Poezija i proza koju volimo

Started by Enea, 27-04-2007, 12:59:20

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Maslacak

Anabel Lee

najbolja pesma EVER!

Enea

     Jovan Ducicj



Podne


Nad ostrvom punim cempresa i bora,
Mlado, krupno sunce prži, puno plama;
I trepti nad šumom i nad obalama
Slan i modar miris proletnjega mora.
Ljubicaste gore, granitne, do svoda,
Zrcale se u dnu; mirno i bez pene,
Površina šušti i celiva stene;
Svod se svetli topal, staklen, iznad voda.
Prah suncani trepti nad ispranim peskom,
I srebrni galeb ponekad se vidi,
Svetluca nad vodom. I mirisu hridi
Mirisom od riba i modrijem vreskom.
Sve je tako tiho. I u mojoj duši
Produženo vidim ovo mirno more:
Šume oleandra, ljubicaste gore,
I bled obzor što se proteže i puši.
Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne
Obale i vrti; i svetli i pali
Mlado, krupno sunce; i ne šušte vali,-
Galeb jos svetluca. Mir. Svuda je podne.
Pored vode
Put mesecev srebrn niz more se vidi,
Leži beskonacan vrh zaspalih vala.
Mir. Zadnji je talas došao do hridi,
Zapljusno setno i umro kraj žala.
Noc miriše tužno cempresovom smolom.
Nebo pepeljasto. I kopno i voda
Ko da nocas dišu nekim cudnom bolom,
Tiha tuga veje sa dalekog svoda...
Sto srca nocas kucaju u meni,
I celo mi bice budi se i diže
Casom nekoj zvezdi, a cas kakvoj ženi.
Sve kipi u meni, ko plima kad stiže:
Kao sad da postah Dokle zvezde brode
Jedne bezimene noci, pored vode.

Enea



Laza Kostic


Santa Maria della salute


Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.
Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?
Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.
A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.


Migza

Kacumi Tanaka

SLUCAJNI SUSRETI

Halejeva kometa pojavila se 1910.
A ja sam se rodio godinu dana potom.
Njen period traje sedamdeset i sest godina
i sedam dana.
Pojavice se, dakle, ponovo 1986.

Procitah to i srce mi se rastuzi.
Sva je prilika da nikada vise necu videti
ovu zvezdu.
Verovatno je tako i sa ljudskim susretima.

Retko se susrecu srodne duse,
jos redje naci ces pravu ljubav.
Znam da ce se moj istinski prijatelj pojaviti
tek posle moje smrti
I da je moja draga umrla pre
nego sto sam se rodio.

willie the scot

Immortality


In Sleeping Beauty's castle
the clock strikes one hundred years
and the girl in the tower returns to the world.
So do the servants in the kitchen,
who don't even rub their eyes.
The cook's right hand, lifted
an exact century ago,
completes its downward arc
to the kitchen boy's left ear;
the boy's tensed vocal cords
finally let go
the trapped, enduring whimper,
and the fly, arrested mid-plunge
above the strawberry pie
fulfills its abiding mission
and dives into the sweet, red glaze.

As a child I had a book
with a picture of that scene.
I was too young to notice
how fear persists, and how
the anger that causes fear persists,
that its trajectory can't be changed
or broken, only interrupted.
My attention was on the fly:
that this slight body
with its transparent wings
and life-span of one human day
still craved its particular share
of sweetness, a century later.


Korisnicko Ime

UTJEHA KOSE

Gledao sam te sinoæ. U snu. Tu¾nu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeæa,
Na visokom odru, u agoniji svijeæa,
Gotov da ti predam ¾ivot kao ¾rtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajuæi da su tamne oèi jasne
Odakle mi nekad bolji ¾ivot sjao.

Sve ba¹, sve je mrtvo: oèi, dah i ruke,
Sve ¹to oèajanjem htjedoh da o¾ivim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja jo¹ je bila ¾iva,
Pa mi reèe: Miruj! U smrti se sniva.
 
ANTUN GUSTAV MATO©


Smrda

         LAVIRINT

Unutra si,a znas-nigde,nikad vrata,
lica i nalicja ovaj dvorac nema,
niti spoljnjeg zida,nit' centra skrivena,
gradjevina ova svemir obuhvata.
Ne nadaj se da ce tacnost puta tvoga
koji se uporno u dva pravca racva,
tvom odvesti te cilju.Sudbina je stroga
kao i tvoj usud;tvrdja od brozne je.
Ne ocekuj napad bika,sto je bice
ljudsko,cije grozno i brojno oblicje
u spletu beskrajnom kamena,strah seje.
Nema ga.I vise nicemu se ne nadaj.
Ni sutonom crnim strasna zver ne vlada.

