Lekovito bilje, biljni lekovi i racionalna fitoterapija

Started by Adonis_Vernalis, 20-09-2007, 15:57:05

Previous topic - Next topic

0 Members and 3 Guests are viewing this topic.

Adonis_Vernalis

Kao sto sam obecao, pokrecem temu ciji je osnovni zadatak da studentima koji nece imati priliku da taj predmet slusaju ("bolonjci" hoce, ali tek na cetvrtoj godini), na neki nacin nadoknadi taj nedostatak. Tim pre sto cete, neko pre, neko kasnije, sa tim pojmom da se upoznate tek kad pocnete da radite, ma gde to bilo. Mislim da je tada malo kasno za "upoznavanje". Vec bi trebalo do tada da imate svoj stav.

Iako mi na Farmakognoziji kroz predavanja i vezbe uveliko provlacimo ovaj pojam, i sve sto radimo ima veze s tim, cini mi se da su nasi studenti navikli da svaku informaciju spakuju u odgovarajucu "fiocicu", odakle ce je vaditi kad im zatreba.

Pa, evo jos jedne, nove fiocice. Uskoro ocekujte i njen prvi sadrzaj, dakle nesto sto predstavlja "uvod u uvod"...  :wink:

Naravno, zakljucacu je cim budem primetio da se pretvara u "govornicu", a zamislio sam je kao "forum", gde ce svako (ko zeli) moci sve sto ga interesuje i da - pita.

cvjetic

mogu li vec da krenem sa postavljanjem pitanja? :cvet

mene jako zanimaju biljni preparati za mrsavljenje,kakav je njihov efekat,da li postoje nuspojave?

Adonis_Vernalis

Predlazem da, ipak, idemo redom, a preparati za mrsavljenje ce vec doci na red.

mare

Citala sam knjigu Rudolfa Brojsa o izlecenju raka, leukemije i drugih bolesti prirodnim putem, gde on navodi caj od zalfije( cajna mesavina zalfije, kantariona, maticnjaka i nane)kao lek protiv raka ali uz preporuku da ga svakodnevno koriste i zdravi. Kaze da onaj ko pije svaki dan solju tog caja nikad nece biti bolestan.
Inace volim cajeve, pa koristim i ovaj. I nemam neko pitanje vec me samo zanima vase misljenje o toj kombinaciji cajeva :cvet

AquArius

Ideja i tema su za svaku pohvalu.
Svaka cast profesore!

Ocigledno ima vec mnogo pitanja,
bilo bi lepo da sacekamo,
da krenemo od Uvoda u uvod sto bi profa rekao :happy:
i odgovori ce sigurno sami navirati.

Zaista se radujem ovoj temi.  :cvet

mikele

Одлична тема. :pljes:
Ја за сада нећу ништа да питам јер професор има прву реч,а за касније,као што рече Aqua,питања и одговори ће сами по себи навирати.
Али за почетак све похвале за ову тему и јако је добро што ћемо имати некога ко је врло компетентан да нам да одговоре на наша питања.

zoe


Smrda


jecapereca


Adonis_Vernalis

Znam da ste nestrpljivi, i to jako. No, strpljen - spasen...

Dakle:

Lekovito bilje, biljni lekovi i racionalna fitoterapija

Zaèeci i osnovne faze razvoja fitoterapije
Medicina i farmacija, sa istorijske taèke gledi¹ta, zapoèinju upotrebom prirodnih lekovitih sredstava, o èemu svedoèe brojni materijalni dokazi rasuti po papirusima starog Egipta i drugih i¹èezlih civilizacija, ali i aktuelna praksa indijske i kineske tradicionalne medicine, èiji kontinuitet i razvoj veæ milenijumima nisu prekinuti. Metode tradicionalne medicine, koje su u antièko vreme praktikovali narodi Mediterana i Orijenta, svoj prvi praktièni izraz u Evropi dobile su u zborniku De materia medica, koji je u prvom veku na¹e ere sastavio starogrèki lekar Dioskorides. Ovo klasièno delo ispoljavalo je svoj uticaj vekovima kasnije, sve do doba renesanse, kada je revidirano u skladu sa va¾eæim humanistièkim doktrinama.

