishrani i ako se budete redovno bavili fizičkom aktivnošću.

7-11 bodova - 4 odsto

U vašem slučaju, rizik je samo blago povišen, ali ipak treba da budete na oprezu: vodite računa o težini i redovno se krećite, izbegavajte masne namirnice i jedite više voća, povrća i integralnih žitarica.

12-14 bodova - 17 odsto
Hitno počnite da primenjujete preventivne mere. Ako imate višak kilograma, potrudite se da izgubite sedam odsto težine. Ako se pola sata dnevno bavite fizičkom aktivnošću koja će vam naterati znoj na čelo, rizik će se dalje smanjivati.

14-20 bodova - 33 odsto
Svaka treća osoba izložena ovolikom riziku oboleće od dijabetesa u narednih 10 godina. Krajnje je vreme da nešto preduzmete kako biste to izbegli. Izmerite nivo šećera u krvi i potražite pomoć stručnjaka ukoliko ne možete sami da smanjite telesnu težinu i povećate fizičku aktivnost.

Više od 20 bodova - 50 odsto

Dijabetes je za vas akutna opasnost! Trećina ljudi sa ovolikim brojem bodova već boluje od dijabetesa, a mnogi od njih to i ne znaju. Hitno posetite lekara i proverite metabolizam šećera. U početnom stadijumu dijabetes možete da izlečite ako znatno smanjite telesnu težinu i povećate fizičku aktivnost. Iskoristite šansu za zdravu budućnost i pod nadzorom stručnjaka promenite način ishrane.



izvor www.blic.co.yu

Offline Enea

  • Ultra mega giga forumas
  • **
  • Posts: 2311
  • Gender: Female
  • Somewhere in Detroit
Odg: Dijabetes je teska i podmukla bolest
« Reply #3 on: 17-06-2007, 17:00:43 »
kako se zove 'onaj' dijabetes, sto nema veze sa nivoom secjera u krvi, nego sa antidiureticnim hormonom?

Offline Masha

  • Ultra mega giga forumas
  • **
  • Posts: 2339
  • Gender: Female
  • Budi gospodar svoje volje, sluga svoje savesti.
Odg: Dijabetes je teska i podmukla bolest
« Reply #4 on: 17-06-2007, 22:59:11 »
Zove se Diabetes insipidus. Dakle, Diabetes insipidus nije secerna bolest. Kod pacijenata obolelih od ove bolesti nema dovoljno ADH odn. vazopresina i usled toga ne dolazi do reasorpcije vode u renalnim tubulama pa veliku kolicinu vode odaju urinom usled cega stalno osecaju veliku zedj. Za vise informacija posetite sajt www.nhsdirect.nhs.uk/articles/article.aspx?articleId=631

Offline Bred

  • The S[h]ef
  • Administrator
  • Doktor daktilografskih nauka
  • *******
  • Posts: 17763
  • Gender: Male
  • Ekser koji se istupi sam sebe bruka
    • Farmacija forum
Odg: Dijabetes ili secerna bolest
« Reply #5 on: 23-08-2009, 01:41:44 »
Saveti-Dijabetes tip I (http://www.novonordisk.rs/documents/promotion_page/document/SavetiTip1Pocetna.asp)

Saveti - Dijabetes tip 2

• sledite savete u vezi sa dijetom, telesnom aktivnošću i lečenjem lekovima;
• informišite se o svim mogućnostima lečenja;
• redovno vršite samokontrolu;
• redovno obilazite lekara i postavljajte mu što više pitanja;
• svakih 3-4 meseca obiđite dijabetologa;
• svaki put neka Vam provere glukozu u krvi, urin, glikozilirani hemoglobin
(HbA1c), Vaša određivanja glukoze u krvi i izmere krvni pritisak;
• jednom godišnje treba da Vam pregledaju očno dno, organizuju opšti
internistički pregled, izmere sadržaj masti u krvi i ocene funkciju bubrega.
Posebno treba da Vam pregledaju stopala;
• jednom godišnje pohađajte kurs o Vašoj bolesti ako za to postoje mogućnosti;
• uvek držite pri sebi šećer;
• sa sobom nosite karticu osobe obolele od dijabetesa;
• kada se pojave neprijatnosti i neobične situacije, posavetujte se sa svojim
lekarom;
• prestanite sa pušenjem;
• redovno se bavite propisanom fizičkom aktivnošću.
 
http://www.novonordisk.rs/documents/article_page/document/SavetiTip2PodsetnikZaPacijente.asp


 

ALIMS :: Ministarstvo zdravlja :: Farmaceutska komora :: RFZO :: Farmaceutski fakultet
Sajt info: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: Disclaimer
Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo i zajednicko vlasnistvo vlasnika www.farmaceuti.com sajta i autora tekstova. Dalja distribucija tekstova dozvoljena je iskljucivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i internet adrese na kojoj se original nalazi. Za sve ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatrazite odobrenje od vlasnika www.farmaceuti.com sajta ili autora teksta. Kompletnu odgovornost za sadrzaj objavljenih tekstova kao i posledice koje mogu nastati usled objavljivanja snose iskljucivo njihovi autori, ciji je pseudonim oznacen pored sadrzaja teksta.
Copyright © 2006-2019 "Farmaceuti.com", all rights reserved - sva prava zadrzana