          H.L.BROHES

leila_bgd

Jovan Ducic- Poezija

Mirna kao mramor, hladna kao sena,
Ti si bledo tiho devojce sto sneva;
Pusti pesma drugih neka bude zena
Koja po necistim ulicama peva.

Ja ne mecem na te djindjuve sa trakom,
Nego zute ruze u te kose duge:
Budi odvec lepa da se svidjas svakom,
Odvec gorda da bi zivela za druge.

Budi odvec tuzna sa sopstvenih jada
Da bi isla ikad da tesis ko strada,
A cedna, da vodis gomile sto nagle.

I stoj ravnodusna, dok oko tvog tela,
Mesto kitnjastog i raskosnog odela,
Lebdi samo pramen tajanstvene magle.

vazda gladan

цитирао бих јесењинову песму о керуши али плакао бих онда као мало дете.. или можда поезију боре ђорђевића која у пијанство води.. зато нека овог пута буде Дис: 
               
Ноћас су ме походили мртви,
Нова гробља и векови стари;
Прилазили к мени као жртви,
Као боја пролазности ствари.

Ноћас су ме походила мора,
Сва усахла, без вала и пене,
Мртав ветар дувао је с гора,
Трудио се свемир да покрене.

Ноћас ме је походила срећа
Мртвих душа, и сан мртве руже,
Ноћас била сва мртва пролећа:
И мириси мртви свуда круже.

Ноћас љубав долазила к мени,
Мртва љубав из свију времена,
Заљубљени, смрћу загрљени,
Под пољупцем мртвих успомена.

И све што је постојало икад,
Своју сенку све што имађаше,
Све што више јавити се никад,
Никад неће-к мени дођаше.

То су били умрли облаци,
Мртво време с историјом дана,
То су били погинули зраци:
Сву селену притисну нирвана.

И нирвана имала је тада
Поглед који има људско око:
Без облика, без среће, без јада,
Поглед мртав и празан дубоко.

И тај поглед, као кам да је неки,
Падао је на мене и снове,
На будућност, на простор далеки,
На идеје, и све мисли нове.

Ноћас су ме походили мртви,
Нова гробља и векови стари;
Прилазили к мени као жртви,
Као боја пролазности ствари...........

............+поздрав за цитат буковског

Mashrum


Ako

Ako mo¾e¹ ostati miran kad na tvom putu,
svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe.
Ako saèuva¹ poverenje kad svi ostali sumnjaju,
ali ako im ne zameri¹ ¹to nemaju poverenja.
Ako ti èekanje ne prièinjava mnogo muke.
Ako ne la¾e¹ kad èuje¹ la¾i,
ili ako ne mrzi¹ kad tebe mrze.
Ako se ne pravi¹ suvi¹e dobar,
niti govori¹ suvi¹e mudro.
Ako sniva¹,ali ti snovi nisu sve.
Ako misli¹,ali ti misli uvek ostanu èiste.
Ako zna¹ da primi¹ pobedu i poraz,
da primi¹ jednako i jedno i drugo.
Ako mo¾e¹ podneti da tvoju istinu
varalice iskrivljuju da bi lak¹e prevarili budale.
Ako vidi¹ kako u komadiæe razbijaju tvoj cilj i
ako se sagne¹ da podigne¹ i pokupi¹ ostatke.
Ako mo¾e¹ skupiti sva dobra
i staviti ih na kocku,sve odjednom.
Ako si spreman da ponovo krene¹,kao na poèetku,
ne pro¹aputav¹i ni reèi,izgubiv¹i sve uz osmeh.
Ako prisili¹ svoje srce,svoje ¾ivce,svoje mi¹iæe
da slu¾e tvojim ciljevima i kad su malaksali
i ako ustraje¹ kad sve zastane,izuzev volje
koja naredjuje:“Dr¾i se dobro“.
Ako se u sred gomile ne ponosi¹
i ne smatra¹ herojem.
Ako se dru¾i¹ sa kraljevima.
Ako te ni prijatelj,ni neprijatelj ne mogu pokvariti.
Ako svaki èovek za tebe ne¹to znaèi,
ali nijedan suvi¹e.
Ako ume¹ dobro ispuniti svaku minutu svoga ¾ivota
i svakog trenutka ide¹ pravim putem..
Tvoja æe Zemlja i sve njeno blago biti,
jer biæe¹ èovek,sine moj.