Do 1800. godine, kada je razvoj medicine u¹ao u nauènu fazu, tradicionalna medicina zasnovana na upotrebi lekovitog bilja èinila je osnovu svih standardnih farmakolo¹kih priruènika, koja nièim nije dovoðena u pitanje. Meðutim, sa razvojem nauène medicine, fitoterapiji je postepeno dodeljen status alternativne medicinske tehnike, ¹to se mo¾e smatrati svojevrsnom nepravdom. Ukoliko se uzme u obzir da istorija klasiène biljne medicine koja se praktikuje u okvirima zapadne civilizacije i pokriva period od gotovo 2000 godina, logièno je pretpostaviti da su mnoge lekovite biljke polo¾ile jedan svojevrsan i te¾ak test: da nije tako, zar bi znanja o njima bila tako predano preno¹ena, kroz toliko epoha i kultura? Bilo bi neosnovano odbaciti kolektivno iskustvo vi¹e od 50 generacija farmaceuta, lekara (ali i pacijenata), zajednièko kulturno dobro svih naroda zapadne civilizacije, i proglasiti ga obiènim “placebo efektom”. Umesto toga, valjalo bi prepoznati slabosti i prednosti fitoterapije i dati joj mesto koje joj, po aktuelnim dometima, realno i pripada.

Racionalna fitoterapija
Èak i danas, èak i zdravstveni radnici postavljaju sebi i drugima pitanje: “Da li verujete u lekovito dejstvo biljaka?” Meðutim, reèi vera i poverenje u nauci ne bi trebalo da postoje. Medicina i farmacija su egzaktne nauke, kao i savremena fitoterapija, oblast koju ba¹tine i medicina i farmacija. Dakle, ove reèi ne bi trebalo da postoje ni u fitoterapiji ¹to, bar kod nas, nije tako. Lekar, èesto, ne prepoznaje i ne primenjuje lekovita svojstva odreðenih biljaka. Ponekad ostaje zateèen pitanjima pacijenta, na koja obièno odgovara s dozom ironije i prezira, ili tek odmahne rukom. Verovatno – s pravom, jer se fitoterapijom u na¹oj zemlji bave, pored struènih lica kojima je ovo ¾ivotni poziv, i oni drugi, ¾eljni brze zarade. Drugim reèima, fitoterapija se u Srbiji nalazi razapeta u vakuumu izmeðu nekritièkog odobravanja i apsolutnog nipoda¹tavanja, ¹to su jednako neprihvatljivi ekstremi.

Racionalna fitoterapija je najsavremeniji koncept primene lekovitog bilja u zvaniènoj medicini, koji je osmi¹ljen u Nemaèkoj krajem XX veka i ubrzo ¹iroko prihvaæen, tako da se danas primenjuje ne samo u Nemaèkoj, veæ i na teritoriji zemalja celokupne Evropske unije. Nastao je ne samo iz potrebe da se fitoterapija unapredi, veæ i iz potrebe da biljni preparati postanu efikasniji, a njihova primena bezbednija i ujedno zasnovana na rezultatima klinièkih ispitivanja.

Koncept racionalne fitoterapije je u velikoj meri izmenio upotrebu lekovitog bilja, a uticao je u velikoj meri i na kvalitet njegovog istra¾ivanja, kao i na razvoj pravne regulative koja ureðuje ovu oblast. U skladu sa premisama ovog koncepta, osnovnim sredstvom fitoterapije danas se smatraju definisani fitopreparati, koji se primenjuju u definisanom indikacionom podruèju, a terapija se sprovodi u definisanim doznim re¾imima, koji su formulisani na osnovu rezultata klinièkih ispitivanja. Aktivni sastojak ovakvih fitopreparata su standardizovani ekstrakti, koji se proizvode ekstrakcijom standardizovanih droga u zaokru¾enom tehnolo¹kom postupku koji zapoèinje i zavr¹ava se izvoðenjem takoðe standardizovanih procedura kontrole kvaliteta. Drugim reèima, racionalni koncept je premestio taèku oslonca fitoterapije sa droge na standardizovani ekstrakt, èime droga prestaje da bude osnovno sredstvo fitoterapije i postaje industrijska sirovina koja, kao takva, podle¾e standardizaciji. Na ovaj naèin, savremeni fitopreparati su postali znatno efikasniji nego tradicionalno kori¹æeni ekstraktivni oblici, a njihova primena ujedno – bezbednija.

Najveæi doprinos racionalne fitoterapije je biljni lek, standardnog sastava i delovanja, usagla¹en sa strogim kriterijumima farmaceutske kontrole kvaliteta, uoblièen tako da se lako dozira i pravilno primenjuje, poznatih ne¾eljenih efekata i kontraindikacija. Po¹to se poznaje hemijski sastav odreðene lekovite biljke, kao i veza izmeðu strukture i dejstva aktivnih sastojaka, tehnolo¹ki proces ekstrakcije je moguæe osmisliti tako da dobijeni ekstrakt ¾eljenu komponentu (ili èitav kompleks) sadr¾i u maksimalnoj moguæoj koncentraciji. Drugim reèima, sve ¹to lek èini – lekom, odnosi se i na fitopreparat. Zahvaljujuæi biljnom leku, fitoterapija se ponovo prepoznaje kao integralni deo zvaniène medicine.

Biljni lek
Biljnim lekom se smatra preparat koji kao aktivni sastojak sadr¾i usitnjene ili spra¹ene delove biljaka (droge), balsame, smole, lekovita masna ulja ili ekstrakte biljaka. Ovom definicijom obuhvaæeni su i popularni èajevi i èajne me¹avine, ali i fitopreparati u formi savremenih farmaceutskih oblika (instant pra¹ka, tableta, ¹umeæih tableta, tableta za ¾vakanje, oblo¾enih tableta, kapsula, sirupa, sprejeva i dr). Biljnim lekovima se ne smatraju farmaceutski oblici kod kojih aktivnu komponentu predstavlja jedinjenje ili me¹avina èistih supstanci izolovanih iz biljne sirovine (digitoksin, lanatozid C, atropin, hioscijamin, fizostigmin, morfin, kodein i dr).
U nekim zemljama EU, pojedini biljni lekovi pripadaju sistemu primarne zdravstvene za¹tite (izdaju se na lekarski recept). U na¹oj zemlji, meðutim, ali i u velikom broju zemalja sveta, biljni lekovi se izdaju bez recepta (OTC; engl. Over The Counter), koriste prete¾no kroz samomedikaciju i to na osnovu sopstvene odluke pacijenta, bez uèe¹æa medicinskih struènjaka (lekara, farmaceuta, stomatologa); samostalno, ili u kombinaciji sa sintetskim lekovima.

U narodu, leèenje biljnim lekovima je, generalno, rado prihvaæeno, jer su cene biljnih lekova èesto pristupaènije, a bezbednost primene veæa u odnosu na sintetske lekove. Meðutim, na uspeh leèenja u velikoj meri utièe adekvatnost preparata. U svim vrstama medija postoji obilje informacija, èesto neadekvatnih, kontradiktornih ili netaènih, ¹to mo¾e da navede pacijenta da ovakve informacije pogre¹no protumaèi i koristi neadekvatne lekove, ili odgovarajuæe lekove na neodgovarajuæi naèin.

Dometi racionalne fitoterapije
Zbog specifiène ekonomske i politièke situacije, fitoterapija je u na¹oj zemlji, umesto dopune farmakoterapiji, u poslednjih petnaestak godina postala njena zamena, ¹to je uloga koja joj su¹tinski ne odgovara.