R.Kiplling

Maslacak

Ma¹rum... HVALA! :cvet :cvet
:pljes:

Ubila sam se tra¾eæi tu pesmu da je ovde postujem, nekad daavno me je odu¹evila (a slabo stojim s poezijom), ali nikako nisam mogla jer sam zaboravila kako se zove...

divno :happy:

malena

Arsen Dediæ -Poslije ljubavi

Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede
Poslije ljubavi
ostaju èase sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima
Poslije ljubavi
ostaje obièaj da se bijelo vino nalijeva u dvije èa¹e
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i zaèuðen pogled konobara
¹to nas vidi sa drugima
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus proma¹enosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Poslije ljubavi
ostaje reèenica – dobro izgleda¹ ni¹ta se nisi promijenila,
javi se ponekad
ima¹ jo¹ moj broj
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraæali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne ¹ifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da æe neko iznenada doæi,
spu¹tena slu¹alica kada se javi neèiji tuði glas,
hiljadu i jedna la¾.
Poslije ljubavi
ostaje reèenica: „Ja æu prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar neæemo zajedno?"
„Ovaj put ne"
Poslije ljubavi
ostaju sauèesnici,
èuvari tajne koja nije vi¹e tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ¾eni.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjeæarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijeðena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge ¾ene.
Poslije ljubavi
ne ostaje ni¹ta.

prommy

O tome

Ovom temom,
i plitkom i licnom,
prezvakanom
kroz strofe i strofe,
k'o pesnicka veverica vicno
vrteh se i vrtecu se opet.
"Ona" i "on" balada je sva.
Nisam uzasno nov ja.
Uzasano to je
sto "on" - sad sam ja
i sto je "ona" - moja.



Iz sveg glasa

Vec prodje jedan. I sigurno si legla.
Ko srebrna oka Mlecni put noc studi.
Ne zuri mi se. I munja-telegram
nema z bog cega da plasi te i budi.
Kao sto kazu, incident je resen.
Ljubavna barka o stvarnost se zdrobi.
Mi smo precistili, I sto da se drese
uzajamne boli, uvrede i kobi.
Pogledaj samo kakav je mir nad svetom.
Noc zvezdanim sjajem nebesa skor osu.
U taj cas odustajes da protumacis sve to
istoriji, vekovima i kosmosu.

Vladimir Majakovski

Mashrum

Pre igre

Za¾muri se na jedno oko
Zaviri se u sebe u svaki ugao
Pogleda se da nema eksera da nema lopova
Da nema kukavièijih jaja
Za¾muri se na drugo oko

Èuène se pa se skoèi
Skoèi se visoko visoko visoko
Do navrh samog sebe

Odatle se padne svom te¾inom
Danima se pada duboko duboko duboko
Na dno svoga ponora

Ko se ne razbije u paramparèad
ko ostane èitav i èitav ustane
Taj igra


12

Dosta reèitoga smilja dosta slatkih trica
Ni¹ta neæu da èujem ni¹ta da znam
Dosta dosta svega
Reæi æu poslednje dosta
Napuniæu usta zemljom
Stisnucu zube
Da preseèem ispilobanjo
Da preseèem jednom za svagda
Staæu onakav kakav sam
Bez korena bez grane bez krune
Staæu oslonjen na sebe
Na svoje èvoruge
Biæu glogov kolac u tebi
Jedino ¹to u tebi mogu biti
U tebi kvariigro u tebi bezveznice
Ne povratila se

V.Popa



Maslaèak,drago mi je da ti je ¾elja ispunjena..  :)  :cvet


malena

Opomena-Desanka Maksimovic

Èuj, reæi æu ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.

Mogu mi se uèiniti
duboke i meke
oèi neke
sasvim obiène.

Mo¾e mi se uèiniti
da tonem u zvuke,
pa æu ruke
svakom pru¾iti.

Mo¾e mi se uèiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.

Ili mogu kom reæi u tome
èasu èudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.

O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Uèiniæe mi se negde u ¹umi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke èesme.

Uèiniæe mi se crn leptir jedan
po te¹koj vodi krilom ¹ara
¹to nekad neko reæi mi ne sme.

Uèiniæe mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.



Jedna od mojih omiljeni... :K