Fitopreparati, uz par izuzetaka, nisu podesni za leèenje akutnih oboljenja; samim tim, nemaju adekvatnu primenu u bolnièkom ili ambulantnom okru¾enju. Nisu namenjeni leèenju urgentnih stanja. Takoðe, uglavnom, nisu podesni ni za leèenje infektivnih oboljenja.

Snaga fitoterapije nije olièena toliko u intervenciji, koliko u prevenciji. Njene maksimalne moguænosti se ispoljavaju u pobolj¹anju kvaliteta ¾ivota koji ¾ivimo: uklanjanju bola, tegobe, zamora, nemira, straha, nekog funkcionalnog poremeæaja ili specifiènog simptoma koji ne ugro¾avaju ¾ivot pacijenta. Delovanje fitopreparata nastupa postepeno. Zbog toga se, u veæini sluèajeva, njihov maksimalan efekat mo¾e oèekivati tek desetak dana do dve nedelje od poèetka primene. Najèe¹æe se koriste u samomedikaciji, za ubla¾avanje simptoma odreðenih funkcionalnih poremeæaja, ili ih (na Zapadu) prepisuju porodièni lekari, specijalisti fitoterapije odnosno naturopatije, a izdaju farmaceuti na recept, kao i druge lekove. Pored osoba kod kojih se odreðeno oboljenje ispoljava relativno blagim simptomima, fitopreparate veoma èesto primenjuju pacijenti sa hroniènim oboljenjima.

Naj¹iru primenu fitopreparati nalaze u leèenju oboljenja:
1) respiratornih organa (infekcije gornjih disajnih puteva, ka¹alj, sinuzitis),
2) urogenitalnog trakta (bakterijske infekcije, benigna hiperplazija prostate kod mu¹karaca, premenstrualni sindrom, dismenoreja i tegobe izazvane menopauzom),
3) centralnog nervnog sistema (kognitivna deficijencija, promene raspolo¾enja: anksioznost, depresija, psihomotorni nemir, poremeæaji sna i spavanja),
4) digestivnog trakta (dispepsija, hronièna oboljenja jetre, nadimanje, gastritis i èir ¾eluca, iritabilni kolon, opstipacija i dijareja),
5) kardiovaskularnog sistema (blagi oblici srèane insuficijencije, hipo- i hipertenzija, ateroskleroza i okluzivna oboljenja arterija, hronièna venska insuficijencija).

Savremeni fitopreparati se koriste i kao
1) dermatolo¹ki lekovi i eksterni antiinflamatorni agensi (lokalne inflamacije, ekcem, neurodermatitis, akne, ozlede ko¾e, kompresija i kontuzija mekih tkiva, hematomi, osteoartritis i reumatske tegobe),
2) stimulatori nespecifiènog imunog odgovora (adaptogeni i imunostimulansi),
3) lekovi namenjeni internoj upotrebi u leèenju nekih reumatskih oboljenja (reumatoidni artritis).

Jedna od èestih zabluda koja prati upotrebu fitopreparata, pored nekritièkog odobravanja ili apsolutnog negiranja, je i mi¹ljenje da su fitopreparati apsolutno bezbedni i da njihovu primenu ne prate odreðena ne¾eljena i ukr¹tena dejstva. Treba znati da su sastojci lekovitih biljaka farmakolo¹ki aktivna jedinjenja koja u organizmu imaju sliènu sudbinu kao i molekuli sintetskih lekova: metaboli¹u se na isti naèin, kori¹æenjem istih enzimskih sistema, distribuiraju krvlju i limfom i izluèuju iz organizma urinom, fecesom, znojem ili mlekom kao i drugi lekovi. Istovremena primena fitopreparata i sintetskih lekova mo¾e da uzajamno potencira ili poni¹ti dejstvo svakog od njih, a èesto efekti kombinovane primene nisu predvidivi. Primenu fitopreparata takoðe treba izbegavati tokom prvog tromeseèja trudnoæe i tokom celog perioda dojenja, kako bi se spreèilo potencijalno teratogeno dejstvo na plod, ili intoksikacija novoroðenèeta sastojcima fitopreparata koji se mogu naæi u majèinom mleku, jer se tim putem izluèuju. Fitopreparati, kod pojedinih osoba, mogu da budu uzrok gastrointestinalnih tegoba, poremeæaja krvnog pritiska, alergijskih reakcija ili fotosenzibilizacije.

Zakljuèak
S obzirom na èinjenicu da se fitopreparati u Nemaèkoj mogu dobiti u apotekama na lekarski recept, u toj zemlji je 1997. izvr¹ena opse¾na statistièka analiza strukture lekova koji su izdati na ovaj naèin. Tim istra¾ivanjem je ustanovljeno da su nemaèki lekari u pomenutom periodu najèe¹æe prepisivali grupu fitopreparata namenjenih leèenju poremeæaja centralnog nervnog sistema. Slede fitopreparati koji se koriste u leèenju oboljenja respiratornog, kardiovaskularnog i urinarnog trakta, dok ni¾e pozicije na tr¾i¹tu lekova zauzimaju oni namenjeni leèenju bolesti gastrointestinalnog trakta, imunostimulansi, dermatici, antireumatici i preparati za leèenje ginekolo¹kih poremeæaja. Najèe¹æe su izdavani preparati koji sadr¾e standardizovane ekstrakte lista ginka (Ginkgo biloba), herbe kantariona (Hypericum perforatum), semena divljeg kestena (Aesculus hippocastanum), herbe bele imele (Viscum album), plodova patuljaste palme (Serenoa repens) i inaktivisani pivski kvasac (Saccharomyces cerevisiae). Kod nas se fitopreparati ne izdaju ovako i adekvatna statistièka obrada podataka za Srbiju za sada nije moguæa. Meðutim, analizom rezultata popisa uraðenog u apotekama i veledrogerijama u dva grada u Srbiji tokom 1999. godine, dobijeni su izuzetno va¾ni podaci, koji ukazuju na to da vodeæu poziciju na tr¾i¹tu biljnih lekova u Srbiji dr¾e fitopreparati namenjeni leèenju oboljenja kardiovaskularnog sistema, respiratornog sistema, digestivnog trakta i antiseptici/antiinflamatorni lekovi, dok su sedativi i analgetici, preparati namenjeni leèenju oboljenja urinarnog trakta i antineuralgici pozicionirani znatno ni¾e.

Upoznavanje i edukacija korisnika o biljnim lekovima prisutnim na tr¾i¹tu su neophodni. Pacijent vi¹e nema pasivan odnos, jer su informacije iz oblasti zdravlja danas dostupne velikom broju ljudi (mediji, internet). Zbog toga, savet farmaceuta o izboru leka za samomedikaciju, postaje su¹tinski znaèajan. Pacijenti koji se sami leèe lekovima koji su na re¾imu izdavanja bez lekarskog recepta, moraju da u punoj meri budu svesni odgovornosti koju su prihvatili svojom odlukom o samomedikaciji.

Treba znati da ova dostignuæa nisu poslednja reè racionalne fitoterapije, veæ samo njeni poèetni koraci i prvi rezultati. Znaèaj koncepta racionalne fitoterapije je, pored navedenog, i u tome ¹to je na ovaj naèin stvoren dobar i efikasan model za buduæa istra¾ivanja lekovitog bilja, koja se veæ sada pro¹iruju na evaluaciju vrednosti lekovitih sredstava kineske i indijske tradicionalne medicine. Za ove dve hiljade godina koliko na tlu Evrope postoji, fitoterapija je naèinila pun krug vrativ¹i se sebi. Sada, osloboðena raznih iracionalnih optereæenja, podr¾ana snagom nauènih dokaza, ona krupnim koracima nastavlja svoj razvojni put.

zoe

Зашто је цивилизација морала да чека крај ХХ века да би настао концепт рационалне фитотерапије? Кад једино такав приступ делује логично (да не кажем, рационално)?

Копка ме то одавно и стално чекам да налетим на неки податак који ће ми појам рационалне фитотерапије представити у другачијам светлу од онога како га ја разумем и тако га сместити баш ту, на крај ХХ века.
:hmm

Adonis_Vernalis

Zoe,

odlican termin ste upotrebili: civilizacija. A sad sledi pitanje: koja i kakva? Posto zivimo ovde gde zivimo, mozemo reci: zapadna. Koja su pogonska goriva Zapadne civilizacije? Nafta i ... novac. Kinezi ni trunku sumnje ne ispoljavaju u pogledu svoje tradicionalne medicine (i fitoterapije, kao njenog sastavnog dela), kao ni Indijci. Nesto mi pri ruci nisu Maje, Asteci i Inke, da ih pitam koliko su sumnjali u ono cime su se lecili.

Svaka epoha i kultura u istorijskom periodu naseg razvoja, imali su odredjena shvatanja i doktrine, koje su odrazavale njihove poglede na svet. U tom svetlu, racionalna fitoterapija (ovakvu kakvu danas poznajemo) i nije mogla da iznikne, jer... obrni-okreni, fitoterapija je bila sasvim racionalna u svetlu vazecih doktrina. Uklapala se i u totemizam ranih ljudskih drustava, i u srednjovekovnu spagiriju... pa cak ni Inkvizicija nije imala nista protiv primene lekovitih biljaka u svrhu lecenja; cak su inkvizitori (buduci da su imali vrlo zapazenu misiju u Novom Svetu, kada su u najtemeljnijem genocidu zabelezenom u istoriji, ognjem, macem, velikim boginjama i kugom zatrli mezoamericke i juznoamericke civilizacije), preuzimali neke od njihovih lekova (npr. Cinchonae cortex, Ipecacuanhae radix, Cacao semen i sl.) i ubrajali ih u Materiju Mediku Starog Sveta.

Krajem XX veka sazrelo je vreme da, ovakva kakva je, nasa civilizacija pocne da radi na onome sto ju je stvorilo i u zdravlju odrzalo sve ove vekove.

Najpre smo sve to odbacili, jer smo otkrili efikasnije lekove: zivini diuretici su sigurno mocniji od biljnih. Antibiotici su dramaticno produzili duzinu trajanja zivota citavog covecanstva. Onda smo te efikasne lekove cinili jos efikasnijima i mocnijima. Kada smo ih vec ucinili toliko mocnima, postepeno smo poceli da gasimo vaznost ljudskog faktora u terapiji. Onda smo dosli do prelomne tacke: svojevremeno, sedamdesetih godina, u Americi su postojali govorni automati koji su uzimali anamnezu od pacijenata i "predlagali" terapiju; dakle, cinilo se da vise ni lekari (sem hirurga) nisu bas tako potrebni...

U tim okolnostima, pacijent je poceo da se "buni". Nije pristajao na hladan, mehanicisticki pristup sopstvenom lecenju. Nije pristajao na definiciju zdravlja, po kojoj je zdravlje odsustvo bolesti. Nije pristajao na digitalizaciju: 0 i 1, ima zdravlja - nema zdravlja, ima struje - nema struje, crno - belo... Pacijent vise nije pristajao na sliku sebe kao bezdusnog "sistema organa": analogija sa automobilima i automehanicarima je ocigledna. Pacijent je tada ponovo prigrlio tradiciju. Tih godina, na krilima muzike Ravi Shankara, iz Indije su nam stigla i istocnjacka ucenja, ali i istocnjacka tradicionalna medicina. Mnogi su upravo tada odlucili da svoje zdravlje uzmu u svoje ruke, a da telefonske sekretarice koje uzimaju anamnezu i predlazu terapiju - ostave svojim izumiteljima. Upravo tada krece talas "povratka prirodi", kroz ciju refleksiju mi danas prolazimo...

No, tehnoloski razvoj imao je i dobre strane: na raspolaganju su nam danas mnoge mocne dijagnosticke tehnike kojima se vrlo precizno mogu uocavati i meriti efekti primene nekog leka, o kojima su drevni Indijci i Kinezi mogli samo da sanjaju. Kada su se slozile kockice, Nemci su (a ko bi drugi, jer je nemacka medicina "Die Beste" najbolja na svetu) resili da sopstvenu fitoterapiju podvrgnu strogoj naucnoj proveri. Posao je trajao gotovo dvadeset godina. Njihovi najbolji univerzitetski profesori, farmaceuti, lekari, tehnolozi i hemicari napravili su istorijsku Komisiju E, koju je izdasno finansirala nemacka Vlada i koja je, sa stotinama saradnika, rigoroznoj proveri podvrgla nekih 400 droga koje su se tradicionalno koristile u narodnoj medicini mnogih evropskih naroda. Od tih 400 droga, dvestotinak je odbaceno, a ostatak je detaljno proucen.

Rezultate su objavili u, takodje, istorijskim "Monografijama Komisije E", a one su utrle put racionalnoj fitoterapiji. Kada znate sta i kako deluje, onda je relativno lako obrazovati i lekare u tom smislu, pa su oni ponudili i brojne smerove na svojim medicinskim fakultetima dajuci svojim lekarima solidno znanje dijagnostike i FITOTERAPIJE. Onda su uveli u red i pravnike, te dali odgovarajucu regulativu, koja bi se mogla svesti na prostu recenicu... ili je lek, ili nije lek...

I tako...

Dakle, trebalo je da se sloze kockice. Zato se racionalna fitoterapija javila tek krajem XX veka.

Klinicka istrazivanja jako puno kostaju. Zato se svi oni koji se nesto pitaju tako jako bune kada su biljni lekovi u pitanju. Da, morate me ubediti, i moracete se jako, jako potruditi da me ubedite, ali troskove ubedjivanja snosite sami. Novci, pusti novci...

pahuljica

Ono sto mene interesuje jeste da li se prave neke granice, razlike izmedju fitoterapije koja se sprovodi u razlicitim zemljama. Odnosno da li ce nesto sto je npr. pokazalo efikasno dejstvo kod Evropljana delovati isto i kod Azijata, Afrikanaca. Odnosno da li 
su preparati sa sastojcima koji imaju pozitivno dejstvo na npr. ¾itelje Kine (izvinite kopka me ona dolorexa :roll: ), potpuno bezbedni za Evropljane.

I izvinjavam se ako je off topic,ali ono sto me takodje interesuje je i kakva je situacija sa homeopatskim preparatima, odnosno kojim sve oni klinickim ispitivanjima treba da budu podvrgnuti pa da se registruju kao lek. Naime koliko sam ja upucena u Srbiji su cetiri homeopatska preparata vec registrovani kao lekovi i to relativno brzo, a od biljnih samo tri ( 2 standardizovana ekstrakta lista ginka (Tanakan I Bilobil) i Ekstrakt ploda Sabalis serrulatae (Prostamol uno).

Adonis_Vernalis

Nije tema zamrla, no se profa zablesavio.

O homeopatskim preparatima mogu nadugacko i nasiroko, no to nije tema "racionalne fitoterapije" s kojom se sve to granici.

Izuzev u pojedinim enzimskim sistemima, a mada je TCM (tradicionalna kineska medicina) nastala samo radi Kineza, mi, Kinezi, i Indijci... ljudska smo bica. I svi enzimi koje mi imamo, imaju i drugi (osim nekih, u domenu statisticke greske).

Ako aspirin Kinezu snizava temperaturu i lisava ga bolova, sto neki kineski preparat ne bi delovao na Belca!?

Meni je u roku od 24 h tegobe izazvane prehladom resio jedan kineski preparat. Otkad sam saznao za njega, otada ga imam u svom ormanu i ne dam ga nikom.

Gocca

Biste li podelili sa nama o kakvom je preparatu rec?  :cvet